Knin je bio središte srpske paradržave od kolovoza 1990. godine. Oslobođen je drugog dana vojno-redarstvene operacije Oluja, ključne operacije Domovinskog rata. Operacija je počela u svitanje 4. kolovoza i za 85 sati, koliko je trajala, promijenila tijek Domovinskog rata, Hrvatskoj donijela mir, omogućila povratak prognanika, dovela do Daytonskog sporazuma.

Podizanje hrvatske zastave na Kninskoj tvrđavi već je više od tri desetljeća jedan od najprepoznatljivijih simbola pobjede u Domovinskom ratu te središnji čin državnog obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti.

Nakon budnice u 6,30 sati, koja se kretala od vojarne 4. gardijske brigade Pauci, ulicom Kralja Tomislava, Trgom Oluje, Ulicom dr. Franje Tuđmana, Trgom dr. Ante Starčevića do mosta na Krki, misno slavlje održava se u Crkvi Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog zavjeta.

Od 9 sati, ispred Spomenika hrvatske pobjede Oluja na Trgu dr. Ante Starčevića, odat će se počast poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima.

Središnja svečanost održat će se u 9, 40 sati na Stadionu NK Dinara te na Kninskoj tvrđavi

Obitelji stradalih, hrvatskih ratnih vojnih invalida, braniteljskih udruga i najviši državni dužnosnici odat će počast poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim braniteljima, položit će se vijenci. Na Kninskoj tvrđavi podići će se hrvatska zastava, čitati povjesnica i imena poginulih i nestalih u Domovinskom ratu, ispaljivat će se plotuni i zvoniti crkvena zvona. Očekuju se i prigodni govori najviših državnih dužnosnika, glazbeni program, prikaz sposobnosti pripadnika Hrvatske vojske i policije, kao i letački program.

U podne će na Trgu dr. Ante Starčevića biti upriličen doček maratonaca, biciklista i motorista.

Za građane i goste od 11, 30 do 14 sati bit će organizirana i podjela tradicionalnog vojničkog graha.

Proslava 31. obljetnice Oluje, ključne operacije Domovinskog rata i Dana pobjede i Dana hrvatskih branitelja završava navečer u 21 sat koncertom na središnjem kninskom trgu.

Objava Hrvatska danas slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Operaciji Oluja, uz suglasnost vlasti BiH i sudjelovanje Hrvatskog vijeća obrane, prethodilo je više uzastopnih operacija u Bosni i Hercegovini, a odmah nakon Oluje, snage HV-a, HVO-a i Armije RBiH izvele su operacije Maestral i Južni potez i došle nadomak Banje Luke. Uslijedilo je primirje uz međunarodno posredovanje, a u studenome 1995. godine potpisan Daytonski sporazum kojim je uspostavljen trajniji mir.

Prije Oluje

Nakon teških borbi 1991. godine, Domovinski je rat početkom 1992. ušao u fazu pozicijskog ratovanja u kojemu su mirovne snage UN-a (UNPROFOR i kasnije UNCRO) razdvajale sukobljene vojne snage. Većina Hrvata na okupiranom području protjerana je ili ubijena.

Sve do jeseni 1994. godine, Hrvatska vojska djelovala uglavnom u pograničnim područjima Bosne i Hercegovine. Područja oko Dubrovnika oslobođena su u operacijama Spaljena zemlja, Konavle i Vlaštica izvedenima 1992. godine. U siječnju 1993. na širem području Zadra izvedena je Operacija Maslenica, a u rujnu 1993. u okolici Gospića Operacija Medački džep.

Od ožujka 1994. godine je međunarodna zajednica posredovala u pregovorima radi mirnog okončanja rata, te su velike sile sačinile tzv. Plan Z-4, prema kojemu bi Hrvatska postala federacijom, u kojoj bi središnja vlast imala kontrolu jedino nad vanjskim poslovima, poslovima obrane i međunarodne trgovine.

Pod okriljem međunarodne zajednice u Ženevi su održani pregovori Hrvatske i RSK, u kojima su predstavnici RSK rezolutno odbili prijedlog o mirnoj reintegraciji u sklopu Plana Z-4.

Pripremne operacije

Oluji je prethodila akcija Zima ’94. na području BiH provedena od 29. studenoga do 24. prosinca 1994. kako bi se zaustavila srpska ofenziva na Bihać te za stvaranje povoljna strategijskog prostora za oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske i BiH. Oslobođen je teritorij od 200 četvornih kilometara. Veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a.

Uslijedila je akcija Skok-1 7. travnja 1995. godine kojom je oslobođeno dodatnih 75 četvornih kilometara.

Operacija Bljesak uspješno je izvedena u svibnju 1995. godine. Oslobođen je okupirani džep u zapadnoj Slavoniji.

Od 4. do 11. lipnja 1995. na Dinari je izvedena akcija Skok-2 i oslobođen dodatni prostor od 450 četvornih kilometara te pod nadzor stavljeno cijelo Livanjsko polje.

Akcijom Ljeto ’95. od 25. do 30. srpnja 1995. oslobođeni su Bosansko Grahovo i Glamoč, ukupno oko 1.600 četvornih kilometara. Srbi su u sjevernoj Dalmaciji dovedeni u poluokruženje, sa samo dva moguća izlaska prema BiH. Stvoreni su preduvjeti za oslobađanje Knina, sjeverne Dalmacije i Like.

Ratno stanje na cjelokupnom području Krajine proglašeno je već 28. srpnja. Postrojbe za elektroničko izviđanje Hrvatske vojske–koje su intenzivno pratile radio-promet u Krajini–na kraju srpnja su zaključile da svi civilni razgovori na području Like odaju strah i paniku među civilima u RSK, da su ljudi fizički i psihički iscrpljeni stalnom psihozom i očekivanjem napada, te su na rubu snaga. Pripreme za evakuaciju unutar RSK počele su više dana prije samog napada.

Odvijanje operacije

Nakon što su obavještene Mirovne snage UN-a razmještene uz bojišnicu (UNCRO), operacija je počela 4. kolovoza u 5 sati ujutro.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je napalo neprijateljske centre veze i zapovjedna mjesta (Ćelavac, Petrova gora, Banski Grabovac i Bunić). Istovremeno se topovima i raketama jako tuklo po prednjoj crti i dubini srpskih snaga. Hrvatska vojska zajedno s policijskim specijalcima krenula je u napad na bojišnici od Jasenovca na istoku do Bosanskog Grahova na jugu dugoj 630 kilometara.

Hrvatski predsjednik Tuđman javno je pozvao vojnike Srpske vojske krajine (SVK) da se predaju i zajamčio im da će dobiti amnestiju prema hrvatskim zakonima. Svi koji nisu djelatno sudjelovali u pobuni pozvani su ostati kod kuće i dočekati hrvatsku vlast.

U prvih pola sata su uspješno pokrenute sve akcije koje su trebale donijeti pobjedu hrvatskoj strani: zrakoplovima je raketirano srpsko radio-relejno čvorište na vrhu Ćelavac na južnom Velebitu, te napadnuto zapovjedništvo 39. korpusa u Banovskom Grabovcu kod Petrinje, odakle se zapovijedalo raketnim sustavom Orkan, zapovjedno mjesto u Buniću u Lici, odakle se kontrolirao aerodrom Udbina.

Istodobno su pokrenuti napadi na 25 kopnenih pravaca.

Snage ZP Bjelovar su 4. kolovoza prešle Savu na području Jasenovac-Drenov Bok i probile srpske snage dva kilometra prema Hrvatskoj Dubici, koja je i oslobođena ujutro 5. kolovoza, a onda su krenule do Hrvatske Kostajnice i oslobodile je navečer 6. kolovoza, čime je Zborno područje Bjelovar osiguralo granicu i ostvarilo svoj cilj.

Snage ZP Zagreb su 6. kolovoza ujutro–suočene sa snažnim srpskim otporom–oslobodile Petrinju i okolicu, a u Banovinu je ušao i dio snaga ZP Karlovac, koje su već riješile pravac Ogulin-Slunj, a ovdje su štitile zaleđe i lijevi bok 1. gardijske brigade, koja se spojila sa snagama 5. korpusa Armije BiH i krenula iz Rakovice prema Vojniću.

Sjeverno od Dvora nije bilo otpora, a 21. kordunski korpus predao se 8. kolovoza. Tako je u sektoru Banovine Hrvatska vojska osigurala cijelu granicu do kraja 10. kolovoza 1995. Na Petrovoj gori su policijski specijalci i snage ZP Zagreb i Karlovac do 14. kolovoza savladali preostale snage SVK.

Na ogulinskom dijelu bojišta, snage ZP Karlovac su 4. kolovoza okružile Plaški i zauzele cestu Slunj-Primišlje-Perjasica. Na karlovačkom dijelu prvi napad nije uspio, ali plan je tada promijenjen, pa je vojska poslana u međuriječje Mrežnice i Korane prema selu Krnjku i dalje prema Vojniću. Plaški, Primišlje te međuriječje Korane i Mrežnice oslobođeni su 5. kolovoza, dok su snage 5. korpusa Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane iz bihaćkog džepa presjekle cestu Slunj-Korenica i tako spriječile 21. kordunski korpus krenuti prema Lici.

Nakon što je zauzela Plitvice, 1. gardijska brigada se poslijepodne 6. kolovoza kod sela Tržička Raštela spojila sa snagama 5. korpusa Armije BiH. Nakon toga je krenula na sjever i ušla u Slunj zajedno sa snagama ZP Karlovac s ogulinskog dijela bojišta. Dan kasnije oslobođeni su Kamensko, Tušilović, Krnjak, Veljun i Vojnić. Vojska Fikreta Abdića pobjegla je zajedno s izbjeglicama iz Cazina prema Vojniću, gdje su je blokirale snage ZP Karlovac.

Nakon četverodnevne obrane, 21. korpus SVK je na Kordunu bio opkoljen i prisiljen na predaju. Predaja je izvršena 8. kolovoza u 19.00 sati, kad je u Viduševcu srpski zapovjednik hrvatskom generalu Stipetiću podnio prijavak pred strojem, čestitao na pobjedi i predao korpus. Potom su snage ZP Karlovac potpuno su oslobodile šire područje Vojnića i Vrginmosta, te osigurale granicu i Petrovu goru.

Pripadnici 111. brigade Zbora narodne garde sudjelovali su u oslobađanju Ličkog Osika, Urija, Polovina, Barleta, Vrebca i ostalih mjesta uključujući dio zloglasnog četničkog uporišta Mogorić.

Snage ZP Gospić odbacile su snage 15. korpusa SVK, osvojile važne kote i presjekle ceste, da bi prvog dana osvojile Dabar i veći dio važnog prijevoja Ljubova na putu Gospić-Korenica.

Zatim su 5. kolovoza hrvatske snage oslobodile Ljubovo i okolicu, Ličku Jasenicu, Saborsko, novi Lički Osik i Ostrovicu, prekinule cestu Plitvička Jezera-Slunj i opkolile Vrhovine. Policijski su specijalci zauzeli čvor Gračac.

Hrvatske su se snage spojile s 5. korpusom Armije BiH 6. kolovoza kod Grabovca i Prijeboja. Oslobođeni su Malovan, Bruvno, Korenica, Vrhovine, Plitvička Jezera, Cetingrad, Krbava i Udbina, Barlete, Vrebac, Mogorić, Ploča i Pločanski Klanac. 1. gardijska brigada je izašla iz ZP Gospić i krenula prema Slunju. Kod Udbine su hrvatske snage naišle na jaki otpor, a na drugim mjestima su hrvatske snage napredovale brže.

Oko 18 sati 7. kolovoza postrojbe ZP Gospić i policijski specijalci oslobodili su Donji Lapac i došli do granice, te oslobodili Mazin, Dobroselo i Gornji Lapac. Tako je ZP Gospić oslobodilo cijeli zadani prostor i ostvarilo cilj. Specijalna policija zauzela je Kulen Vakuf i okolicu.

U Dalmaciji se napad odvijao u tri glavna pravca: Bosansko Grahovo-Knin, Jasenice-Miškovci i Uniški Doci-Uništa-Kijevo. Bilo je i osam pomoćnih pravaca, gdje je djelovala glavnina vojske.

Kad je 4. kolovoza operacija krenula, snage ZP Split probile su crtu obrane Kninskog korpusa SVK i probile se do 4 km od polaznih položaja. Snage specijalne policije na Velebitu sa snagama 2. bojne 9. gardijske brigade zauzele su dominantne kote Tulove grede i Mali Alan gdje su već prvog dana akcije srpske snage pretrpjele teške gubitke u ljudstvu. Na kraju prvog dana operacije stvoreni su povoljni uvjeti za oslobađanje Knina i odsijecanje 7. sjevernodalmatinskog korpusa SVK.

S izuzetkom Benkovačke brigade, snage 7. i 15. korpusa SVK, razbijene već prvim udarima, povlačile su se u neredu prema Banji Luci. Jedna domobranska pukovnija izvršila je u tom sektoru obuhvat s Dinare prema Kijevu. Postrojbe specijalne policije iskoristile su još 1993. godine zauzete položaje na Velebitu i brzo su nadirale prema Gračacu, zauzele ga i zaustavile se da propuste neprijatelja koji se iz Kninske krajine, šibenskog zaleđa i iz Ravnih kotara preko Otrića povlačio prema Srbu i Lapcu i dalje u Bosnu.

Sa svojih položaja kod Grahova u BiH, hrvatske su snage 4. kolovoza snažno tukle Knin i ispalile oko 2.000 projektila u nekoliko sati. Ujutro 5. kolovoza, oko 9.30 sati, postignut je najveći uspjeh operacije: 7. gardijska brigada je sa snagama 4. gardijske brigade ušla u napušteni Knin, što je simbolički značilo kraj Krajine.

Crta selo Otrić-Strmica dostignuta je nakon dovršetka srpske evakuacije 7. kolovoza, uz stanovita borbena djelovanja, a dan kasnije na pravcima Otrić-Srb i Knin-Srb snage Hrvatske vojske izbile su na državnu granicu.

Organizirana evakuacija

Premda su preko radija i televizije opetovano prenošeni pozivi građanima srpske nacionalnosti da ostanu u Hrvatskoj, koja im jamči sva građanska prava, najveći je broj Srba iz RSK na zahtjev svoga vojnog i političkog vodstva napustio Hrvatsku. Stanovnici mjesta najbližih bojišnici dijelom su evakuirani autobusima, ali je većina koristila vlastite automobile i traktore.

Zapovijed o evakuaciji Srba iz RSK br. 2-3113-1/96 potpisao je predsjednik RSK Milan Martić 4. kolovoza 1995. god. u 16,45 sati, da bi 17,20 sati istog dana bila ovjeren njen primitak u vojnom zapovjedništvu. Zapovjed je komunicirana vodstvu Civilne zaštite, predstavnicima snaga UNCRO prisutnima u Kninu, te pročitana na radiju. Evakuacija je provedena u skladu s unaprijed pripremljenim planovima, koji su postojali za svaku općinu u RSK.

Tretiranje civila

Tijekom Oluje hrvatske snage nisu srušile niti jedan vjerski (pravoslavni) objekt. U razdoblju nakon završetka akcije zabilježena su kriminalna djela ubojstva iz osvete ili koristoljublja nad većim brojem preostalih Srba, kao i znatno paljenje napuštenih kuća i drugih objekata.

Prema hrvatskim izvorima nakon Oluje nestalo je nekoliko stotina građana srpske narodnosti. Na hrvatskim je sudovima optuženo 1.949 počinitelja raznih kaznenih djela prema Srbima i njihovoj imovini, dok su osuđene 1.492 osobe, od toga za ubojstvo 27 osoba.

Ishod

Operacija Oluja je najpoznatija i najveća operacija Hrvatske vojske i simbol Domovinskog rata. Iako njome nije oslobođena cijela zemlja, Oluja se računa kao kraj rata u Hrvatskoj, dok je u Bosni i Hercegovini odigrala ključnu ulogu deblokiranjem dugo opkoljenog bihaćkog džepa.

Operacijom je se promijenio strateški odnos snaga na cjelokupnom zaraćenom području. Vjerojatno najvažniji rezultat je zoran poraz koncepta Velike Srbije na tlu Hrvatske i stvaranje uvjeta za svršetak rata u Bosni i Hercegovini.

Nakon operacije Oluja Hrvatski crveni križ, Međunarodni crveni križ i Crveni polumjesec proveli su akciju pomoći i zbrinjavanja za oko 10.000 starijih ljudi koji su u okolici Knina ostali u svojim kućama, od kojih su oko 7.000 bili Srbi i oko 3.000 Hrvati.

Kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu i dan kada je Hrvatska vojska oslobodila okupirani grad Knin u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja u Hrvatskoj se svake godine 5. kolovoza slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Kalendarski prikaz oslobađanja hrvatskih mjesta

4. kolovoza | Sveti Rok…

5. kolovoza | Knin, Vrlika, Kijevo, Drniš, Žitnić, Benkovac, Gračac, Lovinac, Ljubovo, Saborsko, Plaški, Hrvatska Dubica…

6. kolovoza | Petrinja, Slunj, Kostajnica, Plitvička jezera, Korenica, Obrovac, Glina…

7. kolovoza | Turanj, Tušilović, Vojnić, Topusko, Gornji i Donji Lapac…

Vojne snage RSK povukle su se s područja oslobođenog Olujom i predale svoje naoružanje i opremu Vojsci Republike Srpske. Postrojbe su se raspale a ljudstvo pridružilo obiteljima koje su se nastojale dokopati Srbije.

Ubrzo nakon oluje, 8. rujna 1995. god. pokrenuta je Operacija Maestral, protiv srpskih snaga u BiH, a slijedila je Operacija Južni potez. Hrvatsko vodstvo nije htjelo čekati mogući protunapad Vojske Republike Srpske, nego je akcijama na čijem su težištu djelovale 7. i 4. gardijska brigada HV angažirala snage VRS i potisnula ih duboko prema sjedištu srpske pobune u BiH Banjoj Luci, kojoj su se hrvatske snage približile na svega 23 km.

Takvim napredovanjem hrvatskih snaga, te snaga ABiH i HVO bitno je promijenjena ratna situacija, što je pridonijelo pregovorima koji su rezultirali završetkom rata iste godine: u studenom 1995. godine sklopljen je Daytonski sporazum, nakon kojega je uspostavljen trajniji mir.

Reakcija međunarodne zajednice

Međunarodna zajednica nije pohvalama dočekala Oluju, ali je u principu nije osudila, te je s olakšanjem moglo konstatirati kako je velika operacija provedena brzo i bez osobito velikih žrtava i razaranja.

U Rezoluciji 1009. od 10. kolovoza 1995. god je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda osudilo granatiranje civilnih ciljeva i aktivnosti hrvatskih snaga gdje su na nekim mjestima pogođene mirovne snage UN na terenu, ali ne i samu akciju.

Sudski postupci

2001. godine je na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu podignuta optužnica protiv generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i Mladena Markača, koji da su navodno u sklopu organiziranog zločinačkog poduhvata kojemu je na čelu bio tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman (koji nije obuhvaćen optužnicom, jer je već bio umro) poduzeli Operaciju Oluja s namjerom da protjeraju etničke Srbe s tog područja. Nakon što je prvostupanjskom presudom iz 2011. godine bio prihvaćen jedan dio optužbi koje su se stavljali na teret generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, drugostupanjskom presudom iz 2012. godine je presuđeno da generali nisu sudjelovali u nikakvom zločinačkom poduhvatu i nisu počinili zločine koje im je tužiteljstvo stavljalo na teret.

Republika Srbija je 2010. godine tužila Republiku Hrvatsku Međunarodnom sudu pravde u Haagu zbog zločina genocida koja je navodno Hrvatska na svojoj teritoriju počinila protiv etničkih Srba u Domovinskom ratu 1991. – 1995. U presudi od 3. veljače 2015. godine, sud je odbio navode Srbije kao neutemeljene.

Foto: Ilustracija/Ramski Vjesnik

Objava OPERACIJA OLUJA: Temelj moderne Hrvatske i Daytonskog sporazuma pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prema informacijama Slobodne Dalmacije, uhićenje je povezano s istragom poznatom kao „afera Konoba Pršut“, koja se odnosi na ugostiteljski objekt u Kerumovu vlasništvu u Kaštelima.

Istragom su, prema zasad neslužbenim informacijama, obuhvaćene i druge osobe bliske Kerumu. Pojedini hrvatski mediji navode kako policija privodi njegove suradnike i članove obitelji, no nadležna tijela još nisu objavila pojedinosti akcije.

Za sada nije poznato koja se konkretna kaznena djela Kerumu i ostalim osumnjičenicima stavljaju na teret. Više informacija očekuje se nakon službenog očitovanja policije i nadležnog državnog odvjetništva.

Objava Policija uhitila Željka Keruma na programu u čast Oliveru Dragojeviću pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Gimnazija Weflen u Schongauu u Gornjoj Bavarskoj postala je u srijedu poprište krvavog napada.

U prostoru škole teško su ozlijeđene dvije 13-godišnjakinje, ali nisu u životnoj opasnosti.

Osumnjičeni je nakon napada uhićen. Prema riječima bavarskog ministra unutarnjih poslova Joachima Herrmanna, riječ je o šesnaestogodišnjem Hrvatu koji živi kod roditelja, piše Deutsche Welle.

Pištolj zakazao, nasrnuo nožem

Neki od učenika iz neposredne su blizine doživjeli kako je bivši učenik gimnazije ušao u školski prostor te ispalio hitac iz pištolja i zatim, kada je oružje zakazalo, nožem nasrnuo na dvije 13-godišnjakinje.

Učenice su pritom bile tako teško ozlijeđene da je jedna od njih morala biti helikopterom hitne pomoći prevezena u bolnicu. U međuvremenu su obje izvan životne opasnosti.

Bavarski ministar Herrmann izjavio je za javni servis BR: “Zaprepašten sam ovim strašnim krvavim napadom.”

Dodao je kako mu je drago što prema sadašnjim spoznajama nema poginulih. Herrmann je odbacio glasine da su možda bila dva počinitelja. “Polazimo od toga da je djelovao jedan napadač koji je kod sebe imao nož i vatreno oružje”, rekao je Herrmann.

Psihički bolestan mladić?

Prema Herrmannovim riječima, kako prenosi novinska agencija dpa, uhićeni osumnjičenik u prošlosti je bio na psihijatrijskom liječenju. Još nije poznato je li između napadača i dviju teško ozlijeđenih djevojaka postojala bilo kakva veza. Herrmann je rekao da za to zasad nema nikakvih naznaka.

Bavarski premijer Markus Söder (CSU) izjavio je: “U ovim teškim trenucima svi smo zajedno. Školska zajednica i obitelji sada trebaju vrijeme, snagu i potporu kako bi se nosili s onim što se dogodilo.” Söder je zahvalio “svima koji sada pomažu i pružaju potporu jedni drugima”. “Takvo zajedništvo u kriznim situacijama obilježje je naše zemlje.”

Objava Detalji krvavog pohoda Hrvata (16) u Njemačkoj, pištolj mu zakazao pa nožem nasrnuo na učenice pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pet osoba ubijeno je u pucnjavi koja se u ponedjeljak dogodila u njemačkom gradu Stade, oko 45 kilometara zapadno od Hamburga.

Kako prenose Reuters, pozivajući se na njemačku policiju, uhićen je muškarac za kojeg se sumnja da je povezan s napadom, dok se okolnosti i motiv pucnjave još istražuju.

Prema informacijama koje prenose njemački mediji, među njima DPA i javni servis ZDF, policija je potvrdila da je u napadu smrtno stradalo pet osoba, no za sada nije objavila pojedinosti o identitetu žrtava niti osumnjičenog.

Lokalni mediji objavili su da se pucnjava dogodila u centru za mlade, ali ta informacija zasad nije službeno potvrđena.

Policija je ranije priopćila da je u tijeku velika sigurnosna operacija u Stadeu te pozvala građane da izbjegavaju područje intervencije.

”Molimo građane da dijele isključivo službene informacije i da ne šire glasine”, poručila je policija.

Istraga je u tijeku, a očekuje se da će tijekom dana biti poznato više informacija o okolnostima jednog od najsmrtonosnijih oružanih napada u Njemačkoj ove godine.

Objava Ubijeno pet osoba u pucnjavi na sjeveru Njemačke pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na ostalim graničnim prijelazima za sada nema dužih zadržavanja.

Zbog registracije putnika po novom sustavu ulaska i izlaska u zemlje Europske unije, odnosno EES-u, moguća su duža zadržavanja na graničnim prijelazima, prenosi Bljesak.info.

Objava Gužve na granicama, na Metkoviću se čeka satima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Policija na mjestu događaja i dalje provodi očevid. PU zadarska je dojavu o tučnjavi u kojoj su sudjelovala dvojica muškaraca zaprimila sinoć u 23.44 sati. Dolaskom na mjesto događaja policajci su na tlu zatekli ozlijeđenog muškarca.

Liječnička pomoć pružena je 51-godišnjaku na mjestu događaja, gdje je utvrđeno da je teško ozlijeđen. Vozilom hitne medicinske pomoći prevezen je u Opću bolnicu Zadar, gdje je tijekom noći preminuo.

Muškarac koji se dovodi u vezu s događajem uhićen je odmah nakon dolaska policije na mjesto događaja. Doveden je u prostorije policije, gdje je u tijeku kriminalističko istraživanje koje policija provodi u suradnji s nadležnim državnim odvjetništvom u Zadru.

Kod groblja, gdje se incident dogodio, pronađen je automobil za koji se sumnja da ga je koristio jedan od sudionika tučnjave.

Objava Bivši HDZ-ov vijećnik pretučen na smrt pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na ponovljenom suđenju oba su roditelja osuđena na zatvorske kazne. Vladimir Kecmanović osuđen je na 14 godina i šest mjeseci zatvora, a Miljana Kecmanović na dvije godine i 11 mjeseci zatvora, prenosi Nova.rs.

Podsjetimo, tužitelj je za Vladimira Kecmanovića predložio jedinstvenu kaznu od 14 godina i 11 mjeseci zatvora, dok je za Miljanu Kecmanović zatražena kazna od tri godine zatvora.

Vladimir Kecmanović teretio se za teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti, ali i za zanemarivanje i zapuštanje maloljetnog sina, dok se majku u ponovljenom postupku teretilo isključivo za zanemarivanje i zapuštanje djeteta.

Osuđen je i vlasnik Streljačkog kluba Partizan Ratko Ivanović, koji je sklopio sporazum s tužiteljstvom i priznao krivnju za davanje lažnog iskaza. Osuđen je na pet mjeseci kućnog zatvora. Ponovljeno suđenje trajalo je od kraja siječnja do danas, kada je izrečena presuda.

Nakon presude sudionici postupka moći će podnijeti žalbe na odluku Višeg suda u Beogradu, odnosno prvostupanjskog suda, nakon čega će konačnu odluku u slučaju „Ribnikar” donijeti Žalbeni sud. Tijekom završnih riječi obratili su se i oštećenici u postupku te njihovi punomoćnici.

Jedna od majki poručila je kako presuda nije borba za vraćanje prošlosti, nego pokušaj spašavanja budućnosti. Podsjetimo, Žalbeni sud ranije je smanjio kaznu Nemanji Marinkoviću, instruktoru u Streljačkom klubu Partizan, u koji je Vladimir Kecmanović vodio svog sina na vježbe gađanja. Kazna mu je smanjena s jedne godine i tri mjeseca na godinu dana kućnog zatvora.

Objava Osuđeni roditelji dječaka koji je počinio masakr u školi u Beogradu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Obveza podnošenja USD-a prvenstveno je na prijevozniku, ali deklaraciju mogu podnijeti i njegov zastupnik, primatelj robe ili druga ovlaštena osoba. Za podnošenje USD-a prijevoznik, deklarant i zastupnik moraju imati aktivan EORI broj registriran u Europskoj uniji, piše Slobodna Dalmacija.

Rokovi za podnošenje USD-a su: cestovni prijevoz najmanje 1 sat prije dolaska robe na carinski ured prvog ulaska, željeznički prijevoz – 1 sat prije dolaska ako putovanje od posljednje postaje u trećoj zemlji traje manje od 2 sata, odnosno 2 sata prije dolaska u svim ostalim slučajevima.

Nepravodobno podnošenje USD-a može uzrokovati kašnjenja i zastoje u daljnjim carinskim postupcima.

Osobna prtljaga

Od obveze podnošenja USD-a izuzeta je roba u osobnoj prtljazi putnika. Osobnom prtljagom smatraju se osobne stvari potrebne za putovanje te roba nekomercijalne naravi namijenjena osobnoj uporabi.

Pri ulasku iz trećih zemalja oslobođenje od carine, PDV-a i trošarina ostvaruje se za robu nekomercijalne naravi do: 430 eura u zračnom i pomorskom prometu, 300 eura u cestovnom, željezničkom i ostalim oblicima prometa, 150 eura za putnike mlađe od 15 godina.

Za trošarinske proizvode dodatno vrijede količinska oslobođenja. U cestovnom i željezničkom prometu dopušten je unos:

40 cigareta ili odgovarajuće količine drugih duhanskih proizvoda, 1 litre jakog alkoholnog pića (iznad 22 % alkohola) ili 2 litre pića do 22 % alkohola, 4 litre vina, 16 litara piva.

Oslobođenja za duhanske i alkoholne proizvode ne primjenjuju se na osobe mlađe od 17 godina.

Važno je napomenuti da se roba prevožena u teretnom prostoru vozila namijenjenih prijevozu robe (npr. građevinski materijal, namještaj, kućanski aparati, rezervni dijelovi i slično) ne smatra osobnom prtljagom te podliježe redovnom carinskom postupku.

Unos hrane životinjskog podrijetla

Za putnike koji dolaze iz većine trećih zemalja (npr. BiH, Srbija, Crna Gora i Kosovo) vrijede posebna ograničenja.

Unos mesa, mlijeka i proizvoda od mesa i mlijeka nije dopušten. Međutim, može se unijeti do 20 kg ribe i proizvoda ribarstva po osobi, do 2 kg meda, jaja i drugih proizvoda životinjskog podrijetla, do 2 kg hrane za dojenčad, medicinske hrane i posebne hrane za kućne ljubimce.

Kruh, keksi, čokolada, tjestenina, dodaci prehrani i slični proizvodi koji ispunjavaju propisane uvjete mogu se unositi bez posebnih količinskih ograničenja za osobnu uporabu.

Proizvodi koji prelaze dopuštene količine podliježu veterinarskom pregledu i moraju biti popraćeni odgovarajućom dokumentacijom. Neprijavljeni ili nedopušteni proizvodi životinjskog podrijetla oduzimaju se i uništavaju, a putnik može biti novčano kažnjen.

Objava Nova pravila na granici od lipnja, evo što se smije unijeti iz BiH u Hrvatsku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Saborski saziv iz 1990. godine radio je tek nešto duže od dvije godine, no donio je povijesne odluke koje su otvorile put hrvatskoj suverenosti i samostalnosti, omogućile raskid državno-pravnih sveza s bivšom državom, SFRJ.

Odluke je donosio u turbulentnim, ratnim uvjetima, u međunarodnim okolnostima koje Hrvatskoj nisu osobito išle u prilog.

Naime, samo dva i pol mjeseca nakon konstituiranja Sabora, sredinom kolovoza 1990. godine, Hrvatska se suočila s oružanom pobunom dijela lokalnih Srba, poznatom kao balvan revolucija. Ta je pobuna u 1991. godini prerasla u ratnu agresiju potpomognutu Jugoslavenskom armijom, prenosi Hina.

Sve to teško je bilo naslutiti tog slavljeničkog, 30. svibnja 1990. godine kada su oči hrvatske javnosti bile usmjerene na Markov trg, gdje su se na prvom zasjedanju višestranačkog Sabora, okupili novoizabrani zastupnici.

Žarko Domljan prvi je predsjednik demokratskog Sabora
“Bio je to doista velik događaj: vlast u Republici Hrvatskoj preuzimali su ljudi koji za dotadašnje vladavine komunističkog jednoumlja pretežno nisu bili podobni. Znatan broj njih doživio je u tom vremenu razne oblike šikaniranja, a neki su bili i politički zatvorenici”, zapisao je povjesničar Ivo Perić u svojoj knjizi o Hrvatskom državnom saboru.

Zabilježio je i kako je konstituiranje novog Sabora, tada još Socijalističke Republike Hrvatske, obavljeno “u izuzetno svečanom ozračju”. Svečano je bilo i na ulicama glavnog grada, ali i diljem Hrvatske gdje se s oduševljenjem pratio svaki korak nove vlasti.

Sabornica je tog, 30. svibnja bila pretijesna za sve zastupnike i goste. Nakon svečanog, u radnom dijelu sjednice prvo je izabrana Komisija za izbor i imenovanja, na čelu sa Ivanom Milasom, na čiji je prijedlog izabrano vodstvo prvog višestranačkog parlamenta. Za predsjednika je izabran Žarko Domljan, a za potpredsjednike Ivica Percan, Stjepan Sulimanac i Vladimir Šeks.

Stipe Mesić izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća Sabora, a dr. Franjo Tuđman, predsjednik HDZ-a, za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske. Obrativši se nazočnima, Tuđman je istaknuo kako je kroz dugu povijest “Hrvatski državni sabor bio čuvarom suvereniteta (s izuzetkom razdoblja od 1918. do 1941.) hrvatskoga naroda u odnosu na druge nacionalne i državne zajednice”.

Kazao je i kako nije sumnjao da će hrvatski narod pokazati svoju zrelost na prvim demokratskim izborima, “iz kojih je proizišao Sabor”, te izrazio uvjerenje da će “on znati i moći pod vodstvom svoga istinskoga predstavništva, izgraditi život dostojan slobodnih ljudi u svojoj jedinoj, napaćenoj ali svetoj domovini”.

Uoči prvog zasjedanja, većina je zastupnika bila na svetoj misi u Zagrebačkoj katedrali koju je predvodio kardinal Franjo Kuharić i koji je u propovijedi pobjedu demokracije u narodnom životu ocijenio prekretnicom.

Povijesno saborsko zasjedanje pratilo je mnoštvo građana, a svečanost se sa zagrebačkog Gornjeg Grada prelila na ulice i prepuni glavni zagrebački trg.

Na prve demokratske izbore izašlo više od 84 posto birača

Novi Sabor bio je rezultat prvih demokratskih izbora održanih u dva kruga, u travnju i u svibnju 1990. godine. Odaziv građana na izbore bio je ogroman, na birališta je izašlo 84,40 posto registriranih birača, a pobijedila je  Hrvatska demokratska zajednica.

Od 351 zastupnika, koliko ih je u tri vijeća: općina, udruženog rada i Društveno-političko vijeće, imao prvi saziv Sabora, HDZ-ovih je bilo 207, Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena imao je 107 zastupnika, Koalicija narodnog sporazuma 21, Srpska demokratska stranka pet, dok je 13 mandata pripalo nezavisnim i zastupnicima nacionalnih manjina.

Sabor iz 1990.  radio je nešto duže od dvije godine, u kolovozu 1992. održani su izbori za Zastupnički dom Hrvatskog sabora, a novi Sabor imao je samo jedan dom i osjetno manje zastupnika, njih 138.

Lijeva koalicija mijenjala je kalendar blagdana

U prvom desetljeću moderne Hrvatske, od 1991. do 2001. godine,  Dan državnosti obilježavao se 30. svibnja, bio je državni praznik i omiljen među građanima.

No, nakon što je 2000. godine HDZ izgubio vlast na izborima, lijeva koalicija sastavljena od šest stranaka, koju je predvodio SDP Ivice Račana, promijenila je kalendar državnih praznika i blagdana.

Slijedom toga, od 2002. do 2019. godine, 30. svibnja se obilježavao kao Dan Hrvatskog sabora i više nije bio državni praznik, niti neradni dan. Dan državnosti premješten je na 25. lipnja, kako bi se obilježila odluka Sabora iz 1991. o proglašenju neovisnosti i raskidu svih veza s bivšom SFRJ.

Od 2020. godine, na prijedlog Vlade Andreja Plenkovića, Dan državnosti je ponovno vraćen na 30. svibnja.

Dan državnosti u subotu će se svečano obilježiti diljem Hrvatske, polaganjem vijenaca za poginule hrvatske branitelje, misama za domovinu, svečanim koncertima.

Zajednica utemeljitelja HDZ-a “Dr. Franjo Tuđman” građanima će prijepodne darovati hrvatske zastave na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu.

Objava Hrvatska danas slavi Dan državnosti, prije 36 godina konstituiran je prvi sabor pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.