Pater Franc Praner je utemeljitelj i prior samostana Marija Zvijezda (Maria Stern), kojega je osnovao 1869. godine u Delibašinu Selu kod Banje Luke. Za nepunih desetak godina taj samostan je stvorio temelje modernog industrijskog i poljoprivrednog razvoja Banje Luke izgradnjom pivare, tvornice tekstila i tjestenine, metalskih i drvoprerađivačkih pogona, dovoženjem najmodernijih poljoprivrednih mašina.

Nakon 14 godina provedenih u Mariji Zvijezdi, 1883. godine otac Franc Praner otputovao je u Transval (Južna Afrika), gdje je osnovao samostan Marianhil po istom ‘obrascu’ i na istim standardima kao i banjalučki. Pater Franc tamo je i sahranjen.

O svom boravku u Bosni, Praner je 1873. napisao krajnje zanimljivo pismo u kome objašnjava koban utjecaj rakije šljivovice na svakodnevni život Bosanaca.

Zbog zanimljivosti sadržaja, pismo prenosim u cijelosti;

Samostan Marija Zvijezda, 18. 3. 1873. AD

Dragi brate u Kristu Ivane,

Epistolu ovu šaljem u bisagama diplomatske pošte austrijskog konzula Stanislava Dragančića iz Banje Luke koja će, uz pomoć Svemogućeg kojem se molim za tvoje zdravlje, stići do Mariawalda. Evo su nepune četiri godine otkad smo ovdje, u Turskoj, mi Cisterciti, u mjesecu junu Ljeta Gospodnjeg 1869., a nakon bezuspješnih nastojanja da to učinimo u Austriji, Hrvatskoj i Ugarskoj, utemeljili naš samostan.

Istini za volju, udaljeni smo sat hoda od grada na sjever prema Savi, ali to ima i dobru stranu. Naime, Turci su lijeni, pa kada odluče da nam neka prava ospore ili nam napakoste, blagovremeno saznamo i to preduhitrimo. Grad, u koji odlazim samo po nužnoj potrebi, turski je, ali ima i neke europske značajke. Unatoč Sultanovu odobrenju da kršćani ovdje zemlju slobodno kupovati mogu, i unatoč razvijenoj trgovini, u čemu prednjači pravoslavni ortodoks Tomo Radulović, na jedvite jade nekih 100 jutara od narečenog Radulovića otkupismo. U prvi mah tražio je za zemljište na desnoj obali rijeke Vrbas (sa 400 hrastovih i 400 stabala šljive) čak tri hiljade dukata. Brate Ivane, ti poznaješ moju upornost; natezali smo se, uz Konzulovu pomoć, do pola noći, a onda gospodin Tomo, neka mu Svevišnji udijeli svaku milost, napokon spusti cijenu na 1400 dukata. zemlji, sva stabla znakom svojim obilježio u nazočnosti Konzula i kmetova-katolika ovdašnjih: Ilije i Nikole Bilića i Mijata Janića. (Ne zaboravi se vratiti na onih podcrtanih 400 stabala šljiva !). Sam Bog znade kroz šta smo prolazili začinjući na pustoj livadi samostan! Ipak, nakon rezignacije življa ovdašnjeg (muslimana, pravoslavnih, ali neka im Bog oprosti – i katolika) dosljedno prakticiranje devize našega Reda “Ora et labora!” (“Moli i radi”), uzdržanost u jelu i cjelodnevna šutnja, priskrbili su nam, Bogu hvala, i opće poštovanje ne samo prostoga puka-kmetova (bez razlike u vjeri) nego i Vlasti službene. Sada na nas gledaju kao na “derviše”, a to su pripadnici muhamedanskih sekli, koji uživaju velik ugled.

Podigosmo, dakle, samostan, ali nije nam bilo dopušteno zvoniti. Prošle godine, u proljeće AD 1872, ovdje je velika suša zavladala. Kapi s neba mjesecima nema. Turska vlast naredbu izdade kojom se sve konfesije (muhamedanci, kršćani i Mojsijevi) obvezuju da svaki, prema svome obredu, molbe za kišu Svevišnjem upućuju. Vidjeh tada priliku da Paši banjalučkom priopćim kako smo i mi, trapisti, voljni pridružiti se i za kišu Boga moliti – ali pri tome moramo i zvoniti.

Turci držahu kako smo pobožni “derviši” koji osobitu milost Božju uživaju. Ukazom nam zvona rabiti dopustiše “dok kiša ne padne”. I Bog milostivi (da li baš na naše zvono?) kišu na zemlju otposla. Istini za volju – trapisti su se molitvama posljednji pridružili, pa tako i kod naroda, ali i kod vlasti, zavlada uvjerenje da je baš naša zvonjava kišu dovabila.

I Muhamedanci su, nakon toga, samostanu dolazili, klanjali nam se i uzvikivali “Mašallah!” A to je znak udivljenja i na turskome znači: “Kad Bog hoće (to i bude)!” Zvonismo još dugo poslije toga, a njima to nije smetalo.

A sada da ti, brate Ivane, objasnim ono o šljivama.

Kad sam u proljeće AD 1869. stigao u ovaj kraj, zamijetih nešto što nigdje i nikad vidio nisam. Ovdje, naime, svi piju, što je zapravo najblaži izraz za uživanje u rakiji, što se ogleda u cjelodnevnom napajanju tim vražjim eliksirom. Piju Turci, piju kmetovi, piju i katolici i pravoslavni podjednako revnosno, a vidjeh i svećenike (od sve tri vjere – neka im Bog oprosti!) kako im nije mrsko to smeće. Svima su od rakije lica zemljane boje, oči se jedva naziru kroz nabubrele kapke, i gotovo da ne možeš sresti čovjeka koji ide pravo, a da ne tetura. Turci – begovi još i nekako (oni i ne hodaju nego jašu na konjima), ali nadničari mogu raditi najviše sat-dva, a onda se svale u jarak (ako ga kopaju).

Ili, nakon sudaranja sa stablima koja su kanili posjeći, naprosto zamru od rakije.

Muka je to velika jer ovdje šljive uzgajaju isključivo da bi od njih destilirali rakiju. Pa da bar to čine na način kako se to u svijetu radi. Ovdje su, naime, u stanju iz deset kilograma prevrelog voća izvući dvadeset litara otrova koga niko živ i nigdje u svijetu okusio ne bi. A ovi ga piju umjesto vode, jer kažu – od vode obole bubrezi, ispadaju zubi, napada kostobolja.

Vidjevši tu muku i propast, odlučim podučiti bijednike da se šljive mogu sušiti, pa u zimi, okrepljujući i hranljivi kompot od njih praviti. Trapisti oduvijek suše voće pa ponudili seljacima da ga kušaju. I bijahu zadivljeni. Da bih im nekako šljive uskratio, lani sam s ostalom braćom sagradio sušionicu. Onda sam ponudio dobru cijenu i otkupljivao to voće, punio sušnicu, a pred prošli Božić, besplatno, raji i kmetovima, bez razlike vjere, to sušeno voće dijelio. Vjerovao sam da će im se oči otvoriti: uzeli su novce (a ostali bez šljiva) i onda te šljive sušene dobili. Bilo je očekivati da će ove godine i sami početi šljive sušiti jer sam razglasio da ću sve viškove otkupiti.

Niko sretniji od mene kada sam prošloga oktobra i novembra zaključio da se šljiva destilira tek na dva-tri mjesta u cijelome kraju. Jer ovi jadnici su gotovo cijeli urod prodali za našu sušnicu. Minula je Nova godina, stigao januar, snijeg je cijeli kraj gotovo zatrpao, tek smo put do samostana uspjeli malo prokrčiti. A onda se moja zamisao srušila, a bolje bi bilo, neka mi Svevišnji oprosti, da su se nebesa provalila i još jedan opći potop nastao! Hulio sam u sebi, a sada nastavljam perom. Da skratim: jednoga dana dolazi samostanu brojno izaslanstvo. I nose darove. Neko mlijeko, neko kolcu, tjeraju i nekoliko ovčica, napiti li svježe ispečenih ogromnih kruhova, i svi pjevaju (bolje je kazati – zavijaju kao vukovi) i, dragi moj brate u Kristu Ivane – svi pijani da ne mogu pijaniji biti!

Sklopljenih ruku zaustih se obratiti Svevišnjem, no najstariji među zabludjelima pristupi s nakanom da mi ruku poljubi, ali se onako pijan nosom svali u snijeg. Prignuh se da ga podignem, no on se izvali, i blaženog izraza otpoče govoriti: “Neka Bog blagoslovi pater Vranju i sve patere, i ovaj samostan, i sve trapiste koliko god i gdje god ih ima! Dok vi, sveti oci, ne dođoste, mi smo, bijedni, ujesen rakiju pekli, popili bi je do iza Božića, a onda cijelu zimu suha grla tugovali. Kad ste nas prosvijetlili da se šljiva sušiti može, nama su se Nebesa otvorila. Neka vam Bog da zdravlja i veselja, jer sada, i u pola zime, mi rakiju od suhih šljiva peći moremo! I bolja je, oče duovniče, od one sirove, jesenske. Ilija dodaj-de našem premilostivom i učevnom pater Vranji plošku da se i on pričesti ovom blagoslovljenom mučenicom od njegovih suhih šljiva!”

Stisnuo sam zube brale Ivane da ne bih kletvu izustio! Pobjegoh od bezbožnika koji su, neka im Bog oprosti, u stanju rakiju i od suhih drva napraviti! Cijeli dan i cijelu noć provedoh u molitvi i pokori, bez mrvice kruha i kapi vode, a sve to uz flagelaciju do krvi! Braća su molila uz mene, a neki suze zadržati nisu mogli dok sam bičevao svoje griješno tijelo. Svevišnji mi je svjedok da ni u snu ne pomislih kako će se moja benevolentna nakana u blasfemiju izroditi!

Na koncu, sve što sam mogao učiniti bilo je da obznanim kako pristup samostanu neću dopustiti nikome ko pije. Pijance nećemo ispovijedati ni pričešćivati, niti ih crkvi pripuštati. Da je onda tek bilo jad naš vidjeti! Mise smo nedjeljama držali u gotovo praznoj crkvi. O pričestima neću niti pisati. Zatvorili bismo jedno oko na krštenjima, a posljednju pomast davali smo u domovima umirućih – no tu ne možemo utjecati na ukućane koji smrt, baš kao rođenje i krštenje, bez rakije zamisliti ne mogu. Za utjehu, i na kraju: stanje se koncem februara počelo popravljali.

Crkva je gotovo puna na nedjeljnoj misi. Skrušeno mole puni pokajanja, ispovjede se i pričeste, a onda nestrpljivo jure pred samostan, na livade, i tu počinju lokati. I muški i ženski, bez razlike, i tako do zalaska sunca (ako ga ima).

Najradije bih pobjegao u Afriku, u misije, no još nisam ispunio zavjet, a to je da ovaj Samostan postane zubljom industrijskog preporoda i općeg, gospodarskog i kulturnog napretka ovog dijela Turske. Svevišnji će se, uz našu molitvu, pobrinuti da ovako ne ostane zauvijek. Neka te, premili brate u Kristu Ivane, ova epistola zatekne u dobrome zdravlju.

Moli za nas koji smo ovdje, u sumračnome kutku Balkana. Moli da nas Svevišnji uzdrži u Vjeri, Nadi i Ljubavi da istrajemo na svome križnome putu!

Moli i za ove nesretnike koji, osim u Boga, vjeruju još samo u rakiju…

Tvoj brat u Kristu Franjo

Objava Piju rakiju umjesto vode pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Peđa Kovačević, načelnik Klinike intenzivne medicine za nekirurške grane UKC RS na press konferenciji poručio je građanima kako je bolest koju izaziva korona neizliječiva, da je broj oboljelih sve veći i veći – te da bi građani trebali promisliti o svom ponašanju i o tome koliko poštuju mjere.

“Bolest koju izaziva korona je neizliječiva. Nemamo lijek. Molim građanstvo da to ima na umu. Nakon vapaja ljudi koji predstavljaju osjetljivu populaciju – ako bi se razboljeli, imali bi velike šanse da umru. Rano jutros nam je preminuo pacijent od 35 godina. Bolest ne bira stariju populaciju, nego se granica spušta prema dolje. Radi se o osobi koja nije imala udruženi komorbiditet. Molim sve da razmisle o svom ponašanju jer mogu da budu odgovorni u izazivanju oboljenja i širenju infekcije”, poručio je Kovačević.

Kovačević, koji se predstavio i kao glas radnika koji liječe najteže bolesnike, kazao je da je broj oboljelih iz dana u dan sve veći.

“Svakim danom imamo sve veći broj inficiranih ljudi. Napominjem, sve veći broj oboljelih koji su mlađe životne dobi i imaju dodatne simptome. Zapanjujuća je činjenica da pored toga što virus uništi pluća, uništava i bubrege. Susreli smo se sa neprijateljem o kojem malo znamo”, kazao je.

Dr. Kovačević je ponovio da je dokazano da nošenje maske u zatvorenom prostoru, na otvorenom gdje se ne može držati distanca smanjuje šansa da se neko zarazi.

“Distanca je jako bitna, kao i održavanje higijene. Sve tri karike zdravstvenog sistema koje učestvuju u liječenju bolesnika imaju svoje granice. Limite. Liječenje najtežeg bolesnika nas košta između 3.000 i 7.000 KM. Da pomislimo o finansijskom resursu”, kazao je.

Kovačević je rekao kako zdravstveni radnici nisu imali niti dana godišnjeg odmora i da rade svaki dan.

“Nemaju limite. Daju se nesebično. Kadar koji trebamo najviše da pazimo. Proces liječenja je naša zadaća. Proces smanjivanja infekcije je zajednička karika”, zaključio je.

Izvor: Oslobodjenje.ba

Objava Apel na poštivanje mjera i ponašanje: Preminuo pacijent od 35 godina, bez drugih oboljenja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U pitanju je osoba srednjih godina, radnik, koji je radio Italiji, a krajem prošlog mjeseca se vratio u Italiju.

Šeranić je na konferenciji za novinare rekao da je taj pacijent izoliran u Univerzitetsko kliničkom centru (UKC) Banja Luka, a njegovo zdravstveno stanje je dobro, kao i njegovog djeteta, dok je supruga koja je također testirana negativna na koronavirus.

“Ovo nije neočekivano. S pojavom virusa u Italiji bilo je sve teško iskontrolirati s obzirom da nam je ta zemlja važan vanjskotrgovinski partner”, rekao je Šeranić.

Dodao je da se može očekivati još slučajeva oboljelih od koronavirusa.

Šeranić kaže da UKC raspolaže potrenom opremom i osobljem kada je u pitanju koronavirus.

Objava Na koronavirus pozitivno i dijete prvog zaraženog u RS-u pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Stanivuković se najprije osvrnuo na nedavni incident u NSRS kada ga je ministar policije Dragan Lukač udario rukom u lice. Također, dodao je kako je danas podnio i kaznenu prijavu protiv protiv njega.

“Moja glava je dobro, ali se brinem za njegovu ruku. Zato sam mu ponio gips na koji ću napisati ‘ostavka’. On laže kako je ozlijeđem, kako ga boli ruka kojom udara i mlati. Sram neka ga bude. Jači smo i bolji od njih. Pogledajte kako sve nastaje u našoj zemlji. Prvi smo zatražili lokaciju za ove prosvjede, a onda su oni zatražili okupljanje iza nas. Jasno vam je da oni prave cirkus i reality od ove zemlje, a ne mi”, obratio se Stanivuković prosvjednicima.

On je također naglasio kako je režim Milorada Dodika od njih napravio robove, ali ne i sluge te da će se boriti do samog kraja. Dodao je kako neće pasti u zamku režima te im je kazao kako će najprije proslaviti praznike, ali nakon njih kreću u traženje svojih prava.

“Neka vide koliko nas ima, koliko svijetlimo i kako volimo ovu zemlju i kako volimo jedni druge. Prvi dan ove godine koja traje proveo sam u ćuzi. Batinani smo i tučeni na trgu. Neposredno nakon toga u Banja Luci je ubijen Slaviša Krunić, a poslije toga je pretučen i Bruno Batinić u centru grada. Želimo mirno i dostojanstveno da se u 2020. godini izborimo, da im pokažemo da možemo. Dobili smo podršku da vodimo vas, ovaj narod, u bolje sutra, da budemo naši u našoj zemlji”, dodao je on.

Na samom kraju je Draško Stanivuković digao u zrak fotografiju Milorada Dodika na kojoj u jednom dijelu stoji ispred zastave BiH, a na drugom ispred zastave Republike Srpske te je prisutnim građanima rekao kako mijenja svoju retoriku u ovisnosti od vlastitih interesa.

Kako prenosi BNTV, između dva skupa koje dijeli samo nekoliko metara, nalazi se značajan broj policajaca, a na terenu je i jedinica za razbijanja prosvjeda ukoliko isti prerasu u nasilne.

U parku “Mladen Stojanović” više stotina je građana koji nose transparente na kojima se spominje izdaja u kontekstu NATO-a. Građani uzvikuju “lopovi, lopovi”, a na spominjanje ministra Lukača čuli su se zvužduci.

Na pozornicu se popela Jelena Trivić iz PDP-a koja je podsjetila da su zahtjevi oporbe isti – tko je dozvolio da “lažni dokument” o Programu reformi dođe u NSRS i ostavka ministra Lukača.

“Ovdje su slobodni, a tamo su natjerani. Hvala vam što ne date na institucije RS jer zbog toga smo ovdje večeras. Ja sam mlađa i zato hvala umirovljenicima koji su ovdje večeras. Tu su i borci koji su sve ovo stvorili, hvala im. Ono što se dogodilo u Narodnoj skupštini Republike Srpske je kazneno djelo i zato netko mora snositi odgovornost”, rekla je Trivić.

Prosvjednicima na strani oporbe obratio se Nebojša Vukanović iz Srpske demokratske stranke koji je, između ostalog, kazao da građani ne smiju nasjedati na podvale luđaka koji je izgubio razum, aludirajući na Milorada Dodika te pozvavši na ustanak.

Prve prosvjede je organizirao PDP-ov izaslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Draško Stanivuković nakon što ga je ministar unutarnjih poslova RS Dragan Lukač udario u NSRS.

Također, kao glavni razlog navodi se Programska reforma koju je potpisao Dodik kao član Predsjedništva BiH jer oporba smatra da su njome otvorena vrata ulasku BiH u NATO. Ono što je specifično je da oporba također smatra kako je na prošloj sjednici NSRS izaslanicima podijeljen skraćeni oblik originalnog kokumenta.

Kontra prosvjed: Borci podržali SNSD, Dodika i Lukača

S druge strane RTRS izvješćuje o kontra prosvjedu ‘Za Republiku Srpsku’ koji je tek stotinjak metara dalje, a u organizaciji bivših vojnika VRS-a koji podržavaju aktualnu vlast na čelu s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom kao i ministra Lukača kojem su poručili “samo naprijed, uz tebe smo”. Ovaj javni servis skoro i ne spominje prosvjed oporbenjaka.

Skup je počeo obraćanjem zpovjednika Druge krajiške brigade Milorada Savića Čiče.

On je na skupu “Za Republiku Srpsku”, poručio da su “večeras ovdje kako bi podržali Republiku Srpsku i njene institucije koje su u ratu sačuvane i obranjene”.

“Srpska je stvorena voljom srpskog naroda. Da nismo večeras ovdje, iznevjerili bismo svoje zadatke i ciljeve”, rekao je Čiča.

Tu se pojavio pukovnik VRS Cvijo Popović koji je građanima kazao da je prije 24 godine završen oružani sukob, a da je rat nastavljen “protiv Republike Srpske iz FBiH, Hrvatske i zapada”, prenosi RTRS.

Predsjednik Istočne alternative Vojin Pavlović istaknuo je da se “srpski narod treba ponositi što ima ministra Lukača”.

Branislav Okuka, predsjednik udruženja ‘Čast otadžbine’, rekao je da je “Srpska životni rezultat generacija koje su je stvorile”.

“Srpska je stvorena je protiv želje skoro čitavog svijeta”, rekao je Okuka i dodao da “traže poštovanje za svaku prolivenu krv”. Naveo je da je “jasno zašto je ministar unutarnjih poslova Dragan Lukač meta”.

“Nama je zadatak sačuvati institucije Srpske”, poručio je Okuka.

Predsjednik Udruženja veterana ‘Garda Panteri’, Petar Cvjetinović rekao je da su oni jedni od organizatora skupa.
“Mi ćemo uvijek ovako reagirati i braniti institucije koje smo stvorili”, rekao je on.

Pukovnik Cvijo Popović je kazao: “Prije 24 godine završen oružani sukob, a rat je nastavljen protiv Republike Srpske iz FBiH, Hrvatske i zapada. Moramo na svoja pokoljenja prenijeti ljubav prema Srpskoj i prema onima koji se bore za nju”.

Ovom prosvjednom skupu nazočili su i predsjednica Republike Željka Cvijanović, srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik, premijer Radovan Višković, ministar unutarnjih poslova Dragan Lukač, lider SP-a Petar Đokić, predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić, lider NDP-a Dragan Čavić, te članovi stranaka koje čine vladajuću koaliciju, predstavnici nevladinih organizacija proisteklih iz, kako RTRS izvješćuje, ‘obrambeno-otadžbinskog rata’.

(Izvori: BNTV/RTRS)

Objava Oporba okupila svoje, a vlast svoje prosvjednike – i svi brane RS pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Ružica Zadrić osvojila drugo mjesto za najbolju interpretaciju na festivalu “Mali kompozitor” u Banjoj Luci pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Ružica Zadrić, mlada ramska nada, sudjeluje na festivalu “Mali kompozitori” u Banjoj Luci pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Upitno da li je Davor Dragičević živ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ono što se, kaže, dešavalo 30.12., spriječilo je održavanje novogodišnjih koncerata u gradu i svih drugih svečanosti na otvorenom.

Gradske vlasti su, dodaje, zaprimile brojne žalbe ugostitelja, vlasnika hotela i hostela, jer je došlo do otkazivanja posjeta Banjoj Luci.

– I tu je načinjena milionska šteta. U ovom momentu mi se čini da će se organizatori skupova od 30. 12. naći pod tužbama od nekoliko miliona maraka – tvrdi gradonačelnik.

Kao organizatori se pred zvaničnim organima nisu prijavili čelni ljudi pokreta „Pravda za Davida“, poslanici, odbornici ili predsjednici partije, već par mladih Banjalučana, koji će se sada, kako kaže, sa svojim porodicama i pod ogromnom materijalnom odgovornošću naći pred sudovima.

– Neka pitaju one koji su ih gurnuli na prvu liniju zbog čega će sada imati te poteškoće – dodao je Radojičić.

Upozorio je i da će biti teško vratiti povjerenje u Banju Luku na turističkom tržištu.

-Nanesena je nemjerljiva nematerijalna šteta gradu Banjoj Luci, jer će na povratku reputacije i gostiju trebati nekoliko godina. To će osjetiti porodice i zaposleni u sektorima koji zavise od gostiju, kao što su trgovina, ugostiteljstvo, hotelijerstvo i usluge, koji će sigurno mjesecima, a možda i godinama, imati problem kako nahraniti svoje porodice – naglasio je gradonačelnik Banje Luke.

Svi koncerti koji su bili planirani za proslavu Nove godine u Banjoj Luci su otkazani, a 30. 12. trebao je nastupiti Haris Džinović,  Željko Samardžić u novogodišoj noći, dok je 1. 1. Banjalučane i sve goste najvećeg grada RS-a trebalo da zabavlja Željko Joksimović.

Po potpisanim ugovorima svi izvođači, koji su trebali nastupiti tokom tri dana proslave novogodišnjih praznika, su plaćeni, a bit će, kaže, razgovarano o mogućnostima da budu angažovani u nekom drugom terminu.

Radojičić je u izjavi novinarima ukazao da je kompletan plan „Banjalučke zime“ sada „razvaljen“, nema novogodišnjih koncerata, na Trgu Krajine nije tradicionalni „Zimzograd“, a od sigurnosnih okolnosti zavisit će okvirni program pravoslavne nove godine.

Objava Radojičić: Organizatore prosvjeda čekaju milijunske tužbe pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kako javlja reporter N1, neposredno prije uhićenja policija je pokušala otjerati okupljene građane sa Trga Krajine.
Nakon što su to odbili, policija je privela nekoliko učesnika prosvjeda i članova grupe “Pravda za Davida”.

Intervencija policije je uslijedila nakon što je istekao “zakonski rok” za okupljanje.
Okupljanju se odazvao veliki broj građana, a rezultiralo je velikom šetnjom kroz centar Banja Luke i otkazivanjem koncerta Harisa Džinovića.

Oporbeni političari u Republici Srpskoj su na društvenim mrežama negodovali zato što su policajci upotrijebili silu na  prosvjednika pripadnika grupe “Pravda za Davida” u Banja Luci.
Predsjednik Partije demokratskog progresa (PDP) Branislav Borenović napisao je na Twitteru da je 280. dan prosvjeda kao i uvijek do sada protekao mirno i dostojanstveno, bez ijednog incidenta.

“Tisuće i tisuće građana tražilo je istinu i pravdu da bi se na kraju stotine specijalaca obrušilo na dvadesetak ljudi! Bespotrebna i nevjerojatna primjena sile!”, napisao je Borenović na Twitteru.

Draško Stanivuković (PDP) napisao je da su “opet počeli uhićivati, podmuklo”, ali da “građani zbijaju redove i nastavljaju borbu”.

Igor Crnadak (PDP) napisao je da su devet mjeseci nakon Davidovog ubojstva građani Banja Luke uplašeni i zabrinuti za svoju djecu.

U nedjelju večer na ulice je, u znak solidarnosti s građanima Banja Luke, izašlo i na stotine građana Sarajeva u prosvjednu šetnju s jasnom porukom: tražimo Pravdu za Dženana, Davida i svu djecu.

(Izvri: N1/Klix.ba)

Objava Banja Luka u kaosu, uhićuju se prosvjednici, otkazan koncert pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava JOŠ JEDAN PROSVJED U BANJA LUCI: ‘Možete svu vojsku dovesti, ništa nam ne možete’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.