Tomislav Jonjić, Aleksandra Perković i Dariana Džalto, prošli su vlastiti obrazovni put, svatko svoj, ali ono što im je svakako zajedničko i povezuje ih, jesu upornost, rad i uspjeh koji su ostvarili tijekom školovanja. U kratkom razgovoru za Ramski Vjesnik prisjetili su se srednjoškolskih dana, izazova i trenutaka koji će im, kako kažu, ostati u najljepšem sjećanju.

Na pitanje kako bi opisali svoje srednjoškolsko iskustvo, svi se slažu u jednom, provedene godine u školskim klupama mnogo su više od samog učenja.

“U gimnaziji Srednje škole Prozor mi je stvarno bilo super. Četiri godine su prošle brzo, uz dobre profesore i ekipu s kojom sam se uvijek dobro slagao. Uspio sam držati visoke ocjene bez previše napora i opterećenja, ali sam se trudio i u drugim stvarima van nastave. Osim samo učenja imao sam i društveni život te sam svako svoje slobodno vrijeme proveo vozeći motor. Naravno, bilo je i teških trenutaka, ali sve me to naučilo da budem uporniji i bolje organiziram vrijeme. Najviše ću pamtiti dobro društvo i znanje koje sam stekao kroz ove četiri godine”, kaže nam gimnazijalac Tomislav.

“Moje srednjoškolsko iskustvo bilo je ispunjeno učenjem, upoznavanjem novih prijatelja i stjecanjem novih vrijednih vještina. Tijekom ove tri godine razvila sam se i kao učenica i kao osoba koja je stekla novo znanje i mnoga lijepa sjećanja”, dodaje Dariana, smjer frizer.

Slično iskustvo dijeli i Aleksandra, kao učenica ekonomije nije učila samo iz knjiga, već i od ljudi koji je okružuju.

“Moje srednjoškolsko obrazovanje bilo je puno uspona, padova, to su bile godine u kojima sam odrasla i naučila ne samo gradivo iz knjiga,već i o ljudima, prijateljstvu i sebi. Srednja škola me promijenila kao osobu i naučila da iza svakog uspjeha stoji trud, strpljenje i vjera u sebe”, kaže nam Aleksandra.

Najbolje učenike Srednje škole Prozor upitali smo da se za nas prisjete najljepših trenutaka, ali i onoga što im je bilo najzahtjevnije tijekom školovanja. Naši sugovornici ponovno se slažu u jednom, škola i obrazovanje su bitni, ali prijateljstva koja se stvaraju su nešto možda čak i važnije.

“Najljepši dio bile su osobe koje su obilježile moje dane. Prijatelji, smijeh na satima, druženje iz dana u dan s razrednicom Marijanom Marić. Sitnice koje tada možda nisu djelovale posebno, a danas imaju ogromnu vrijednost. Najteže je bilo nositi se s pritiskom, umorom i trenucima kada sam sumnjala u sebe. Bilo je dana kad sam bila iscrpljena, i psihički i fizički, ali nisam željela odustati jer sam znala da se borim za svoju budućnost”, pojašnjava nam Aleksandra.

“Najljepši su mi bili zajednički trenuci s razredom, izleti, školska događanja i praksa. Najzahtjevnije je bilo uskladiti školske obaveze, praksu i hobije”, dodala je Dariana.

Ni gimnazijalac Tomislav ne skriva da je najljepša stvar u srednjoj školi bilo prijateljstvo. Prijatelji su uvijek bili tu, kaže.

Obitelj, nastavnici i prijatelji najveća podrška

“Ne zaboravite koliko uistinu vrijedite” 

“Kroz sve godine školovanja zajedno smo prolazili kroz stres, smijeh, probleme i najljepše trenutke koje ćemo pamtiti cijeli život. Posebno ću pamtiti našu ekskurziju, gdje smo tek tada shvatili koliko smo zapravo povezani i koliko nam malo treba da budemo sretni glazba, smijeh i ljudi koje voliš oko sebe. Maturalna zabava je bila jedan od najljepših trenutaka našeg školovanja, večer puna emocija, zagrljaja i pogleda u kojima se vidjelo koliko ćemo jedni drugima nedostajati. Vremenom smo postali više od razreda, postali smo mala obitelj koja se međusobno razumjela i podržavala. Moja poruka za njih je da nikada ne zaborave koliko uistinu vrijede i da uvijek vjeruju u svoje snove, bez obzira koliko put bio težak”, kazala je Aleksandra.

“Moja generacija je složna, uporna, vesela i puna različitih karaktera. Želim im puno uspjeha u budućnosti, da uspiju u onome što vole raditi i da nikada ne odustaju od svojih ciljeva”, poručila je prijateljima Dariana.

“Moju generaciju bih opisao kao jako složno i povezano društvo. Većina nas iz razreda se poznaje već od malih nogu i pohađali smo osnovnu školu zajedno. Iako nismo uvijek bili savršeni, znali smo se međusobno podržati, zezati i zajedno prolaziti kroz lijepe i teške stvari. Moja poruka za njih: ‘Držite se zajedno i nakon srednje, prijateljstva koja ste stekli ovdje su zlata vrijedna. I najbitnije od svega, nemojte nikada zaboraviti biti ljudi, budite dobri prema svima.'”, poručio je školskim kolegama maturant Tomislav.

Gimnazija ispunila očekivanja – Mnogo znanja, odlična priprema i jak temelj za fakultet

Izabrati gimnaziju nije uvijek jednostavna odluka, ona sa sobom nosi težinu i obavezu da nakon godina provedenih u srednjoškolskim klupama, akademsko obrazovnje morate nastaviti dalje.

Maturant Tomislav Jonjić učenik je generacije iz gimnazije Srednje škole Prozor, a upitali smo ga što ga je privuklo gimnazijskom obrazovanju i je li gimnazija u Prozoru ispunila njegova očekivanja.

“Kao dijete na kraju osnovne škole nisam znao što ću dalje u životu raditi. Izabrao sam gimnaziju u Prozoru jer sam htio kvalitetno i široko obrazovanje. Naša gimnazija je vrlo jak temelj na svakom području te se može jako puno toga naučiti. Moja očekivanja su potpuno ispunjena, čak i premašena. Dobio sam veliku dozu znanja, odličnu pripremu za daljnje školovanje i najbitnije, jak temelj za fakultet”, tvrdi nam Tomislav.

Iako je briljirao na nastavi i svim predmetima, ipak ga pitamo da nam kaže što je bilo najteže, što mu je bilo najdraže slušati na nastavi.

“Možda zvuči malo ironično, ali najteži predmet mi je bio upravo onaj koji svakodnevno pričam, hrvatski jezik. Nisam volio skoro ništa oko tog predmeta te mi je bilo stvarno naporno učiti svakog pisca, iščitavati tekstove i učiti pravila gramatike. Unatoč tome, imali smo odličnu profesoricu koja je uvijek bila korektna i dobra prema nama. Nismo se uvijek baš najbolje slagali, ali zahvaljujući njoj sam naučio puno novih stvari, iako mi je bilo jako naporno. S druge strane, najdraži predmeti su mi bili strani jezici. Od malena su mi uvijek išli od ruke. Njemački i engleski sam naučio vrlo dobro dok sam još pohađao niže razrede osnovne škole. U srednjoj školi imao sam veliku prednost i stvarno sam uživao u njima. Uz to, volio sam i matematiku i fiziku jer mi je odgovaralo logičko razmišljanje i rješavanje zadataka”, pojašnjava nam maturant Tomislav.

Kako nam je Tomislav i rekao, gimnazija u Prozoru je bila dobar temelj za fakultet koji misli upisati, pa ga pitamo gdje planira nastaviti akademsko obrazovanje, što će upisati.

“Stručna praksa i praktični rad pomogli su mi više nego što sam očekivala”

Učenica generacije za četverogodišnje stručne programe, Aleksandra Perković, upisivanjem ekonomije je željela u budućnosti postati samostalna, uspješna i sigurna u sebe.

Kreativnost pretvorena u zanimanje 

Maturantica Dariana uvijek se zanimala za kreativnost, ljepotu, rad s ljudima i frizure!

Škola kao drugi dom 

Nakon pojedinačnog predstavljanja, učenike generacije upitali smo da nam opišu svoju srednju školu u jednoj rečenici.

“Srednja škola bila je mjesto gdje smo stekli znanje, prijateljstva i uspomene koje ćemo pamtiti cijeli život”, kaže Dariana. “Srednja škola Prozor je škola u kojoj sam dobio jak temelj znanja, upoznao odlične profesore te proveo jedno od najboljih razdoblja života s prijateljima”, dodao je Tomislav.

“Drugi dom, jer je to mjesto gdje smo odrasli, stvarali uspomene, pronašli prijatelje za cijeli život i naučili mnogo o sebi i životu”, zaključuje Aleksandra.

Iza Tomislava, Aleksandre i Dariane su već godine iskustva u srednjoškolskim klupama, pa ih pitamo za savjet mlađima koji upisuju prvi razred.

“Moj savjet za mlađe, na kraju dana sve će proći, nemojte se previše opterećivati ocjenama, naravno da su one važne, ali nemojte zaboraviti živjeti život. Ne bojte se grešaka i ne pritiskajte sebe previše. Srednja škola je vrijeme u kojem rastete, učite i otkrivate sebe, a ne samo ocjene”, poručuje gimnazijalac Tomislav.

“Uživajte u svakom trenutku, budite odgovorni, ne bojte se pogriješiti, jer se iz grešaka najviše nauči. Učite, ali i družite se, jer tri godine prođu brže nego što mislite”, dodaje maturantica Dariana.

“Ne opterećujte se previše sitnicama i ne pokušavajte biti savršeni. Uživajte u svakom trenutku, stvarajte uspomene, čuvajte prijateljstva i budite ono što jeste. Vrijeme će proći mnogo brže nego što mislite, a jednog dana ćete shvatiti da su upravo ti obični školski dani bili jedni od najljepših trenutaka vašeg života”, zaključuje Aleksandra.

“Iza ovog uspjeha ne stoje samo ocjene, nego godine odricanja, truda i želje”

Titulu učenika generacije nije lako zaraditi. Iza nje stoji mnogo toga što se u životu jednog srednjoškolca mora posložiti. Odličan uspjeh, vladanje, vrlo malo izostanaka, brojne nastavne i izvannastavne aktivnosti, samo su neki od kriterija. Proglašenje učenicima generacije zasigurno je dodatni vjetar u leđa i slatki završetak jednog životnog poglavlja, stoga pitamo maturante što im zapravo znači ova titula.

“S titulom učenika generacije osjećam se stvarno počašćeno. Jako sam ponosan, i prije svega, to mi je potvrda da se trud i odricanje kroz četiri godine isplate. Znam da titula nije sve na svijetu, ali mi je drago što je netko prepoznao moj rad. Daje mi dodatni motiv i samopouzdanje za ono što me čeka na fakultetu i dalje u životu”, kaže Tomislav.

“Titula učenika generacije za mene predstavlja nagradu za trud, rad i zalaganje tijekom školovanja. Također mi je motivacija da i dalje budem uporna i da dajem najbolje od sebe u svemu što radim”, dodala je Dariana.

Posebno je inspirativnu poruku poslala Aleksandra koja kaže da titula učenika generacije nije samo nešto što je tek tako zapisano na papiru. Također dodaje, iako su za učenike generacije proglašeni individualno, za titule stoje brojni drugi, od obitelji, prijatelja do nastavnika.

“Ona predstavlja cijeli moj put, svaku neprospavanu noć, svaki trenutak sumnje u sebe, svaki umor koji sam sakrivala iza osmijeha i svaku borbu koju možda nitko nije vidio. Iza ovog uspjeha ne stoje samo ocjene, nego godine odricanja, truda i želje da jednog dana budem ponosna na osobu u koju sam izrasla. Ponosna sam na sebe jer znam koliko je snage bilo potrebno da ne odustanem kad je bilo teško. Bilo je trenutaka kad sam mislila da ne mogu više, ali sam ipak nastavila dalje, korak po korak, noseći u sebi vjeru da će se sav trud jednog dana isplatiti. Ovaj put me nije naučio samo kako biti uspješan učenik, nego kako biti jaka osoba. Ipak, ova titula nije samo moja. U svakom mom uspjehu nalazi se dio moje obitelji koja je uvijek bila uz mene, prijatelja koji su mi vraćali osmijeh onda kada ga nisam imala i profesora koji su vjerovali u mene čak i onda kada ja nisam vjerovala sama sebi. Bez njihove podrške, razumijevanja i ljubavi, moj put ne bi bio isti. Ova titula će me uvijek podsjećati da iza najljepših uspjeha često stoje najteže borbe. Naučila me da pravi uspjeh nije biti bolji od drugih, nego pobijediti vlastite strahove, nesigurnosti i odustajanja. Zato za mene titula učenika generacije nije samo kraj jednog školovanja, nego uspomena na sve što sam prošla da bih postala osoba kakva sam danas”, zaključuje Aleksandra za Ramski Vjesnik.

Školsku godinu 2025./2026. u Srednjoj školi Prozor ove godine završilo je 68 maturanata koji su pohađali opću gimnaziju ili pak stekli zvanje kuhara, frizera, CNC operatera, elektroenergetičara i ekonomista. 

Srednja škola Prozor priprema upis novih učenika u prvi razred školske 2026./2027. godine, i to za zanimanja: vodoinstalater/zavarivač, frizer, kuhar, elektroenergetičar, ekonomist te opću gimnaziju.

Mladen Topić/Ramski Vjesnik 

Objava Tomislav, Aleksandra i Dariana su učenici generacije Srednje škole Prozor pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Počivao u miru Božjem.

Objava Jakov Milićević (1936.-2026.) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Roditelji i gosti imali su priliku na kratko uploviti u svijet prijateljstva ovih mališana, njihov svijet mašte i radosnih trenutaka. Elena Čuljak, Ema Bešker, Elena Peranović i Ana Bešker otvorile su današnju priredbu sa svojim prijateljima iz vrtića.

U vrtiću Ciciban je nekoliko skupina simpatičnih naziva, a na veliku scenu kinodvorane najprije su stale Bubamare. Pripremile su recitaciju koja je publiku podsjetila na posebnost odrastanja, nakon čega su na simpatičan način opjevale prvu dječju simpatiju. Prve se ljubavi rađaju upravo u igri, smijehu i srcima koja tek uče voljeti.

Još jedna skupina koja je marljivo radila za današnju priredbu jesu i Pčelice. Za roditelje i goste su pripremile recitaciju “Ja sam ja” te otpjevale pjesmicu koja je okupljene podsjetila da ljubav može uljepšati svaki dan.

Skupina malenih Ribica kroz stihove pjesme otkrile su kako je lijepo i posebno biti mališan svog tate, nakon čega su kroz ples pokazale kako se to lijepo ponaša, pomaže prijateljima ili pak širi osmijeh gdje god da se pojavite.

Krijesnice, vesele i pune energije danas su donijele posebnu poruku kroz pjesmu “Anđeo budi”. Potom su djevojčice iz skupine donijele jednu pravu glazbenu čaroliju. S puno hrabrosti, osmijeha i ljubavi prema glazbi, na sceni Doma kulture izvele su pjesmu Andromeda, grupe Lelek.

Igrokaz “Školski razgovor” poveo je publiku u svijet škole, onakav kakvim ga djeca doživljavaju svakodnevno. O čemu se to sve razgovara donijeli su Marija Šakota, Paula Ćališ, Jana Nevistić i Matej Iličić. 

Recitaciju “Dijete” izveli su Petar Matešić, Rafael Brajko, Ana Šakota, Božo Glibo, Lovro Markešić i Ivano Franjušić. Pjesmu koja se sluša srcem i tišinom, a koja govori dječjom istinom donijeli su Ilija Džidžić, Nika Šarčević, Ivana Žuljević, Petra Marić i Hrvoje Pavlović. 

Mališani su danas pripremili i recitaciju posvećenu najljepšoj mami na svijetu. Na sceni su nastupili Karlo Beljo, Andrea Ćurdo, Marko Krajinović, Josipa Jakovljević, Ivan Tomić, Luka Cvitanović, Stjepan Jurić, Ivan Ćurić, Hubert Dolić, Petra Šarčević, Antonio Andričić i Marko Papak.

Kako je to biti velik kao dijete rekli su Karla Marić, Tomislav Jelić i Ante Šarčević.

Predškolce uskoro očekuje odlazak iz vrtića i prvi sati u školskim klupama. Kroz pjesmu i ples koje su pripremali s mnogo truda i ljubavi s profesoricom Sonjom Cvitanović opisali su upravo prve korake ka školi.

Okupljenima se obratila i Marija Stojkić, ravnateljica vrtića Ciciban, te uputila nekoliko prigodnih riječi.

“Hvala vam što ste svojim dolaskom uljepšali ovu prigodu. Hvala odgajiteljicama, djelatnicima vrtića i svima koji su sudjelovali u pripremi programa i učinili da ovaj dan ostane djeci u najljepšem sjećanju. Našim predškolcima želimo puno sreće, veselih školskih dana, novih prijateljstava i uspješan početak jednog novog poglavlja”, kazala je Stojkić.

“I dalje ostanite ovako spontani, otvoreni i radoznali, željni znanja, radosni i veseli kao što ste i dosad bili. Da se s osmjehom na licu sjećate ovih dana provedenih u vrtiću”, dodala je.

Po završetku priredbe upriličena je dodjela diploma predškolcima vrtića Ciciban. Osoblju se u ime svih roditelja obratila Mirjana Bešker, a roditelji su potom odgojiteljicama uručili prigodne poklone. Posebna zahvalnica za podršku radu vrtića i predškolcima uručena je Ivanu Vladiću.

Objava Predškolci Cicibana pjesmom i plesom ispratili dane u vrtiću pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Poštovani sugrađani islamske vjeroispovijesti, u povodu blagdana Kurban-bajrama upućujem vam iskrene čestitke uz želju da ove blagdanske dane provedete u miru, zdravlju, obiteljskom zajedništvu i radosti. Neka Kurban-bajram bude poticaj međusobnom poštovanju, razumijevanju i solidarnosti te neka u vaše domove donese sreću, blagostanje i duhovni mir, poručio je Ivančević.

Objava Čestitka načelnika dr. Joze Ivančevića povodom Kurban-bajrama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Duhove su svetkovali katolici kao nedjelju

Posjetili smo tržnicu na Duhove 23. svibnja 2021. i zabilježili nekoliko fotografija:

Objava Duhovski običaji u Rami pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Već više od 15 godina ZET-ovci dolaze u Ramu u svibnju kako bi odali počast braći Franjić; Ivanu i Miji. U obitelji Franjić od petero braće svi su bil branitelji. Dvojica su poginula; Mijo kao pripadnik „Tigrova“ u Vukovaru, a Ivan na Ravašnici braneći svoju Ramu. Dvojica braće Franjića bili su radnici ZET-a; Šimo i Ivan.

Ivan Franjić Kič rođen je 1963. godine u Rumbocima u Rami u Bosni i Hercegovini od roditelja Nikole i  Ruže. Završio je srednju školu. Radio je u ZET-u i vraća se u Rumboke te postaje pripadnik  HVO-a Brigade Rama od 03. travnja 1992. godine. Pogino je 28. svibnja 1992. godine na Ravašnici.

Mijo je rođen u Rumbocima u Rami u Bosni i Hercegovini 27. rujna 1971. godine. Bio je sedmo od osmero djece u obitelji Nikole koji je da bi prehranio obitelj radio kao gastarbajter u Austriji te majke Ruže koja je odgajala djecu. Osnovnu školu završio je u Ripcima, a srednju strojarsku počeo je pohađati u Prozoru.

Početkom 1991. dragovoljno odlazi braniti Hrvatsku kao pripadnik „Tigrova“. Koncem rujna 1991. pridružio se sa skupinom pripadnika 4. bojne 1. gardijske brigade braniteljima Vukovara. U tom gradu položio je život tijekom teških borbi na Sajmištu kod Prvomajske ulice.

Odavanje počasti i molitva za Ivana i Miju u Rumbocima

Obitelj Franjić, rođaci, susjedi i ZET-ovci ove godine su odali počast 23. svibnja 2026. godine. Najprije je služena misa u crkvi Svetog Franje Asiškog u Rumbocima koju je predvodio župnik fra Ilija Jurić. Uz molitvu župnik je u svom pozdravu naglasio kako je značajna Isusova izreka da nema veće vrijednosti kada netko dadne svoj život za drugoga.

Nakon mise okupljeni su upalili svijeće i položili vijenac na rumbočkom groblju na grobovima Ivana i Mije Franjić.

Darko Matijević, predsjednik Udruge branitelja zagrebačkog električnog tramvaja iz Zagreba i ujedno  predsjednik Sindikata branitelja i radnika ZET-a je ovom prigodom izjavio: „Mi u ZET-u smo imali preko tisuću tristo pedeset branitelja,  koji su bili u pričuvnom sastavu, koji su se vratili raditi u ZET, plus,  dečki koji su otišli u profesionalno, u policiju. Od toga, od nas svih, petnaest je za sada što znamo, ovi koji su ostali raditi u ZET-u u trenutku  pogibije.  Imamo trinaest poginulih, dvojicu nestalih, jedan je nestao u Bosanskoj Posavini, drugi je na Ovčari i on je bio u onom autobusu koji se traži. Mi se svake godine prisjećamo na grobnim mjestima na dan pogibije naših prijatelja suboraca, naše braće po oružju.“

Jedan od najznačajnijih uspjeha udruge je postizanje sporazuma sa poslodavcem o prioritetu pri zapošljavanju djece branitelja. Do sada je u ZET-u i Zagrebačkom holdingu zaposleno preko 350 mladih ljudi iz ove kategorije. Cilj je da se ovi mladi ljudi, koji su i sami deca branitelja, postupno uvode u rad udruženja kako bi preuzeli obavezu očuvanja sjećanja kada stariji članovi odu u mirovinu. Matijević naglašava da se žrtva onih koji su dali živote ne smije zaboraviti i da je edukacija mladih jedini način da se ta tradicija održi.

“Danas smo došli tu u Ramu u Rumbuke da odamo počast Ivanu Franjiću, a ujedno i njegovom bratu Miji koji je poginuo u Vukovaru, koji je isto bio nestali, pa je ekshumiran. Mi nadalje tako imamo i u Slavoniji, i u Zagrebu, i u Zagorju, svima našima idemo na taj dan kad se to dogodilo. Odajemo počast  i na spomeniku koji smo digli unutar kruga ZET-a. Evo sad će biti dvadeset osmoga, baš na dan kad je Ivan poginuo Dan oružanih snaga u Hrvatskoj, osnivanje Zbora narodne garde i mi imamo  tom prigodom  okupljanje i odavanje počasti”, kazao je Matijević.

Udruga branitelja ZET-a predstavlja snažan model spajanja pijeteta prema prošlosti i aktivne brige za budućnost. Kroz institucionalnu suradnju s poslodavcem i ustrajno njegovanje tradicije, osiguravaju da žrtva njihovih kolega ostane trajno upisana u identitet poduzeća i šire zajednice.

Obiteljska povijest i migracija u Zagreb

Obitelji Franjić je bila brojna kao i mnoge druge obitelji u Rami  vremena pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. U obitelji je bilo petero braće i tri sestre. Životne okolnosti su tjerale da se ide trbuhom za kruhom.

Proces preseljenja u Zagreb tekao je postupno, prema tradicionalnom običaju gdje bi jedan član obitelji povukao drugoga, sve dok se cijela obitelj nije skrasila u glavnom gradu Hrvatske i njegovoj okolici. Unatoč životu u gradu, obitelj je zadržala iznimnu bliskost i redovito posjećuje rodni kraj.

Šimo Franjić  o životu i odlasku u Zagreb, gdje je u ZET-u radio 41 godnu, kazao je: „Rođen sam u Rumbocima ovdje i završio sam osnovnu školu  i srednju školu sam završio u Prozoru. Nas je bilo osmero braće i sestara,  a dva brata su poginula. Otišli smo gore u Zagreb, jer  kako otiđe jedan, kako je to bio običaj kod nas, povuče drugoga i dobro smo se snašli. Svi  imamo sređene obitelji, sve,  volimo se i dolazimo ovdje u Rumboke. Kad su počela ratna djelovanja  bio sam u Hrvatskoj vojsci, a moja dva brata su isto tako bila u Hrvatskoj vojsci koji su poginula, jedan u Vukovaru, jedan  tu se vratio  u Ramu.“

Iako su Šimina djeca rođena, školovana i zaposlena u Zagrebu, ona gaje neobično snažnu vezu s Ramom i često je posjećuju. Otkako je u mirovini, Šimo većinu ljeta provodi u Rumbocima, u svojoj obnovljenoj obiteljskoj kući, održavajući tako živom vezu između zagrebačke svakodnevice i zavičajnog mira.

Brojni Ramljaci su svoju životnu sredinu našli upravo u Zagrebu. Dosta ih je radilo i još uvijek radi u ZET-u.

„Ima ljudi koji rade iz ovoga Ramskog kraja, iz Donje Rame, ovdje i iz Gornje Rame i Rumboka i okolice. Poznajem ih osobno, sve su to jako fini ljudi, ali ne zaboravljaju svoj kraj“ , kazao je Šimo.

Priča Šime Franjića simbolizira sudbinu, ne samo njegove braće i sestara, nego mnogih ramskih obitelji koje su sreću potražile u Zagrebu, ali nikada nisu prekinule sponu s rodnim krajem. Njegovo svjedočanstvo o radu, ratnom gubitku i ljubavi prema zavičaju služi kao podsjetnik na važnost očuvanja obiteljskog identiteta i zahvalnosti onima koji su podnijeli najveću žrtvu.

Objava Udruga branitelja Zagrebačkog električnog tramvaja (ZET): Radne kolege i ratni suborci nikada se ne zaboravljaju pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Najljepša večer u Prozoru pripada upravo maturantima, kada mladost zasja ulicama, a svojim dobrim raspoloženjem, radošću i osmijesima svake godine donesu posebnu atmosferu.

Nakon svečanog defilea očekuje ih velika maturalna zabava u restoranu Perla jezera, a koju su nakon četiri godine u školskim klupama zasigurno zaslužili.

Svečanost je započela zahvalnom molitvom u župnoj crkvi u Prozoru gdje su sami maturanti čitali tijekom mise, dok su učenici islamske vjeroispovijesti posjetili su gradsku džamiju u Prozoru. Sveto misno slavlje je predslavio župni kapelan don Dino Mustafi u suslavlju don Josipa Papka. Pod misom je pjevao župni zbor mladih Lux Aeterna. Nakon molitve uslijedilo je neizostavno zajedničko fotografiranje, a svečanim mimohodom Ulicom kralja Tomislava u Prozoru, a maturanti su i ove godine pokazali svoju ljepotu.

Mustafi je tijekom propovijedi uputio maturante na mudrost. “Hrabro, dragi moji, ne bojte se”, poručio im je.

Školsku godinu 2025./2026. u Srednjoj školi Prozor ove godine završava 68 maturanata koji su pohađali opću gimnaziju ili pak stekli zvanje kuhara, frizera, CNC operatera, elektroenergetičara i ekonomista. Velika većina namjerava nastaviti svoje školovanje na fakultetima u BiH i susjednoj Hrvatskoj, tako da se već pripremaju za polaganje završnih maturalnih ispita i državne mature u Hrvatskoj.

Gimnazijalaca je ove godine 14, a njihova je razrednica Nevenka Bošnjak. Ekonomistima je ove godine bila razrednica Marijana Marić, a kojih je 10. Elektroenergetičari ove su školske godine bili najbrojniji, ima ih 18, a njihov razrednik je Ivan Šakota. CNC operatera je 14, a njihova razrednica bila je Mateja Dilber. Ove godine iz Srednje škole Prozor izlazi četvero kuhara, a njihova razrednica je bila Marina Papak. Frizera je ove godine bilo osam, a njihova je razrednica Irena Brekalo.

Nakon ispraćaja ove generacije maturanata Srednja škola Prozor priprema upis novih učenika u prvi razred školske 2026./2027. godine, i to za zanimanja: bravar/zavarivač, frizer, kuhar, elektroenergetičar, ekonomist te opću gimnaziju.

JOŠ MALO PA KRAJ: 68 maturanata oprašta se od srednjoškolskih dana u Prozoru

Objava Svečani defile kroz Prozor, maturanti zatvaraju jedno veliko poglavlje pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Počivao u miru Božjem.

Objava Toma Baketarić Tolja (1965.-2026.) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Gosti su odmah na početku započeli sa svojim klasičnim pritiskom. Rama je obrambeni dio odradila vrhunski te je prvo poluvrijeme završeno bez golova.  I u drugom poluvremenu Bubamara je pokušavala pritisnuti posebice kada je u igri Luka Perić, no, dobro postavljeni i posebno borbeni igrači Rame su odbijali napade te stvarali prilike koje su mogli baciti u trans brojnu publiku. U svim odolijevanjima posebnu ulogu imao je golman Marko Vučić koji može ponijeti epitet igrača utakmice.

U samom finišu kada se činilo da će utakmica otići u produžetke Mario Budimir je naplatio svoje veliko zalaganje i stavio dvoranu u delirij. Vrijedni navijači Rame stali su na noge iščekujući posljednji zvižduk. Bubamara je u želji da poravna započela igru golman igrač što je Darko Ivanković kaznio u zadnjoj sekundi golom za pobjedu Rame od 2 prema 0.

Posebnost ove utakmice je bila sport, odlična utakmica, cjelokupna atmosfera više nego izvrsna. Dvorana u Prozoru je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Kao što je bio poseban sportski odnos na terenu takav je bio i na tribinama između domaće publike i gostiju iz Cazina.

Strijelac vodećeg pogotka za HMNK Rama Mario Budimir nakon utakmice je kazao: “Još jedna teška utakmica koju smo uspjeli okrenuti na našu stranu. U nedjelju nas očekuje zahtjevna utakmica na gostujućem terenu . U prethodne dvije utakmice smo vidjeli koliko su nijanse bitne i mislim da smo pokazali karakter. Posebna zahvala našim navijačima koji nas prate od početka i uz njihovu podršku vjerujem da možemo do pobjede.”

Marka Vučića može se nazvati pravim ministrom obrane te je davao sigurnost igračima Rame.

“Prije svega veliko hvala našim navijačima koji su nas bodrili od prve do zadnje minute. Hvala svim ljudima koji su došli iz raznih dijelova Hercegovine i dali nam dodatni vjetar u leđa da dođemo do poravnanja u seriji.  Nakon prve utakmice i onakvog poraza u Cazinu gdje smo prosuli pobjedu u zadnjim minutama znali smo da moramo bolje i odlučnije ući u ovaj susret pred svojim ljudima. Utakmica je bila slična onoj prvoj gdje je Bubamara u posljednjim trenucima došla do pobjede. U ovoj utakmici  kada  smo pali fizički Bubamara je imala par dobrih prilika i onda smo dočekali taj Budimirov gol  hvala Bogu.  I sreća nas je poslužila.  Konačno,  pobjeda je  potpuno zaslužena i sada idemo rasterećeni u nove utakmice.”

Analiza Druge Finalne Utakmice: Trijumf Discipline i Energije

Strateg HMNK Rama Nijaz Mulahmetović Cuni posao je odradio postavljanjem igrača i izmjenama.  Rad se pokazao kao ključni momenat. O tome je trener Rame izjavio: “Neki kratki osvrt na utakmicu bio bi da su igrači svih četrdeset minuta bili jako disciplinirani, fokusirani na ono što treba da rade. Možda smo više bili i borbeniji u ovoj utakmici, a manje lijepo onako za oko, za publiku  nego što je to bilo u prethodnim utakmicama. Međutim, protivnik je takav da je ovo način na koji jednostavno moramo igrati protiv njih. Ali eto takav pristup koji smo imali nagrađen je golovima u posljednjoj minuti i mislim da smo sasvim zasluženo  pobijedili ovu drugu finalnu utakmicu. Također, dodatni vjetar u leđa i bila je puna dvorana i publika koja nas je nosila svih četrdeset minuta i jednostavno tim ključnim momentima kada se lomila utakmica osjetili smo njihovu tu energiju i puno nam je to pomoglo. Na kraju se odrazilo na rezultat. I stvarno ovom prilikom još jednom hvala svima koji su došli i bili dio ove utakmice.”

Finalna serija se nastavlja žestokim tempom koji ne ostavlja prostora za pritužbe. Cilj je iskoristiti trenutni zamah i otputovati u Cazin s namjerom ostvarivanja pozitivnog rezultata.

„Sada želimo iskoristiti ovaj momentum i sa puno više samopouzdanja otputovati u Cazin po pozitivan rezultat i nadam se da ćemo imati snage za to, jer ovo je stvarno zahtjevna  serija. Jedan onako baš žestok, žestok tempo, ali moramo pratiti,  ne smijemo se žaliti. Skupit ćemo snage i opet kažem, idemo u Cazin po pozitivan rezultat koji bi potvrdili u našoj dvorani u toj domaćoj utakmici“, zaključio je Nijaz Mulahmetović Cuni trener HMNK Rama.

Treća finalna utakmica igra se već u nedjelju 24.05.2026. od 20 sati u Cazinu. I jedna i druga ekipa su optimistične, a lopta je okrugla i sve je otvoreno.

Objava Velika pobjeda HMNK Rama protiv MNK Bubamara za poravnanje finalnih utakmica, evo što kažu trener i igrači pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Nevenka Franjušić (1946. – 2026.) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.