Ovogodišnje izdanje festivala bit će obogaćeno i posebnim glazbenim gostovanjima. Na pozornicu se vraća prošlogodišnja pobjednica festivala Petra Krešo s pobjedničkom pjesmom “Ne tiče me se”, a kao posebna glazbena gošća nastupit će Patricija Galić, mlada glazbenica iz Posušja.

Nastup će ove godine upisati: Marko Pavličević, Iva Bešker, Ana Bešker, Nika Šarčević, Sara Petričević, Magdalena Zadro, Antea Jukić i Maria Franjić.

“Pozivamo vas da nam se pridružite, podržite naše mlade pjevače i svojim pljeskom budete dio njihove glazbene priče!”, poručuju iz Kulturno-sportskog centra Prozor-Rama.

Pogledajte ovogodišnje natjecatelje.

Foto: Magdalena Zadro

Foto: Antea Jukić

Foto: Maria Franjić

Foto: Iva Bešker

Foto: Marko Pavličević 

Foto: Ana Bešker

Foto: Nika Šarčević 

Foto: Sara Petričević 

Objava NAJAVA: Dječji glazbeni festival Mala Rama 2026 pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Festival se održao danas, 17. listopada 2026., u velikoj dvorani Hrvatskoga doma Kupres.

Josipa se publici predstavila pjesmom “Kao u snu”.

Nagradu za najbolji scenski nastup osvojio je desetogodišnji Rafael Vrdoljak iz Solina, koji je otvorio festival izvedbom pjesme „Ponoć”.

Nagrada publike pripala je grupi Plan B iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, koja je natjecateljski dio festivala zaključila izvedbom pjesme „Seven Nation Army”.

Osim Josipe, nastup je iz Rame upisala i Magdalena Zadro.

Izvor: Kupreški radio/Radio Tomislavgrad

Objava Josipa Bošnjak-Šudić pobjednica 26. izdanja festivala Popfest Kupres pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Zbornik sadrži 17 znanstvenih radova autora iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih europskih zemalja, koji iz različitih znanstvenih perspektiva razmatraju posljedice nestanka Bosanskoga Kraljevstva i osmanskog osvajanja Bosne.

Urednici zbornika su dr. sc. Anto Ivić i prof. dr. sc. Dijana Pinjuh s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Nova razmatranja

Prof. Pinjuh predstavila je sadržaj zbornika i njegove pojedinačne znanstvene priloge.

“Ovo izdanje donosi nova razmatranja o padu Bosanskoga Kraljevstva, ali i dublji uvid u život i značaj kraljice Katarine – uključujući i iznimno vrijedan dodatak s njezinom oporukom. Smatram da smo dobili jedno trajno i nezaobilazno djelo koje na najbolji način čuva i vrednuje našu bogatu povijesnu i kulturnu baštinu”, poručila je prof. Pinjuh.

Dr. Ivić je kazao kako je zbornik plod sinergije znanstvenika koji su svojim istraživanjima i kreativnošću, obogatili spoznaje o posljedicama nestanka Bosanskoga Kraljevstva.

“Vrijeme će pokazati da ovaj zbornik s radovima predstavlja trajnu vrijednost, a nadam se da će biti poticaj za budućnost”, rekao je dr. Ivić.

Jedan od recenzenata zbornika prof. dr. sc. Marinko Marić sa Sveučilišta u Dubrovniku je istaknuo kako zbornik zauzima jedno posebno mjesto u historiografiji Bosne i Hercegovine, Hrvatske i ostalih susjednih država.

Utjecaj na sadašnjost

“Zbornik se temelji na jednom događaju, odnosno na osmanskoj okupaciji Bosne, gdje donosi ne samo osvrt na te događaje, nego i događaje koji su se odvijali nakon tih godina. Zauzima važno mjesto u historiografiji i ostat će važno djelo za naše buduće naraštaje”, kazao je Marić te dodao kako posebnu vrijednost zborniku daje prvi cjeloviti prijepis, transkripcija i prijevod oporuke kraljice Katarine Kosače Kotromanić, jednog od najvažnijih dokumenata bosanskohercegovačke srednjovjekovne baštine.

Predstavljači su zahvalili dekanu Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru prof. dr. sc. Draženu Barbariću na potpori, suradnji i doprinosu organizaciji predstavljanja zbornika.

Objavljen je u nakladi Sveučilišta u Mostaru i HKD-a Napredak Glavna podružnica Mostar, uz partnersko sudjelovanje HKD Napredak Dubrovnik i HKD Napredak Split. Radovi obuhvaćaju političke, društvene, demografske, kulturne i identitetske procese, kao i pitanja migracija, konfesionalnih odnosa, kulturnoga nasljeđa, kolektivnoga pamćenja i povijesti umjetnosti.

Istaknuto je kako zbornik pruža priliku za bolje upoznavanje prošlosti, koja utječe na sadašnjost i u mnogočemu određuje budućnost. Poručili su kako je razumijevanje povijesti prilika da bolje razumijemo sebe, svoj identitet i vrijeme u kojem živimo, a ovaj zbornik poticaj je za daljnje istraživanje, dijalog i očuvanje povijesne baštine.

Objava Predstavljen zbornik “Posljedice nestanka Bosanskoga Kraljevstva” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

NTK obogatio je kulturni život Mostara

Predsjednica HKD Napredak Glavna podružnica Mostar Željka Obradović u svom obraćanju kazala je kako sedam godina kontinuiteta potvrda nastojanja da Mostaru ponude kvalitetne, raznovrsne i sadržajno vrijedne kulturne programe. Naglasila je kako Napredak u Mostaru već godinama nastoji biti mjesto susreta umjetnosti, kulture, znanosti i ljudi, a Napretkov tjedan kulture jedan je od programa kojim tu svoju ulogu potvrđuje. Kao važan segment djelovanja mostarskoga Napretka istaknula je pisanu riječ, odnosno knjigu te da se HKD Napredak Glavna podružnica Mostar posljednjih godina potvrdila kao nakladnik koji čuva, cijeni i objavljuje vrijedna djela.

Vrijednu kulturnu i povijesnu građu čuvamo, objavljujemo i činimo dostupnom široj javnosti

-S ovogodišnjim izdanjima dolazimo do deset objavljenih knjiga, uz monografiju o radu naše podružnice. To je trajni zapis našega rada i doprinos očuvanju kulturne i povijesne baštine. NTK od početka je bio otvoren prema svima. U Mostaru smo ugostili umjetnike i autore iz našega grada, različitih dijelova Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Posebno nam je zadovoljstvo što su mnogi od njih željeli biti dio NTK-a u Mostaru, prepoznajući i cijeneći razinu ove manifestacije. Ovakvi događaji obogaćuju kulturni život Mostara, ali istodobno Mostar povezuju s drugim kulturnim sredinama i daju mu dodatnu kulturnu vrijednost. Vjerujem da je upravo to jedna od važnijih uloga Napretkova tjedna kulture – prirediti kvalitetan kulturni sadržaj u Mostar, ali i Mostar učiniti mjestom na kojem se kultura susreće i povezuje-poručila je Obradović te naglasila kako ova manifestacija nije nastala slučajno.

-Pokrenuo ju je moj prethodnik Miroslav Landeka, a njezin kontinuitet nastavio je i bivši predsjednik Marko Romić. Posebno zahvaljujem njima, kao i svim članovima sadašnjih i ranijih upravnih odbora, koji su svojim radom pridonijeli da danas imamo sedmi NTK. Činjenica da je manifestacija održana i u vrijeme pandemije govori koliko je za njezinu realizaciju potrebno znanja, vremena, energije, predanosti i financijskih sredstava. Posebno zahvaljujemo Sveučilištu u Mostaru, Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, HKD-u Napredak Split i HKD-u Napredak Dubrovnik na suradnji na zborniku „Posljedice nestanka Bosanskog Kraljevstva“, kao i dekanu prof. dr. Draženu Barbariću te urednicima dr. Antu Iviću i dr. Dijani Pinjuh. A u sklopu ovogodišnjeg Napretkovog tjedna kulture bit će predstavljena i knjiga „Izvješća prvoga austrijskog konzula u Travniku Josepha Paula von Mittessera (1807.–1808.)“, autora dr. Ivice Petrovića i dr. Ivice Glibušića, čiji je nakladnik HKD Napredak Glavna podružnica Mostar. I ovo izdanje potvrđuje našu opredijeljenost da vrijednu kulturnu i povijesnu građu sačuvamo, objavimo i učinimo dostupnom široj javnosti-istaknula je  uz riječi zahvale svim umjetnicima, autorima, partnerima, članovima Upravnog odbora, onima koji podržavaju NTK svih godina, posebice Grad Mostar i HNŽ. Riječi zahvale uputila je i Sveučilištu u Mostaru, Filozofskom fakultetu, prijateljima i partnerima HKD Napredak Dubrovnik i HKD Napredak Split.

Na kraju svečanog otvorenja obratila se i autorica izložbe Ivona Skočilić, koja nije krila uzbuđenje tijekom svom obraćanja. Uputila je riječi zahvale HKD Napredak Glavna podružnica Mostar, svojoj obitelji te posjetiteljima koji su u velikom broju došli na izložbu kao i svima koji su je podržavali i pomogli da ova izložba nastane i bude dio NTK 2026.

U glazbenom dijelu programa, kojeg je vodila Antonela Mandić, članica NO HKD Glavna podružnica Mostar, nastupili su Irena Kraljević, profesorica flaute, i Dejan Marinović, profesor gitare, izvodeći ”Serenadu” Maura Giulianija i ”Proljetni ples” Niccolòa Paganinija. Izložba je prodajnog karaktera i može se pogledati do 27. listopada. Katalog izložbe priređen na hrvatskom i engleskom jeziku, a grafički ga je oblikovao akademski slikar i grafički dizajner Željko Koren, dopredsjednika HKD Napredak Glavna podružnica Mostar.

Objava Napretkov tjedan kulture 2026. u Mostaru svečano otvoren izložbom slika „ Dijalog – monolog“ akademske kiparice i slikarice Ivone Skočilić pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kako su za Večernji list potvrdili Mario Rašić i Alen Tibljaš, članovi benda pronašli su Baretovo beživotno tijelo danas oko 13 sati u njegovu stanu. Rašić i Tibljaš ispričali su da su ga posljednjih pet godina pokušavali nagovoriti na liječenje zbog zdravstvenih problema, ali u tome nisu uspjeli.

Bare je bio jedna od najvažnijih i najupečatljivijih figura hrvatske rock-scene. Kao pjevač i autor grupe Majke ostavio je dubok trag pjesmama poput “Teške boje”, “Mene ne zanima”, “Vrijeme je da se krene” i “Budi ponosan”.

Njegovu karijeru obilježili su snažni koncertni nastupi, prepoznatljiv glas i beskompromisan pristup glazbi, ali i teške životne borbe o kojima je otvoreno govorio.

Krajem rujna Baretu je pozlilo tijekom nastupa u Makarskoj, zbog čega je koncert prekinut već tijekom prve pjesme. Bend je potom najavio dvomjesečnu pauzu kako bi se Bare mogao odmoriti i oporaviti.

Objava Preminuo je Goran Bare, frontmen kultne grupe Majke pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Koncert je bio prožet glazbom, stihovima i porukama zahvalnosti generaciji koja je desetljećima bila oslonac svojim obiteljima i zajednici.

Program je otvorila Blaženka Matešić, koja je uz klavirsku pratnju Ane Škarica izvela pjesmu „Utjeha“ Dobriše Cesarića. Već na samom početku bilo je jasno kako je riječ o večeri u kojoj će se kroz pjesmu i stihove govoriti o životu, prolaznosti vremena, ali i tragovima koje čovjek ostavlja iza sebe.

Glazbeni dio programa nastavio je iskusni pjevač sevdaha Meho Manov, izvedbom pjesme „Tebi, majko, misli lete“. Njegova izvedba bila je svojevrsni povratak u neka ranija vremena i uspomene koje, kako je istaknuto tijekom programa, godine ne mogu izbrisati.

Uslijedila je Ana Markešić s pjesmom „Milena, generacijo moja“, nakon čega je publiku u dobra stara vremena pjesmom „Za dobra stara vremena“ vratio VIS Agape.

Posebno mjesto u programu zauzela je još jedna izvedba Ane Markešić „Prijatelji stari, gdje ste“, posvećena prijateljstvima koja kroz godine ostaju važan dio čovjekova života.

Večer je potom dobila i međugeneracijsku dimenziju. Učenica Osnovne škole Marka Marulića i članica dramsko-literarne sekcije Petra Anić izvela je recitaciju „Moja baka“ Ratka Zvrka. Stihovi o baki donijeli su na pozornicu dječju perspektivu i podsjetili na posebno mjesto koje bake zauzimaju u životima svojih unuka.

Program se nastavio glazbom. Ana Škarica izvela je pjesmu „Da sam ja netko“, a potom je Ivana Topić otpjevala „Ja sam ti jedini drug“.

Završni dio programa bio je posvećen radu Centra za njegu i pomoć u kući

Voditeljica Centra Ivana Ćavar obratila se okupljenima i predstavila projekt Centra, nakon čega su zahvalnice uručene izvođačima i onima koji su sudjelovali u organizaciji programa.

“Ovaj projekt predstavlja za mene veliku odgovornost, ali i priliku da s našim timom učinimo nešto konkretno i vrijedno za starije osobe u našoj općini. Centar je pokrenut s ciljem pružanja stručne, kvalitetne i dostupne pomoći starijim, bolesnim i nemoćnim osobama, ali i svima onima kojima je zbog zdravstvenog stanja, smanjene pokretljivosti ili životnih okolnosti potrebna podrška u svakodnevnom životu”, kazala je Ćavar.

Sve o projektu Centra pročitajte na sljedećem linku:

CRVENI KRIŽ PROZOR-RAMA predstavlja projekt “Njega i pomoć u kući”

“Projekt se provodi uz financijsku i partnersku podršku Švicarskog Crvenog križa i Općine Prozor-Rama, na čemu im ovom prilikom posebno zahvaljujem. Njihova podrška omogućila je da ovu ideju pretvorimo u konkretnu uslugu koja je već dostupna našim sugrađanima. Kada govorimo o njezi i pomoći u kući, važno je naglasiti da se ne radi samo o zdravstvenoj njezi. Čovjek nije samo njegova bolest ili zdravstveno stanje. Čovjeku su potrebni sigurnost, dostojanstvo, razgovor, pomoć i osjećaj da nije sam”, dodala je Ćavar.

Koncert „Tragovi ljubavi“ tako je kroz glazbu, stihove i susret različitih generacija poslao jednostavnu, ali važnu poruku – briga o starijim osobama ne smije biti samo obveza jednog dana u godini, nego dio svakodnevice.

Za sam kraj, na pozornicu se ponovno vratio Meho Manov, koji je koncert zaključio pjesmom „Pješke“.

Večer posvećena starijim osobama završila je tako u znaku zajedništva, zahvalnosti i podsjetnika da godine prolaze, ali tragovi ljubavi, prijateljstva i dobrote ostaju. Program je vodila Mirjana Bešker iz Kulturno-sportskog centra Prozor-Rama.

Objava TRAGOVI LJUBAVI: Glazbom, stihovima i uspomenama obilježen Svjetski dan starijih osoba pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Voliš pjevati i želiš pokazati svoj talent? Pozivamo sve djevojčice i dječake koji vole glazbu i pjevanje da se prijave i postanu dio ove lijepe glazbene priče”, pozivaju iz Centra.

Za više informacija i prijave javite se na: 063 318 879

Odabrani sudionici pripremat će se i vrijedno raditi tijekom cijelog listopada, uz stručno vodstvo prof. glazbe Ane Škarica, kako bi na festivalskoj pozornici zablistali u najboljem izdanju.

“Prijavi se, zapjevaj i postani dio jedne lijepe glazbene priče!”, poručuju organizatori iz Centra.

Pokrovitelj festivala je Općina Prozor-Rama.

Objava Otvorene prijave za Dječji glazbeni festival “Mala Rama”! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Marija Maračić je podrijetlom iz Kraljeve Sutjeske, no, zbog rata s obitelji se preselila najprije u Njemačku, a potom u SAD. Kao mala sa sobom je ponijela određena pamćenja.  Iz  Amerike je stigla 2019. godine kako bi istraživala o sicanju koje joj je ostalo u sjećanju preko svojih baka.

U Rami joj se pridružila Josipa Karača iz Donje Vasti sa studijem, a potom i  poslom u Innsbrucku.

Pored autorica na predstavljanju su govorili dr.sc. don Branko Jurić koji se dotakao teološkog aspekta sicanja.

Na predstavljanju je govorio prof. dr. sc. Šimun Novaković koji je između ostalog kazao da sicanje simbolikom se može povezati  s Vučedolskom kulturom. Također je istaknuo važnost knjige zbog jezičnog aspekta.

Tijekom večeri na predstavljanju su zapjevali HKUD “Uzdol” i Etno skupina „Čuvarice“.

Na kraju predstavljanja autorice su uručile knjige ženama s kojima su razgovarale ili njihovim obiteljima.

Objava Predstavljena knjiga „Sicanje“ u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Riječ je o pro-life slikovnici koja kroz nježne ilustracije, jednostavan dječji jezik te spoj znanosti, vjere i ljubavi prati put jednog djeteta od začeća do rođenja. Autorica je istaknula kako je slikovnica u početku nastala za njezinu djecu, kojima je željela na jednostavan i nježan način ispričati priču o njihovu dolasku na svijet.

“Imamo jako puno slikovnica i uvijek nekako dijete donese roda. Nikada još nisam vidjela slikovnicu u kojoj se dijete rodi nakon što dođe od Boga, tako da sam htjela ostaviti jednu baštinu iza sebe svojoj djeci i budućim generacijama. Htjela sam im, prije svega, ostaviti jednu istinu, a istina je da nas Bog šalje sa svoga dlana u majčinu utrobu, i mi se rađamo, živimo i njemu se vraćamo”, kazala je Marijana na promociji.

Naslov koji spominje Badnjak nije slučajan, autorica je htjela povezati rođenje Isusa, za koje kaže da se često komercijalizira.

“Rođenje malenoga Isusa postaje sve samo ne rođenje jednog malog Boga, Božića. Zašto Isus dolazi na Badnjak i zašto baš dolazi kao beba. Pa tko se boji bebe? Nitko se bebe ne boji, svi je ljubimo, svi je gledamo”, pojasnila je Marijana.

“Ova beba je došla na Badnjak, upravo kao i Isus, upravo zato da nam pokaže da je svako dijete Betlehem i svako dijete koje Bog šalje je jedan mali Presveti oltarski sakrament smješten u majčinoj utrobi. Htjela sam poslati jednu pro-life poruku bez da ulazim u tešku tematiku pobačaja, a to je da je dijete željno i voljeno da dođe na Badnjak u jednoj obitelji baš kao maleni Isus”, dodala je.

Promocija u Prozoru bila je prigoda da se predstavi slikovnica koja je istodobno namijenjena djeci i roditeljima, ali i da se otvori prostor za razgovor o važnim životnim pitanjima na način primjeren najmlađima

U glazbenom dijelu programa nastupali su Marija Franjić, Petra Krešo, Iva Bešker, Josipa Bošnjak Šudić, Ana Bešker i Luka Lovrić, a promociju je moderirala Mirjana Bešker.

Slikovnica spaja vjeru i znanost

„Dolazim na Badnjak“ donosi priču koja nastoji povezati ono što se često promatra odvojeno, vjeru i znanost. Uz toplu priču prilagođenu najmlađima, svaka stranica donosi i kratku znanstvenu činjenicu koja roditeljima može poslužiti kao poticaj za razgovor s djecom o nastanku i vrijednosti života.

Autorica u slikovnici posebno naglašava vrijednost svakog čovjeka od samoga začeća, nastojeći djeci približiti poruku da je svaki život vrijedan i poseban.

„Postoje knjige koje djecu uče bojama, brojevima i slovima, a postoje i one koje ih uče koliko su vrijedna“, poruka je koja prati ovu slikovnicu.

Marijana je za kraj uputila i poruku mladim roditeljima ili onima koji to žele ili će uskoro postati.

“Djetetu, sad će zvučati kao floskula, ne trebaju tenisice, skupi vrtić, automobil, trebate mu samo vi, da ga zagrlite i budete njegova emocionalna regulacija dok ono samo ne nauči regulirati svoje emocije”, poručila je Marijana.

Danas u svijetu koji nas okružuje dovoljno ljudi djeci govori ružne stvari, zato roditelji moraju biti tu da djecu podržavaju. Dovoljan je stisak ruke i zagrljaj.

Mladen Topić/Ramski Vjesnik 

Objava Predstavljena slikovnica “Dolazim na Badnjak” autorice Marijane Grgić pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Evo što nam o tome kaže:

– Ideja za zbirku imena naših dalekih predaka iz Bosne i posebno tadašnjeg Huma, odnosno današnje Hercegovine, nastala je u dalekoj zemlji u kojoj danas živim i radim. To je drevni teritorij plemena Mississauga, Anishnabeg, Chippewa, Haudenosaunee i Wendat, danas poznatiji kao grad Toronto u Kanadi. Knjiga je nastala iz znatiželje, a toj radoznalosti plaćen je danak u obliku trogodišnjeg intenzivnog skupljanja, tumačenja i analize imena.

Sve je počelo prve godine pandemije koronavirusa koji nas je zatvorio kod kuće i dao nam malo više vremena:

– Zainteresirala me ta naša srednjovjekovna povijest i čitajući razne članke preda me su počela iskakati ta neobična imena koja su me fascinirala – zvučala su tako naša, a opet tako drugačija, kao da smo to mi, ali u nekoj drugoj vremenskoj dimenziji. Bila su lijepa, neobična i poetična.

‘Leksikon srednjovjekovnih bosanskih imena‘ nedavno je predstavljen u Mostaru

 ‘dram Radosti‘/

Poželjela ih je Minja zapisati, analizirati, naučiti nešto o njima, vidjeti koliko ih može pronaći, dokle će stići sa zbirkom i što će joj ona reći o imenima, ali i o nama kao ljudima, osobito iz onoga doba. Posebno jer joj se učinilo da slične knjige, barem takve kakvu je zamislila – nije bilo.

– Zadatak je nekako bio po mjeri: radim kao analitičarka u financijskom sektoru pa stalno stvaram baze podataka i analiziram, a kako sam studirala filologiju u Moskvi, nekako sam spojila ljubav prema jeziku s analitičkim iskustvom.

Prosijala je više od 430 izvora, listom knjiga i članaka koje su pisali povjesničari od Drugog svjetskog rata, a ponajviše u posljednjih četrdeset godina, tako da su sva čitanja imena zapravo njihova:

– Leksikon je na jedan način omaž njima, oni su radili s originalima i izlagali moguća tumačenja, odnosno nisam ja izravno proučavala stare listine i dokumente koji su sadržavali ta stara imena.

‘Leksikon srednjovjekovnih bosanskih imena‘ donosi šest tisuća starih osobnih imena

 ‘dram Radosti‘/

U knjizi je oko 6000 imena na preko 600 stranica: 90 posto zbirke čine muška, dok ženskih ima tek oko 550. Ne zato što bi žena bilo manje u to vrijeme, već su se ženska imena manje popisivala, žene su manje sudjelovale u javnom životu.

– Tijekom istraživačkog procesa naučila sam dosta o našim precima, starom jeziku kojim su govorili i ćiriličnom pismu kojim su pisali, načinu života, a najviše – da su bili ljudi kakvi smo mi danas, samo smješteni u okvire nekog svog vremena kada je bilo teže otići iz stvarnosti. Možda su živjeli u gradovima koji su u međuvremenu nestali – takvi su Drijeva na ušću Neretve, Vidoški na području današnjeg Stoca, ili kraljevski Bobovac, između Kaknja i Vareša – nosili su mač, luk i strijele, zapravo sav svoj život o pojasu, kao mi danas u mobitelu, ali su isto tako sanjali o boljem životu i većoj sigurnosti za sebe i svoju obitelj.

Služili su, veli Minja, jače i bogatije od sebe, bježali od nedaće, poput kolone izbjeglica pred dubrovačkim vratima ili na brodovima za Italiju, razlikovali pravdu od nepravde, dobro od zla, maštali o slobodi, i, najvažnije, nastojali upravljati svojim životima. Željeli su učiti i usavršavati se, htjeli su da im djeca budu bolji ljudi od njih samih i da žive bolje od svojih roditelja.

Zar je danas drugačije?!

Glavni izvor bio joj je Dubrovački arhiv, jedan od najbolje očuvanih u Europi, zatim imena iz osmanskog popisa osvojenog dijela Huma koji je završen 1477. godine, te stare povelje, pisma i dokumenti, najčešće pisani starom ćirilicom.

Leksikon srednjovjekovnih bosanskih imena

 ‘dram Radosti‘/

Nešto se skupilo i sa stećaka, iako je na njima zapravo najmanje imena, a postoji i peti, relativno skroman, ali vrlo zanimljiv izvor: radi se o dokumentima iz katalonskog arhiva koji su otkriveni osamdesetih godina prošlog stoljeća i koji sadrže određen broj imena robova i robinja iz Bosne, odvedenih na Pirinejski poluotok.

– Leksikon je i presjek tadašnjeg društva. Uza svako ime, prezime i patronimik stoji i godina te okolnosti u kojima se osoba spominje. Imena izlaze iz okvira običnog popisa i postaju svjedočanstva života stvarnih ljudi. Ja sam skupljačica starih imena. Čudesni su putovi kojima su ta imena stigla u naše dane. Neki seljak, ni kriv ni dužan, pošao je u veliki grad prodati magarca, kako je radio mnogo puta prije, ali taj put je transakcija bila negdje zapisana…

Naprimjer:

– Antonije Dabeljić iz Drijeva, sklopio je 1403. ugovor o trogodišnjem služenju kod Antonija Spata iz Venecije

– Vojna i njen sin Aradica, kao robovi iz Bosne, borave u Barceloni 1399. godine

– Bjeloju Purčiću iz Zagorja, otete su 1325. godine čizme u Župi

– Dragić Lupčinović kupio je 1399. robinje iz Lašve, patarenku Bjelosavu i Tvrdisavu

– Maroje Puljković, carinik u Drijevima, optužen je za otuđenje carinskih knjiga

– Aradica, robinja iz Bosne u Kataloniji, prodana je 1400. gostioničaru iz Saragose

– Radman Milićević 1469. godine otet i prodan Turcima, zajedno s rodbinom

Ima ih još:

– Latica, sestra Gruboja Beršovića, Vlahinja iz okoline Dubrovnika, 1285. odbila vratiti pojas koji nije platila

– Marin Peženić, 1281. oslobodio robinju Dobrost pod uvjetom da prodaje njegovo vino

– Gojna, robinja iz Usore, kupljena od Hvalca iz Bosne, dobila u Dubrovniku novo ime Simona 1397. godine

– Stanula, sestra Pribisava Nikolića, 1466. oteta od robaca

– Bogmio Kresojević 1465. optužen da je robac

leksikon bosanskih imena

 Anthony Maccari/Anthony Maccari

Robci su razbojnici, često domaći ljudi, silom su hvatali ljude, žene i djecu da ih prodaju u roblje. Taj se posao, po svemu sudeći, posebno rasplamsao u vrijeme osmanskih prodora. Izraz robac ušao je i u latinsku terminologiju dubrovačke kancelarije, tumači Minja Pješčić.

Slavensko podrijetlo ima oko dvije trećine imena koje je autorica sabrala u knjigu, 22 posto su neslavenska, a za oko 12 posto podrijetlo je neodređeno. Stranih imena, preuzetih u postojećem obliku, tek je oko pet posto.

– Najčešće ime, čini se, bilo je Radoslav ili Radonja. Bilo ih je toliko da ih nisam mogla sve popisati, a takav su dojam stekli i brojni povjesničari koji su tu građu proučavali prije mene.

Najraznovrsnija muška osobna imena počinju slovima “B”,”M”, “V”,”R” i “D”, vjerojatno zbog onodobne popularnosti osnova BOG-, MIL-, VUK-, RAD- i DOBR-. Polovica imenskog korpusa iz Leksikona koncentrirana je u tim slovima.

– U ta doba nije još bilo tipičnih prezimena. Muškarci su se zvali po ocu, odnosno nosili su patronimike. Naprimjer: Ratko Radovčić i Pribislav Radmilović dva su sina majke Bogne koji su imali različite očeve. Žene su se nazivale imenom oca ili supruga: Katarina Sandaljevica, Ljuba Vuksanovica, Ljubica Vlatkovica, Stana Đurenovica ili Veselica Perovica.

Sudski arhivski dokumenti, optužnice i presude za krađu i pljačku, pokazali su se kao izdašan izvor imena u Minjinu Leksikonu. Evo nekih primjera:

leksikon bosanskih imena

 Anthony Maccari/Anthony Maccari

– Berislav Umnenović, oteo robu u Gabeli

– Mirosav, čovjek vojvode Stjepana Vukčića Kosače, iz Borča, optužen da je oteo konja

– Gojčin, sluga Vlatka Bogdanovića, opljačkan dok je čuvao konje

– Jurag Ljubišić, sklopio sporazum s dubrovačkim vlastelinom Stjepanom Crijevićem za razrješenje štete nastale u karavani opljačkanoj na putu u Bosni

– Milten Hvališić, opljačkan u Žapskoj kad se vraćao iz Neretve

– Petko Pipun iz Ljubomira, opljačkani pčelar

Najzastupljeniji slavenski morfemi u Leksikonu su RAD-, MIL-, BRAT-, VUK-, BOG-, DOBR- i neki drugi. To pokazuje da su srednjovjekovni ljudi najviše cijenili radost, milost, bratstvo, dobrotu, božansku zaštitu i snagu koju je simbolizirao vuk, kaže naša sugovornica:

– Po brojnosti daleko prednjači RAD- s brojnim varijantama. Ukupno sam pronašla 322 različita primjera. Zanimljivo, ta osnova ne dolazi od riječi “rad”, u značenju obavljanja posla, odnosno rada, već ima veze sa starijom slavenskom osnovom koja znači radostan, drag, mio, voljan, što mene posebno fascinira jer mi govori da su naši preci baš u tome vidjeli najveću potrebu i poantu. Primjeri su: Rac, Raič, Rako, Rada, Radač, Rade, Radica, Radko, Raduj, Radovan, Radigost, Dragorad, Tihorad, Radoslav…

Progon i izbjeglištvo nisu ni u naše doba neobična pojava pa joj se ne treba čuditi ni u Srednjem vijeku. Minjina zbirka drevnih bosanskih i humskih imena donosi i niz izbjegličkih primjera:

– Ana, udovica Pavla Klešića, izbjegla u Zadar 1463. godine po padu Bosne

– Dominik, sin vojvode Radoša Pavlovića, izbjegao u papinsku državu nakon osmanskog osvajanja Bosne

– knez Vjanko, dvorski službenik, pratitelj kneza Radiča, brata kralja Stjepana Tomaševića, nakon osmanskog osvajanja u izbjeglištvu na otoku Krku, umro u zatočeništvu i mukama kod kneza Ivana Frankopana

– Radič Klešić, upravitelj dvora bosanske kraljice Katarine Kosače, izbjegao s kraljicom u Rim, 1470. godine

– Pribjeg Pićević iz Dabra, optužen za otmicu dječaka Gojka 1406. godine

leksikon bosanskih imena

 Anthony Maccari/Anthony Maccari

Prezimena, općenito govoreći – ističe naša sugovornica – čuvaju u sebi ime rodonačelnika, čak i kada ne završavaju na -IĆ. Zato će dosta čitatelja u njezinu Leksikonu srednjovjekovnih imena pronaći svoja današnja prezimena, odnosno indikaciju kako se zvao njihov daleki rodonačelnik. Naprimjer: Rađa, Korać, Divac, Rudan, Zubac, Ukraden…

Prema Minjinim riječima, smatra se da su najstarija imena složenice, to jest imena sastavljena od dviju osnova najčešće povezanih veznikom. Takva imena su imali i drugi narodi. Recimo: Vukmil, Altoman, Virovuk, Vitomir, Vukobrat ili Miobrat.

Nađe se među leksikonskim imenima i zabavnih. Zabilježen je tako i Zagor iz Gacka: moguće da ima veze sa Zagorom ili Zagorjem. Ime dolazi iz osmanskog hercegovačkog popisa. Postoji i jedan Regan čije moguće podrijetlo je vlaško. Ukraden i Prodan, mogli bi biti povezani s nestankom, krađom i prodajom djece.

A koja imena su nosili oni iz viših društvenih slojeva, velmože i plemići, vladari. Evo nekih:

– Beljak Sanković, župan u Popovu, sin Sanka Miltenovića, vojvoda i svjedok na Tvrtkovoj povelji, prodao Konavle Dubrovčanima

– Bogavac Čemerović, knez, svjedok iz Zemunika u povelji hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića

– Brailo Tezalović, trebinjski knez, carinik, diplomat

– Branoš Čeprnić (Čeprnjić), predstavnik zemlje Usore

– Budonja iz plemena Kolunića, spomenut u povelji kneza Vukoslava Hrvatinića

– Crijep Rogatić, sin Ostoje Rogata, službenik Vuka (Vukića), brata bana Tvrtka

– Damjan, magistar iz Donjih Kraja

– Gašpar Danijašević (Dijanišević) iz Sane, potpisnik povelje vojvode Hrvoja

– Grdanac, svjedok na povelji vojvode Stjepana Kosače

– Grgur Vukosalić koji poveljom ukida carinu pred Stonom

– Hegen Dragoslalić, knez, svjedok na povelji kralja Tvrtka

– Hlap, čelnik i predstavnik zemlje Soli

– Hranislav Prvoslavić, svjedok na povelji

– Divoš Tihoradić, knez, naručitelj rukopisa “Divoševo Jevanđelje”

leksikon bosanskih imena

 Anthony Maccari/Anthony Maccari

leksikon bosanskih imena

 Anthony Maccari/Anthony Maccari

leksikon bosanskih imena

 Anthony Maccari/Anthony Maccari

Najveću skupinu neslavenskih imena – navodi autorica knjige – čine svetačka, odnosno kalendarska imena koja su na naše prostore došla s kršćanstvom i kultovima svetaca. Mogu biti u latinskim i grčkim, odnosno zapadnim i istočnim varijantama, a izvorno su vjerojatno hebrejska. Primjeri su: Martin, Marin, Petar, Sava, Ivan, Jovan, Stevan, Stefan, Stjepan, Mihajlo, Mihovil…

– Ušavši jednom u narodni jezik, ta su se imena počela ponašati kao domaća slavenska i u raznim varijacijama, pa su od Petra, naprimjer, nastali: Pešimir, Petak, Petan, Petašin, Petko, Petrica, Petrin, Petrun, Pejo, Perica, Periša, Peko…

Slično se dogodilo i s imenom Stefan (Stefanos, okrunjen), od kojeg su nastali: Stjepan, Stipan, Stepan, Stipko, Stepanko, Stepko, Stjepoš, Stifan ili Štipan.

Tragove staroslavenskih vjerovanja možda čuvaju Radogost, Radigosta i Perunca, dok bi Svetko, Sveto i Svetuš mogli biti povezani sa Svetovidom. Religijski utjecaj vidi se i u imenima Gost, Pop i Kaluđer. Kršćanska su jasna, najčešće Krsto, Križan ili Krstan.

Zanimljiva su i imena nastala po svemu sudeći od etničkih i geografskih oznaka ili elemenata: Bosna, Bošnjak, Bošnjanin, Cigan, Grkoje, Grkuš, Latin, Moravac, Tatar, Ugrin, Vugrin, kao i imena nastala na morfemima SRB- i HRV-: Srbić, Srbin, Srbišin, Sorban, Hrva, Hrvaš, Hrvat, Hrvatin i Hrvoje.

leksikon bosanskih imena

 Anthony Maccari/Anthony Maccari

leksikon bosanskih imena

 Anthony Maccari/Anthony Maccari

leksikon bosanskih imena

 Anthony Maccari/Anthony Maccari

Imena preuzetih od životinja nije manjkalo. Najčešća su ona čija je osnova VUK-: Vuk, Vuka, Vukac, Vuko, Vuksan, Vukašin, Vukmir, Vukoslav, Dobrovuk, odnosno stariji Vlkan, Vlkoslav ili Volko.

Od drugih divljih životinja nalazimo Medved, Medvjed, Medo, vlaška imena Orso, Ursul, Ursacije, te domaće oblike Vrsajko i Vrsan. Tu su i Jež, Zec, Zečinja, Zekan, Zmijan, Žaban, Vidra, možda i Glodavac.

Domaće životinje dale su osobna imena Kobila, Konja, Muško, što dolazi od magarca, ne od muškarca, pa Đogo, Ovan i Ovčina. Čak su i insekti dali ljudima neka imena: Čelan, Čelić, Mravac, Muhoje.

I priroda je bila neiscrpan izvor srednjovjekovnih imena Bosne i Huma, a ne manjka ih ni u drugim krajevima i zemljama Slavena. Breza, Bukva, Drenov, Zovika. Hrast u mnogim varijacijama: Hrasto, Hrastić, Hraste, Rastko, Rastina, Raško. Ili s osnovom DUB-: Dubac, Dubo, Dubović, Dubravac, Dubravec, Dubravko… a može i na CER-: Ceroje i Cerovac.

Drveće, razno bilje i voće: Jablan, Jagoda, Kruša, Krušo, Bosiljak, Kovilj, Smiljko, Smiljana, Cvitan, Cvitko, Cvetko ili Cvitomir.

Minja Pješčić

 Anthony Maccari

– Po raznim fizičkim i karakternim osobinama, naši preci nosili su i ovakva imena: Uško, Vratko, Zubac, Zuban, Štrbac, Krnje, Gubac. Netko je bio Velimir ili Veljko, a poneko Hrabren, Tihomil, Tiha, Mladen, Mladić, Krasoje, Mišljen, Radosan, Veseljko, Umko…

Postoji i niska takozvanih ružnih imena: Grbo, Grban, Grbac, Grbač, Grban, Grbić, Grbiša, Grub, Grubač, Gruban, Grubeša, Grubiša. Tu su i Tvrd, Tvrda, Tvrdac, Tvrdak, Tvrdalj, Tvrdan, Tvrtko, Tvrdo, Tvrdoš, pa Zavida, Mrza ili Mrzo, a ima i Zlobud.

– Praksa davanja ružnih imena postoji kod brojnih naroda, pa i u dalekom kineskom, ali s istom nadom da zle sile neće obratiti pažnju na nekog s tako ružnim imenom, tumači Minja Pješčić, autorica Leksikona.

Objava Šest tisuća imena iz srednjovjekovne Bosne prikupila je Minja Pješčić pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.