Slikovnice na djeci blizak način opisuju svakodnevne situacije i događaje koji ih prate kroz odrastanje. “Velike zavrzlame malenih junaka” serija je od četiri slikovnice i to: „Nezgoda puža Srećka“, „Priča o dabru Janku i velikoj poplavi“, „Zubobolja zmaja Lea“ i „Sramežljivi zec Uško“, a tu je i bojanka „Bojaj svoj dan – šarena bojanka dnevne rutine, aktivnosti, sati i dana!“.

Najveća posebnost ovih slikovnica jest to što ih ilustrira Anitina kćer Rita. Aniti i Riti preostalo je objaviti još jednu, a i ona će biti obogaćena Ritinim ilustracijama koje su pune boja, detalja i emocija te na vrlo zanimljiv način oživljavaju priče.

Kroz njihove slikovnice djeca uče o odgovornosti, radu, prijateljstvu, odlasku zubaru, kako učiti na greškama ili pak razviti suosjećanje. Anitu je upravo roditeljstvo i rad s djetetom potaknulo na stvaranje slikovnica i bojanki.

Slikovnice ovog kreativnog dvojca mogu se pronaći u knjižnicama u Zaprešiću, Zagrebu, Splitu i Rami, a Rita će uskoro u Zaprešiću imati i izložbu crteža.

“Sve ovo je više nego što smo mi ikada očekivale. Primarni cilj nam je bio imati slikovnicu koja bi obilježila jedno lijepo obiteljsko razdoblje, ali priča se proširila. I dalje tvrdim da je ovo naša igra, ne samo pravljenje slikovnica, ovo pokazuje što sve igra s djetetom može donijeti”, kazala je Anita na promociji slikovnica te istaknula veliku ulogu kćeri Rite.

“Rita se zbilja dobro izražava na tom području, rekla bih, svoje emocije, ono kako se osjeća, i na koji način vidi stvari”, dodala je Anita.

Bojaj svoj dan!

Osim četiri slikovnice ove dvije kreativke imaju i svoju edukativnu bojanku nazvanu “Bojaj svoj dan – šarena bojanka dnevne rutine, aktivnosti, sati i dana!”. ‘Bojaj svoj dan’ osmišljena je kako bi djeci na zabavan način približila dnevne rutine, aktivnosti tijekom dana, raspored sati i dane u tjednu. Svaka stranica pruža priliku za učenje kroz igru – od jutarnjeg ustajanja, doručka i odlaska u školu, do igre, obaveza i spremanja na spavanje.

Nakon promocije slikovnica i bojanke, održana je radionica za djecu od 3 do 15 godina, a za koju su mjesta bila popunjena u rekordnom roku, tako da su iz Kulturno-sportskog centra najavili novi termin na jesen.

Motorika – Od dinosaura do igle i konca

Edukativno-kreativna radionica „Ruke i um – Montessori radionica za igru i učenje“ sastoji se od  izrada fosila dinosaura od glinamola, oslikavanje na staklu, vježbanje motorike i izradjivanje rukotvorina uz pomoć igle i konca.

Organizator današnjeg događaja je Kulturno-sportski centar, a pokrovitelj Općina Prozor-Rama. Program je vodila Mirjana Bešker, dok su u glazbenom dijelu nastupile Josipa Bošnjak-Šudić, Iva Bešker i Petra Krešo.

Mladen Topić/Ramski Vjesnik

U povodu današnje promocije razgovarali smo s Anitom, a razgovor pročitajte u nastavku:

Anita i Rita u Ramu donose svijet malenih junaka, kroz slikovnice stvaraju čaroliju za djecu

Objava Anita i Rita predstavile „Velike zavrzlame malenih junaka“, Srećko, Janko, Leo i Uško osvojili najmlađe pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Godinama ranije ova predstava Mire Gavrana, premijerno se izvodila od Hrvatske, Austrije i Slovačke pa do daleke Indije, nailazeći na pozitivne kritike publike. U Prozoru su je izveli glumci Hrvatskog kazališta Travnik u organizaciji Kulturno-sportskog centra Prozor-Rama.

Mladić pokušava postati profesionalni glumac, dolazi na poduku kod profesora glume, gdje se neobična bliskost s profesorom pretvara u nemilosrdno nadmetanje. Komedija praizvedena u Kazalištu Epilog u Zagrebu 1997. godine. Prevedena je na pet jezika. Na scenu je u Prozoru donose Ante Bilić i Matej Baškarad.

Objava NAJAVA: Predstva “Zaboravi Hollywood” u Domu kulture u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Radi se o pro-life slikovnici autorice psihologinje koja dolazi iz Rame.

Postoje knjige koje djecu uče bojama, brojevima i slovima, a postoje i one koje ih uče koliko su vrijedna. Kroz nježne ilustracije, jednostavan dječji jezik te spoj znanosti, vjere i ljubavi, ova slikovnica prati put jednog djeteta od začeća do rođenja.

“Ovu slikovnicu napisala sam najprije za svoju djecu. Željela sam im na jednostavan i nježan način ispričati priču o njihovu dolasku na svijet. Tko ih je stvorio, kako započinje život i koliko je svaki čovjek dragocjen od samoga začeća. Dok sam pisala, shvatila sam da ta priča ne pripada samo mojoj djeci. Pripada svakom djetetu koje će se jednoga dana zapitati: ‘Odakle sam došao?'”, piše autorica na službenoj Instagram stranici.

Slikovnica spaja ono što često razdvajamo, vjeru i znanost

Svaka stranica donosi toplu priču prilagođenu djeci, ali i kratku znanstvenu činjenicu koja roditeljima može biti poticaj za razgovor s djecom.

“Vjerujem da upravo takvi razgovori ostaju u srcu cijeli život. Hvala svima koji su vjerovali u ovu ideju, pomagali mi i podržali me na ovom putu. Vi znate tko ste. Nadam se da će ova slikovnica pronaći put do mnogih domova i da će djeci pomoći da od najranije dobi znaju jednu važnu istinu. Svaki život je dar. Tvoj život je dar. Poslan si s božjeg dlana. On te ljubi”, piše autorica.

Objava NAJAVA: Promocija slikovnice “Dolazim na Badnjak” u Domu kulture u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Projektom vrijednim je 460.000 KM će se na suvremen način predstaviti nekropola stećaka Maculje, lokalitet koji je dio UNESCO-ve svjetske baštine.

U okviru projekta u zgradi Doma kulture bit će uređen jedinstveni interaktivni izložbeni prostor “Maculje: Kameni svjedoci vremena“.

Potpuno obnovljeni galerijsko-muzejski prostor bit će opremljen suvremenom multimedijskom tehnologijom, koja će posjetiteljima omogućiti potpuno novo iskustvo upoznavanja srednjovjekovne baštine.

Gradonačelnik Stjepan Dujo istaknuo je kako je riječ o važnom iskoraku za Grad Novi Travnik.

“Ovo je za nas novi početak, ujedno i izazov. Sam proces bio je drukčiji od naših dosadašnjih aplikacija i javnih poziva, ali svladali smo i tu prepreku te već intenzivno radimo na pripremi realizacije projekta. Ponudit ćemo sadržaj kakav trenutno ne postoji u Županiji Središnja Bosna, koji će biti zanimljiv kako domaćem stanovništvu, tako i turistima te svima koji žele saznati više o Maculjama, jer projekt spaja povijest ovog lokaliteta i suvremeni tehnološki pristup”, kazao je Dujo.

Partneri na projektu su Općina Andrijaševci iz Republike Hrvatske i Turistička zajednica Podgorice iz Crne Gore.

Projekt HERITAGE usmjeren je na bolju valorizaciju srednjovjekovne kulturne baštine u prekograničnom području Vukovarsko-srijemske županije, Županije Središnja Bosna i Podgorice, s ciljem uključivanja vrijednih lokaliteta u suvremene turističke tokove i stvaranja novih kulturno-turističkih sadržaja.

Objava EU financira valorizaciju nekropole stećaka kod Novog Travnika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kornica je i ove godine postala mjesto susreta umjetnika, profesora, studenata, kulturnih djelatnika i brojnih posjetitelja iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije, Srbije i drugih zemalja regije, potvrđujući svoj status jedne od najznačajnijih umjetničkih manifestacija u Bosni i Hercegovini.

Organizator Simpozija, Hrvatsko kulturno sportsko društvo Kornica, već deset godina predano razvija ovu međunarodnu manifestaciju s ciljem promicanja suvremene umjetnosti, međunarodne kulturne suradnje te stvaranja trajne umjetničke baštine u Bosanskoj Posavini. Ono što je započelo kao ideja nekolicine entuzijasta danas je preraslo u prepoznatljiv kulturni projekt koji okuplja umjetnike iz različitih zemalja i ostavlja trajan trag u prostoru kroz Park suvremenih skulptura i galerijsku zbirku umjetničkih djela.

Tijekom cijelog trajanja Simpozija umjetnici su svakodnevno stvarali svoja umjetnička djela, dok su u poslijepodnevnim i večernjim satima sudjelovali u bogatom popratnom programu koji je uključivao stručna predavanja, panel-rasprave, kulturne sadržaje, studijske posjete i druge aktivnosti.

Na ovogodišnjem Simpoziju sudjelovalo je osam renomiranih umjetnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Srbije – Borjana Mrđa, Boštjan Kavčič, Fedor Vučemilović, Ilija Kegelj, Marko Lađušić, Nedim Hadžiahmetović, Željko Koren i Boris Orenčuk.

Tijekom osam radnih dana umjetnici su stvarali u različitim medijima i materijalima, od kamena, metala i drva do slikarskih platna i suvremenih likovnih pristupa. Svaki autor donio je vlastiti umjetnički izraz i osobnu poetiku, čime je ovogodišnji Simpozij još jednom pokazao otvorenost prema različitim likovnim konceptima i suvremenim umjetničkim praksama.

Posjetitelji su tijekom cijelog tjedna imali priliku iz neposredne blizine pratiti nastanak umjetničkih djela, razgovarati s umjetnicima i upoznati proces stvaranja koji je često jednako zanimljiv kao i samo završno djelo. Upravo ta neposredna komunikacija između umjetnika i publike jedna je od posebnosti Međunarodnog kiparskog simpozija Kornica.

Skulpture nastale tijekom Simpozija trajno ostaju u Kornici kao dio budućeg Parka suvremenih skulptura, dok će slike i skulpture manjeg formata obogatiti galerijsku zbirku Simpozija. Time se iz godine u godinu stvara vrijedna umjetnička baština koja ostaje trajno dostupna lokalnoj zajednici i posjetiteljima.

Majstorska radionica – novo poglavlje Simpozija

Posebna novost jubilarnog desetog izdanja bila je Majstorska radionica, edukativni program namijenjen studentima umjetničkih akademija iz regije. Organizatori su ovim projektom željeli otvoriti prostor u kojem će mladi umjetnici imati priliku učiti izravno od afirmiranih kipara i profesora te steći iskustva koja nadopunjuju formalno akademsko obrazovanje.

Tijekom cijelog Simpozija studenti su svakodnevno radili uz umjetnike, pratili njihove procese rada, sudjelovali u razgovorima o umjetnosti te razmjenjivali iskustva s profesorima i kolegama iz drugih zemalja. Upravo takav neposredan prijenos znanja jedna je od najvećih vrijednosti radionice.

Majstorska radionica nije zamišljena kao jednokratni projekt, nego kao trajni dio programa Međunarodnog kiparskog simpozija Kornica. Plan organizatora je da se svake godine radionica održava u drugom umjetničkom mediju, uz sudjelovanje novih mentora i studenata s umjetničkih akademija iz regije i svijeta.

Pokretanjem ovog programa Simpozij je napravio značajan iskorak prema obrazovanju mladih umjetnika te dodatno učvrstio suradnju s akademskim institucijama i kulturnim ustanovama.

Panel „Međunarodni kiparski simpozij Kornica – sadašnjost i budućnost“

Trećega dana Simpozija održan je panel pod nazivom „Međunarodni kiparski simpozij Kornica – sadašnjost i budućnost“, kojim je obilježeno deset godina djelovanja ove međunarodne umjetničke manifestacije.

Panel je moderirala dr. sc. Mirha Šabanović, povjesničarka umjetnosti, a okupio je umjetnike, predstavnike kulturnih institucija i akademske zajednice koji su kroz četiri tematska ciklusa razgovarali o razvoju Simpozija, njegovoj ulozi u suvremenoj umjetnosti i mogućnostima budućeg razvoja.

Poseban naglasak stavljen je na slobodu umjetničkog stvaranja, međunarodnu suradnju te važnost činjenice da skulpture nastale u Kornici trajno ostaju u prostoru u kojem su nastale, oblikujući jedinstveni identitet mjesta i budući Park suvremenih skulptura. Sudionici su istaknuli kako upravo ljudskost, otvorenost i zajedništvo organizatora predstavljaju razlog zbog kojeg se brojni umjetnici godinama vraćaju u Kornicu.

Panel je zaključio kako Međunarodni kiparski simpozij Kornica danas predstavlja mnogo više od umjetničke kolonije – riječ je o međunarodnoj platformi koja povezuje umjetnike, studente, profesore i kulturne institucije te stvara temelje za budući razvoj suvremene umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

Posjet Ljevaonici Jurkić – spoj umjetnosti, tradicije i znanja

Jedan od tradicionalnih sadržaja Međunarodnog kiparskog simpozija Kornica bio je i ovogodišnji posjet Ljevaonici Jurkić, dugogodišnjem partneru Simpozija i jednoj od rijetkih umjetničkih ljevaonica u regiji specijaliziranih za lijevanje skulptura.

Tijekom stručnog obilaska umjetnici, studenti i sudionici Majstorske radionice imali su priliku upoznati različite tehnike lijevanja skulptura te cjelokupan proces njihova nastanka – od izrade modela i kalupa, preko lijevanja u bronci, pa sve do završne obrade, patiniranja i konačnog izgleda umjetničkog djela. Posebnu pozornost privukla je tradicionalna tehnika izgubljenog voska, koja se i danas smatra jednom od najsloženijih i najvrjednijih metoda umjetničkog lijevanja.

Posjet Ljevaonici Jurkić nije bio samo prilika za stručno usavršavanje, nego i za razmjenu iskustava između umjetnika različitih generacija i umjetničkih usmjerenja. Nakon obilaska domaćini su za sudionike pripremili zajedničko druženje uz zakusku, potvrđujući dugogodišnje prijateljstvo i suradnju koja traje od samih početaka Simpozija.

Ovakvi sadržaji dodatno obogaćuju program Međunarodnog kiparskog simpozija Kornica jer umjetnicima omogućuju upoznavanje cjelokupnog procesa nastanka brončanih skulptura te stvaraju prostor za nova stručna poznanstva i buduće suradnje.

Posjet Muzeju „Vrata Bosne“

Kulturni program Simpozija nastavljen je posjetom Muzeju „Vrata Bosne“ pri Franjevačkom samostanu u Tolisi, jednoj od najznačajnijih kulturnih ustanova Bosanske Posavine.

Sudionici su kroz stručno vodstvo upoznali bogatu kulturnu, povijesnu i sakralnu baštinu ovoga kraja. Razgledali su arheološke zbirke, etnografsku građu, umjetnička djela i stalni muzejski postav koji svjedoči o višestoljetnoj povijesti Posavine i njezinih stanovnika.

Posjet muzeju imao je posebnu vrijednost jer je umjetnicima omogućio bolje upoznavanje prostora u kojem stvaraju. Organizatori vjeruju kako upravo upoznavanje kulturne baštine, povijesti i identiteta mjesta može biti važan izvor inspiracije te dodatno obogatiti umjetnički proces.

Ovakvi sadržaji potvrđuju da Međunarodni kiparski simpozij Kornica nije usmjeren samo na nastanak novih umjetničkih djela, nego i na promicanje kulturne baštine, međusobno upoznavanje i povezivanje umjetnika s lokalnom zajednicom.

Stručni rezime Simpozija

Posljednjeg radnog dana održan je stručni rezime Međunarodnog kiparskog simpozija Kornica koji je vodila dr. sc. Mirha Šabanović, povjesničarka umjetnosti.

Za razliku od klasičnih likovnih osvrta koji nastaju tek nakon završetka umjetničkog rada, Mirha Šabanović tijekom cijelog je Simpozija svakodnevno pratila umjetnike, razgovarala s njima o njihovim idejama, konceptima i procesu stvaranja te iz neposredne blizine promatrala razvoj svakog umjetničkog djela.

Na završnom predstavljanju dala je stručni osvrt na sva nastala djela, analizirajući njihove likovne vrijednosti, različite umjetničke poetike i suvremene pristupe kojima su umjetnici oblikovali ovogodišnji Simpozij. Posebno je naglasila kako raznolikost autorskih izričaja, sloboda umjetničkog stvaranja i otvoreni dijalog među umjetnicima predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti Međunarodnog kiparskog simpozija Kornica.

Stručni rezime još je jednom potvrdio kako Kornica nije samo mjesto nastanka umjetničkih djela, nego i prostor stručnog promišljanja suvremene umjetnosti, razmjene znanja i povezivanja umjetnika, studenata i stručne javnosti.

Svečano zatvaranje Simpozija

Nakon deset dana intenzivnog umjetničkog rada, druženja i razmjene iskustava, održano je svečano zatvaranje Međunarodnog kiparskog simpozija Kornica.

Tom je prigodom otvorena izložba umjetničkih djela nastalih tijekom ovogodišnjeg Simpozija, a umjetnicima su uručeni certifikati o sudjelovanju kao znak zahvalnosti za njihov doprinos razvoju ove međunarodne umjetničke manifestacije. Brojni posjetitelji imali su priliku razgledati novonastala djela i razgovarati s umjetnicima o njihovim idejama i procesu rada.

Zatvaranje Simpozija bilo je i prilika za zahvalu svim partnerima, pokroviteljima, ustanovama, volonterima, članovima Hrvatskog kulturno sportskog društva Kornica, obiteljima iz Kornice i okolice te brojnim prijateljima Simpozija koji su svojim radom i podrškom omogućili realizaciju ovog zahtjevnog projekta.

Deset godina umjetnosti, zajedništva i vizije

Deseto izdanje Međunarodnog kiparskog simpozija Kornica još je jednom pokazalo kako umjetnost može biti pokretač razvoja jedne zajednice. Tijekom proteklog desetljeća Kornica je od maloga povratničkog mjesta izrasla u prepoznatljivo odredište suvremene umjetnosti, mjesto susreta umjetnika, profesora, studenata i ljubitelja kulture.

U proteklih deset godina na Simpoziju su sudjelovali umjetnici iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kine. Nastalo je više od trideset skulptura te brojna umjetnička djela koja danas čine vrijednu galerijsku zbirku i temelje budućeg Parka suvremenih skulptura.

Međunarodni kiparski simpozij Kornica danas je član Međunarodne alijanse kiparskih simpozija (ISSA), a prošle je godine imao čast ugostiti i predsjednika Svjetske alijanse kiparskih simpozija, kineskog umjetnika Liu Yunga, čime je dodatno potvrđen njegov međunarodni ugled.

Ono što ovu manifestaciju čini posebnom nisu samo umjetnička djela, nego prije svega ljudi. Deseci volontera, članova Hrvatskog kulturno sportskog društva Kornica, obitelji iz Kornice i okolice, partneri, prijatelji Simpozija i župna zajednica svake godine ulažu svoje vrijeme, znanje i ljubav kako bi Kornica na deset dana postala mjesto umjetnosti, susreta i zajedništva.

Međunarodni kiparski simpozij Kornica 2026. završio je još jednim uspješnim izdanjem, ali i otvorio novo poglavlje svoga razvoja. Pokretanjem Majstorske radionice, jačanjem međunarodnih partnerstava i nastavkom izgradnje Parka suvremenih skulptura, organizatori su još jednom potvrdili da je pred ovim projektom svijetla budućnost te da će Kornica i u godinama koje dolaze ostati mjesto u kojem umjetnost ne dolazi samo u goste – nego trajno ostaje živjeti.

Objava Međunarodni kiparski simpozij Kornica još jednom potvrdio međunarodni ugled i umjetničku vrijednost pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Anita, po struci pedagoginja, svoje je stručno usavršavanje za Montessori pedagogiju nastavila na Institutu za Montessori pedagogiju u Zagrebu, Montessori-Vereinigung Steiermark, Graz.

“Nakon stečene diplome aktivno se bavim Montessori pedagogijom u praksi kroz radionice provedene u našoj Dječjoj kući Maglica i kroz edukacije koje provodimo za roditelje i odgajatelje. Naše slikovnice nastale su prije toga, tako da nemaju elemente povezane s Montessori pedagogijom. Ali se mogu povezati s događajima koji prate djecu kroz odrastanje”, pojašnjava Anita za Ramski Vjesnik.

Anita i Rita su kroz zajednički kreativni rad za širu publiku zajedno stvorile čak četiri slikovnice u sklopu serijala “Velike zavrzlame malenih junaka” i to: „Nezgoda puža Srećka“, „Priča o dabru Janku i velikoj poplavi“, „Zubobolja zmaja Lea“ i „Sramežljivi zec Uško“ te bojanku „Bojaj svoj dan – šarena bojanka dnevne rutine, aktivnosti, sati i dana!“.

Odgovornost, prijateljstvo, učenje na greškama, suosjećanje

Serijal “Velike zavrzlame malenih junaka” sastojat će se od pet slikovnica, a Aniti i Riti je preostalo objaviti još jednu, a i ona će biti obogaćena Ritinim ilustracijama koje su pune boja, detalja i emocija te na vrlo zanimljiv način oživljavaju priče.

Kroz njihove slikovnice djeca uče o odgovornosti, radu, prijateljstvu, odlasku zubaru, kako učiti na greškama ili pak razviti suosjećanja, Stoga smo Anitu pitali koliko je važno da djeca u najranijoj dobi usvajaju te vrijednosti i koliko je to moguće kroz slikovnice

Anitu je roditeljstvo i rad s djetetom potaknulo na stvaranje slikovnica i bojanki, a pitamo je kako je nastala ideja za serijal slikovnica “Velike zavrzlame malenih junaka” i kako se odlučila pisati baš za djecu. Slikovnice imaju svoja audio izdanja i upravo toga se dotakla Anita.

Kreativnost bojama

Osim četiri slikovnice ove dvije kreativke imaju i svoju edukativnu bojanku nazvanu “Bojaj svoj dan – šarena bojanka dnevne rutine, aktivnosti, sati i dana!”‘

‘Bojaj svoj dan’ osmišljena je kako bi djeci na zabavan način približila dnevne rutine, aktivnosti tijekom dana, raspored sati i dane u tjednu. Svaka stranica pruža priliku za učenje kroz igru – od jutarnjeg ustajanja, doručka i odlaska u školu, do igre, obaveza i spremanja na spavanje.

Objava Anita i Rita u Ramu donose svijet malenih junaka, kroz slikovnice stvaraju čaroliju za djecu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U okviru ove promocije održat će se i edukativno-kreativne radionice za djecu “Ruke i um- Montessori radionice za igru i učenje”, a sve pod voditeljskom palicom pedagoginje Anite Rubić.

Radionice su predviđene za djecu u dobi od 3 do 15 godina: izrađivanje fosila dinosaura od glinamola, oslikavanje na staklu, vježbanje motorike i izradjivanje rukotvorina uz pomoć igle i konca.

Program će započeti u petak 14.8. 2026. godine u 11 sati u Domu kulture u Prozoru.

Ukoliko želite da vaše dijete sudjeluje na ovoj edukativno-kreativnoj radionici, potrebno je prijaviti djecu za sudjelovanje na broj: 063-093-810.

Sudjelovanje na radionici je besplatno.

Objava Otvorene prijave za edukativno-kreativne radionice “Ruke i um -Montessori radionice za igru i učenje” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Rama Sun Fest 2026 seli na atraktivnu lokaciju Beach Bara Mirakul na obali Ramskog jezera, gdje će 13. kolovoza posjetitelje očekivati večer ispunjena vrhunskom glazbom, pozitivnom energijom i nezaboravnom festivalskom atmosferom.

Za odličan glazbeni program pobrinut će se Deminutiv, Kentra i DJ Pettrov, koji će publiku voditi kroz večer ispunjenu rockom, modernim hitovima i plesnim ritmovima do kasno u noć.

Ulaznice će uskoro biti dostupne u Caffe Baru Mammals i Beach Baru Mirakul po cijeni od 8 KM, a moći će se kupiti i na sam dan festivala na ulazu.

Rama Sun Fest i ove godine donosi ono najvažnije – dobru glazbu, odličnu zabavu, vrhunsku atmosferu i druženje na jednoj od najljepših lokacija u Bosni i Hercegovini. Spoj ljetne večeri, Ramskog jezera i kvalitetnog glazbenog programa jamstvo je događaja koji se ne propušta.

Rezervirajte 13. kolovoza za najbolji ljetni provod i budite dio nove festivalske priče na Ramskom jezeru. Vidimo se na Rama Sun Festu 2026!

Objava Rama Sun Fest seli na obalu Ramskog jezera – ljeto, glazba i odlična atmosfera! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na skupu je sudjelovalo 29 znanstvenika iz osam država, osvjetljujući ne samo nju, nego i vrijeme koje ju je obilježilo dajući joj nadnacionalni značaj kojim će se baviti plejada znanstvenika kroz stoljeća do suvremenog doba. Veoma je mali broj znanstvenika povjesničara koji su se bavili srednjovjekovljem da nisu u okviru svojih radova izravno ili neizravno tretirali njenu ulogu. Interesantno lijep broj pripada germanskom, talijanskom, francuskom, mađarskom i hrvatskom kulturno povijesnom krugu.

U općoj percepciji neki događaji i osobe vremenom steknu atribuciju legende, oni su zaista postojali ali najčešće su vrela oskudna i vremenom kroz samu obradu i narodnu tradiciju ishode pozitivan ili negativan status legende. Međutim, u slučaju Katarine Kosače znanstvena vrela su izdašna i vjerodostojna i ima ih toliko mnogo da je gotovo pisano potvrđen svaki njen korak od odrastanja do smrti i života post mortem. Pa ipak ona je ušla u legendu, narodnu tradiciju i sačuvala oreol visoko moralne osobe, vjerodostojne državice i konačno neobične duhovnosti po kome se može svrstati u najodličnije osobe svoga pa i sadašnjeg vremena.

Podsjetimo se na osnovne činjenice iz životopisa kraljice Katarine. Povjesničari iznose dvije moguće godine rođenja i to 1424. i 1425. Rodila se u utvrđenom gradu Kosača Sokolu u međuriječju Pive i Tare ili moguće u Blagaju na Buni.

Kći hercega Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić, kćeri posljednjega zetskog gospodara Balše III. Balšića te sestra Vlatko Hercegovića, Vladislava Hercegovića, Mare i Stjepana Hercegovića, koji je, prešavši na islam, uzeo ime Ahmed-paša Hercegović. Majka Katarine Kosače, Jelena Topija Balšić (1407 – 1453) bila je kći Balše III. Balšića (1386 – 1421) gospodara Zete, i albanske plemkinje katolkinje Mare Topije, kćeri Nikete Topija (1388 – 1415), gospodara Kruje i Drača u srednjoj Albaniji. Naime, Balša III., otac Jelene Topija Balšić, bio je sin Jelene Hrebljanović Lazarević, i kneginje Milice.

Preko srpskih dinastičkih veza i veza gospodara Zete i plemića Albanije tvrdi se da je bila jedan od daljih potomaka velikog bizantijskog cara Konstantina. Bila je svjesna koliku plemićku aristokratsku lozu nosi koje seže duboko u povijest i suvremenost. U dokumentima se prvi put spominje 25. XI. 1442. u oporuci svoje prabake Jelene Lazarević, kćeri srpskog kneza Lazara. Od svibnja 1446. bila je udana za bosanskog kralja Stjepana Tomaša s kojim je imala sina Sigismunda.

O njezinu životu između 1461. i 1463. znamo tek da ju je njezin posinak Stjepan Tomašević po stupanju na prijestolje priznao za kraljicu majku, da se za osmanskog pohoda na Bosnu u svibnju 1463. vrlo vjerojatno zatekla u Kozogradu, gdje se našla pod osman. opsadom iz koje se spasila lukavstvom, te da su Osmanlije u plemićkome gradu Zvečaju na Vrbasu nedaleko od Banja Luke zarobile njezina sina Sigismunda i kćer Katarinu.

Nakon bijega iz Kozograda boravila je, od lipnja 1463., na području Dubrovačke Republike, a od listopada iste godine na posjedima svoga brata Vladislava Hercegovića Kosače u južnoj Bosni, a potom neko vrijeme i na šibenskom području, odakle se sa svojim dvorjanicima tijekom rujna ili listopada 1467. brodom prebacila u Italiju.

Po dolasku u Rim živjela je u kući rimskog građanina Jakoba Mentebona, a od 1. X. 1469. u kući u rimskoj četvrti Pigna, nedaleko crkve svetog Marka, gdje je 25. X. 1478. umrla.

Neposredno pred smrt posjetio ju je bos. kralj Nikola Iločki, koji joj je ponudio da prenese svoja zakonita kraljevska prava na njega, što je ona odbila te oporučno ostavila pravo na Bosansko Kraljevstvo papama, koji su je za boravka u Rimu novčano pomagali.

Kralj Tomaš je sa humskim velikašima poput Radivojevića, Klešića, Kovačevića, Vojsalića zaratiti 1444. sa Stjepanom Kosačom, njenim ocem, koji će završiti primirjem i tada kao znak izmirenja zaprosio njegovu kćer Katarinu i vjenčao se u Milodražu uz prethodno obraćenje na katoličku vjeru, pošto je njeno otac vjerojatno bio pripadnik Crkve bosanske.

Naravno, kao vješt humski velikaš na njihovom dvoru su bili predstavnici, savjetnici i dvorski službenici pravoslavlja, Crkve bosanske i katolika. Možemo zamisliti kakva je to duhovna trauma udati se za doskorašnjeg neprijatelja svoga oca, a u isto vrijeme imati krvni odnos sa pravoslavljem i Crkvom bosanskom.

Odgojena i porijeklom te utjecajem svih onodobnih vjerskih denominacija odjednom se našla u funkciji kraljice katoličkog kraljevstva njenog muža te prihvatila tu ulogu dostojanstveno i iskreno iako se nad njim nadvijala prijetnja potpuno novog političko vjerskog svjetonazora u ulozi Osmanske države i islamske vjeroispovijesti. Od tada će ona postati gorljiva katolkinja i voditi kraljevstvo zajedno sa mužem Tomašom pa potom sama po europskom katoličkom uzoru da bi završila život i pokopana u samom centru katoličanstva u Rimu.

Tijekom boravka u Rimu bilo je iznalaženje načina kako osloboditi svoju djecu iz osmanskog sužanjstva. U nastojanju da pronađe posrednika preko kojeg bi mogla stupiti u pregovore s Portom, kao i potrebita sredstva za otkup, ona se 1470. obratila mantovskom markgrofu Ludoviku Gonzagi, a 1474. i milanskome vojvodi Gian Galeazzo Maria Sforzi.

Nakon što su propali svi pokušaj oslobađanja djece, ona se pridružila bratstvu Trećeg reda sv. Franje i u društvu Blažene Djevice Marije. Shrvana bolešću, 25. listopada 1478. preminula u pedeset četvrtoj godini života. Pokopana je u franjevačkoj crkvi Aracoeli, a njezin grob bio je do 1590. zapečaćen nadgrobnom pločom urešenom njezinim likom, grbovima Kosača i Kotromanića, te prigodnim epitafom. Čini se da je pobožnost koju je kraljica Katarina iskazivala tijekom posljednjih godina svoga života ostavile snažan dojam na njezine franjevačke suvremenike, jer se već u djelu Martyrologium Franciscanum iz 1638. spominje kao blaženica.

O djelatnosti Katarine kao bosanske kraljice svjedoče nam i ostatci crkve Presvetog Trojstva koju je dala sagraditi u Vrilima na Kupresu, kao i pismo pape Nikole V. od 18. lipnja 1447. u kojem papa daje oprost za, među ostalim, spomenutu crkvu na Kupresu i za crkvu sv. Katarine u Jajcu koju je također dala podignuti. U BiH je i danas jako štovana, osobito na područjima većinski nastanjenima Hrvatima. Tragični je lik kraljice i hrvatske sudbine.

Oporuka

Sačuvana je Oporuka koju je sastavila 20. listopada 1478. godine. Oporuku je sastavio ovlašteni notar Antun Georgii (Jurjev) pet dana prije smrti po pravilima koji stilski, jezički i juridički sadrže sve formalne elemente vjerodostojnog dokumenta. Kao svjedoci se upisuju rapski arhiđakon u službi kardinala Marka Babi i potom šest franjevaca iz samostana Aracoeli.

Pored uobičajenih odredbi o raspodjeli veoma skromne imovine mjesta i protokola sahrane nalaze se formulacije o nasljeđu bosanske krune.

Po tom testamentu ona pripada njenom sinu ako se vrati iz osmanskog sužanjstva i prihvati katoličku vjeru u protivnom Bosansko kraljevstvo pripada papama, pa znajući da to neće biti uskoro i da se kao jedini simbol vlasti papi predaju kraljevski mač i ostrige.

Uskoro po sahrani papi i kardinalskom zboru u audijeniciji su odnijeli oporuku, vjerojatno Mata Ragnina i Radič Klešić koji ih je rado primio te zaželio da ih uzme svaki kardinal po redu te zapovjedio da se oporuka i odredba o prihvaćanju kraljevstva pohrane u Apostolski arhiv.

Ovakva gesta govori o rangu koji je uživala kod pape iako bez kraljevstva i imutka, jer je čitavo vrijeme u Rimu djelomično izdržavala dvor od donacija pape. Taj čin i dan danas ima simbolično značenje kada se radi o Bosanskom kraljevstvu ili preneseno na suvremeno doba na Bosnu i Hercegovinu kao modernu sekularnu državu. I u njeno doba Bosna je bila suvremena europska država sastavljena od kraljevskih zemalja i zemalja humskih velikaša i njihovih posjeda koji su imali visoku autonomiju u odnosu na kralja kao nositelja suvereniteta, ali su ga priznavali i birali na Saboru koji se zvao Stanak.

Humski velikaši su počesto bili u prijeporu sa kraljem pa čak i ratovali poput Stjepana Kosače, ali postojala je država. Ta država je imala više svjetonazorskih denominacija od katolika, pripadnika Crkve bosanske, pravoslavaca, vlaha i cincara, ali svi su priznavali vlast suverena koji je varirao između pripadnosti Crkvi bosanskoj i katoličanstvu da pretposljednji kralj Tomaš i njegova kraljica definitivno prihvatili katoličanstvo kakvo je bilo tretirano u svim zemljama zapadno europskog okruženja čije države su bile u duhovnoj i političkoj krizi i nisu imali snage pružiti snažniji otpor vodećoj onodobnoj osmanskoj državi.

Čini se da i sadašnja država BiH boluje od istog sindroma razjedinjenosti njenih etničkih sastavnica i nemoći suvremene Europe da utječe na političke subjekte u nalaženju optimalnog pravednog rješenja.

Duhovni obzor kraljice Katarine

Iako podrijetlom iz više kršćanskih denominacija odgojena na dvoru svoga oca Stjepana Kosače ona je udajom za kralja Stjepana Tomaša prihvatila katoličanstvo kao logiku novog smjera kraljevine prema Europi i neospornom autoritetu Papi. To nije bilo puko provjeravanje zbog uloge koju je prihvatila udavši se za kralja katolika, već zbog osobnog duhovnog uvjerenja u misterij i praksi te vjere.

Za života u Bosni je pomagala izgradnju samostana i crkava, a nakon dolaska u Rim postala je članica svjetovnog trećeg reda sv. Franje i u Rimu je u svečanim prilikama nosila habit kao vidljiv znak pripadnosti katoličkoj vjeri.

Odlučila se sahraniti u crkvi sv. Marije in Aracoeli u oltarskom prostoru kako pripada kraljici. Njen duhovni profil će živjeti od tada do suvremenog doba i predstavlja nezaobilazni primjer nad konfesionalnog i nad nacionalnog čovjekoljublja i bogoljublja, ako to možemo prenijeti iz onog vremena na današnje. Stoga su je sljedbenici sv. Franje već u sljedećem stoljeću tretirali kao blaženicu.

Prostor koji su nastanjivali katolici Hrvati kao narod kroz povijest je imao dva kraljevstva i to hrvatsko i bosansko. Hrvatsko je nestalo 1102. godine nakon smrti kralja Zvonimira kada su nastale dinastičke borbe za nasljeđe i tu priliku su iskoristili mađari i kralj Koloman je sklopio ugovor sa dvanaest hrvatskih plemena i time ga prihvatili za kralja.

Ovaj dokument u povijesti je poznat kao Pacta Conventa. I pored toga Hrvati su nastavili raditi na svojim autonomnim narodnim pravima pa će u doba nacionalnog buđenja i Ilirskog pokreta 1848. se probuditi ideja hrvatskog suvereniteta i rasplamsati polemike između mađarskih i hrvatskih povjesničara po kome su ovi osporavali tezu o dobrovoljnom ulasku Hrvata u sastav mađarske države već da se to desilo silom i potpunim preuzimanjem teritorija.

Od tada do danas traju bezbrojne polemike o tom dokumentu među povjesničarima pa i suvremenim političarima obje zemlje. Nestankom hrvatskog kraljevstva feudalno društvo u Bosni dozrijeva i formira se najprije mlada Banovina pa potom kraljevstvo koje će službeno prestati postojati 1463. odlaskom kraljice Katarine i padom Bobovca.

Dakle, Bosansko kraljevstvo katoličkog naroda i drugih će trajati 351 godinu duže od hrvatskog jer ono ima nevjerojatan broj sačuvanih dokumenata, pisanih tragova i artefakata za razliku od hrvatskog koje je zaista postojalo ali povijesna vrela su mnogo skromnija.

Nadgrobne ploče, epitafi i slike

Po vlastitoj oporučnoj želji pokopana je ispred glavnog oltara Aracoeli sa ćiriličnim epitafom. Već 1590. godine franjevci su pomjerali glavni oltar i pomaknuli ga unaprijed pa su grob i nadgrobna ploča izmješteni te će kraljičin lik sa plaštom, krunom i knjigom (molitvenik) biti ugrađeni u pilastar u vertikalnoj formi. Na ploči se nalazi natpis o kraljici Katarini kao kraljici Bosne.

Pošto se tvrdilo da je genetski povezana sa bizantskim carem Konstantinom dubrovački povjesničar Jakov Lucgarija tvrdi 1605. godine u svom djelu da su u Rimu u Konstantinovoj dvorani gdje su oslikani mnogi carevi pa i kraljica Katarina iako do sada to nitko nije prepoznao.

Na temelju te izjave Ivan Kukuljević Sacinski 1856.zaključuje da se u kapitolinskoj dvorani nalazi slika kraljice Katarine i pripisuje velikom slikaru Belliniju. Godine 1874. Ferdo Quiqurez je izradio sliku koja je masovno prihvaćena. Prema ikonografskoj analizi i stilskim karakteristikama djela te kraljičinoj biografiji i recentnoj literaturi 1936. godine ravnatelj Strossmayerove galerije Artur Schneider tvrdi da djevojka na kapitolinskoj slici nikako ne može biti Katarina Kosača, nit se slika može pripisati Belliniju.

U jeku nacionalnog buđenja Hrvata polovinom XIX. stoljeća javlja se potreba i romantičarski zamah izrade slika i skulptura neprijepornih Hrvata pogotovu plemićke i duhovne snage pa su mnogi likovnjaci, bili skulptori ili slikari prikazivali lik glasovite kraljice.

Pošto je općeprihvaćen lik sa navodne slike djevojke jako upitan, tim više što na slici nema nikakvih kraljevskih insignija te sjajne osobe još uvijek nemamo približno vjerodostojnu sliku. Akademski kipar Boris Jovanović je izradio novi tip slike (akrilik na platnu) koji je zaplijenio pažnju mnogih koji su je vidjeli. Umjetnik je vjerojatno promatrao mnoga kiparska i likovna djela te izradio imaginarij kraljice sa jasnim crtama lica, pogledom u budućnost, osebujnim izrazom lica, sa otmjenim i dostojanstvenim stavom.

Čini se da je osjetio bio vremena u kome je živjela i današnju potrebu gledatelja željnog identifikacije sa neospornim autoritetom, a što se uklapa u nevjerojatnu vizualizaciju digitalnog suvremenog svijeta (trend). Izgleda da je umjetnik uspio u svojoj umjetničkoj viziji probiti tvrdu opnu prolaska u kontekst vremena, povezujući prošlost sa sadašnjošću što može samo prava umjetnost.

Na kraju treba istaknuti izuzetne priloge svih autora simpozija, a posebno ističem referat prof. dr. sc. Petra Vrankića, povjesničara sa Teološkog sveučilišta u Ausburgu. U svom radu objavljenom u Zborniku gotovo proročanski poručuje: „Moramo potvrditi da su bosansko-humska vlastela i bosanski kraljevi jednako krivi za propast Bosne i Huma.

Mi današnji nasljednici naših predaka iz XV. stoljeća u Bosni i Humu, mi sinovi i kćeri iz XX. i XXI. stoljeća, mi Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jugosloveni, Židovi i Pridošli, moramo se danas priupitati, jesmo li mi danas bolji čuvari i veći ljubitelji svoje domovine i revniji poštovaoci svojih susjeda nego što su to bili naši davni preci iz XV. stoljeća?

Vrijedi li i ovdje ona biblijska mudrost: Perditio tua exte Israel – Propast je tvoja iz tebe Izraele! (Usp. Hoš 13,9 – Vulgata) ili drugim riječima: Perditio tua exte, Bosnia et Chulmia, propast je tvoja iz tebe, Bosno i Hume“! U tom članku on kao jedan od rijetkih povjesničara propituje poteze i odluke kralja Tomaša pa potom kraljice Katarine iznoseći hipotetičke alternative mogućnosti da se spasi Bosansko kraljevstvo od požara budućih događaja.

Preporučujem Zbornik širem čitateljskom krugu, a prilog prof. Petra Vrankića bi se mogao tiskati izdvojeno u veoma velikom broju primjeraka te besplatno dijeliti đacima i studentima te svima onima koji se zabrinjavaju za ovu državu i njenu budućnost.

Ponovno valja uputiti posebnu zahvalnost HKD Napredak, Glavna podružnica Mostar što je uspjela uvjeriti toliki broj povjesničara da na poseban način govore o ovoj zemlji.

Na naslovnici Zbornika nalazi se nova slika kraljice Katarine rad akademskog slikara Borisa Jovanovića iz Mostara.

Objava Što nam danas poručuje kraljica Katarina? Novi zbornik otvara pitanja koja su i dalje aktualna pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U organizaciji Hrvatskog kulturno-sportskog društva Kornica ovogodišnje izdanje Simpozija okupit će osam afirmiranih umjetnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Srbije. Sudjeluju Borjana Mrđa, Boštjan Kavčič, Fedor Vučemilović, Ilija Kegelj, Marko Lađušić, Nedim Hadžiahmetović, Željko Koren i Boris Orenčuk, čiji su radovi predstavljani na brojnim međunarodnim izložbama, kolonijama i umjetničkim projektima.

Rad na skulpturama započinje 25. srpnja i trajat će do 1. kolovoza, a posjetitelji će tijekom cijelog Simpozija moći iz neposredne blizine pratiti nastanak novih umjetničkih djela u otvorenom prostoru. Službeno otvorenje predviđeno je za 26. srpnja, dok će završna izložba i zatvaranje manifestacije biti održani 2. kolovoza.

Posebnost ovogodišnjeg programa je Majstorska radionica, edukativni projekt namijenjen studentima koji će imati priliku učiti od afirmiranih umjetnika, razmjenjivati iskustva i upoznati suvremene umjetničke prakse.

Organizatori ističu kako je tijekom proteklog desetljeća Kornica zahvaljujući Simpoziju izrasla u prepoznatljivo mjesto susreta umjetnosti, kulture i međunarodne suradnje. Skulpture nastale na prethodnim izdanjima trajno su obogatile javni prostor i stvorile jedinstvenu galeriju na otvorenom.

Hrvatsko kulturno-sportsko društvo Kornica pozvalo je građane, ljubitelje umjetnosti i predstavnike medija da posjete ovogodišnji Simpozij i budu dio manifestacije koja nastavlja promicati umjetničko stvaralaštvo i kulturni dijalog u srcu Posavine.

Objava Osam renomiranih umjetnika iz četiri države stiže u Kornicu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.