Predstavljamo mlade gimnastičarke OŠ Marka Marulića Prozor

Na ovogodišnjoj priredbi organiziranoj povodom obilježavanja Dana OŠ Marka Marulića u Prozoru  izvedbom svoje točke zablistali su članovi gimnastičke sekcije ove škole, koju već treću godinu s puno ljubavi  i predanosti vodi nastavnica  tjelesnog odgoja mr. kineziologije Ružica Šimunović.

Sve je počelo prije tri godine s tri curice, to su Ana D., Barbara B. i Paula B. Na samom početku i one nisu vjerovale u svoje sposobnosti, dok kroz vježbanje nisu shvatili da uz malo truda postižu više nego što su mislile da mogu, kaže Ružica.

Primjer ove izjave je Barbara, kojoj su trebala tri školska sata da zbog straha pokuša uz pomoć nastavnice jednostavniji element, stav o šakama uz okomitu plohu, a danas izvodi teže i kompleksnije elemente bez ikakvog oslonca, te je uz Anu i Moniku stup ove sekcije.

Na pitanje zašto se opredijelila baš za gimnastiku, Ružica kaže da se na početku nastavne godine pravi godišnji plan i program za cijelu školsku godinu. Gimnastika je jedna od oblasti koja se izvodi tijekom nastave. U nižim razredima predmetne nastave to su lakši elementi kao kolut naprijed, k. natrag, zvijezda, stav o šakama uz okomitu plohu itd. U višim razredima idu teži elementi tako da dosta učenika izvodi elemente koji se uvježbavaju na sekciji, možda uz malo lošije finese izvođenja.

U sklopu nastave svaki nastavnik je dužan voditi sekciju iz svog predmeta. Za promjenu, da ne budu klasični sportovi, kao što su  košarka i nogomet, ja sam prepoznala motoričke sposobnosti i mogućnosti nekih curice tijekom nastave i odlučila se na gimnastiku. Samostalan je moj izbor i rad, ali ipak iza  svega stoji škola i njezine zadaće nastavniku, dodala je.

Gimnastička sekcija broji oko 15 djevojčica. To su uglavnom djevojčice koje su izabrane tijekom nastave na osnovu svog truda i sposobnosti koje su pokazale i to djevojčice predmetne nastave (5 – 8 / 6 – 9 razreda ), s tim da ima dosta učenica i roditelja razredne nastave ( 1 – 4 razreda ) koji su postavljali upit da li se njihovo dijete može učlaniti i kada.

Ružica ističe da je interes za ovu sekciju dosta velik. Dječaka za sad nema u sekciji, u početku su sudjelovali David G. I Marko P.  do prelaska u srednju školu. S dječacima je malo teže raditi iz razloga što se za većinu težih elemenata mora  pružiti asistencija, čuvanje i pomaganje od strane nastavnice tijekom izvođenja, pa postoji neka vrsta stida.

Za sada su u sekciji učenice uzrasta od 6. do 9. razreda, s tim da smo uključili 2 curice iz trećeg razreda da vidimo  mogu li se uklopiti i na koji način.

Treniramo jednom tjedno i to u terminu koji smo dobili za školsku sekciju u školskoj dvorani, priča dalje Ružica.

Kaže da od rekvizita ne posjeduju ništa, ali imaju dobru volju: Sekcija nam je više razonoda, stvorili smo prijateljski odnos na razini nastavnik- učenik, što oni više daju od sebe, to je veća moja motivacija da učinim nešto dobro za tu djecu i naučim ih nečem pozitivnom u životu. Time smo podrška jedni drugima.

Sekcija se ne plaća nego je sad za sad dobra volja nastavnice.

Za sada nastupaju samo na školskim priredbama, jer ipak ovo nije vrhunska gimnastika, već samo jedan vid sekcije koji mlade odvlači s ulice u dvoranu. One su motivirane samim tim nastupom na priredbi da budu najbolje i da budu pohvaljene od strane svojih prijatelja.

Zbog upita roditelja Ružica kaže da  planiraju učlaniti mlađu djecu, s tim da očekuju još jedan termin od škole, jer je teško posvetit pažnju početnicima zbog same asistencije, čuvanja i pomaganja tijekom vježbanja. Velik broj sudionika i nedisciplina lako može dovesti do povrede. Stoga je potrebno razdvojiti mlađe učenike od starijih.

Ružica ističe podršku roditelja koji redovno dovoze djecu iz okolnih sela Lug, Gmići, Ometale itd. i posebno se pohvalila da do sada ni jedna učenica nije izostala s dogovorenog termina.

Na pitanje što bi poručila mladima kada je bavljenje sportom u pitanje, Ružica je odgovorila sljedećim citatom  Pierra de Coubertina:

“Pružit  ću  sportom  sjaj  mlitavoj  i  ukrućenoj  mladeži,  ojačat  ću  njezino tijelo i njezin značaj, prihvaćajući sve rizike sporta, pa i njegova pretjerivanja. Proširit ću njezine vidike i njezin sluh, otvorit ću joj široka obzora – nebeska, planetarna, povijesna obzorja sveopće ljudske povijesti. To će uroditi uzajamnim poštovanjem i postati kvascem svjetskoga mira. I sve to pristupačno svima, bez obzira na podrijetlo, stalež, bogatstvo, položaj ili zanimanje”.