Don Ivan Stojanović, misionar s Uzdola u afričkoj Ghani
Zadovoljstvo ili nezadovoljstvo nije stvar materijalnog posjedovanja. To je stvar duše, duha...Dragi Ramljani i Ramljanke vratite se svim srcem Isusu i s vaših lica sjat će nada, mir, ljubav, sreća, zadovoljstvo…usprkos svih problema i poteškoća.
Ivan Stojanović je svećenik koji se odlučio na redovnički život u salezijanskom redu hrvatske provincije. Rodom je sa Uzdola, općina Prozor-Rama, a svoj svećenički poziv ostvaruje u misijskom radu u afričkoj državi Ghani gdje provodi već sedamnaestu godinu. Tijekom rata, dok se on nalazio u Africi, na Uzdolu su mu stradali otac Franjo, majka Serafina, sestra Kata, rođaci i susjedi. Unatoč toj tragediji i zdravstvenim poteškoćama svoju kršćansku ljubav iskazuje radom sa potrebnima u Ghani. S Ivanom smo komunicirali ovih dana te donosimo dio te komunikacije o njegovu pozivu, misijskom životu, teškoćama i potrebama misionarskog rada.
Zašto je otišao u misije don Ivan Stojanović kaže:
Teško je izreći i opisati ZAŠTO sam otišao u misije. Navest ću nekoliko razloga: 1. to je nutarnji poriv / nadahnuće Duha Svetoga ili jednostavno rečeno POZIV. 2. Ovdje vole i trebaju misionare, navjestitelje Evanđelja, “žetva velika, a radnika malo”. 3. Stalno su me zvali “dođi i pomozi” kao ono u Sv. Pismu gdje Sv. Pavao čuje poziv: “prijeđi u Makedoniju da nam pomogneš.” 4. Ljudi su u svim župama gdje sam radio zadnjih sedam godina pomagali misije. Sve to zajedno, i puno toga što se ne da opisati, pomoglo mi je u odluci da još koju godinu pomognem u misijama. Istina, liječnici su rekli “nije vam to baš mudro”. Jedna liječnica je rekla: ” ako dobiješ upalu pluća gotov si.” 2/3 pluća ne funkcioniraju, osušila se.
O svojim prvim misijskim iskustvima don Ivan iznosi:
Prvo misijsko iskustvo u misiji Odomase/Sunyani bilo je vrlo obogaćujuće i iscrpljujuće. To je bio seoski ambijent bez prisutnosti katoličkog svećenika. Nitko se nije usudio poći i živjeti s tim ljudima. Govorili su nam i domaći katolici i časne sestre i svećenici: “ubit će vas.” Danas je tu najjača i najmnogobrojnija Katolička Crkva. Tu sam proveo 6 godina hodajući svaki dan od sela do sela. Druga misija Ashaiman/Tema, tu sam radio 10 godina kao ravnatelj zajednice, škole (tehničke), djece s ulice i misije. Samo Bog zna kroz koje smo muke i poteškoće prolazili. Bez tog iskustvo rada s djecom sa ulice bio bih puno siromašniji u ljudskosti, vjeri, razumijevanju ljudske bijede, u svim segmentima…sve te inicijative su i dan danas žive i pomažu stotine siročadi…od ulice do fakulteta. Što su sve ta djeca postigla pravo je čudo i Bog obilno blagoslivlje svaku žrtvu.
Treća misijska postaja don Ivana je mjesto Tatale gdje se trenutno nalazi. O tome nam pripovijeda:
Tatale, moje treće misijsko iskustvo/putovanje je put u nepoznato. Ne znam što me očekuje osim mnogobrojnog siromašnog puka koji traži i treba svaku pomoć duhovnu i materijalnu. Spreman sam služiti da se proslavi Raspeti Spasitelj u njihovim životima. Nadam se da će se Božija Providnost pokazati bogatom i u ovoj misiji. Svi koji ovo čitaju mogu tome doprinijeti i biti svjedoci Božijeg milosrđa i Božijeg proviđenja/čuda. Kad smo preuzeli misiju samo u devet sela je bila Katolička zajednica/crkva prisutna. Danas, nakon nepunu godinu dana Katoličke zajednice su prisutne u 30 sela. Jasno, sve je to još nejako i u povojima. Kad bismo imali barem još jedan auto, dovoljno goriva da svaki tjedan posjetimo svako selo sve bismo ih pridobili za Isusa. Ja sam već stariji/ostario, ali sam spreman na takav apostolat. Ponekad smo blokirani, nema sredstava. Bolje da vam i ne pišem o našoj kuhnji…bilo bi bolje da je nema, donosi nam samo tifus…
Po zadnjem popisu 2010. Ghana ima 24 milijuna stanovnika od čega su 75% zemljoradnici. Isto ih je toliko nepismenih. Tri su vjere prisutne; kršćani 60%, muslimani 12 % i tradicionalisti oko 30%. U misiji Tatale tradicionalisti čine 90% stanovništva. Kršćani su mnogobrojniji od muslimana. U našoj biskupiji Yendi muslimani su mnogobrojni osobito u gradovima i oni drže sve pozicije. Tatale općina ima 70 tisuća stanovnika isto tako i naša župa. Granice općine i župe su iste. Zajednički život dobro napreduje jer je normalno da u obitelji/klanu imate članove svih vjera. Osim kod muslimana svatko je slobodan birati vjeru po savjesti. Zato imamo veliki uspjeh u misionarskom radu, osobito u selima. Ovdje ljudi temelje vjeru na rješavanju praktičnih životnih problema nap. ako im naš Bog, preko naše molitve, daruje/pomogne ozdraviti, riješiti sukobe, položiti ispite, sretno poroditi dijete, providiti školarinu, uspjeti u biznisu, darovati urod poljima…oni će svi biti katolici. Zato propovijedanje i djela ljubavi moraju ići ruku pod ruku. Tu nas sekte nadmašuju. Dok se mi borimo za opće dobro: vodu, školu, kapelice…oni idu od kuće do kuće i “kupuju” članove. Ovim putem molim sve, ama baš svakoga da pomognu. Pojedinci i obitelji neka pomognu u školovanju djece (100 eura godišnje; naše vlasti iz BiH i Hrvatske mogu dati svoj veliko doprinos, neka daruju barem jednom selu crkvicu i školu. Kapelica je oko 30 000 eura; škola 50 000 eura.
Misionarska poruka don Ivana Stojanovića:
Zadovoljstvo/nezadovoljstvo nije stvar materijalnog posjedovanja. To je stvar duše, duha… Osoba koja posjeduje Boga, onaj/a kome je Bog središte života, tko usmjerava svoj život prema Bogu uvijek je sretan i zadovoljan. Nezadovoljni ljudi su mrzovoljni jer su izgubili poveznicu s izvorom radosti, s Bogom. Na svim slikama i video uradcima vidi se da su ovi ljudi radosti usprkos 1001 problemu koji imaju. I kruh svagdašnji često nemaju ali se vesele. Razlog: oni žive Božiju blizinu i vjeruju “nije nas zaboravio Bog”. Misionari su tome svjedoci. Dragi Ramljani i Ramljanke vratite se svim srcem Isusu i s vaših lica sjat će nada, mir, ljubav, sreća, zadovoljstvo…usprkos svih problema i poteškoća. To su darovi neba onima koji vjeruju.
Priprema za Božić
Advent i Božić u Ghani izgleda onako kako ga misionari u svojim misijama organiziraju. Tu su neke razlike od misije do misije iako je to sve slično ko jaje jajetu. U gradovima je kao i kod nas potrošnja…O Božiću u misijama je proslava usmjerena na duhovni rast i promociju kršćanskih obitelji i vrijednosti. Srećom mnoga plemena u to doba godine imaju svoje festivale koji su obilježeni radošću, pomirenjem, darovima i zajedničkim jelom. To je poruka Božića pa sve to želimo sačuvati i uključiti u slavlje Božića. 26. 12. posjećuju se obitelji i susjedi, izmire se i djele darove.
Svima Vama u mojim domovinama Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj želim blagoslovljen i sretan Božić.
Nakon što cijeli tjedan mukotrpno rade kako bi preživjeli, u nedjelju vjernici obuku svoju najbolju odjeću i dođu na svetu misu koja ne traje nepunih sat vremena kao kod nas, nego satima. Ples je važan dio proslave. Raduju se poput djece slaveći upravo ono što treba slaviti – Isusov dolazak među njih.
Priprema igrališta:
Bušotine za vodu, selo Nyojedo
Jedna od niza dogodovština koje doživljava don Ivan u svom misionarskom djelovanju.
Đuđu-vračevi
Gromovi su na polju ubili troje djece, a troje ozlijedili
Pozvali su me na sprovod.
Kad sam stigao u selo zadržali su me pod jednim stablom u hladovini i tu su me pozdravili.
Pitao sam: “Kad i gdje će početi molitva?”
“Ovdje i sada” odgovoriše.
“Pa gdje je narod” upitao sam.
Odgovora nije bilo pa sam predložio da molimo u obitelji misleći narod još nije došao.
Kad smo stigli do kuće pomolili smo se kratko za pokojne po obredu…
Nakon toga me htjedoše vratiti u hladovinu stabla…
Svega nekoliko metara dalje okupilo se mnoštvo ljudi koji su pozorno slušali dvojicu muškaraca…
Iako sam znao što se događa ipak ih upitah “što je to?”
Rekoše: “sprovod po lokalnim običajima.”
Vračevi u dosluhu sa duhovima predaka odgonetavaju zašto se to dogodilo i tko je kriv?
Sigurno ćete zapaziti teške uvjete života stanovnika; nedostatak pitke vode, hrane, problemi s brojnim zaraznim bolestima… Svi možemo dati svoj doprinos čineći dobro. Pokažimo svoju ljubav prema svakom čovjeku.
Budući da je don Ivan član Hrvatske salezijanske provincije onda je najbolje svaku pomoć uputiti upravo preko sjedišta u Zagrebu. Za svaku uplatu važno je naglasiti da je za don Ivana Stojanovića ili Tatale – misija u Ghani.
Hrvatska salezijanska provincija
Omiška 8, 10000, Zagreb
Zagrebačka banka d.d. Zagreb
IBAN: HR26 2360 0001 1012 7524 0
Za uplate izvan Hrvatske:
Zagrebačka banka d.d. Zagreb
SWIFT: ZABAHR2X
IBAN: HR26 2360 0001 1012 7524 0
ACC (KONTO) 2100062423
O detaljima misijskog djelovanja don Ivana Stojanovića možete pogledati na fotografijama u galeriji.
