AMER KOBAŠLIJA: Zašto volim slikati mističnu Ramu

U povodu izložbe je susret s umjetnikom 7. svibnja 2025. godine u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine.

Serija “37 pogleda na Ramu” oblikovana je kao slikarsko istraživanje prostora koji istovremeno djeluje stvarno i izmješteno, poznato i teško dohvatljivo. Kroz motive vode koja se povlači i ponovo vraća, umjetnik otvara prostor za promišljanje o vremenu, sjećanju i tragovima prošlosti koji ostaju skriveni ispod površine. Ovaj ciklus može se čitati i kao lično, ali i kolektivno putovanje – prepoznavanje vlastite historije u pejzažu koji istovremeno pripada svima i nikome.

O ovom ciklusu piše i Miljenko Jergović: „Kako je Amer Kobašlija na kraju stigao u Ramu? Odgovor na to pitanje je vjerojatno banalan. Svi mi stižemo negdje gdje se zapravo nismo zaputili i onda tu počinjemo raditi nešto, ili stvarati nešto, što nismo planirali. Bivamo određeni mjestom i vlastitim odrazom u njemu. Tako je Amer počeo crtati i slikati Ramu. Pred sobom je zatekao impresivan predio. U kojem ima nečega od onih poopćenih i bajkovitih Kunisadinih predjela. Zatekao je onu duboku i tamnu Andrićevu Bosnu, kakvu, kao ni ja uostalom, prije onih naših ratova i njezina Sudnjeg časa, nikada nije gledao. Istovremeno, on nije vidio, niti ga je zanimalo da gleda, zemljopisni kič iz turističkih fotomonografija, kakav će u Rami vidjeti svaki loš umjetnik, naročito fotograf, pa će zatražiti da mu sklone tu automobilsku gumu s očiju. Amer je u Rami vidio ne samo svijet u kojem se i sam mogao prepoznati, nego je možda gledao i u metaforu svoga života. I mnogih naših života! Ili to ja samo tako zamišljam?“

Kako ističe povjesničar umjetnosti Feđa Gavrilović, u radu Amera Kobašlije Ramsko jezero postaje prostor susreta suprotnosti – između stvarnog i imaginarnog, osobnog i univerzalnog, prirode i kulture – prostor u kojem slikar traži i pronalazi cjelinu.

Sam umjetnik opisuje ovaj ciklus kao vizualnu kroniku krajolika i iskustva: kroz slojeve vode i tragove koji ostaju nakon njenog povlačenja, slike postaju prostor u kojem se prepliću lična sjećanja i historija prostora. Za Kobašliju, slikarstvo nije tek prikaz trenutka, već način da se iskustvo sačuva i prenese – kao trag o nečemu što je bilo i što i dalje traje.

Amer Kobašlija rođen je u Banjoj Luci, a nakon rata seli u Sjedinjene Američke Države, gdje gradi međunarodnu umjetničku karijeru. Diplomirao je na Ringling College of Art na Floridi, a magistrirao na Montclair State University u New Jerseyju. Danas djeluje kao profesor slikarstva na University of Central Florida, Danas živi i stvara između Floride i Japana, odakle potiče njegova supruga.

Izložba u Sarajevu dio je šireg projekta koji će nakon toga biti predstavljen i u Gradskoj galeriji u Ljubuškom. Projekat je realiziran uz podršku zajednice u Rami, čiji su predstavnici prepoznali njegovu umjetničku i kulturnu vrijednost, ali i potencijal da doprinese povezivanju ljudi kroz zajednički prostor i naslijeđe.

Amer Kobašlija darovao 30 umjetničkih slika Općini Prozor-Rama

Biografija

Rođen u Banjoj Luci, Amer Kobašlija je 1993. godine ratom razorenu domovinu zamijenio izbjegličkim kampom u Nürnbergu u Njemačkoj. Tokom boravka u Njemačkoj, kao gostujući student, pohađao je Akademiju likovnih umjetnosti u Düsseldorfu. Godine 1997. Kobašlija emigrira u Sjedinjene Američke Države, gdje diplomira slikarstvo i grafiku na Ringling College of Art and Design, te završava postdiplomske studije na Državnom univerzitetu Montclair u New Jerseyju 2005. godine. Danas živi i stvara između Floride i Japana, odakle potiče njegova supruga. Redovni je profesor umjetnosti na Univerzitetu Centralne Floride u Orlandu.

Dobitnik je nekih od najprestižnijih međunarodnih nagrada za slikarstvo, uključujući Joan Mitchell Foundation Grant, Pollock-Krasner Award, kao i Guggenheim Fellowship. Imao je brojne samostalne izložbe u New Yorku, Los Angelesu, San Franciscu, New Orleansu, Orlandu, Naplesu, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Parizu i Švicarskoj. Od 2006. godine imao je devet samostalnih izložbi u renomiranoj George Adams Gallery u New Yorku, uključujući i retrospektivnu putujuću izložbu 2015–2016. godine Amer Kobašlija: Places, Spaces. Uz ovu izložbu objavljena je opsežna monografija o njegovom radu. Godine 2025. u Bosni i Hercegovini održana je putujuća izložba Amer Kobašlija: Slike, praćena dvojezičnom monografijom, čime je umjetnik prvi put izlagao u zemlji u kojoj je rođen.

Njegovi radovi nalaze se u zbirkama Američke vlade u okviru programa Art in Embassies, Generalnog konzulata Japana u New Yorku, Musée de Sasset, Hunter Museum of American Art, Greenville County Museum of Art, G.U.C. Collection, Middlebury Museum of Art, Ogden Museum of Southern Art, Rollins Museum of Art, Stadt Sammlung Brig, Staten Island Museum, The Flag Art Foundation i TOA Tokyo, između ostalih. Kobašlijine izložbe su recenzirane u brojnim publikacijama, uključujući The New York Times, Art in America, ArtNews, Art & Antiques, The Village Voice, Time Out New York, New York Magazine, The New York Sun, The San Francisco Chronicle, The Florida Times-Union, Kunstbulletin i The Japan Times.

Izvor: Umjetnička galerija BiH

Objava Izložba „37 pogleda na Ramu“ u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Postavljena izložba istražuje pitanje identiteta jednog mjesta u trenutku kada njegov fizički krajolik nepovratno nestaje. Za stanovnike Prozora-Rame, ovo nije samo filozofsko pitanje, već duboko lično i kolektivno iskustvo, sačuvano u sjećanjima koja nadilaze prostor danas prekriven akumulacijskim jezerom.

Posjetitelji će izložbu moći pogledati svakim radnim danom od 14 do 19 sati sve do 15. svibnja.

Izložba je ovo koja je multimedijalna, ali i interaktivna. Publika može sama birati koji dio povijesti želi istražiti ili pak čuti osobna iskustva starijih žitelja. Lajtmotiv cijele izložbe su i leptiri koji okružuju cijelu postavku. Tim iz Prozor-Rame radio je s Ivanom Roso iz Muzeja ratnog djetinjstva.

“Ovakvi projekti nas podsjećaju na nešto što često zaboravljamo – da mladima ne trebamo samo obećavati budućnost, nego im trebamo dati prostor da budu aktivna sadašnjost u svom društvu. Kroz ovaj proces smo svjedočili kako mladi imaju sposobnost da prepoznaju izazove svoje zajednice, ali i hrabrost da o njima govore otvoreno, iskreno i odgovorno”, kazala je Roso na otvaranju izložbe.

Mladi su kroz svoje istraživanje odlučili “zaroniti” u prošlost, proći kroz arhivsku građu i svjedočanstva onih koji pamte život prije ove velike promjene koja se dogodila krajoliku Rame.

Poruka postavke je da iako fizički tragovi mogu biti izgubljeni, kao što su kuće, voćnjaci i putovi, naslijeđe nije izbrisano. Ono živi upravo kroz običaje i svakodnevnicu zajednice. Ovom izložbom stanovnici ovoga kraja pozvani su da ne traže samo ono što je izgubljeno, već ono što je opstalo. Mladi iz “Furaj mir” tima Prozor vjeruju da su to vrijednosti i iskustva koja oni donose kroz prizmu novih generacija, a čine temelj za bolju budućnost.

“Kroz ovaj proces prošli smo niz treninga koji su nas naučili kako istraživati, kritički promišljati i, na kraju, kako sve to predstaviti svojoj zajednici kroz izložbu. Posebno nam je bilo važno i inspirativno to što smo imali priliku povezati se s mladima iz cijele BiH – razmjenjivati ideje, slušati jedni druge i učiti zajedno”, rekla je Matea Markešić okupljenima na otvaranju.

“Izložba predstavlja mozaik identiteta satkan od tišine jezera i glasova ljudi, s jasnom porukom da je razumijevanje vlastitog naslijeđa ključan korak ka izgradnji zajedničke i održive budućnosti”, poručili su iz tima.

Program se realizira u okviru projekta “Mirovne priče”, uz podršku Fonda za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Projekt provode Muzej ratnog djetinjstva, Fondacija Mozaik, Centar za obrazovne inicijative Step by Step i Asocijacija srednjoškolaca u BiH.

Mladen Topić/Ramski Vjesnik  

Objava FURAJ MIR: Otvorena izložba “Zaroni u prošlost, izroni u budućnost” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ovaj dan se u cijelom svijetu slavi još od davne 1982. godine, a datum je na inicijativu UNESCO-a izabran prema danu rođenja Jeana Georgesa Noverrea, začetnika modernog baleta i jednog od najvećih reformatora kojeg pamti povijest plesa.

Dan plesa obilježava se gotovo u svim zemljama, a svaka ga kultura slavi na sebi svojstven i tradicionalan način. Tako se diljem svijeta  stvaraju i čitaju međunarodne poruke ljudi koji su neraskidivo vezani uz ples.

“Glazba svira, ritam nas vodi, a ples spaja”, bio je moto ovogodišnjeg obilježavanja.

Objava Obilježen Svjetski dan plesa u Rami pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Autorica Ljubica Šakota Kroos ramskoj se publici predstavila s oko 20 ostvarenja pretežno vjerske tematike, a izložbu su kroz neformalni razgovor otvorile autorica i Mirjana Bešker, u ime Kulturno-sportskog centra Prozor-Rama. Zbor Župe Presvetog Srca Isusova “Lux Aeterna” svojim je izvedbama uljepšao ovaj kulturni događaj.

Sva sredstva od prodaje umjetničkih slika večeras će biti u humanitarne svrhe. Ovo nije prvi put da autorica sudjeluje u humanitarnim projektima. Cijelu je seriju slika naslikala za prikupljanje sredstava za Udrugu za zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti “Betlehem”.

Autorica je na početku razgovora istaknula da se godinama bavi slikanjem vjerskih motiva, a da to nije bilo jednostavno posebno u Njemačkoj. Zanimljivo je da je gotovo svaka slika po jedno svjedočanstvo, poput one ljiljana, koja je naslikana za teško bolesnu djevojčicu. Nakon njezine smrti autorica saznaje da je gotovo jednak ljiljan kao umjetni cvijet napravila i djevojčica.

Inspiracija o slikanju dolazi često u trenutku.

“Ja ne razmišljam nikada što bih mogla naslikati. Uvijek me inspirira nešto kroz neku dobru priču, većina je nastala nakon neke od propovijedi ili neke priče iz Biblije”, pojasnila je autorica večeras u Domu kulture u Prozoru.

Ljubica je rođena 1974. godine. Odrasla je u selu Lug, Rama, u osmeročlanoj obitelji Nike i Anđelke Šakota. Uslijed ratnih zbivanja 1994. godine kao 20-godišnja djevojka odlazi u Njemačku. Ubrzo je otkrila ljubav prema slikarstvu kojim se bavi i danas.

Prije izložbe smo kratko razgovarali s Ljubicom, a njezin životni put rezultirao je velikom zahvalnošću prema životu

“Bez poznavanja jezika, pokušala sam započeti novi život u Njemačkoj i uz veliku Božju pomoć sve je išlo dobrim tijekom. Kroz svoja iskustva rata u domovini i život u stranom svijetu, osjećam sve dublju zahvalnost i poštovanje prema životu”, kaže Ljubica.

Ljubica tvrdi kako je vjera uvijek bila važan dio njezine obitelji, da je neprestano kroz život prati i nadahnjuje. Upravo to izražava u svojim slikama. Slikanjem slika s ovom tematikom bavi se desetak godina, a u razgovoru za Ramski Vjesnik nije krila veliko oduševljenje i uzbuđenje jer konačno izlaže u Rami.

“Prije desetak godina sam kroz propovijedi čula dobre riječi i priče i to mi se dosta zadržavalo u mislima dok ne bih naslikala neku sliku”, kazala nam Ljubica.

Sve izložene slike su akril na platnu, dok neke imaju i cementne premaze koji daju posebne teksture ovim umjetničkim djelima. Motivi su skoro svi vjerski i svaka slika ima neku priču. Ljubica je do sada izlagala dva puta u Njemačkoj, točnije Münsteru i Kölnu.

Mladen Topić/Ramski Vjesnik 

Objava Svečano otvorena izložba “Svetom Josipu na dar” autorice Ljubice Šakote Kroos pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Izložba ostaje otvorena za posjetitelje do 15. svibnja 2026, svakim danom od 14 do 19 sati.

Izložba istražuje pitanje identiteta jednog mjesta u trenutku kada njegov fizički krajolik nepovratno nestaje. Za stanovnike Prozora-Rame, ovo nije samo filozofsko pitanje, već duboko lično i kolektivno iskustvo, sačuvano u sjećanjima koja nadilaze prostor danas prekriven akumulacijskim jezerom.

Radovi predstavljeni na izložbi rezultat su istraživanja mladih koji su odlučili “zaroniti” u prošlost kroz arhivsku građu, ali i kroz živa svjedočanstva onih koji pamte život prije promjene krajolika. Iako su fizički tragovi – kuće, voćnjaci i putovi – nestali pod vodom, naslijeđe nije izbrisano.

Naprotiv, ono živi kroz priče o običajima, zajedništvu i svakodnevici, koje ova izložba ponovo iznosi na površinu.

“Izložba predstavlja mozaik identiteta satkan od tišine jezera i glasova ljudi, s jasnom porukom da je razumijevanje vlastitog naslijeđa ključan korak ka izgradnji zajedničke i održive budućnosti”, poručili su iz tima.

Posjetitelji su pozvani da kroz izložbu ne traže samo ono što je izgubljeno, već i ono što je opstalo: vrijednosti i iskustva koja kroz perspektivu mladih generacija postaju temelj za bolju budućnost.

Program se realizira u okviru projekta “Mirovne priče”, uz podršku Fonda za izgradnju mira Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Projekt provode Muzej ratnog djetinjstva, Fondacija Mozaik, Centar za obrazovne inicijative Step by Step i Asocijacija srednjoškolaca u BiH.

“Dobro nam došli da zajedno zaronimo u prošlost – i izronimo u budućnost”, poručuju mladi.

Objava NAJAVA: Izložba “Zaroni u prošlost, izroni u budućnost” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nekada je Jurjevo bilo vrijeme kada se trgovalo stokom, poljoprivrednim strojevima, alatima ili pak sjemenima. Dernek se zadržao sve do danas, s nešto drugačijom ponudom. Prodaje se sve, od domaćih proizvoda na zelenoj tržnici u gradu, do odjeće, obuće i namještaja na tržnici na magistrali.

Juraj je rođen 280. na području grada Nikomedije u današnjoj Turskoj

Otac mu je bio rimski vojnik, potomak plemenitaške obitelji. Poslije njegove smrti s majkom je otišao u Palestinu gdje je stupio u vojsku te postao časnikom. Zbog svojih religijskih uvjerenja došao je u sukob sa zapovjednim strukturama u vojsci. Ubijen je za Dioklecijanovog progona kršćana 303. podnijevši mučeništvo.

Grob mu se nalazio u Palestini i bio je poznato mjesto hodočašća. Tradicija je prekinuta u 12. stoljeću, kad je kad je Saladin za vrijeme križarskih ratova srušio crkvu posvećenu svetom Jurju.

Od najstarijih vremena slave ga i časte mnogi vjernici, ali i romanopisci te pjesnici zbog čega je teško ustvrditi točan životopis. Također, poznata slika na kojoj ubija zmaja ili zmiju dio je toga kulta koji se stvarao oko ovog mučenika.

Ipak, njegovo je štovanje u povijesti svetaca pravi fenomen

U Siriji se pojavljuju već u IV. stoljeću crkve posvećene Sv. Jurju. U Egiptu ima njemu u čast više od 40 crkava i samostana, a na otoku Cipru nalazilo se čak 60 Jurjevih svetišta. U Carigradu mu je podigao crkvu nitko manji nego sam car Konstantin Veliki. U Grčkoj se Sv. Juraj slavi uz Sv. Demetrija, Prokopija i Teodora kao veliki mučenik. S Istoka se njegovo štovanje vrlo brzo proširilo i na Zapad, u Rim, u Italiju, Francusku, Mainz, a onda i u Englesku i Škotsku. Kao svoga zaštitnika slavili su ga srednjovjekovni vitezovi i križari. Seljaci su ga počeli zazivati kao zaštitnika najprije svojih konja, a zatim i ostalih domaćih životinja.

Njega su svojim spisima proslavili Sv. Grgur Turonski, Venancije Fortunat, pjesnik himana, Sv. Andrija Kretski i Sveti Petar Damiani.

U Vrhbosanskoj nadbiskupiji tri župe imaju ovoga svetca za zaštitnika: Vitez, Derventa i Morančani.

Ime mu je latinskog porijekla i znači seljanin, seljak

O Jurjevu je u knjizi o ramskim starinama pisao i fra Mato Topić. Bilo je to drugačije vrijeme i s nešto više običaja nego danas.

Zanimljivo je da su neke običaje vezane za kršćanske blagdane držali i muslimani, nekada i više od katolika. Tako katolici Jurjevdan (23. travnja) nisu obilježavali nekim posebnim običajima, a muslimani su ovaj dan proslavljali na poseban način.

Već nekoliko dana prije Jurjeva sva ramska djeca, i katolička i muslimanska, počinjala su praviti trube od vrbove kore i svirati u njih. Trube su pravili posebno čobani. Taj jednostavni i jednokratni glazbeni instrument od vrbove kore ili jasike, s piskom od lijeske ili oraha, čuo se sa svih brežuljaka, stvarajući tako, na jedan neobičan način, ugođaj proljetnog buđenja prirode. Katolici su ih češće zvali ćurlik ilitruba. Kod muslimana je učestaliji naziv trubaljika, ali su taj termin koristili i katolici. Najčešće su čobani pravili trube. Dok bi čobani svrćali pisak, udarali komadom drveta po nožem obrubljenoj lijeskovoj ili orahovoj grančici, s koje bi skinuli koru i napravili pisak, koji bi stajao na suženom dijelu trube, pjevušili bi mu pjesmicu:

Objava OBIČAJI I TRADICIJA: Jurjevo u Rami uz neizostavni dernek pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

O životu i djelu autorice govorili su književnica Marina Kljajo-Radić i prof. Ana Pulko, a pozdravne riječi na početku večeri i zahvale svim sudionicima, organizatorima i suorganizatorima uputio je Danijel Vidović, ravnatelj Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače i predsjednik Nadzornog odbora HKD Napredak Glavna podružnica Mostar. Nakon Posjetitelji i sudionici književne večeri imali su prigodu vidjeti i lijepu izložbu koja je sinoć otvorena u maloj galeriji u Kosači a koja donosi prikaz vrijednih djela pjesama, crteža i knjiga autorice, koja su darovana Narodnoj knjižnici HNŽ u Mostaru, a svjedoče o bogatstvu njezina stvaralaštva i trajnom kulturnom doprinosu.

Ovom bogatom kulturnom događanju posvećenu riječi, sjećanju i trajnoj vrijednosti kulturnog stvaralaštva među ostalima bili su nazočni i Julijana Pavlović, ravnateljica knjižnice HNŽ-e, Ivan Baković, predsjednik društva književnika Herceg – Bosne, Željka Obradović, predsjednica HKD Napredak Glavna podružnica Mostar, članovi Uprave prof.dr. Ivica Petrović, Monika Šunjić, te tajnik Miroslav Vračević i rizničarka Gordana Ivića. Moderatorica je bila Tina Laco. A u glazbenom djelu programa sjajnim izvedbama na klaviru sudjelovao je Leo Landika.

Mila Vlašić-Gvozdić (Sovići, Grude, 18. rujna 1928. – Ljubljana, 28. veljače 2022.) osnovno i srednje obrazovanje završila je u Mostaru, a Pedagošku akademiju u Sarajevu. Diplomirala je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje je na Pedagoškoj akademiji djelovala kao viša predavačica. Pisala je na hrvatskom i slovenskom jeziku.

Bila je suvremena književnica i kulturna djelatnica čiji rad zauzima značajno mjesto u regionalnom književnom i kulturnom prostoru. Njezino stvaralaštvo odlikuje se autentičnim izrazom, emocionalnom dubinom i sposobnošću da osobna iskustva pretoči u univerzalne književne slike. U središtu njezina interesa nalaze se teme identiteta, intime, prolaznosti, sjećanja i međuljudskih odnosa, uz posebno promišljanje o ulozi žene u suvremenom društvu. Njezin stil karakteriziraju jasnoća izraza, lirska protočnost i simbolička slojevitost. Autorica se izražavala kroz poeziju i kraće prozne zapise, a njezin rad često je povezivan s drugim umjetničkim formama, čime je dodatno obogaćivala kulturni dijalog i interdisciplinarni pristup umjetnosti.

HKD Napredak Glavna podružnica Mostar

Objava Upriličena književna večer i izložba u sjećanje na Milu Vlašić-Gvozdić pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Izložba “Svetome Josipu na dar” u organizaciji Kulturno-sportskog centra Prozor-Rama bit će svečano otvorena u 19 sati, a u službenom dijelu će nastupiti zbor Župe Presvetog Srca Isusova “Lux Aeterna”.

Publiku očekuje oko 20 ostvarenja pretežno vjerske tematike.

Usidren u Bogu: Alfa i Omega

Ljubica je rođena 1974. godine. Odrasla je u selu Lug, Rama, u osmeročlanoj obitelji Nike i Anđelke Šakota. Uslijed ratnih zbivanja 1994. godine kao 20-godišnja djevojka odlazi u Njemačku.

Ubrzo je otkrila ljubav prema slikarstvu kojim se bavi i danas.

“Bez poznavanja jezika, pokušala sam započeti novi život u Njemačkoj i uz veliku Božju pomoć, sve je išlo dobrim tijekom. Kroz svoja iskustva rata u domovini i život u stranom svijetu, osjećam sve dublju zahvalnost i poštovanje prema životu”, kaže Ljubica.

Ljubica tvrdi kako je vjera uvijek bila važan dio njezine obitelji, da je neprestano kroz život prati i nadahnjuje. Upravo to izražava u svojim slikama.

“Jako se radujem svojoj izložbi, ali je i veliko uzbuđenje. Slikanjem se bavim desetak godina. Što se tiče teme, slike su većinom vjerske tematike. Nekoliko godina prije toga sam slikala skroz druge motive, cvijeće, ćupove, ali mi to nije davalo ništa, pa sam prestala. Prije desetak godina sam kroz propovijedi čula dobre riječi i priče i to mi se dosta zadržavalo u mislima dok ne bih naslikala neku sliku”, pojašnjava nam Ljubica.

Sve slike koje će biti izložene su akril na platnu, dok neke imaju i cementne premaze koji daju posebne teksture. Motivi su skoro svi vjerski i svaka slika ima neku priču.

Ljubica je do sada izlagala dva puta u Njemačkoj, točnije Münsteru i Kölnu.

Simbolika svete Rite

Objava NAJAVA: Izložba umjetničkih slika Ljubice Šakote Kroos u Domu kulture u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U sklopu večeri održan je i prigodan program u kojem je pogovor o filmu održao prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, Zmaj Osječki od Svetog Josipa.

Okupljenima su se obratili drinovački župni vikar fra Marinko Šakota, načelnik općine Grude Ljubo Grizelj, prof. emerit. Antun Tucak, Zmaj Sovićki, izv. prof. dr. sc. Damir Zorić te mr. iur. Ivica Završki, Zmaj Osječki Gornjogradski.

U glazbenom dijelu programa večer su dodatno obogatili izv. prof. art. dr. sc. Berislav Jerković, Monika Jarak Mikulić, mag. solo pjevanja, te doc. art. Marijana Pavlović.

Svečanim otvorenjem započeli su 63. Šimićevi susreti, koji i ove godine donose bogat kulturni i umjetnički program.

Program se nastavlja u ponedjeljak, kada će u 19 sati u Srednjoj školi Antuna Branka Šimića u Grudama biti upriličeno predstavljanje knjige pjesama „Pred našom kućom jabuka“ autora Mije Tokića, priopćeno je iz Općine Grude.

Objava Otvoreni 63. ‘Šimićevi susreti’ u Drinovcima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava NAJAVA: Predstava o djelima i porukama svetog Franje Asiškoga u Domu kulture pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.