Objava Kina godinama sadila milijarde stabala usred pustinje pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Najjasniji primjer toga je direktor Veterinarske stanice Tuzla koji je direktor od 1982. godine i sada sa 72 godine ponovno mu je produžen mandat, navodi BHRT.

Kada mislimo da nas više ništa ne može iznenaditi, onda na sjednici Gradskog vijeća Grada Tuzla saznamo da su vijećnici dali suglasnost na imenovanje direktora javnih poduzeća koji su odavno trebali u penziju. Najupečatljiviji je direktor Veterinarske stanice Tuzla koji je 1982. godine, s 28 godina postao direktor. Danas, sa 72 godine i 44 godine poslije, i dalje obavlja istu funkciju.

Kritike zbog načina objave javnih poziva

“Javni pozivi se ne objavljuju na stranicama tih javnih poduzeća, javnih ustanova, ne objavljuju se na stranicama Grada Tuzla, ne objavljuju se u medijima koje mi kao građani Tuzle finansiramo, što bi bilo sasvim korektno, nego se objave u drugim listovima koji su manje čitani i manje interesantni. Evo, ja sam sad imala poziv od ljudi iz te struke koji me pitaju gdje je bio objavljen poziv. Vjerujte, ja ne mogu da ga nađem”, kaže vijećnica u Gradskom vijeću Grada Tuzla Dragana Gagro Berberović.

Kada je vijećnica Gagro Berberović ukazala da imenovanje neće podržati jer šanse treba dati mladima, gotovo da je ostala usamljena, a bila je izložena i napadu jer, kako navodi vijećnik Mirnes Ajanović, diskriminira ljude po osnovu godina.

“Treba sada pozvati policiju da evidentira ovo što smo rekli i da se po Krivičnom zakonu procesuira krivično djelo diskriminacije. Direktno krivično djelo sad slušam. Ona ako ne povuče ovaj svoj stav, ja predlažem da napravimo pauzu, da zovemo policiju, da evidentiramo ovo što je bilo, da se obavijesti tužilac. Nije smiješno, ba! Ovdje se kleberi, njima smiješno!”, rekao je Ajanović na sjednici Gradskog vijeća Grada Tuzla.

Bez odgovora direktora

Budući da je u Tuzli imenovanje direktora Veterinarske stanice Tuzla tema broj jedan u gradu, pokušali smo stupiti u kontakt s njim i čuti drugu stranu priče. Međutim, nije se javljao na telefonske pozive niti odgovarao na poruke.

Ranije je u medijima rekao da u zakonu nema limita za godine i da je jedini kandidat koji se prijavio na konkurs.

Mladi bez prilike

“Ovo najviše pogađa mlade ljude, ljude koji su talentovani, obrazovani, roditelje koji su sav svoj novac uložili u djecu da bi ostvarili nešto i onda dobijemo jedno političko zapošljavanje”, mišljenja je Adnan Gavranović iz Platforme “Zdrava Tuzla”.

U Omladinskom resursnom centru također ističu da niko ne ulazi u stručnost, znanje i iskustvo, ali da nedavanje prilike mladima dodatno podstiče njihov odlazak iz zemlje.

“Mislim da je veliki jaz između mladih i penzionera i da je njima gotovo nemoguće da razumiju, danas u digitalnoj eri, ne samo potrebe mladih već najveću bol nas ovdje, u Tuzli pogotovo, a to su odlasci mladih. Nažalost, jedan od razloga zašto mladi odlaze iz ovog grada jeste zato što se ne osjećaju prepoznato”, smatra Slobodan Blagovčanin iz Omladinskog resursnog centra Tuzla.

Direktori samo tri javna poduzeća u Tuzli imaju zajedno više od 200 godina. Zato mladi s razlogom odlaze odavde i kažu da će se vratiti kada odu u mirovinu.

Objava Trojica direktora javnih poduzeća zajedno imaju više od 200 godina, jedan na funkciji od 1982. pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Najmanje posjećena država u Europi nema svoj aerodrom: u njoj kriminal ne postoji, a pauza za ručak traje čak sat i pol pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Slike iz Šćipa potvrda su da se svetost posta u Bosni i Hercegovini, bilo ramazanskog ili korizmenog, oduvijek mjerila i širinom srca prema onome drugome. To je slika zemlje koja vjekovima opstaje na finom običaju solidarnosti i dobrog odnosa sa komšijom.

Solidarnost kroz post

Svećenik Branko Jurić u razgovoru za Anadolu ističe kako bi ovakve slike trebale biti uobičajene u Bosni i Hercegovini.

“Mislim da bi ovo trebalo biti normalno u našoj zemlji u kojoj stoljećima živimo skupa. Kao vjerski predstavnici, prvi trebamo pokazati ljudima da treba surađivati, prijateljevati i dijeliti dobro, ali i zlo ako nas zadesi”, rekao je Jurić.

On je povukao paralelu između katoličkog i islamskog posta, naglašavajući da je srž oba odricanja ista, odnosno osjetiti oskudicu kako bi se solidarizirali s onima koji nemaju.

U kontekstu aktuelnih sukoba na Bliskom istoku, Jurić naglašava da važnost građenja mira, podvlačeći da to nije statično stanje koje dolazi samo od sebe.

“Mir se gradi iz dana u dan. Mi koji smo proživjeli rat u BiH trebali bismo više cijeniti mir i raditi na njemu, a ne biti pasivni”, naglasio je Jurić, ističući da je poraz čovječanstva to što danas svjedočimo novim ratnim žarištima.

Za oba vjerska službenika, činjenica da ramazan i korizma teku istovremeno nije slučajnost, već prilika za bolje međusobno razumijevanje. Poruka iz sela Šćipe je jasna: budućnost je u zajedništvu, jer “jedni bez drugih ne možemo”.

Budućnost u zajedništvu

Efendija Hero također je ocijenio da poruka iz Šćipa ima snažnu simboliku, posebno za Bosnu i Hercegovinu.

„Poruka je jako slikovita i trebala imati efekta na današnja zbivanja, posebno u svijetu. Moja najveća želja je da ovakvi događaji doprinesu ljepoti života u Bosni i Hercegovini i pokažu da je zajednički život moguć. Posebno je važno da se mlađe generacije ugledaju na ovakve primjere“, kazao je Hero.

Istakao je kako su međusobni odnosi u njihovoj sredini, u Prozoru, izuzetno dobri, te da su zajednički život i saradnja svakodnevica.

Govoreći o tome da se ove godine ponovo podudaraju vrijeme ramazana i korizme, Hero je kazao da je to snažna poruka vjernicima da se zbliže i prepoznaju zajedničke vrijednosti.

„Naša budućnost je u zajedništvu. Jedni bez drugih ne možemo. Trebamo njegovati ono što je naše, a poštovati tuđe, jer samo putem dobra možemo graditi uspješnu budućnost“, poručio je.

Zajednički iftar u Šćipama još jednom je potvrdio da su mir, dijalog i međusobno uvažavanje trajne vrijednosti bosanskohercegovačkog društva.

Iftar u Šćipama upriličen je i kao simbolična završnica višednevne akcije čišćenja sela, a organizatori su željeli poslati poruku o važnosti očuvanja prirode i jačanja ekološke svijesti, te istovremeno čestitati domovini Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Objava Svećenik i imam za iftarskom sofrom, budućnost Bosne i Hercegovine je u zajedništvu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Voynichev rukopis već više od šest stoljeća ostaje jedna od najvećih neriješenih zagonetki svjetske povijesti. Riječ je o rukopisnoj knjizi ispisanoj nepoznatim pismom, popraćenoj ilustracijama biljaka, astronomskih prikaza i ljudskih figura, čije značenje do danas nije pouzdano protumačeno. Unatoč napretku znanosti i tehnologije, uključujući suvremene računalne analize i umjetnu inteligenciju, sadržaj rukopisa ostaje tajna.

Rukopis je ime dobio po Wilfridu Voynichu, trgovcu rijetkim knjigama koji ga je 1912. godine otkrio u isusovačkoj knjižnici u Italiji. Kasnije je utvrđeno da se danas čuva na Yale University, gdje je dostupan istraživačima i javnosti u digitalnom obliku. Radiokarbonsko datiranje pergamenta pokazalo je da je nastao između 1404. i 1438. godine, što rukopis čvrsto smješta u rano 15. stoljeće.

Struktura teksta koja prkosi logici

Jedna od najintrigantnijih značajki Voynicheva rukopisa jest činjenica da tekst ne izgleda nasumično. Analize frekvencije riječi i znakova pokazale su da rukopis ima unutarnju strukturu sličnu prirodnim jezicima. Pojedine se “riječi” ponavljaju, postoje obrasci nalik gramatici, a tekst teče u urednim redovima bez očitih ispravaka, što upućuje na to da je autor točno znao što piše.

Upravo ta kombinacija reda i nerazumljivosti stvara dodatnu zagonetku. Da je riječ o običnoj šifri, vjerojatno bi već bila razbijena. Da je riječ o besmislenom tekstu, ne bi pokazivala toliku statističku pravilnost.

Ilustracije bez presedana

Ilustracije u rukopisu dijele se u nekoliko tematskih cjelina. Najpoznatije su botaničke ilustracije koje prikazuju biljke nalik stvarnima, ali s elementima koji ne odgovaraju nijednoj poznatoj vrsti. Astronomski i astrološki dijelovi sadrže krugove, zvijezde i simbole zodijaka, ali u izmijenjenim oblicima.

Posebno zbunjuju prizori ženskih likova u neobičnim kupeljima povezanima sustavom cijevi i bazena, što je potaknulo teorije o medicinskom, ginekološkom ili čak ritualnom značenju rukopisa. No nijedna od tih teorija nije do kraja potvrđena.

Pokušaji dešifriranja kroz povijest

Tijekom 20. stoljeća Voynichev rukopis privukao je pozornost nekih od najboljih kriptografa svijeta. Među njima su bili i stručnjaci koji su uspješno razbijali vojne šifre tijekom Drugog svjetskog rata. Unatoč tome, nijedan pokušaj nije rezultirao općeprihvaćenim rješenjem.

Postojale su teorije da se radi o izgubljenom europskom jeziku, mješavini više jezika, fonetskom zapisu ili čak šifriranom latinskom tekstu. U novije vrijeme pojavile su se i hipoteze da je rukopis namjerno pisan kako bi izgledao smisleno, ali bez stvarnog značenja. Ipak, većina znanstvenika smatra da bi takva prijevara bila iznimno zahtjevna i nelogična za srednjovjekovno doba.

Umjetna inteligencija bez odgovora

U posljednjih desetak godina Voynichev rukopis postao je predmet analize algoritama umjetne inteligencije i strojne lingvistike. Iako su neka istraživanja ponudila djelomična tumačenja ili sličnosti s poznatim jezicima, nijedno nije donijelo konačno rješenje koje bi zadovoljilo znanstvenu zajednicu.

Prijevara ili izgubljeno znanje?

Jedno od pitanja koje se često postavlja jest može li Voynichev rukopis biti sofisticirana prijevara. Skeptici tvrde da je autor mogao namjerno stvoriti besmisleni tekst kako bi zadivio ili prevario čitatelje. No većina stručnjaka tu teoriju odbacuje jer bi izrada tako opsežne i konzistentne knjige zahtijevala izniman trud, bez jasne koristi u srednjovjekovnom kontekstu.

Voynichev rukopis tako i dalje ostaje simbol neriješenih pitanja prošlosti, podsjećajući da unatoč tehnološkom napretku postoje tajne koje još nisu spremne otkriti svoje značenje.

/Izvor: Emedjimurje.net/

Objava Najpoznatija knjiga koju nitko ne razumije pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prvi posao koji ju je istinski oduševio bila je vožnja minibusa s devet sjedala u jednoj turističkoj tvrtki.

“Kolege su me tada nagovarale da položim vozački ispit za autobus, jer su vidjeli koliko volim voziti”, govori danas kroz smijeh, prisjećajući se te odluke koja se, kako kaže, pokazala potpuno ispravnom.

Kao dijete često boravila u kamionu 

Još kao dijete u Bosni i Hercegovini često je boravila u kamionu jer joj je otac bio vozač kamiona.

“Volan me fascinirao još tada”, priznaje Marijana.

Danas ova mlada žena pet dana u tjednu vozi vozilo teško gotovo 15 tona i dugo 12 metara kroz okrug Nojnkirhen u Donjoj Austriji, prevozeći djecu i odrasle do njihovih odredišta, piše austrijski Krone.

“Tijekom školske godine prevozim i do 80 djece”, kaže svjesna velike odgovornosti koju taj posao nosi.

“Obožavam voziti autobus. To je jedini posao zbog kojeg se ujutro budim s veseljem.” Vozački ispit za autobus položila je prije sedam godina i to iz prvog pokušaja.

“Sa stopostotnim uspjehom”, ponosno ističe. U to je vrijeme bila jedina žena na tečaju, ali i prva žena vozačica u tvrtki Retter Linien u Nojnkirhenu.

Privatno vozi Fiat 600, automobil koji se, kako se šali, “gotovo može parkirati unutar autobusa”.

Tvrtka Retter Linien zapošljava 63 muškarca i šest žena kao vozače autobusa, a na čelu firme nalazi se žena. Riječ je o direktorici Birgit Kropfreiter.

Radni dan počinje u 4.30 

Radni dan Marijani ponekad počinje već u 4:30 ujutro. Srećom, nikada nije imala prometnu nesreću niti sudar, a putnici joj se često obraćaju s velikim poštovanjem.

“Putnicima je službeno zabranjeno razgovarati s vozačem, ali često dobijem komplimente da dobro radim svoj posao”, kaže zadovoljno.

Ipak, postoji jedan dio posla koji joj je posebno zahtjevan. “Stavljanje lanaca na kotače, to zna potrajati i do 40 minuta.”

Tijekom tog vremena putnici u autobusu i na sljedećoj stanici moraju imati strpljenja. No čak i s nervoznim ili mrzovoljnim ljudima Marijana zna izaći na kraj, pišu Nezavisne. 

“Često je dovoljan samo osmijeh”, kaže Pavlović za Krone.

Tvrtka Retter Linien u Nojnkirhenu trenutno zapošljava šest žena, a i sama direktorica, koja vodi tim od 72 zaposlenika, također je žena. Birgit Kropfreiter s velikim poštovanjem govori o odgovornom poslu svojih kolegica.

“Posebno se žene i djeca često osjećaju sigurnije kada autobus vozi žena”, kaže iz iskustva. “Osim toga, žene su često bolje u multitaskingu, fleksibilnije su i imaju dobar osjećaj za putnike”, dodaje Kropfreiter.

Objava Marijana postala hit u Austriji, svaki dan vozi autobus od 15 tona i ruši predrasude pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Saudijski i drugi arapski mediji izvještavaju da je 8. siječnja (drugi navode 11. siječnja) u Rijadu preminuo Naser bin Radan Al Rashid Al Wadaei, koji je navodno u trenutku smrti imao 142 godine, piše N1.

Prema navodima saudijskih medija, njegova je obitelj tvrdila da je rođen krajem 19. stoljeća, 1884. godine, na području Dhahran Al Janub, znatno prije nastanka moderne Saudijske Arabije (1932.).

Tako je navodno preživio nekoliko saudijskih monarha i povijesnih razdoblja, od osnivača države kralja Abdulaziza (na Zapadu poznatog kao Ibn Saud) do sadašnjeg kralja Salmana.

Među lokalnim stanovništvom bio je poznat po svojoj predanosti vjerskom i društvenom životu. Prema pisanju medija, više od 40 puta obavio je muslimansko sveto hodočašće hadž, zbog čega je postao vrlo poštovana osoba, a ugled u zajednici stekao je i svojom ulogom posrednika u mirenjima i pomirenjima.

Njegova je obitelj novinarima rekla da je do samoga kraja bio u dobroj tjelesnoj i mentalnoj kondiciji te je ostao društveno aktivan.

Izvješća također navode da se posljednji put oženio u dobi od 110 godina te da je i kasnije dobio kćer. Navodno je imao najmanje 134 djece i unuka.

Njegovim pogrebnim molitvama navodno je prisustvovalo više od 7000 ožalošćenih, a pokopan je u svom rodnom selu Al Rašid.

Gornja dobna granica koju čovjek može doživjeti, prema znanosti, vjerojatno se kreće oko 120 ili 125 godina, iako oko toga ne postoji potpuni konsenzus.

Poznata su i izvješća o ljudima koji su navodno živjeli više od 140 ili čak 150 godina, no ni za jedan takav slučaj dosad nije bilo moguće pružiti dokaze, jer nisu postojali provjerljivi dokumenti o njihovim datumima rođenja.

Dosad dokazano najdugovječnija osoba bila je Francuskinja Jeanne Calment, koja je preminula 1997. godine u dobi od 122 godine i 164 dana.

Trenutačno službeno najstarija živa osoba je Engleskinja Ethel Catherham, rođena 21. kolovoza 1909., koja ima nešto više od 116 godina.

Samo nešto više od tri godine mlađi je dokazano najstariji živući muškarac na svijetu, Brazilac João Marinho Neto, rođen 5. listopada 1912., star više od 113 godina.

Objava Umro čovjek koji je navodno rođen u 19. stoljeću pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kupnja vlastitog doma mnogima se danas čini kao nedostižan cilj, osobito u vremenu visokih kamata, vrtoglavih cijena nekretnina i dugotrajnih procedura oko kredita. No, čini se da jedno neočekivano mjesto nudi rješenje koje izaziva pozornost diljem svijeta, a to je AliExpress, piše britanski The Sun.

Naime, popularna internetska trgovina u svojoj ponudi ima montažnu malu kuću koja uključuje kupaonicu, spavaću sobu i kuhinju, a cijena najjeftinijeg modela je 7.717 eura, a najskupljeg 20.578 eura, prenosi Jutarnji.hr

Riječ je o tzv. tiny house modelu, kompaktnom, ali dizajnerski uredno oblikovanom domu koji je dostupan u veličinama od 6 ili 12 metara. Kuća se dodatno može prilagoditi individualnim potrebama kupaca – od rasporeda prostora do broja soba, a u ponudi su opcije s jednom, dvije, pa čak i tri do četiri spavaće sobe, ovisno o konfiguraciji.

Dodatni mamac uz nisku cijenu jest činjenica da nema troškova dostave. Drugim riječima, umjesto dugotrajne borbe s bankama, hipotekama i lancima kupoprodaja, potencijalni vlasnici mogu postati “vlasnici kuće” doslovno jednim klikom.

Kuća se dodatno može prilagoditi individualnim potrebama kupaca – od rasporeda prostora do broja soba (Ilustrativna fotografija)

/SHUTTERSTOCK

U opisu proizvoda stoji kako je riječ o “luksuznoj kontejnerskoj kući” koja je montažna, prenosiva te jednostavna za sastavljanje i transport.

“Izdržljiva je, otporna na vremenske uvjete i namijenjena dugotrajnoj upotrebi u različitim vanjskim okruženjima. Radi se o modernoj “tiny house” kući elegantnog izgleda, uz mogućnost prilagodbe dizajna osobnim željama i potrebama”, navodi se u oglasu.

Jedna od ključnih prednosti ovakvog tipa stanovanja jest fleksibilnost. Kuća se, prema tvrdnjama proizvođača, može brzo sastaviti i jednako brzo rastaviti, što je čini idealnom opcijom za one koji se često sele ili žele mobilno rješenje stanovanja. Fotografije prikazuju i prizemne i dvokatne varijante, ovisno o potrebama budućih korisnika.

Tiny houses posljednjih su godina doživjele pravi procvat popularnosti diljem svijeta (Ilustrativna fotografija)

/SHUTTERSTOCK

U kontekstu hrvatskog tržišta nekretnina, gdje je prosječna cijena kuće oko 2700 eura po kvadratu, ovakav dom mnogima se čini kao financijski razumna alternativa. Osim za stalni boravak, kuća se može koristiti i kao dodatni izvor prihoda – primjerice za kratkoročni najam – ili kao dodatna soba za goste i obitelj. Neki je pak zamišljaju kao ured, teretanu ili kreativni studio u vlastitom dvorištu.

Takozvane “tiny houses” posljednjih su godina doživjele pravi procvat popularnosti diljem Europe, Australije i SAD-a. Najčešće se radi o objektima veličine između 10 i 40 kvadratnih metara, osmišljenima za minimalistički način života. Cijene variraju – osnovni modeli mogu se naći već od 5700 eura, dok luksuznije i potpuno prilagođene verzije dosežu i do 90.000 eura, ovisno o materijalima i opremi.

Zanimljivo je i to da, ako je “tiny house” postavljena na kotače, prema britanskom zakonodavstvu često se klasificira kao kamp-kućica, što znači da u nekim slučajevima ne zahtijeva klasičnu građevinsku dozvolu. Upravo je ta pravna fleksibilnost jedan od razloga zašto se sve više ljudi okreće ovom obliku stanovanja.

Tiny house na kotačima

/SHUTTERSTOCK

Ipak, u Hrvatskoj je situacija nešto drugačija. Za razliku od prakse u Ujedinjenom Kraljevstvu, ovdje se “tiny house”, mobilne i montažne kućice ne tretiraju automatski kao kamperska vozila ili kamp-oprema. Iako se određene kućice mogu postavljati u kampovima bez klasične građevinske dozvole, to je moguće samo pod strogo propisanim uvjetima i u skladu s prostornim planom.

Ministarstvo turizma i sporta navodi da “tiny houses” u kampovima mogu imati status smještajne opreme, ali to ne znači da su izuzete od svih pravila i nadzora. Za trajno stanovanje, čak i ako kućica ima kotače, primjenjuju se propisi o prostornom uređenju i gradnji, što znači da mora biti smještena u zoni u kojoj je gradnja dopuštena i uz ishođenje potrebnih dozvola. I u slučajevima kada se kamp-kućice definiraju kao modularno-montažne i ne zahtijevaju građevinsku dozvolu, njihovo postavljanje je ograničeno planovima i posebno strogo regulirano u osjetljivim područjima, poput obale.

Ipak, društvene mreže preplavljene su pričama o ljudima diljem svijeta koji su savršene male domove pronašli na Facebook Marketplaceu za iznose koji su donedavno bili nezamislivi, piše The Sun.

Iako ovakav način života nije za svakoga, jasno je da se “tiny house” trend sve više ukorjenjuje u svakodnevni život i da više nije tek egzotična ideja. Male kuće postaju simbol nove, fleksibilnije ideje doma od samo nekoliko desetaka kvadrata, ali s puno više slobode.

Objava NOVI TREND: Neobična kupovina na AliExpresu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prošla godina je arheolozima i povjesničarima bila od ogromnog značaja, kako zbog velikih projekata koje su priveli kraju, tako i zbog neočekivanih otkrića koja su iznova ispisala poglavlja ljudske povijesti. Od džungli do dubina mora, istraživači su uz pomoć naprednih tehnologija skeniranja i klasičnih arheoloških iskapanja došli do dragocjenih saznanja, piše Punkufer.hr

Nova majanska povijest

Kraljevska grobnica Te K’ab Chaaka u majanskom gradu Caracolu (današnji Belize) je najznačajnije arheološko otkriće u 2025. godini. Riječ je o počivalištu osnivača kraljevske dinastije stare oko 1.700 godina. Kada su ušli u grobnicu, arheolozi su imali što za vidjeti – vrijedne predmete, poput maske smrti od žada i školjki, kao i artefakte koji potvrđuju rane veze s moćnim Teotihuacánom u današnjem Meksiku. To je mjesto bilo najveće gradsko središte Srednje Amerike tijekom klasičnog razdoblja pretkolumbovske Amerike, i s populacijom od 200.000 stanovnika predstavljalo je jedan od najvećih gradova na svijetu u to vrijeme. Važno otkriće u korijenu mijenja razumijevanje majanske povijesti, jer po prvi put jasno identificira začetnika političke moći u Caracolu i nudi uvid u razvoj ranih majanskih država.

Izgubljena grobnica

U egipatskoj Dolini kraljeva arheolozi su pronašli grobnicu faraona Tutmozisa II., koja je od otkrića Tutankamonove grobnice jedno od najvažnijih postignuća. Unatoč djelomičnoj pljački u antičko doba, u grobnici su pronađeni vrijedni pogrebni predmeti s kraljevskim kartušama, koji nude nove uvide u političke i religijske prilike tog razdoblja. Kraljevska kartuša je ovalni okvir koji se u starom Egiptu koristio za ispisivanje imena faraona hijeroglifima, a arheolozima je od velikog značaja jer im pomaže u identifikaciji vladara i točnom datiranju grobnica, hramova i predmeta.

Objava Deset najvažnijih arheoloških otkrića u 2025. godini pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Vjenčani su na taj dan 1976. pred fra Tihomirom Salapićem u Rumbocima u Rami. Imaju troje djece i četvero unučadi. Misu je predvodio fra Tomislav Crnogorac, samostanski i župni vikar.

“Redoviti su misari i sudionici u aktivnostima naše župe. Hvala im za svjedočanstvo braka”, istaknuli su iz Franjevačkog samostana i župe u Mostaru.

Objava Ilija i Mira proslavili 50 godina braka pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.