Ljubitelje glazbe dočekao je raznolik program mališana koji su se predstavili glazbeno-scenskim i pjevačkim točkama. Od ozbiljnih skladbi poput Duvernoyeve etide ili Arabesque, preko domaćih pjesama Olivera Dragojevića, Thompsona i Parnog Valjka do stranih pjesama poput Lovely genijalne Billie Eilish.

Kao i proteklih godina posebnu atmosferu donijeli su oni najmlađi koji su na sceni izveli poznate dječje pjesmice, a neki od njih po prvi put pred publikom. Rama je još jednom slavila glazbu, univerzalni jezik svijeta koji nas sve povezuje.

“Večeras smo imali priliku uživati u nastupima mojih učenica klavira, od onih najmlađih koje tek prave svoje prve glazbene korake, pa sve do starijih djevojčica koje već izvode zahtjevnije skladbe, kako klasične tako i zabavne. Program je bio raznolik i pokazao je koliko djeca mogu napredovati kada rade s ljubavlju, trudom i upornošću. Ovakvi nastupi jako su važni za djecu jer kroz njih razvijaju samopouzdanje, odgovornost i hrabrost da svoje znanje podijele s publikom. Glazba nije samo učenje nota i sviranja, nego i jedan poseban način odrastanja i izražavanja. Posebno me raduje što u našoj općini iz godine u godinu raste interes za sate klavira i što imam sve više upita za upis. To mi pokazuje da djeca i roditelji prepoznaju vrijednost glazbenog obrazovanja i koliko ono obogaćuje dječji razvoj”, kazala je Ana za Ramski Vjesnik.

Anina glazbaonica

Ana već tri godine vodi sate klavira, a posebno je sretna što je upravo ove godine uredila svoj vlastiti prostor pod nazivom “Anina glazbaonica”.

“Time smo dobili jedno posebno mjesto za učenje, stvaranje i razvijanje ljubavi prema glazbi u toplom i poticajnom okruženju. Uz individualne sate klavira, ove godine uvela sam i grupne glazbene radionice koje djeci omogućuju zajedničko muziciranje, druženje i razvijanje osjećaja zajedništva kroz glazbu. Iako ove godine zbog različitih obveza nismo uspjeli ostvariti zajednički grupni nastup, vjerujem da ćemo to uspješno realizirati već sljedeće školske godine. Jako sam ponosna na svako dijete, na njihov trud, upornost i napredak koji su pokazali tijekom cijele godine. Večerašnji koncert samo je potvrda svega onoga na čemu smo zajedno radili. Već se veselim novoj školskoj godini, novim učenicima, novim skladbama i novim glazbenim uspomenama koje ćemo zajedno stvarati”, kaže nam Ana te dodajer: “Posebnu zahvalnost želim uputiti roditeljima, koji svojom podrškom, strpljenjem i povjerenjem imaju neizmjerno važnu ulogu u svakom dječjem napretku, jer bez njihove pomoći i ohrabrenja ovaj put ne bi bio moguć.”

Nastupile su:

Marija Šakota – Blistaj blistaj zvijezdo mala
Paula Ćališ – U šumici zeko
Ema Franjić – Bratec Martin
Gabriela Džolan – Dom
Mia Pavličević – Kukavica

Iva Bešker – Etida 4 Duvernoy op. 176 i Indijanska ratna igra (Završen prvi razred glazbene škole)
Diva Mišura – Pismo moja (Oliver Dragojević)
Maria Franjić – Ljubavna (Parni valjak)
(Obje dogodine upisuju prvi razred glazbene škole)

Eva Mendeš – Arabesque
Ines Markešić – Lovely (Billie Eilish)
Ivana Matešić – Samo je ljubav tajna dvaju svjetova (Thompson)
Antonija Babić – Cesarica (Oliver Dragojević)
Nikolina Džalto – Malo mi za sriću triba (Doris Dragović)
Nataša Beljo pratnja na klaviru, pjeva Nikolina Džalto – Neka ljudi govore (Vesna Pisarović)

Objava Svjetski dan glazbe obilježen u Domu kulture u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sve ljubitelje glazbe očekuje raznolik program mališana koji će se predstaviti glazbeno-scenskim i pjevačkim točkama. Od ozbiljnih skladbi poput Duvernoyeve etide ili Arabesque, preko domaćih pjesama Olivera Dragojevića, Thompsona i Parnog Valjka do stranih pjesama poput Lovely genijalne Billie Eilish.

Kao i proteklih godina posebnu atmosferu donose oni najmlađi koji će na sceni izvesti poznate dječje pjesmice, neki po prvi put pred publikom. Rama će na ovaj način još jednom slaviti glazbu, univerzalni jezik svijeta koji nas sve povezuje.

Objava NAJAVA: Svjetski dan glazbe u Domu kulture u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Drugo mjesto je zauzela Rita Ivančević s pjesmom Žena pod križem, dok je treće pripalo Mariji Franjić za izvedbu pjesme Oči u oči.

Na ovogodišnjem festivalu nastupilo je 15 natjecateljica, a žiri u sastavu; Katarina Zadro, Anita Brizar, Valentina Galić, nije imao lagan posao u ocjenjivanju nastupa mladih izvođačica pred publikom okupljenoj u župnoj crkvi.

Nakon dodjele nagrada i diploma za prva tri mjesta, svim učesnicima je kapelan don Dino Mustafi uručio spomen-diplome i prigodan poklon u znak sjećanja na današnje nastupe. Program su vodile Ivona Tomić i Tea Babić.

Festival je, nakon pozdravnog govora župnika don Marka Tomića, otvorila prošlogodišnja pobjednica Maja Krešo s pjesmom “Ti si svjetlo svijeta” uz glazbenu pratnju Mile Kreše. Djeca su se za nastupe pripremala sa sestrom Anđelinom, a sve nastupe su na klaviru pratili mladi ramski glazbenici Ružica Zadrić, Mile Krešo, Josipa Bošnjak Šudić i Manuela Ćurić.

“Svi mi imamo neke glazbene ukuse, imamo nešto što nam se sviđa, što ne sviđa, makar bilo i perfektno izvedeno. Kad je ozbiljna glazba, kad je ono nešto što svima ide na živce i pojačano do kraja. Ali, djeca kad pjevaju onda je to nešto sasvim drugo, nisu važne note, nije važna ni korektnost, kad dječje srce pjeva i slavi Isusa”, kazao je don Marko na početku jubilarnog 20. festivala.

Nastup su danas upisale:

1. Sara Bošnjak – Silan Bog
2. Antonija Galić – Svoja ću koljena
3. Marija Franjić – Oči u oči
4. Marija Brekalo – Gospode, trebam te
5. Josipa Kapčević – Prva ljubav te zove
6. Nikol Baketarić – Naš Bog je velik
7. Karla Novaković – Srce predajem ti
8. Matea Sabljo – V’jek hvaljen budi
9. Rita Ivančević – Žena pod križem
10. Ines Markešić – Dubine
11. Antonija Babić – Za tebe ću ja živjeti
12. Petra Krešo – Jeshua
13. Marija Miličević – Gledaj, On te gleda
14. Iva Bešker – Ispred bijele hostije
15. Antea Jukić – Crveni plašt

Objava Petra Krešo pobjednica festivala duhovne glazbe “Djeca pjevaju Isusu” u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Cilj Memoranduma je jačanje međusobnih veza te razvoj zajedničkih projekata i aktivnosti, prenosi Bljesak.info

Memorandum su potpisali predsjednik HKD Napredak Dubrovnik izv. prof. dr. sc. Marinko Marić, član Uprave HKD Napredak Split Jerko Rošin, koji je zastupao predsjednicu Vinku Bratulić, te predsjednica HKD Napredak, Glavna podružnica Mostar, Željka Obradović.

Suradnja triju gradova

Kako je priopćeno iz mostarske podružnice Napretka, sporazum je rezultat nastojanja da se dodatno povežu hrvatske kulturne i znanstvene institucije u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj.

Memorandumom se želi osnažiti suradnja između triju gradova koji imaju važnu ulogu u očuvanju i promicanju hrvatske kulturne, znanstvene i umjetničke baštine.

Dokument predviđa suradnju na povezivanju umjetnika, znanstvenika i kulturnih djelatnika, razmjeni kulturnih, znanstvenih i obrazovnih sadržaja, promicanju kulturne i znanstvene baštine, očuvanju hrvatskog kulturnog identiteta te razvoju zajedničkih projekata u području kulture, znanosti i obrazovanja.

Izložbe, koncerti i zajednički projekti

Suradnja će se, među ostalim, ostvarivati kroz organizaciju izložbi, koncerata, predstava i drugih kulturnih manifestacija, održavanje predavanja, tribina i znanstvenih skupova, pokretanje zajedničkih nakladničkih projekata, razmjenu stručnih iskustava te zajedničke prijave na nacionalne i međunarodne fondove, uključujući fondove Europske unije.

Potpisnice Memoranduma najavile su i suradnju na projektima digitalizacije i zaštite kulturne baštine te poticanju suradnje među mladima, studentima i istraživačima.

Prilikom potpisivanja Memoranduma dogovoren je i prvi zajednički projekt iz područja izdavaštva, priopćeno je iz HKD-a Napredak, Glavna podružnica Mostar.

Objava Napredak iz Mostara, Dubrovnika i Splita najavio zajedničke kulturne projekte pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Predstavljanje se odvijalo u ozračju priprema za proslavu blagdana svetog Ante Padovanskog te je bilo nakon mise priprave za ovaj blagdan. Misu je predvodio fra Mario Katušić, gvardijan samostana u Fojnici koji je rodom iz uskopaljskog kraja, odnosno iz Ždrimaca.

Proces prikupljanja materijala bio je izuzetno zahtjevan.  Dosta zanimljivog materijala moglo se pronaći ne samo u samostanu nego i u Arhivu Bosne i Hercegovine, posebice iz razdoblja austro-ugarske vlasti.

Knjiga obuhvaća detaljne životopise 241 franjevca, a fra Janko kroz njih izražava osobnu zahvalnost za njihov doprinos opstanku katoličke vjere i hrvatskog identiteta.

„Dok sam pisao ovu knjigu, dok sam pisivao životopise dvjesto četrdeset jednog franjevca, ja sam doživio osobnu zahvalnost prema ovim ljudima. Zaista da ih nije bilo, ja ne znam kako bi danas izgledala katolička vjera. Ne znam  na kojem bi nivo Hrvati bili u kulturi, u znanosti i pismenosti. Franjevci su jednostavno, nažalost, kažem, na žalost, jedini tada bili pismeni, ali su tu pismenost nesebično dijelili. Pisali su, zapisivali,  liječili ljude, donosili… Oni su se školovali na Zapadu. Sve tamo što su dobro vidjeli to je dolazilo ovdje u Bosnu i počevši od fra Anđele Zvizdovića. Jedan je bio ozbiljan povjesničar, rekao je što, ovo zvuči nevjerojatno, ali tako je bio rekao. Da nije fra Anđeo Zvizdović uradio to što je uradio, pitanje je bi li u Zagrebu danas bilo Hrvata, a ne samo ovdje u Bosni i Hercegovini“, riječi su fra Janka Ljubosa o ulozi fratara.

Uspoređujući prošlost s današnjicom, fra Janko primjećuje da, iako su moderna vremena objektivno lakša, “franjevački duh” ostaje neophodan za stabilnost Bosne i Hercegovine.

„Danas je mogu vam kazati  bolje, ali onaj franjevački duh, ono što je u Bosni i Hercegovini jako važno, duh tolerancije, duh dijaloga, duh dogovora, duh uvažavanja, ostaje neophodan.Kad bi se ovo poštivalo, život bi u našoj Bosni i Hercegovini bio puno ljepši, a ja se nadam da će taj duh prevladati i da će nam život biti ljepši“, zaključio je fra Janko Ljubos.

Fra Mario Katušić je nakon predstavljanja u izjavi istaknuo kako je Franjevački samostan u Fojnici  bio važan u katoličkoj povijesti. Fratri su prije svega pastoralno djelovali. Bavili se onim poslom u kojem su bili i poslani.

„Daleko su naši fratri odlazili. To je bilo i do  Bihać, a  ti krajevi koji danas nama s autom izgledaju jako daleko, a u ono vrijeme su još bili dalji. Fratri su kroz povijest radili na opismenjavanju ljudi. Važno je bilo da ljudi počnu pomalo čitati da bi više saznavali, a jedan od njih je važan fra Ivan Badulavić, koji je suvremenik Divkovićev i počeo je pisati latinicom hrvatski jezik, a do tada se pisalo bosančicom.  Fratri su radili puno s ljudima na opstanaku.  Bila su to nekada teška vremena, nekada su bila i lagana jer su se ljudi vraćali u Osmansko carstvo, ali fratri su ih pratili kroz sva ta vremena“, kazao je Katušić

Na predstavljanju je kratki povijesni pregled od dolaska franjevaca u Bosnu pa sve do naših vremena napravio fra Zvonimir Batista, žuni vikar u Uskoplju, rodom iz Busovače.

„Bogu je važna prisutnost katolika, pastira, franjevaca ili nekih drugih pastira, na svakom mjestu. Pa tako i u našem slučaju, važna je prisutnost franjevaca u Bosni. Nekako tako ja gledam i zbog toga jesu ostali, ne samo zbog toga što je na svoj način  Bosna svetinja, nego zbog toga što smatraju da je potrebno na tom mjestu biti katolik, odnosno pastir koji je u prošlosti,  danas ili  sutra će širiti katoličku vjeru“, kazao je fra Zvonimir Batista.

Knjiga fra Janka Ljubosa i Sandre Biletić nije samo povijesni zapis, nego i moralni putokaz. Ona podsjeća na to da su obrazovanje i dijalog bili ključni za opstanak naroda u najtežim vremenima.

Objava Knjiga o fratrima fojničkog samostana fra Janka Ljubosa i Sandre Biletić predstavljena u Uskoplju pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Lovrenović, za kojeg urednik emisije Berislav Jurič kaže kako je skromno velik i veliko skroman, rekao je kao ”bez načitanosti koju čovjek u sebi onda preobrazi u vlastito neko uzdizanje i vlastiti stil, nema i ne može biti književnosti”.

Rekao je kako je u današnjoj BiH ”ovako poharanoj i nesigurnoj jedan od najčudesnijih momenta to da postoji izvanredna književnost”.

”U BiH ima izvanrednih rezultata u poeziji, u prozi, pogotovo u prozi u zadnje vrijeme. Onoliko koliko ja pratim, to je zaista izvanredan trend s izvanrednim rezultatima. I mene to raduje i hrabri jer to govori da je književnost zaista jedan prostor ljudskog duha i ljudske djelatnosti koji svoje rezultate može i umije davati neovisno o tome u kakvim se vremenima živi, u kakvom se društvu živi, u kakvim općim javnim prilikama se živi”, rekao je, između ostalog, Lovrenović

Objava IVAN LOVRENOVIĆ: “U prisutnosti knjiga čovjek se osjeća manje sam” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nakon Zagreba i Sarajeva, Ljubuški je treća postaja ovog izložbenog ciklusa koji je privukao značajnu pozornost ljubitelja suvremene likovne umjetnosti, piše Radio Ljubuški.

Izložba „37 pogleda na Ramu“ donosi vizualno snažne i emotivno slojevite prikaze ramskog kraja. Umjesto isključivo prepoznatljivih pejzažnih panorama, Kobašlija se fokusira i na suptilne, često neugledne detalje prostora – tragove ljudske prisutnosti, tišine, sjećanja i boli. Kroz takav pristup autor istražuje odnos prostora i identiteta, pretvarajući svakodnevne prizore u univerzalne priče o mjestu i čovjeku.

Pogledajte obraćanje Amera Kobašlije na otvorenju u Ljubuškom:

Na otvorenju izložbe uz samog autora govorili su Jure Paponja voditelj galerije, izložbu je otvorio ravnatelj JU KŠC Ljubuški Boro Grgić.

Pogledajte video isječak sa samog otvorenja:

U razgovoru za emisiju Ljubuški ljetopis, Radiopostaje Ljubuški Kobašlija je istaknuo kako se ova izložba, kao i brojni njegovi projekti, razvila kroz niz osobnih i profesionalnih susreta.

„Sve se događa s nekim razlogom. Kroz kontakte i prijateljstva došlo je i do ove suradnje. Mi slikari lako pronađemo zajednički jezik i ideja je bila graditi mostove među ljudima i sredinama“, rekao je Kobašlija, naglašavajući važnost kulturnog povezivanja.

Govoreći o nadahnuću izloženih djela, Kobašlija je pojasnio kako se njegova veza s Ramom razvila nenamjerno, ali je s vremenom postala duboko osobna i simbolički snažna.

„Osjećam snažnu povezanost s ovim prostorom. Otišao sam kao dijete u ratnim devedesetima, a Ramu sam ponovno otkrio tek prije nekoliko godina“, rekao je.

Posebno ga je, kako ističe, privukla dinamika ramske vode koja se povremeno povlači i ponovno vraća, što za njega nosi snažnu metaforu prošlosti i sjećanja.

„Kada se voda povuče, kao da se otvaraju tragovi prošlih vremena. To je i vizualno i simbolički vrlo moćno“.

Dodao je kako u tim motivima prepoznaje i vlastiti životni put obilježen odlascima i povratcima, ali i širu priču ljudi ovoga kraja, naglasivši da ga Ramski kraj uvijek iznova fascinira svojom ljepotom.

Prvi posjet Ljubuškom ostavio je snažan dojam na umjetnika, koji nije skrivao oduševljenje prirodnim ambijentom grada.

„Imao sam priliku prošetati gradom i vidjeti vašu čudesnu vodu. Ljubuški je izuzetno lijep grad“.

Govoreći o svom umjetničkom putu, Kobašlija je podsjetio na iskustva života i rada između Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Azije, naglašavajući da je predanost ključna za svakog umjetnika koji želi opstati na međunarodnoj sceni.

Posebno se osvrnuo na misao iz romana „Sputnik Sweetheart“ japanskog književnika Haruki Murakamija, u kojoj se ističe razlika između „mnogo“ i „sve“:

„Postoji velika razlika između mnogo i sve. Umjetnost traži potpuno predavanje i predanost. To nije sprint nego maraton koji traje cijeli život“, poručio je.

U razgovoru je dotaknuo i pitanje utjecaja umjetne inteligencije na suvremenu umjetnost. Iako smatra da tehnologiju treba pratiti, uvjeren je da slikarstvo ostaje trajna i nezaobilazna forma ljudskog izraza.

„Slikarstvo je jedna od najstarijih ljudskih priča. Od pećinskih crteža do danas ostao je isti princip – čovjek ostavlja trag na površini i kroz njega komunicira sa svijetom. Bez obzira na promjene, slika i dalje ima snagu ostaviti dubok dojam na čovjeka“.

U sklopu izložbenog programa Gradska galerija Ljubuški u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru organizirala je i predavanje za studente u Sveučilišnoj galeriji u Širokom Brijegu. Tamo je Kobašlija studentima prenio iskustva iz svoje dugogodišnje međunarodne karijere te govorio o procesu nastanka umjetničkih radova.

Naglasio je izazove s kojima se mladi umjetnici susreću nakon završetka studija, posebno pitanje profesionalnog opstanka i pronalaska vlastite publike. „Jedno je završiti akademiju i postati umjetnik, a drugo pronaći svoj put i publiku. Nakon godina rada dolazi pitanje kako živjeti od umjetnosti i kako pronaći ljude koji će prepoznati vaš rad.“, istaknuo je.

Izložba Amera Kobašlije „37 pogleda na Ramu“ u Ljubuškom ostaje otvorena do 18. lipnja, a može se razgledati u Gradskoj galeriji radnim danima od 9 do 15 sati.

Objava Amer Kobašlija u Ljubuškom: “Umjetnost traži sve, a ne samo mnogo!” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Knjiga predstavlja intimnu, duhovitu i mudru zbirku pjesama pisanih na autentičnoj splitskoj čakavici. Kroz formu kratkih “ćakula” (razgovora/razmišljanja), svestrani autor donosi tople i vesele crtice iz svakodnevnog dalmatinskog života. Pjesme balansiraju između humora i životne mudrosti.

Nakladnici knjige koja je službeno predstavljena u Splitu u listopadu 2025. godine su Naklada Bošković i HKD Napredak  Splita.

Premijerno predstavljanje u Bosni i Hercegovini održava se u Mostaru u organizaciji HKD Napredak Glavna podružnica Mostar u suorganizaciji HKD Napredak Split i Hrvatski dom herceg Stjepan Kosača.

Dobro nam došli.

HKD Napredak Glavna podružnica Mostar

HKD Napredak Split

Pjesmicama Rošin imenuje i najnovije (književne) sastavke – Koronalne ćakule i Normalno je da ljudi rade što normalni ljudi ne rade. U prvom je 149, a u drugom 140 stihovanih sličica, rima, pjesmica, ćakula/ćakuleta, fjaba i batuda, izniklih iz životne stvarnosti posljednjih godina. Po svojemu osnovnom raspoloženju primjereno bi ih bilo nazvati tricarijama, a govore o svakodnevici kojoj je vrijeme korone, „na koju se svi vade“, i „novog normalnog“ osiguralo intonacije. Može se reći da je korona postala (univerzalno) pokriće za sve što se događa; u nedostatku društvenih događaja na vidjelo s njome isplivali su sadržaji koje društvena svrha nije mogla prekriti svojom retorikom i metaforama u sve umiješana društvenog interesa. U stihove obučenim rimama progovara Rošin o bespravnoj gradnji i izgradnji, demagogiji, diplomama, domovnicama, velikim facama i vlasti, zaboravljenim obećanjima, turistima, gradskim predjelima i pejzažima, oriđinalima, škveru i ćakulama, gradonačelniku i procesiji, internetu, govoru, štekatima… U stihove je Rošin obukao i Marjan i Spinut, Ovčice i Bačvice, Jadran i Peristil i druge lokalitete, pa se knjiga može čitati i kao šarolika razglednica grada s rječnikom njegove mitologije svakodnevice i životne filozofije.

Ivan Bošković © IO DHK

Objava Predstavljanje knjige „ Koronarne ćakule“ autora Jerke Rošina pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Njihov nastup s pjesmom Andromeda u trenutku snimke imao je oko 155 tisuća pregleda, čime je Hrvatska bila pri samom vrhu interesa publike na YouTubeu.

Video nastupa skupio je i oko 8,8 tisuća lajkova te više od 1500 komentara, a brojni gledatelji u komentarima pišu da je Hrvatska ove godine među glavnim favoritima za pobjedu.

Mnogi hvale atmosferu nastupa, scenografiju i energiju pjesme, a dio fanova smatra da Hrvatska nikada nije izgledala ovako konkurentno na eurovizijskoj pozornici.

“Jeza. Ovako izgleda pravi filmski nastup”, napisao je jedan gledatelj u komentaru koji je skupio više od 1400 lajkova.

“Ovo je čista umjetnost. Hvala, Hrvatska. Vrijeme je da pobijedite”, stoji u još jednom komentaru koji je podržalo više stotina korisnika.

Jedan od najlajkanijih komentara bio je i: “Napokon je vrijeme da Hrvatska osvoji svoj prvi Eurosong jer su energija i nastup ove godine apsolutno nenadmašni.”

Više pregleda od Hrvatske skupili samo Grci

Više pregleda od Hrvatske zasad je imala samo Grčka. Njezin predstavnik Akylas s pjesmom Ferto skupio je oko 302 tisuće pregleda. Hrvatska je tako prestigla i neke velike favorite natjecanja.

Velik interes za hrvatski nastup

LELEK je nakon polufinala izazvao brojne reakcije na društvenim mrežama, a gledatelji posebno komentiraju atmosferičan nastup i mračnu vizualnu estetiku pjesme Andromeda.

Po broju pregleda Hrvatska je bila ispred Švedske, Izraela, Srbije i Poljske, zemalja koje tradicionalno imaju snažnu eurovizijsku publiku, piše Index. 

Evo koliko su pregleda imali nastupi nakon prvog polufinala:

• Grčka – oko 302 tisuće

• Hrvatska – oko 155 tisuća

• Italija – oko 135 tisuća

• Finska – oko 126 tisuća

• Srbija – oko 125 tisuća

• Poljska – oko 122 tisuće

• Izrael – oko 100 tisuća

• Moldavija – oko 94 tisuće

• Švedska – oko 69 tisuća

• Belgija – oko 53 tisuće

• Njemačka – oko 51 tisuća

• Litva – oko 49 tisuća

• Crna Gora – oko 45 tisuća

• Portugal – oko 44 tisuće

• Gruzija – oko 30 tisuća

• San Marino – oko 25 tisuća

• Estonija – oko 24 tisuće

Pregledi na YouTubeu ne znače nužno i konačan rezultat na Eurosongu, ali često pokazuju koji su nastupi izazvali najveći interes publike odmah nakon emitiranja. Hrvatska sada čeka veliko finale u subotu, 16. svibnja, a organizatori će naknadno objaviti i točan redoslijed nastupa.

Objava LELEK ZALUDIO PUBLIKU EUROSONGA: Više pregleda imaju samo Grci pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

AMER KOBAŠLIJA: Zašto volim slikati mističnu Ramu

U povodu izložbe je susret s umjetnikom 7. svibnja 2025. godine u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine.

Serija “37 pogleda na Ramu” oblikovana je kao slikarsko istraživanje prostora koji istovremeno djeluje stvarno i izmješteno, poznato i teško dohvatljivo. Kroz motive vode koja se povlači i ponovo vraća, umjetnik otvara prostor za promišljanje o vremenu, sjećanju i tragovima prošlosti koji ostaju skriveni ispod površine. Ovaj ciklus može se čitati i kao lično, ali i kolektivno putovanje – prepoznavanje vlastite historije u pejzažu koji istovremeno pripada svima i nikome.

O ovom ciklusu piše i Miljenko Jergović: „Kako je Amer Kobašlija na kraju stigao u Ramu? Odgovor na to pitanje je vjerojatno banalan. Svi mi stižemo negdje gdje se zapravo nismo zaputili i onda tu počinjemo raditi nešto, ili stvarati nešto, što nismo planirali. Bivamo određeni mjestom i vlastitim odrazom u njemu. Tako je Amer počeo crtati i slikati Ramu. Pred sobom je zatekao impresivan predio. U kojem ima nečega od onih poopćenih i bajkovitih Kunisadinih predjela. Zatekao je onu duboku i tamnu Andrićevu Bosnu, kakvu, kao ni ja uostalom, prije onih naših ratova i njezina Sudnjeg časa, nikada nije gledao. Istovremeno, on nije vidio, niti ga je zanimalo da gleda, zemljopisni kič iz turističkih fotomonografija, kakav će u Rami vidjeti svaki loš umjetnik, naročito fotograf, pa će zatražiti da mu sklone tu automobilsku gumu s očiju. Amer je u Rami vidio ne samo svijet u kojem se i sam mogao prepoznati, nego je možda gledao i u metaforu svoga života. I mnogih naših života! Ili to ja samo tako zamišljam?“

Kako ističe povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović, u radu Amera Kobašlije Ramsko jezero postaje prostor susreta suprotnosti – između stvarnog i imaginarnog, osobnog i univerzalnog, prirode i kulture – prostor u kojem slikar traži i pronalazi cjelinu.

Sam umjetnik opisuje ovaj ciklus kao vizualnu kroniku krajolika i iskustva: kroz slojeve vode i tragove koji ostaju nakon njenog povlačenja, slike postaju prostor u kojem se prepliću lična sjećanja i historija prostora. Za Kobašliju, slikarstvo nije tek prikaz trenutka, već način da se iskustvo sačuva i prenese – kao trag o nečemu što je bilo i što i dalje traje.

Amer Kobašlija rođen je u Banjoj Luci, a nakon rata seli u Sjedinjene Američke Države, gdje gradi međunarodnu umjetničku karijeru. Diplomirao je na Ringling College of Art na Floridi, a magistrirao na Montclair State University u New Jerseyju. Danas djeluje kao profesor slikarstva na University of Central Florida, Danas živi i stvara između Floride i Japana, odakle potiče njegova supruga.

Izložba u Sarajevu dio je šireg projekta koji će nakon toga biti predstavljen i u Gradskoj galeriji u Ljubuškom. Projekat je realiziran uz podršku zajednice u Rami, čiji su predstavnici prepoznali njegovu umjetničku i kulturnu vrijednost, ali i potencijal da doprinese povezivanju ljudi kroz zajednički prostor i naslijeđe.

Amer Kobašlija darovao 30 umjetničkih slika Općini Prozor-Rama

Biografija

Rođen u Banjoj Luci, Amer Kobašlija je 1993. godine ratom razorenu domovinu zamijenio izbjegličkim kampom u Nürnbergu u Njemačkoj. Tokom boravka u Njemačkoj, kao gostujući student, pohađao je Akademiju likovnih umjetnosti u Düsseldorfu. Godine 1997. Kobašlija emigrira u Sjedinjene Američke Države, gdje diplomira slikarstvo i grafiku na Ringling College of Art and Design, te završava postdiplomske studije na Državnom univerzitetu Montclair u New Jerseyju 2005. godine. Danas živi i stvara između Floride i Japana, odakle potiče njegova supruga. Redovni je profesor umjetnosti na Univerzitetu Centralne Floride u Orlandu.

Dobitnik je nekih od najprestižnijih međunarodnih nagrada za slikarstvo, uključujući Joan Mitchell Foundation Grant, Pollock-Krasner Award, kao i Guggenheim Fellowship. Imao je brojne samostalne izložbe u New Yorku, Los Angelesu, San Franciscu, New Orleansu, Orlandu, Naplesu, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Parizu i Švicarskoj. Od 2006. godine imao je devet samostalnih izložbi u renomiranoj George Adams Gallery u New Yorku, uključujući i retrospektivnu putujuću izložbu 2015–2016. godine Amer Kobašlija: Places, Spaces. Uz ovu izložbu objavljena je opsežna monografija o njegovom radu. Godine 2025. u Bosni i Hercegovini održana je putujuća izložba Amer Kobašlija: Slike, praćena dvojezičnom monografijom, čime je umjetnik prvi put izlagao u zemlji u kojoj je rođen.

Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Američke vlade u okviru programa Art in Embassies, Generalnog konzulata Japana u New Yorku, Musée de Sasset, Hunter Museum of American Art, Greenville County Museum of Art, G.U.C. Collection, Middlebury Museum of Art, Ogden Museum of Southern Art, Rollins Museum of Art, Stadt Sammlung Brig, Staten Island Museum, The Flag Art Foundation i TOA Tokyo, između ostalih. Kobašlijine izložbe su recenzirane u brojnim publikacijama, uključujući The New York Times, Art in America, ArtNews, Art & Antiques, The Village Voice, Time Out New York, New York Magazine, The New York Sun, The San Francisco Chronicle, The Florida Times-Union, Kunstbulletin i The Japan Times.

Izvor: Umjetnička galerija BiH

Objava Izložba „37 pogleda na Ramu“ u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.