Slavišina priča je jednaka pričama tisuća Mostaraca. Rođen je 1980. u Mostaru, gradu svojih predaka, i tu je živio do svoje jedanaeste godine. Onda ih je zadesio rat, kada zajedno s roditeljima i sestrom ide u izbjeglištvo u Vojvodinu.  – piše Hercegovina.info

„Dugo mi je trebalo da shvatim da se stara kuća u Mostaru u kojoj su živjeli moji preci može restaurirati, obnoviti, umjesto da se sruši i izgradi nova“, priča svoju priču Slaviša. Dodaje da u mladosti nije shvaćao vrijednost tih starih objekata te da je to bila česta tema i rasprava s ocem.

„Ta ideja je izgleda u meni sazrijevala i tinjala dugi niz godina, a sa svakim novim danom pretvarala se u neobičnu želju da ipak nešto konkretno uradim. Kako je vrijeme odmicalo, a godine se nizale, ti stari napušteni objekti sve više su me počeli prizivati“, piše Slaviša.

Sjeća se i datuma kada se u njemu rodila ideja. Bio je početak ljeta, 21. lipanj, a smatra da ju je potaknuo i dolazak na svetu liturgiju u crkvu svetog Vasilija Ostroškog na Bežanijskoj kosi, kada su mu misli odlutale u Hercegovinu i na projekt obnove stare kuće

“Majka je preminula jako mlada 2001. godine u Vojvodini. Nakon što smo sestra i ja završili fakultete i zaposlili se, otac je imao jaku želju da se vrati u Mostar i obnovi cjelokupno imanje. Nažalost, nije uspio završiti taj posao. Preminuo je 2013. godine“, priča svoju priču dalje Slaviša.

Otac mu je bio direktor škole u Potocima, a majka nastavnica

Nakon smrti majke, obitelj seli u Novi Sad, za koji ga vežu lijepe uspomene, a tu upoznaje i suprugu Jelenu. S obitelji jednom ili dva puta godišnje odlazi do Mostara, a jednom prilikom i kćerka izjavljuje kako bi željela da od te kuće napravi etno muzej. I tu počinje prikupljanje starih fotografija, predmeta, uspomena.

“Projekt „Etno kutak – otrgnuto od zaborava“ nije samo moj projekt. To je projekt svih mojih predaka, kojega je zapravo već davno počeo moj otac. Veliko mu hvala za to. Cilj mi je da njegovu nedovršenu misiju kroz ovaj projekt i zaokružim“, piše Slaviša.

Nabavio je i magarce, za sada ima par i trećeg na putu, a plan je već farma od 20-tak magaraca

„Za magarce sam se odlučio jer sam kao mali dosta slušao o njima. To je životinja koja je pomagala i bez koje se nije mogao zamisliti život u Hercegovini. Obnovio sam stare kuće, pokrenuo mini farmu, a ideja je da sada budu za osobno uživanje, a kasnije možda i veća farma, možda do 20-tak magaraca“, priča Slaviša. Poznata je ljekovitost magarećeg mlijeka, a i terapijski učinak ove životinje na djecu s posebnim potrebama.

Što god bilo Slavišin projekt je već uspio. Njime se vratio sebi, osvježio pamćenje na svoje pretke i ostavio ga na poklon djeci.

Objava Slavišu je prizivalo ognjište pradjedova pa je obnovio stare kuće, a pokreće i farmu magaraca pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prošle godine održana je I. kolonija, simbolično na 10. godišnjicu Davorove smrti. Na njoj se predstavilo 20 umjetnika iz BiH i Hrvatske. Radni lokaliteti bili su u Bijelom Polju uz obalu Neretve, tu su umjetnici uz druženje i rad stvorili preko 25 umjetničkih radova.

Za vrijeme kolonije održane su i dvije izložbe, na prvoj su bili izloženi Davorovi crteži i skulpture, a zadnji dan kolonije umjetnici su predstavili svoje radove na skupnoj izložbi.

– Prošlogodišnja je kolonija bila uspješna. Svojim umjetničkim programom unijela je živost na kulturnu scenu male sredine kao što je Bijelo Polje i grada Mostara. Radovi nastali na koloniji prezentirat će se u sklopu izložbi u muzejim i galerijama, a prodavat će se ili donirati isključivo u dobrotvorne svrhe. Tako potvrđujemo istinu da je umjetnost velika onoliko s koliko se ljubavi daje. Želja nam je da Likovna kolonija Davor Sesar zaživi i postane svojevrsna konstanta kulturnih događanja bjelopoljskog kraja. S godinama kanimo proširivati umjetničke sadržaje te pozivati pjesnike, pisce, glazbene, kazališne i srodne umjetnike da nam se pridruže te oplemene koloniju svojim umjetničkim izričajima, rekao nam je Damir Sesar, Davorov brat.

Ističe kako je namjera, njemu i prijateljima koji sudjeluju u organizaciji kolonije, očuvati uspomenu na mladog umjetnika Davora Sesara, koji je iskazujući svojim djelima neraskidivu povezanost s prirodom i svojim rodnim krajem inspiracija i motivacija mladim umjetnicima, kao i svima onima koji su ga poznavali ili će ga kroz aktivnosti i plodove rada ove kolonije tek upoznati.

http://bljesak.info

Objava Ovaj vikend Likovna kolonija Davor Sesar u Bijelom Polju pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.