Lovrenović, za kojeg urednik emisije Berislav Jurič kaže kako je skromno velik i veliko skroman, rekao je kao ”bez načitanosti koju čovjek u sebi onda preobrazi u vlastito neko uzdizanje i vlastiti stil, nema i ne može biti književnosti”.

Rekao je kako je u današnjoj BiH ”ovako poharanoj i nesigurnoj jedan od najčudesnijih momenta to da postoji izvanredna književnost”.

”U BiH ima izvanrednih rezultata u poeziji, u prozi, pogotovo u prozi u zadnje vrijeme. Onoliko koliko ja pratim, to je zaista izvanredan trend s izvanrednim rezultatima. I mene to raduje i hrabri jer to govori da je književnost zaista jedan prostor ljudskog duha i ljudske djelatnosti koji svoje rezultate može i umije davati neovisno o tome u kakvim se vremenima živi, u kakvom se društvu živi, u kakvim općim javnim prilikama se živi”, rekao je, između ostalog, Lovrenović

Objava IVAN LOVRENOVIĆ: “U prisutnosti knjiga čovjek se osjeća manje sam” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nakon Zagreba i Sarajeva, Ljubuški je treća postaja ovog izložbenog ciklusa koji je privukao značajnu pozornost ljubitelja suvremene likovne umjetnosti, piše Radio Ljubuški.

Izložba „37 pogleda na Ramu“ donosi vizualno snažne i emotivno slojevite prikaze ramskog kraja. Umjesto isključivo prepoznatljivih pejzažnih panorama, Kobašlija se fokusira i na suptilne, često neugledne detalje prostora – tragove ljudske prisutnosti, tišine, sjećanja i boli. Kroz takav pristup autor istražuje odnos prostora i identiteta, pretvarajući svakodnevne prizore u univerzalne priče o mjestu i čovjeku.

Pogledajte obraćanje Amera Kobašlije na otvorenju u Ljubuškom:

Na otvorenju izložbe uz samog autora govorili su Jure Paponja voditelj galerije, izložbu je otvorio ravnatelj JU KŠC Ljubuški Boro Grgić.

Pogledajte video isječak sa samog otvorenja:

U razgovoru za emisiju Ljubuški ljetopis, Radiopostaje Ljubuški Kobašlija je istaknuo kako se ova izložba, kao i brojni njegovi projekti, razvila kroz niz osobnih i profesionalnih susreta.

„Sve se događa s nekim razlogom. Kroz kontakte i prijateljstva došlo je i do ove suradnje. Mi slikari lako pronađemo zajednički jezik i ideja je bila graditi mostove među ljudima i sredinama“, rekao je Kobašlija, naglašavajući važnost kulturnog povezivanja.

Govoreći o nadahnuću izloženih djela, Kobašlija je pojasnio kako se njegova veza s Ramom razvila nenamjerno, ali je s vremenom postala duboko osobna i simbolički snažna.

„Osjećam snažnu povezanost s ovim prostorom. Otišao sam kao dijete u ratnim devedesetima, a Ramu sam ponovno otkrio tek prije nekoliko godina“, rekao je.

Posebno ga je, kako ističe, privukla dinamika ramske vode koja se povremeno povlači i ponovno vraća, što za njega nosi snažnu metaforu prošlosti i sjećanja.

„Kada se voda povuče, kao da se otvaraju tragovi prošlih vremena. To je i vizualno i simbolički vrlo moćno“.

Dodao je kako u tim motivima prepoznaje i vlastiti životni put obilježen odlascima i povratcima, ali i širu priču ljudi ovoga kraja, naglasivši da ga Ramski kraj uvijek iznova fascinira svojom ljepotom.

Prvi posjet Ljubuškom ostavio je snažan dojam na umjetnika, koji nije skrivao oduševljenje prirodnim ambijentom grada.

„Imao sam priliku prošetati gradom i vidjeti vašu čudesnu vodu. Ljubuški je izuzetno lijep grad“.

Govoreći o svom umjetničkom putu, Kobašlija je podsjetio na iskustva života i rada između Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Azije, naglašavajući da je predanost ključna za svakog umjetnika koji želi opstati na međunarodnoj sceni.

Posebno se osvrnuo na misao iz romana „Sputnik Sweetheart“ japanskog književnika Haruki Murakamija, u kojoj se ističe razlika između „mnogo“ i „sve“:

„Postoji velika razlika između mnogo i sve. Umjetnost traži potpuno predavanje i predanost. To nije sprint nego maraton koji traje cijeli život“, poručio je.

U razgovoru je dotaknuo i pitanje utjecaja umjetne inteligencije na suvremenu umjetnost. Iako smatra da tehnologiju treba pratiti, uvjeren je da slikarstvo ostaje trajna i nezaobilazna forma ljudskog izraza.

„Slikarstvo je jedna od najstarijih ljudskih priča. Od pećinskih crteža do danas ostao je isti princip – čovjek ostavlja trag na površini i kroz njega komunicira sa svijetom. Bez obzira na promjene, slika i dalje ima snagu ostaviti dubok dojam na čovjeka“.

U sklopu izložbenog programa Gradska galerija Ljubuški u suradnji s Akademijom likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru organizirala je i predavanje za studente u Sveučilišnoj galeriji u Širokom Brijegu. Tamo je Kobašlija studentima prenio iskustva iz svoje dugogodišnje međunarodne karijere te govorio o procesu nastanka umjetničkih radova.

Naglasio je izazove s kojima se mladi umjetnici susreću nakon završetka studija, posebno pitanje profesionalnog opstanka i pronalaska vlastite publike. „Jedno je završiti akademiju i postati umjetnik, a drugo pronaći svoj put i publiku. Nakon godina rada dolazi pitanje kako živjeti od umjetnosti i kako pronaći ljude koji će prepoznati vaš rad.“, istaknuo je.

Izložba Amera Kobašlije „37 pogleda na Ramu“ u Ljubuškom ostaje otvorena do 18. lipnja, a može se razgledati u Gradskoj galeriji radnim danima od 9 do 15 sati.

Objava Amer Kobašlija u Ljubuškom: “Umjetnost traži sve, a ne samo mnogo!” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Knjiga predstavlja intimnu, duhovitu i mudru zbirku pjesama pisanih na autentičnoj splitskoj čakavici. Kroz formu kratkih “ćakula” (razgovora/razmišljanja), svestrani autor donosi tople i vesele crtice iz svakodnevnog dalmatinskog života. Pjesme balansiraju između humora i životne mudrosti.

Nakladnici knjige koja je službeno predstavljena u Splitu u listopadu 2025. godine su Naklada Bošković i HKD Napredak  Splita.

Premijerno predstavljanje u Bosni i Hercegovini održava se u Mostaru u organizaciji HKD Napredak Glavna podružnica Mostar u suorganizaciji HKD Napredak Split i Hrvatski dom herceg Stjepan Kosača.

Dobro nam došli.

HKD Napredak Glavna podružnica Mostar

HKD Napredak Split

Pjesmicama Rošin imenuje i najnovije (književne) sastavke – Koronalne ćakule i Normalno je da ljudi rade što normalni ljudi ne rade. U prvom je 149, a u drugom 140 stihovanih sličica, rima, pjesmica, ćakula/ćakuleta, fjaba i batuda, izniklih iz životne stvarnosti posljednjih godina. Po svojemu osnovnom raspoloženju primjereno bi ih bilo nazvati tricarijama, a govore o svakodnevici kojoj je vrijeme korone, „na koju se svi vade“, i „novog normalnog“ osiguralo intonacije. Može se reći da je korona postala (univerzalno) pokriće za sve što se događa; u nedostatku društvenih događaja na vidjelo s njome isplivali su sadržaji koje društvena svrha nije mogla prekriti svojom retorikom i metaforama u sve umiješana društvenog interesa. U stihove obučenim rimama progovara Rošin o bespravnoj gradnji i izgradnji, demagogiji, diplomama, domovnicama, velikim facama i vlasti, zaboravljenim obećanjima, turistima, gradskim predjelima i pejzažima, oriđinalima, škveru i ćakulama, gradonačelniku i procesiji, internetu, govoru, štekatima… U stihove je Rošin obukao i Marjan i Spinut, Ovčice i Bačvice, Jadran i Peristil i druge lokalitete, pa se knjiga može čitati i kao šarolika razglednica grada s rječnikom njegove mitologije svakodnevice i životne filozofije.

Ivan Bošković © IO DHK

Objava Predstavljanje knjige „ Koronarne ćakule“ autora Jerke Rošina pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Njihov nastup s pjesmom Andromeda u trenutku snimke imao je oko 155 tisuća pregleda, čime je Hrvatska bila pri samom vrhu interesa publike na YouTubeu.

Video nastupa skupio je i oko 8,8 tisuća lajkova te više od 1500 komentara, a brojni gledatelji u komentarima pišu da je Hrvatska ove godine među glavnim favoritima za pobjedu.

Mnogi hvale atmosferu nastupa, scenografiju i energiju pjesme, a dio fanova smatra da Hrvatska nikada nije izgledala ovako konkurentno na eurovizijskoj pozornici.

“Jeza. Ovako izgleda pravi filmski nastup”, napisao je jedan gledatelj u komentaru koji je skupio više od 1400 lajkova.

“Ovo je čista umjetnost. Hvala, Hrvatska. Vrijeme je da pobijedite”, stoji u još jednom komentaru koji je podržalo više stotina korisnika.

Jedan od najlajkanijih komentara bio je i: “Napokon je vrijeme da Hrvatska osvoji svoj prvi Eurosong jer su energija i nastup ove godine apsolutno nenadmašni.”

Više pregleda od Hrvatske skupili samo Grci

Više pregleda od Hrvatske zasad je imala samo Grčka. Njezin predstavnik Akylas s pjesmom Ferto skupio je oko 302 tisuće pregleda. Hrvatska je tako prestigla i neke velike favorite natjecanja.

Velik interes za hrvatski nastup

LELEK je nakon polufinala izazvao brojne reakcije na društvenim mrežama, a gledatelji posebno komentiraju atmosferičan nastup i mračnu vizualnu estetiku pjesme Andromeda.

Po broju pregleda Hrvatska je bila ispred Švedske, Izraela, Srbije i Poljske, zemalja koje tradicionalno imaju snažnu eurovizijsku publiku, piše Index. 

Evo koliko su pregleda imali nastupi nakon prvog polufinala:

• Grčka – oko 302 tisuće

• Hrvatska – oko 155 tisuća

• Italija – oko 135 tisuća

• Finska – oko 126 tisuća

• Srbija – oko 125 tisuća

• Poljska – oko 122 tisuće

• Izrael – oko 100 tisuća

• Moldavija – oko 94 tisuće

• Švedska – oko 69 tisuća

• Belgija – oko 53 tisuće

• Njemačka – oko 51 tisuća

• Litva – oko 49 tisuća

• Crna Gora – oko 45 tisuća

• Portugal – oko 44 tisuće

• Gruzija – oko 30 tisuća

• San Marino – oko 25 tisuća

• Estonija – oko 24 tisuće

Pregledi na YouTubeu ne znače nužno i konačan rezultat na Eurosongu, ali često pokazuju koji su nastupi izazvali najveći interes publike odmah nakon emitiranja. Hrvatska sada čeka veliko finale u subotu, 16. svibnja, a organizatori će naknadno objaviti i točan redoslijed nastupa.

Objava LELEK ZALUDIO PUBLIKU EUROSONGA: Više pregleda imaju samo Grci pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

AMER KOBAŠLIJA: Zašto volim slikati mističnu Ramu

U povodu izložbe je susret s umjetnikom 7. svibnja 2025. godine u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine.

Serija “37 pogleda na Ramu” oblikovana je kao slikarsko istraživanje prostora koji istovremeno djeluje stvarno i izmješteno, poznato i teško dohvatljivo. Kroz motive vode koja se povlači i ponovo vraća, umjetnik otvara prostor za promišljanje o vremenu, sjećanju i tragovima prošlosti koji ostaju skriveni ispod površine. Ovaj ciklus može se čitati i kao lično, ali i kolektivno putovanje – prepoznavanje vlastite historije u pejzažu koji istovremeno pripada svima i nikome.

O ovom ciklusu piše i Miljenko Jergović: „Kako je Amer Kobašlija na kraju stigao u Ramu? Odgovor na to pitanje je vjerojatno banalan. Svi mi stižemo negdje gdje se zapravo nismo zaputili i onda tu počinjemo raditi nešto, ili stvarati nešto, što nismo planirali. Bivamo određeni mjestom i vlastitim odrazom u njemu. Tako je Amer počeo crtati i slikati Ramu. Pred sobom je zatekao impresivan predio. U kojem ima nečega od onih poopćenih i bajkovitih Kunisadinih predjela. Zatekao je onu duboku i tamnu Andrićevu Bosnu, kakvu, kao ni ja uostalom, prije onih naših ratova i njezina Sudnjeg časa, nikada nije gledao. Istovremeno, on nije vidio, niti ga je zanimalo da gleda, zemljopisni kič iz turističkih fotomonografija, kakav će u Rami vidjeti svaki loš umjetnik, naročito fotograf, pa će zatražiti da mu sklone tu automobilsku gumu s očiju. Amer je u Rami vidio ne samo svijet u kojem se i sam mogao prepoznati, nego je možda gledao i u metaforu svoga života. I mnogih naših života! Ili to ja samo tako zamišljam?“

Kako ističe povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović, u radu Amera Kobašlije Ramsko jezero postaje prostor susreta suprotnosti – između stvarnog i imaginarnog, osobnog i univerzalnog, prirode i kulture – prostor u kojem slikar traži i pronalazi cjelinu.

Sam umjetnik opisuje ovaj ciklus kao vizualnu kroniku krajolika i iskustva: kroz slojeve vode i tragove koji ostaju nakon njenog povlačenja, slike postaju prostor u kojem se prepliću lična sjećanja i historija prostora. Za Kobašliju, slikarstvo nije tek prikaz trenutka, već način da se iskustvo sačuva i prenese – kao trag o nečemu što je bilo i što i dalje traje.

Amer Kobašlija rođen je u Banjoj Luci, a nakon rata seli u Sjedinjene Američke Države, gdje gradi međunarodnu umjetničku karijeru. Diplomirao je na Ringling College of Art na Floridi, a magistrirao na Montclair State University u New Jerseyju. Danas djeluje kao profesor slikarstva na University of Central Florida, Danas živi i stvara između Floride i Japana, odakle potiče njegova supruga.

Izložba u Sarajevu dio je šireg projekta koji će nakon toga biti predstavljen i u Gradskoj galeriji u Ljubuškom. Projekat je realiziran uz podršku zajednice u Rami, čiji su predstavnici prepoznali njegovu umjetničku i kulturnu vrijednost, ali i potencijal da doprinese povezivanju ljudi kroz zajednički prostor i naslijeđe.

Amer Kobašlija darovao 30 umjetničkih slika Općini Prozor-Rama

Biografija

Rođen u Banjoj Luci, Amer Kobašlija je 1993. godine ratom razorenu domovinu zamijenio izbjegličkim kampom u Nürnbergu u Njemačkoj. Tokom boravka u Njemačkoj, kao gostujući student, pohađao je Akademiju likovnih umjetnosti u Düsseldorfu. Godine 1997. Kobašlija emigrira u Sjedinjene Američke Države, gdje diplomira slikarstvo i grafiku na Ringling College of Art and Design, te završava postdiplomske studije na Državnom univerzitetu Montclair u New Jerseyju 2005. godine. Danas živi i stvara između Floride i Japana, odakle potiče njegova supruga. Redovni je profesor umjetnosti na Univerzitetu Centralne Floride u Orlandu.

Dobitnik je nekih od najprestižnijih međunarodnih nagrada za slikarstvo, uključujući Joan Mitchell Foundation Grant, Pollock-Krasner Award, kao i Guggenheim Fellowship. Imao je brojne samostalne izložbe u New Yorku, Los Angelesu, San Franciscu, New Orleansu, Orlandu, Naplesu, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Parizu i Švicarskoj. Od 2006. godine imao je devet samostalnih izložbi u renomiranoj George Adams Gallery u New Yorku, uključujući i retrospektivnu putujuću izložbu 2015–2016. godine Amer Kobašlija: Places, Spaces. Uz ovu izložbu objavljena je opsežna monografija o njegovom radu. Godine 2025. u Bosni i Hercegovini održana je putujuća izložba Amer Kobašlija: Slike, praćena dvojezičnom monografijom, čime je umjetnik prvi put izlagao u zemlji u kojoj je rođen.

Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Američke vlade u okviru programa Art in Embassies, Generalnog konzulata Japana u New Yorku, Musée de Sasset, Hunter Museum of American Art, Greenville County Museum of Art, G.U.C. Collection, Middlebury Museum of Art, Ogden Museum of Southern Art, Rollins Museum of Art, Stadt Sammlung Brig, Staten Island Museum, The Flag Art Foundation i TOA Tokyo, između ostalih. Kobašlijine izložbe su recenzirane u brojnim publikacijama, uključujući The New York Times, Art in America, ArtNews, Art & Antiques, The Village Voice, Time Out New York, New York Magazine, The New York Sun, The San Francisco Chronicle, The Florida Times-Union, Kunstbulletin i The Japan Times.

Izvor: Umjetnička galerija BiH

Objava Izložba „37 pogleda na Ramu“ u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Postavljena izložba istražuje pitanje identiteta jednog mjesta u trenutku kada njegov fizički krajolik nepovratno nestaje. Za stanovnike Prozora-Rame, ovo nije samo filozofsko pitanje, već duboko lično i kolektivno iskustvo, sačuvano u sjećanjima koja nadilaze prostor danas prekriven akumulacijskim jezerom.

Posjetitelji će izložbu moći pogledati svakim radnim danom od 14 do 19 sati sve do 15. svibnja.

Izložba je ovo koja je multimedijalna, ali i interaktivna. Publika može sama birati koji dio povijesti želi istražiti ili pak čuti osobna iskustva starijih žitelja. Lajtmotiv cijele izložbe su i leptiri koji okružuju cijelu postavku. Tim iz Prozor-Rame radio je s Ivanom Roso iz Muzeja ratnog djetinjstva.

“Ovakvi projekti nas podsjećaju na nešto što često zaboravljamo – da mladima ne trebamo samo obećavati budućnost, nego im trebamo dati prostor da budu aktivna sadašnjost u svom društvu. Kroz ovaj proces smo svjedočili kako mladi imaju sposobnost da prepoznaju izazove svoje zajednice, ali i hrabrost da o njima govore otvoreno, iskreno i odgovorno”, kazala je Roso na otvaranju izložbe.

Mladi su kroz svoje istraživanje odlučili “zaroniti” u prošlost, proći kroz arhivsku građu i svjedočanstva onih koji pamte život prije ove velike promjene koja se dogodila krajoliku Rame.

Poruka postavke je da iako fizički tragovi mogu biti izgubljeni, kao što su kuće, voćnjaci i putovi, naslijeđe nije izbrisano. Ono živi upravo kroz običaje i svakodnevnicu zajednice. Ovom izložbom stanovnici ovoga kraja pozvani su da ne traže samo ono što je izgubljeno, već ono što je opstalo. Mladi iz “Furaj mir” tima Prozor vjeruju da su to vrijednosti i iskustva koja oni donose kroz prizmu novih generacija, a čine temelj za bolju budućnost.

“Kroz ovaj proces prošli smo niz treninga koji su nas naučili kako istraživati, kritički promišljati i, na kraju, kako sve to predstaviti svojoj zajednici kroz izložbu. Posebno nam je bilo važno i inspirativno to što smo imali priliku povezati se s mladima iz cijele BiH – razmjenjivati ideje, slušati jedni druge i učiti zajedno”, rekla je Matea Markešić okupljenima na otvaranju.

“Izložba predstavlja mozaik identiteta satkan od tišine jezera i glasova ljudi, s jasnom porukom da je razumijevanje vlastitog naslijeđa ključan korak ka izgradnji zajedničke i održive budućnosti”, poručili su iz tima.

Program se realizira u okviru projekta “Mirovne priče”, uz podršku Fonda za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Projekt provode Muzej ratnog djetinjstva, Fondacija Mozaik, Centar za obrazovne inicijative Step by Step i Asocijacija srednjoškolaca u BiH.

Mladen Topić/Ramski Vjesnik  

Objava FURAJ MIR: Otvorena izložba “Zaroni u prošlost, izroni u budućnost” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ovaj dan se u cijelom svijetu slavi još od davne 1982. godine, a datum je na inicijativu UNESCO-a izabran prema danu rođenja Jeana Georgesa Noverrea, začetnika modernog baleta i jednog od najvećih reformatora kojeg pamti povijest plesa.

Dan plesa obilježava se gotovo u svim zemljama, a svaka ga kultura slavi na sebi svojstven i tradicionalan način. Tako se diljem svijeta  stvaraju i čitaju međunarodne poruke ljudi koji su neraskidivo vezani uz ples.

“Glazba svira, ritam nas vodi, a ples spaja”, bio je moto ovogodišnjeg obilježavanja.

Objava Obilježen Svjetski dan plesa u Rami pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Autorica Ljubica Šakota Kroos ramskoj se publici predstavila s oko 20 ostvarenja pretežno vjerske tematike, a izložbu su kroz neformalni razgovor otvorile autorica i Mirjana Bešker, u ime Kulturno-sportskog centra Prozor-Rama. Zbor Župe Presvetog Srca Isusova “Lux Aeterna” svojim je izvedbama uljepšao ovaj kulturni događaj.

Sva sredstva od prodaje umjetničkih slika večeras će biti u humanitarne svrhe. Ovo nije prvi put da autorica sudjeluje u humanitarnim projektima. Cijelu je seriju slika naslikala za prikupljanje sredstava za Udrugu za zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti “Betlehem”.

Autorica je na početku razgovora istaknula da se godinama bavi slikanjem vjerskih motiva, a da to nije bilo jednostavno posebno u Njemačkoj. Zanimljivo je da je gotovo svaka slika po jedno svjedočanstvo, poput one ljiljana, koja je naslikana za teško bolesnu djevojčicu. Nakon njezine smrti autorica saznaje da je gotovo jednak ljiljan kao umjetni cvijet napravila i djevojčica.

Inspiracija o slikanju dolazi često u trenutku.

“Ja ne razmišljam nikada što bih mogla naslikati. Uvijek me inspirira nešto kroz neku dobru priču, većina je nastala nakon neke od propovijedi ili neke priče iz Biblije”, pojasnila je autorica večeras u Domu kulture u Prozoru.

Ljubica je rođena 1974. godine. Odrasla je u selu Lug, Rama, u osmeročlanoj obitelji Nike i Anđelke Šakota. Uslijed ratnih zbivanja 1994. godine kao 20-godišnja djevojka odlazi u Njemačku. Ubrzo je otkrila ljubav prema slikarstvu kojim se bavi i danas.

Prije izložbe smo kratko razgovarali s Ljubicom, a njezin životni put rezultirao je velikom zahvalnošću prema životu

“Bez poznavanja jezika, pokušala sam započeti novi život u Njemačkoj i uz veliku Božju pomoć sve je išlo dobrim tijekom. Kroz svoja iskustva rata u domovini i život u stranom svijetu, osjećam sve dublju zahvalnost i poštovanje prema životu”, kaže Ljubica.

Ljubica tvrdi kako je vjera uvijek bila važan dio njezine obitelji, da je neprestano kroz život prati i nadahnjuje. Upravo to izražava u svojim slikama. Slikanjem slika s ovom tematikom bavi se desetak godina, a u razgovoru za Ramski Vjesnik nije krila veliko oduševljenje i uzbuđenje jer konačno izlaže u Rami.

“Prije desetak godina sam kroz propovijedi čula dobre riječi i priče i to mi se dosta zadržavalo u mislima dok ne bih naslikala neku sliku”, kazala nam Ljubica.

Sve izložene slike su akril na platnu, dok neke imaju i cementne premaze koji daju posebne teksture ovim umjetničkim djelima. Motivi su skoro svi vjerski i svaka slika ima neku priču. Ljubica je do sada izlagala dva puta u Njemačkoj, točnije Münsteru i Kölnu.

Mladen Topić/Ramski Vjesnik 

Objava Svečano otvorena izložba “Svetom Josipu na dar” autorice Ljubice Šakote Kroos pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Izložba ostaje otvorena za posjetitelje do 15. svibnja 2026, svakim danom od 14 do 19 sati.

Izložba istražuje pitanje identiteta jednog mjesta u trenutku kada njegov fizički krajolik nepovratno nestaje. Za stanovnike Prozora-Rame, ovo nije samo filozofsko pitanje, već duboko lično i kolektivno iskustvo, sačuvano u sjećanjima koja nadilaze prostor danas prekriven akumulacijskim jezerom.

Radovi predstavljeni na izložbi rezultat su istraživanja mladih koji su odlučili “zaroniti” u prošlost kroz arhivsku građu, ali i kroz živa svjedočanstva onih koji pamte život prije promjene krajolika. Iako su fizički tragovi – kuće, voćnjaci i putovi – nestali pod vodom, naslijeđe nije izbrisano.

Naprotiv, ono živi kroz priče o običajima, zajedništvu i svakodnevici, koje ova izložba ponovo iznosi na površinu.

“Izložba predstavlja mozaik identiteta satkan od tišine jezera i glasova ljudi, s jasnom porukom da je razumijevanje vlastitog naslijeđa ključan korak ka izgradnji zajedničke i održive budućnosti”, poručili su iz tima.

Posjetitelji su pozvani da kroz izložbu ne traže samo ono što je izgubljeno, već i ono što je opstalo: vrijednosti i iskustva koja kroz perspektivu mladih generacija postaju temelj za bolju budućnost.

Program se realizira u okviru projekta “Mirovne priče”, uz podršku Fonda za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Projekt provode Muzej ratnog djetinjstva, Fondacija Mozaik, Centar za obrazovne inicijative Step by Step i Asocijacija srednjoškolaca u BiH.

“Dobro nam došli da zajedno zaronimo u prošlost – i izronimo u budućnost”, poručuju mladi.

Objava NAJAVA: Izložba “Zaroni u prošlost, izroni u budućnost” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nekada je Jurjevo bilo vrijeme kada se trgovalo stokom, poljoprivrednim strojevima, alatima ili pak sjemenima. Dernek se zadržao sve do danas, s nešto drugačijom ponudom. Prodaje se sve, od domaćih proizvoda na zelenoj tržnici u gradu, do odjeće, obuće i namještaja na tržnici na magistrali.

Juraj je rođen 280. na području grada Nikomedije u današnjoj Turskoj

Otac mu je bio rimski vojnik, potomak plemenitaške obitelji. Poslije njegove smrti s majkom je otišao u Palestinu gdje je stupio u vojsku te postao časnikom. Zbog svojih religijskih uvjerenja došao je u sukob sa zapovjednim strukturama u vojsci. Ubijen je za Dioklecijanovog progona kršćana 303. podnijevši mučeništvo.

Grob mu se nalazio u Palestini i bio je poznato mjesto hodočašća. Tradicija je prekinuta u 12. stoljeću, kad je kad je Saladin za vrijeme križarskih ratova srušio crkvu posvećenu svetom Jurju.

Od najstarijih vremena slave ga i časte mnogi vjernici, ali i romanopisci te pjesnici zbog čega je teško ustvrditi točan životopis. Također, poznata slika na kojoj ubija zmaja ili zmiju dio je toga kulta koji se stvarao oko ovog mučenika.

Ipak, njegovo je štovanje u povijesti svetaca pravi fenomen

U Siriji se pojavljuju već u IV. stoljeću crkve posvećene Sv. Jurju. U Egiptu ima njemu u čast više od 40 crkava i samostana, a na otoku Cipru nalazilo se čak 60 Jurjevih svetišta. U Carigradu mu je podigao crkvu nitko manji nego sam car Konstantin Veliki. U Grčkoj se Sv. Juraj slavi uz Sv. Demetrija, Prokopija i Teodora kao veliki mučenik. S Istoka se njegovo štovanje vrlo brzo proširilo i na Zapad, u Rim, u Italiju, Francusku, Mainz, a onda i u Englesku i Škotsku. Kao svoga zaštitnika slavili su ga srednjovjekovni vitezovi i križari. Seljaci su ga počeli zazivati kao zaštitnika najprije svojih konja, a zatim i ostalih domaćih životinja.

Njega su svojim spisima proslavili Sv. Grgur Turonski, Venancije Fortunat, pjesnik himana, Sv. Andrija Kretski i Sveti Petar Damiani.

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji tri župe imaju ovoga svetca za zaštitnika: Vitez, Derventa i Morančani.

Ime mu je latinskog porijekla i znači seljanin, seljak

O Jurjevu je u knjizi o ramskim starinama pisao i fra Mato Topić. Bilo je to drugačije vrijeme i s nešto više običaja nego danas.

Zanimljivo je da su neke običaje vezane za kršćanske blagdane držali i muslimani, nekada i više od katolika. Tako katolici Jurjevdan (23. travnja) nisu obilježavali nekim posebnim običajima, a muslimani su ovaj dan proslavljali na poseban način.

Već nekoliko dana prije Jurjeva sva ramska djeca, i katolička i muslimanska, počinjala su praviti trube od vrbove kore i svirati u njih. Trube su pravili posebno čobani. Taj jednostavni i jednokratni glazbeni instrument od vrbove kore ili jasike, s piskom od lijeske ili oraha, čuo se sa svih brežuljaka, stvarajući tako, na jedan neobičan način, ugođaj proljetnog buđenja prirode. Katolici su ih češće zvali ćurlik ilitruba. Kod muslimana je učestaliji naziv trubaljika, ali su taj termin koristili i katolici. Najčešće su čobani pravili trube. Dok bi čobani svrćali pisak, udarali komadom drveta po nožem obrubljenoj lijeskovoj ili orahovoj grančici, s koje bi skinuli koru i napravili pisak, koji bi stajao na suženom dijelu trube, pjevušili bi mu pjesmicu:

Objava OBIČAJI I TRADICIJA: Jurjevo u Rami uz neizostavni dernek pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.