Sva naselja grada Čapljine, od Doljana i Počitelja pa do Bivolja Brda, ili pak do Šurmanaca, Dretelja i Gabele, skrivaju jedinstvene priče koje turist sa sobom ponijeti može. Od stare Gabele koja skriva slavnu prošlost iz vremena Mletaka i Osmanlija, pa do Počitelja kojeg su zidali dubrovački majstori, a kralj Matijaš Korvin ga nazivao draguljem svojeg Kraljevstva, veliku tzv. trojku zatvara neopisivo mjesto zvano Mogorjelo.

Potonje je najbolje očuvana rustikalna vila na istočnoj obali Jadrana i danas podsjeća na slavne dane Rimskog Carstva na našem tlu

Naravno, imamo mi i druge atrakcije, prije svega najstariji rimski natpis s područja Bosne i Hercegovine (natpis braće Papii, koji se čuva u Zemaljskom muzeju BiH), koji je pronađen u predgrađu Čapljine Tasovčićima. Imamo i brojne nekropole biliga (stećaka), gomile, gradine, ili pak ostatke rimskih cesta koji i danas stoje kao svjedoci davnog vremena Ilira, Rimljana, Hrvata, Humske gospode, Mletaka, Osmanlija i drugih koji su mačem i ognjem željeli osvojiti ovo područje koje danas tako lako napuštamo.

Želje ljudi su raznolike, a naš sugovornik magistar arheologije i povijesti Ivan Prce, koji je ovim kratkim uvodom započeo razgovor, priželjkuje u našem gradu muzej. Kako navodi, takva bi institucija mogla ne samo očuvati, prezentirati, već i poduzeti korake istraživanja brojnih drugih lokaliteta što bi za plod imalo proširenje turističke ponude, kao i dodatna radna mjesta za naše mlade stručnjake (trgovce, hotelijere, ugostitelje, umjetnike, obrtnike i proizvođače hrane).

Premda, kako je naglasio, gradski oci blagonaklono gledaju na takvu ideju, gdje je najveća podrška toj ideji gradonačelnik dr. Smiljan Vidić, problem je infrastrukturne prirode, odnosno gdje tako reprezentativnu instituciju smjestiti.

U daljnjem razgovoru Prce nam prenosi svoja iskustva sa arheoloških iskopavanja u Ljubuncima (općina Prozor – Rama), gdje je vidio odličan primjer lokalne vlasti koja je ozbiljna u osnivanju takve jedne važne i za jedan narod neophodne institucije. Čapljinski arheolog bio je dio stručnog tima koji je istraživao prapovijesni dio lokaliteta Gradac – Ljubunci (31.7.-26.8.), gdje se kroz arheološku metodu šahovskih polja došlo do iznimnih nalaza i rezultata – dokazao je život u prvoj polovici II. tisućljeća pr. Kr., miješanje dviju kultura (mediteranske i srednjobosanske-kontinentalne), no povrh svega, nastavljena su sustavna istraživanja koja na ovome mjestu traju od 2017. godine.

Gradac je u znanstvenome pogledu poznat još od kraja XIX. stoljeća, kada je na lokalitetu pronađen rimski novac, a potom kroz pisanja arheologa Tomislava Anđelića

Tijekom Domovinskog rata na tom su položaju boravili bojovnici HVO-a, koji su ga maksimalno uščuvali jer su znali da se na tom mjestu nalazi nešto veoma staro i važno. Sustavna arheološka iskopavanja počela su 2017. godine pod vodstvom dr. sc. Snježane Vasilj i od tada do danas su dobiveni veliki rezultati.

Istražena je i konzervirana starokršćanska crkva, kao i podzemna građevina sa svodovima,  no na vidjelo je izašao i perimetralni zid (koji potječe iz vremena II. do III. stoljeća, dok je crkva iz vremena VI. stoljeća op. I. P.). Nadalje, svjetlo dana su ugledale i neke druge strukture na zapadnom dijelu lokaliteta, gdje su pronađeni ostaci odvoda. Što se tiče prapovijesnog dijela lokaliteta, koji se istražuje pod vodstvom kolege dr. sc. Darka Periše, tu smo došli do vremena prve polovice II. tisućljeća pr. Kr. i dokazali suživot dviju kulturnih grupa (mediteranske i srednjobosanske-kontinentalne) na ovom mjestu.

Daljnja arheološka iskopavanja zasigurno će donijeti brojne druge odgovore jer se radi o zaista fantastičnom lokalitetu koji još uvijek skriva brojne tajne. Svako novo otkriće privlači pozornost javnosti i sve to itekako jača turističku ponudu Rame, što je i naš sugovornik tijekom kampanje mogao vidjeti, kada su svakodnevno brojni posjetitelji dolazili u obilazak lokaliteta.

Cjelokupni projekt financira općina Prozor – Rama, na čelu s načelnikom Jozom Ivančevićem, uz brigu ostalih gradskih dužnosnika kao što su zamjenik načelnika Josip Juričić, Zoran Stojanović i Antun Kovčalija, gdje se ovim putem još jednom zahvaljujem na ukazanom povjerenju i pozivu na arheološko istraživanje i omogućavanje sudjelovanja u ovom važnom projektu ne samo za Ramu već i za cijelu BiH.

Krajnji plod ovih istraživanja je gradski muzej koji je već sada u ozbiljnoj fazi a na takav način sjever Hercegovine dobiva instituciju koja će se u budućnosti znati i moći boriti za kulturnu baštinu i povijesne spomenike ali i za ostanak našeg naroda na njihovim ognjištima.

Ovaj svijetli primjer može poslužiti i drugim sredinama, koje moraju zadržati narod od odlaska i omogućiti svojim stručnjacima rad u svojem gradu, jer u suprotnome ukoliko se nastavi šutnja po ovom pitanju, ostat će Hercegovina ali i Bosna bez Hercegovaca i Bosanaca a naši ljudi samo ljeti dolazit će na kratko vidjeti mjesta koja su bili primorani napustiti.

Objava Što kažu u Čapljini o arheološkom nalazištu Gradac pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ovaj doktor arheologije već neko vrijeme boravi u Rami i istražuje dublje slojeve na nalazištu Gradac. Podsjećamo, profesorica Snježana Vasilj u suradnji s Općinom Prozor-Rama na Gracu već godinama vodi arheološka iskopavanja, a čiji će se rad nastaviti i ubuduće.

Zanimljivo nalazište uz dojmljiv odnos vlasti i ljudi prema njemu

Prilikom arheoloških iskopavanja rimskih ostataka, na nekoliko mjesta su otkriveni i tragovi prethistorijskog naselja. U tom spletu su dobro očuvani kulturni slojevi prethistorijskoga doba, a mi smo pristupili arheološkom iskopavanju tog dijela”, rekao je profesor Periša.

“Ovo je jedno zaista jako dojmljivo nalazište s više aspekata. Jako je zanimljivo i jedinstveno je. Neke od takvih građevina nisu poznate do sada u unutrašnjosti provincije Dalmacije, odnosno današnjoj Bosni i Hercegovini, kao što je ta podzemna građevina sa svodovima, pilonima i lukovima. To nalazište ima posebnu i veliku vrijednost, ne samo za Ramu, nego izlazi iz okvira Rame na šire područje. Ono što je mene tu posebno dojmilo je spremnost Općine da podrži takvo istraživanje. Osjećaj za kulturu. Druga stvar koja me dojmila je odnos ljudi  koji žive u Ljubuncima i samoj Rami. Jer, cijelo vrijeme iskopavanja na Gracu organizirano su dolazile skupine ljudi ili pojedinci koji su došli gledati ostatke. Isto tako, rimske građevine koje su do sada istražene, one su i konzervirane i samim time turistički prezentirane”, kazao je profesor Periša te dodao kada građevine budu konzervirane onda se zapravo i mogu turistički predstaviti.

Bogati slojevi iz željeznog doba

Profesor Periša je sudjelovao na većem broju arheoloških iskopavanja, a kada je u pitanju usporedba nalazište Gradac s drugom nalazištima kaže: “To je vrlo teško pitanje. Naime, za Ramu, uz Veliku Gradinu u Varvari, Gradac je arheološko nalazište broj jedan. S tim da se Varvara više ne može turistički prezentirati jer nema takve ostatke. Ona je važna za arheologiju kao znanost, a ovdje je riječ i o turizmu. Mogao bih reći da je to nalazište broj jedan ovog trenutka u samoj Rami.”

“Tu imamo po prvi put spoznaje o rimskome dobu u samoj Rami. Do sada smo samo imali u Varvari, djelomično istraženu, starokršćansku crkvu, dok ovdje imamo puno više toga. I ono što je dosta važno za sam Gradac je to što su ovdje prvi puta pronađeni dosta bogati slojevi iz željeznoga doba. Toga na Velikoj Gradini u Varvari nije bilo, tamo je bilo bakreno i brončano doba. Na jednom mjestu je nađeno jedno manje kratkotrajno naselje iz željeznog doba, ali ovo ovdje je neusporedivo važnije za željezno doba od same Varvare”, pojašnjava profesor Periša.

Gradac sa svojom podzemnom građevinom – jedinstven!

Bosna i Hercegovina bogata je vrlo važnim i impresivnim nalazištima, stoga je teško smjestiti Gradac prema važnosti na neku ljestvicu, a profesor Periša kaže: “To je dosta teško reći, trenutno imamo mnogo nalazišta u BiH koja imaju europsko značenje. Međutim, ono što Gradac čini jedinstvenim je ta podzemna građevina s pilonima i lukovima. Po tome je Gradac jedinstven i zbog toga ga je teško uspoređivati s nečim drugim. U prvom redu, Gradac ima važnost za samu Ramu, a pojedini objekti onda imaju važnost i za šire područje.”

Kada su u pitanju istraživanja u budućnosti, kao i turistički potencijal samog Graca, profesor Periša kaže: “Mi za sada nismo došli do najdubljih slojeva u ovome dijelu gdje su sačuvani prethistorijski slojevi. Tako da ne znamo kada je bilo najstarije naselje na Gracu. Neki pojedini ulomci keramike govore da je to bilo i prije željeznoga doba. Što se tiče toga jesu li takva nalazišta istraživana ranije, nalazišta je više nakon rata u Bosni i Hercegovini istraživano, iako tu više nije bilo organiziranog rada, kao što je bilo to prije u ime Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Bilo je dosta značajnih pothvata, recimo crkva svetog Stipana u Gorici kod Gruda. Tamo su obavljena velika arheološka iskopavanja i ono što je pohvalno, obavljena je i konzervacija. Ono što je pohvalno za samu općinu Prozor-Rama, je to što je arheološke radove pratila i sama konzervacija zidova, otkrivenih ostataka. Što mi sve možemo očekivati od nastavka arheoloških iskopavanja, to je teško reći. Možemo eventualno otkriti te slojeve koji su stariji od željeznog doba, koje sada imamo.”

Što dalje? 

Kako je posao na Gracu iznimno opsežan, iziskuje vrijeme i novac, pitanje je što se može i treba učiniti u budućnosti. “Treba nastaviti arheološka iskopavanja i izvršiti konzervaciju ostalih zidova koji budu otkriveni. Zatim, sve to treba obraditi i izdati zasebnu publikaciju. Isto tako, nađene predmete treba prezentirati u okviru povremenih ili stalnih izložbi u okviru budućeg muzeja u Prozoru. Samim time dolazi i prezentacija u turističke svrhe, koju Gradac zapravo već sada ima. Ja sam rekao da je bilo mnogo ljudi koji su tu dolazili samoinicijativno, uz organizirane grupe. Već se za Gradac zna”, poručio je profesor Periša kada je u pitanju budućnost nalazišta Gradac.

“Tijekom iskopavanja prethistorijskih slojeva uglavnom smo dolazili do keramičkog posuđa koje možemo dobro i datirati. Životinjske kosti i sjemenke biljaka, kao i ostataka hrane. Otkrili smo i kamene predmete koji su vezani za njihov svakodnevni život. Po svoj prilici bavili su se i metalurgijom o čemu svjedoče nalazi željezne troske. Također, istražili smo nekoliko naboja zemlje koji su najvjerojatnije od prethistorijskih kuća”, pojašnjava profesor.

Od grube do fine keramike

“Keramika koju smo mi nalazili bila je gruba, srednja kvalitetna i fina. Ima one za svakodnevnu upotrebu, a ima i one finije koja očito nije bila za svakodnevnu upotrebu. To se znalo i prije po tim malim posudama, očito se u njima držalo nešto posebno. Ta keramika, za sada ono što imamo, pripada srednjobosanskoj kulturnoj grupi koja je proširena u Gornjem Povrbasju. S obzirom da je Rama u isto vrijeme otvorena prema Neretvi i Duvnu, tu se mogu očekivati i drugi utjecaji, što se vidjelo vrlo jasno za starija razdoblja u Varvari”, pojašnjava profesor Periša.

Željezno doba na području Rame trajalo je kroz gotovo cijelo prvo tisućljeće prije Krista. Najkasnije s devetim stoljećem prije Krista do prijelaza era i definitivnog rimskog osvajanja početkom prvoga stoljeća poslije Krista.

“Ja nisam vidio ovdje nešto što bi pripadalo srednjem vijeku. Ovdje bi ovaj kompleks vjerojatno bio uništen ili napušten, to treba tek vidjeti, sa završetkom antičkog doba, znači s krajem šestog stoljeća na ovom području i početkom ranog srednjeg vijeka”, pojašnjava profesor.

Za kraj je profesor kazao nešto o vlastitim dojmovima kada je Gradac u pitanju: “Ono čime sam ja oduševljen, kao prvo samim nalazištem. Odnosom lokalne zajednice prema tom nalazištu. Od općinske vlasti do stanovništva. Vlasti koja ima sluha za takvo što, godinama podržava i financira to iskopavanje, do mještana koji takvo što čuvaju i prezentiraju. Nalazište je posebno, ja ne znam kako će ga na kraju profesorica Snježana Vasilj protumačiti. Taj dio koji je ona istraživala i koji će dalje istraživati i konzervirati. Kažem, jedno veliko ulaganje na kojem čestitam Rami, ali nešto što će se vama u konačnici višestruko vratiti.”

Mladen Topić/Ramski Vjesnik 

Objava PROF. DARKO PERIŠA: Gradac je jedinstven, oduševljava me odnos lokalne zajednice prema ovom nalazištu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Ovdje se uvijek umiralo da bi se živjelo. Upamtimo. To nije ljudska logika, filozofija ili ljudska maksima. To je Kristova filozofija, to su Kristove riječi. Ako pšenično zrno pavši u zemlju ne umre, neće dati ploda, neće dati život. Zato bih, draga moja braćo, htio da se podsvijestimo, svetosti trenutka u kojem se nalazimo i ovih dana koji su za nas posebno sveti, posebno blagoslovljeni. Vjerujem da nitko od nas nije ovdje došao uzalud i slučajno. Pa ako možda i nisi planirao, Gospodin te doveo ovdje, jer ti želi nešto reći”, kazao je tijekom propovijedi velečasni Davor.

Ova molitvena zajednica je zapravo katoličko-karizmatska i djeluje na župi Botinec u Novom Zagrebu. Zajednica okuplja oko 230 aktivnih članova, a Ramu je posjetila muška formacija od 60 mladića. Tijekom današnjeg dana su posjetili župu Uzdol, gdje i borave, kao i Memorijalni centar, a mladi su imali priliku čuti žive svjedoke ratnih događanja.

Posjet Rami u sklopu projekta “Mladi za mir”

„Naš pastoral se u početku jako bazirao i vezao za župu, a onda kako je narastao preko YouTube kanala i preko naših aktivnosti, mnogi su se oduševili našim radom. Ono što je specifično je da kao viziju molitvene zajednice imamo novu evangelizaciju, posebno mladih ljudi. Tih 230 članova zapravo su mladi ljudi“, pojašnjava Mišo Lukenda, voditelj molitvene zajednice „Nanovo rođeni“ za Ramski Vjesnik.

Važno je naglasiti da je zajednica “Nanovo rođeni“ za uzor uzela blaženika mladeži Ivana Merza, rodom iz Banja Luke. Ono što zajednica radi i kako se formira, jest upravo prema Merzu. Osim evangelizacije, bavi se i intenzivnom formacijom, formativnim sadržajem, a to čini na četiri razine: fizičkoj, koja uključuje teologiju tijela, odnos sprema tijelu i spolnosti, zatim duhovnoj koja se bavi vraćanjem sakramentima i svetinjama koje treba čuvati, posebno u današnje vrijeme kada su iste napadnute zapadnom kulturom. Jedna razina je i intelektualna formacija te na kraju i socijalna formacija.

„Isto tako se uključuje jakost i izvrsnost u svojim poljima staleških dužnosti i taj princip koji je Merz imao, kako bismo mogli biti aktivni u toj četvrtoj socijalnoj razini, koja će na kraju označiti mlade vjernike, odnosno vjernike koji će biti spremni uključit se u društvo“, kaže Mišo za Ramski Vjesnik te dodaje kako je molitvenoj zajednici čast biti u ovim mučeničkim krajevima gdje su njihovi preci kršćanstvo branili svojim životima.

Put križa prikazan za opstanak i blagoslov katolika u BiH

„Kako velika većina naše zajednice vuče korijene iz Bosne i Hercegovine, odlučili smo dolaziti ovdje na hodočašća i molitve, kako bi članovi upoznali svoje korijene. Ali isto tako da se prema dokumentu koji je izdala Kongregacija za nauk vjere, „Sjećanje i pomirenje“, na mjestima stradanja vrše takozvana pokojnička bogoslužja kako bi se izmolila zadovoljština za sve grijehe, kako bismo molili za oprost i pomirenje te kako bi prema tome mogao doći blagoslov“, kaže za Ramski Vjesnik Matija Ricov, nacionalni koordinator za mlade katoličko-karizmatske obnove u Duhu svetom u Hrvatskoj.

Upravo iz ovih razloga je odabran i Uzdol, a molitvena zajednica je na YouTube kanalu objavila dokumentarni film gdje su prošli kronologiju događaja u Uzdolu kroz razgovor s deset svjedoka pokolja. Film je uspio oduševiti dečke iz molitvene zajednice koji su došli u Ramu.

“Upoznati smo sa žrtvama Uzdola i smatramo ovo mjesto zaista posebnim. Kako je tema upoznavanje s vlastitim korijenima i povijesti, kako bismo izrazili jednu vrstu zahvalnosti, jer nismo slučajno katolici, netko je godinama prolijevao krv za to, prikazali smo Put križa za opstanak i blagoslov katolika u BiH”, pojašnjava Matija za Ramski Vjesnik.

Domaćin je molitvenoj zajednici bio Antun Kovčalija, magistar povijesti. “Kod nas su u gostima ovom prilikom članovi molitvene zajednice “Nanovo rođeni”. Odlučili su provesti nekoliko dana u Rami u jednoj duhovnoj formaciji. Neki od njih su ranije bili tu, jako im se svidjelo pa su se odlučili vratiti, a s nekima se i poznajem iz vremena studija. Danas su obišli crkvu i memorijalni centar na Uzdolu. Tamo su imali priliku od živih svjedoka, Ivke Stojanović, Kazimira Zelenike i Joze Prskala, čuti nešto o događajima iz Domovinskog rata. O Uzdolu kao simbolu stradanja i borbe”, kazao je Kovčalija za Ramski Vjesnik.

Ostale fotografije pogledajte na službenoj Facebook stranici Ramskog Vjesnika FOTOGALERIJA.

Objava GRADAC: Služena prva sveta misa na temeljima ranokršćanske crkve nakon 1500 godina pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Nakon što je cisterna otkopana i istražena, u proteklom periodu smo rekonstruirali i zaštitili njezin prvotni izgled. Građevina će jednim dijelom ostati otvorena da bi posjetitelji imali bolji uvid. Također, na taj otvoreni dio će se ovih dana staviti i krovna konstrukcija otvorenog tipa, da bi se vodosprema zaštitila od propadanja te u isto vrijeme ostane pristupačna posjetiteljima. Cijela građevina sada ima svoj originalni izgled, u njezinoj unutrašnjosti je sačuvan i značajan dio originalne žbuke koju smo također zaštitili  od daljnjeg propadanja”, kazao je za Ramski Vjesnik magistar povijesti Antun Kovčalija, koordinator radova.

Nova istraživanja za nove odgovore

“U isto vrijeme u tijeku su i radovi na rekonstrukciji i zaštiti unutarnjih zidova bazilike te slijede i završni radovi na rekonstrukciji i zaštiti ranije istražene krstionice uz baziliku”, dodaje Kovčalija. Uz kasnoantičku crkvu, rimski zid, krstionicu i rimski vodospremnik Gradac se na nešto više od 900 metara nadmorske visine pretvorio u istinski arheološki park koji se daje generacijama koje dolaze, kazala je ranije za Federalnu novinsku agenciju profesorica Snježana Vasilj, voditeljica nalazišta.

“Za svodove cisterne s lukovima možemo reći kako su tipično i prepoznatljivo rješenje rimske i antičke arhitekture. Sve spomenute građevine su kasnoantičke, dok starije slojeve arheolozi još trebaju istražiti”, pojašnjava Kovčalija.

Cisterna je funkcionirala na način da je služila kao spremnik vode za lokalnu zajednicu koja je na ovom lokalitetu zasigurno živjela, ali još nije otkriven način na koji je voda dobavljana niti na koji način je odvođena iz cisterne. Teorije postoje, ali očekuju se daljnja istraživanja.

“Moguće da je ovaj prostor prenamijenjen u kasnijoj fazi u nešto drugo, ostavu ili podrum, ali prvobitno je bio cisterna jer izgleda kao tipična cisterna. Postoji još prostorija uz nju koje treba otkopati, pa se možda tamo kriju odgovori”, govori Kovčalija za Ramski Vjesnik.

Starije slojeve kojih na ovom lokalitetu ima će sljedeći tjedan istražiti stručnjak za prapovijest koji će posjetiti arheološko nalazište Gradac.

Arheološki park za dopunu turističke ponude

Profesorica je s timom radnika poduzeća “Komgrad”, i zidarima koji su i ranije radili na zaštiti kulturnih spomenika u Hrvatskoj, na tragu lokaliteta čije se trajanje proteže na preko 4 tisuće godina, objekti su ovo iz 6. stoljeća nalegli na rimsku arhitekturu.

Arheološki park će sa sigurnošću dopuniti turističku ponudu općine Prozor-Rama, a profesorica tvrdi da je ovo dobar primjer kako vlasti trebaju skrbiti o baštini.

Nakon što objekt bude u potpunosti obnovljen i zaštićen, očekuju se prve službene posjete i obilasci. Uz sudjelovanje Općine Prozor-Rama koja financira radove, dio radova na lokalnom putu i info pultu financiran je kroz projekt Via Dinarica.

Objava FOTO: Obnova rimske cisterne na arheološkom nalazištu Gradac pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

To je samo dio od onoga što se u narodu uzdolskog kraja pripovijedalo. I da sve to ne ostane samo legende pobrinula su se arheološka istraživanja.

Ima neka tajna veza…

Što je sve otkriveno na Gracu?

Na samom početku istraživanja otkrivena je velika i vrijedna rimska cisterna za vodu. Njezina veličina i uređenost ukazuju na vrijedan državni odnosno vojni objekt. U njoj je pronađen kameni blok s uklesanim rimskim bogom Merkurom, za kojeg se u početku mislilo da je ilirski bog Silvan.

Ubrzo nakon toga otkopani su i temelji crkve s krstionicom iz 6. stoljeća. Pronađeno je mnoštvo ulomaka keramike iz različitih razdoblja, ostaci oružja, posudica iz brončanog doba…

Kome su pripadali grobovi u crkvi na Gracu?

Da legende pričane o Gracu postaju sve uvjerljivije potvrdila su dosadašnja otkrića. Ali to nije sve. U crkvi je otkriven prazan grob u kojem je pronađena ukosnica. Grob u samoj crkvi ukazuje da je riječ o mjestu u kojem je svoje počivalište našla poštovana osoba. No, on je prazan i to govori da su nekadašnji stanovnici, ma gdje pošli i zbog čega, iz poštovanja prema sahranjenoj osobi ponijeli i njene kosti sa sobom. Obzirom je u praznom grobu pronađena ukosnica, ukazuje da bi mogla biti riječ o ženskoj osobi koja je bila tu ukopana. Tko je ona bila, nikada se neće saznati!

Daljnjim istraživanjima pronađen je još jedan grob. Ovaj grob je u sebi sačuvao zemne ostatke mlađe osobe, a savršen oblik lubanje otkriva moguću lijepu fizionomiju lica. Kostur je visine ca. 180 centimetara. Osim kostiju u grobu nije bilo ničeg drugog. O kome je riječ ili kojem je narodu pripadala osoba ukopana u crkvi pokazat će DNK-a analiza.

Teško se oteti dojmu da je Gradac bio mjesto od izuzetne važnosti za mnoge kulture od bronačnog doba do srednjeg vijeka

Tko li je tu stolovao, živio, radovao se, tugovao, borio se s neprijateljima, dočekivao prijatelje, gradio, uzgajao bijelu pšenicu, odgajao djecu, teško je reći. Ostaje samo da malim djelićem otkrijemo, a sve ostalo prepustimo mašti i nastavimo čuvati legende o ovom kraju. Legende nikada ne umiru!

Čuvati nalazište

A svi oni koje žele posjetiti arheološko nalazište Gradac moraju voditi računa da ne hodaju po samim iskopinama, ne diraju ništa, ne primiču se blizu i da s poštovanjem pristupaju ovom mjestu. Tko zna po još kakvim i čijim grobovima se tu hoda i kakve će još tajne izroniti. Ovo je povijest, a i mi ćemo biti dio neke povijesti.

Objava Krije li Gradac tajne o nepoznatoj kraljici? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.