Piše: Dražen Kustura, Katolički tjednik

Nakon početnih relativno uspješnih i odgovornih mjera u nastojanjima sprječavanja širenja koronavirusa koje su vlasti, na svim razinama, u Bosni i Hercegovini poduzeli u prvoj polovici ožujka, ubrzo su na površinu isplivale sve nelogičnosti, zamršen sustav upravljanja, kao i nestručnost ljudi koji se nalaze na važnim pozicijama u bh. društvu. Takvima je u mnogim slučajevima na pameti zarada, a ne opće dobro te simboliziraju „hadžije“, iz spomenute pjesme, koje žive iznadprosječno i po potrebi se kriju iza religije. Istovremeno stotine ljudi će ostati bez posla i postati „bosi“ (siroti) bez izvora prihoda.

Prateći medije u proteklih mjesec i pol dana netko je mogao pomisliti da su se na scenu ponovno vratili kultni Nadrealisti i u teškom vremenu pandemije odlučili nasmijati narod. No, ni oni u svojoj genijalnosti vjerojatno ne bi predvidjeli sve one stvari koje su pučanstvu u BiH režirali oni koji bi trebali biti najodgovorniji s obzirom na službu koju obnašaju, ali i visoke plaće koje uredno i u ovom vremenu primaju.

Od Mostara do malinjaka

Zaista je teško pobrojati sve propuste odnosno skandale koje su (ne)odgovorni u Bosni i Hercegovini učinili u protekla nepuna dva mjeseca. No, vrijedi podsjetiti na one najpoznatije.

Sve je krenulo iz Mostara, 18. ožujka i čuvene konferencije za medije na kojoj je ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice, Ante Kvesić, u stilu lokalnog kabadahije pokušao objasniti kako je moguće da je prvooboljeli pacijent zaobišao rigorozne i predviđene procedure te zahvaljujući poznanstvima u bolnicu unio virus i tako u izolaciju poslao znatan dio medicinskog osoblja. Tada je tvrdio da je riječ o prvorazrednom iznenađenju te izjavio: „Umisto sprida, uša nam je sazad!“ No, da razloga za paniku nema jer će se sve to očistiti.

Puno ozbiljniji od ravnatelja Kvesića nisu ni oni koji daju suglasnost za njegovo imenovanje, to jest Vlada Federacije BiH. Da je Vladu kao i Federalnu upravu civilne zaštite pandemija uhvatila nespremne bilo je očito već u nedostatku testova i brisova kojima se utvrđuje oboljelih koronavirusom. Pa su onda brže bolje naručili 150 000 testova koje je uvezla kompanija koja se bavi restauracijom namještaja. Za premijera Fadila Novalića, direktora Federalne uprave civilne zaštite Fahrudina Solaka tu očito ništa nije čudno.

Taman kada se mislilo da je to vrhunac paradoksa u BiH, na scenu je ponovno stupio dvojac Novalić-Solak, ali ovaj put potpomognut i trećim članom Fikretom Hodžićem, TV voditeljem i vlasnikom tvrtke Srebrena malina iz Srebrenice čija je osnovna djelatnost prerada i konzerviranje voća i povrća. Trojac 3F (Fadil, Fahrudin i Fikret) pobrinuo se za aferu koja posljednjih nekoliko dana puni stupce gotovo svih medija, a u koju su se uključili i istražni organi zemlje – nabavka 100 respiratora iz Kine za cijenu od 10,5 milijuna KM koje je nabavila tvrtka za preradu voća i povrća. Kada su se mediji ozbiljnije pozabavili ovom tematikom na vidjelo su počele izlaziti brojne nelogičnosti – od izbora kompanije za uvoz, uplate avansa u kompletnom iznosu, sumnjivom dobivanju nužnih dozvola, pojedinačnoj cijeni respiratora i njihovoj svrsi jer se na kraju ne zna jesu li respiratori ili ventilatori ili pak registratori kako ih je nazvala Solakova zamjenica Sunita Alagić, koja se čudom nije mogla načuditi pripadnicima sedme sile zbog čega se digla tolika prašina oko te teme jer je za nju: „Najbitnije (je) da smo mi dobili te respiratore i uopće ne vidim svrhu polemiziranja o načinu nabavke i svi trebamo biti ponosni na vladu FBiH i na njenu opredijeljenost na jačanju našeg zdravstvenog sistema.“

Zlouporaba religije

Osim ovoga još besmislenije objašnjenje dao je izravni sudionik ove afere, Fikret Hodžić. Njegov poduži odgovor na Instagram profilu može se ukratko svesti na igru emocijama. Umjesto konkretnih odgovora on podsjeća da je iz Srebrenice, da se nalazi u mjesecu Ramazanu te na neizostavnu 1992. Valjda su ta tri argumenta dovoljna da se opravda potrošnja 10 i pol milijuna KM proračunskog novca to jest novca građana BiH.

No, nažalost nije Fikret jedini jer ovakvim „poslovnim poduhvatima“ stanovnici BiH svjedoče gotovo tri desetljeća unazad. Stoga bi se umjesto Fikreta da je imao mogućnosti sigurno našao i neki Ante iz Posušja ili Stevo iz Laktaša, a objašnjenja bi vjerojatno bila slična, snažno prožeta vjersko-nacionalnim osjećajima.

Fikretovi respiratori samo su vrh ledenog brijega koji je ponovno potvrdio moralno propadanje bh. društva kojega snažno karakterizira: partijska podobnost, nestručnost, marifetluci i potkradanje vlastitog naroda uz sveprisutnu zlouporabu religije. To je proces koji traje već gotovo 30 godina. Znatan dio bivšeg komunističkog kadra preko noći je zamijenio dresove i od ateista postao „vjernicima“, ali zapravo nije doživio suštinsku promjenu. Tako da i danas na sceni imamo komunistički mentalitet prikriven nacionalizmom koji se ogleda u tome da: partijska kartica ili rođačka veza zapošljava – u kojoj je važnija podobnost od stručnosti, da mnogi gledaju zagrabiti iz proračuna tamo gdje se može ili barem sebe ugraditi u ugovore o donacijama i namještenim natječajima… No, za razliku od pravih komunista koji su prezirali religiju i vjerske zajednice, znatan dio političke elite od 1990-ih pa do danas igra upravo na kartu religije. Oni sumnjivog životopisa, sa sve tri strane, često se nalaze u prvim redovima ili safovima bogomolja, osobito u izbornim godinama, te se pri tome žele prikazati dobrotvorima uz pokoju donaciju za izgradnju crkve ili džamije, a ustvari na taj način žele kupiti dio vjerskih službenika. Novopečeni tajkuni će rado sudjelovati na zajedničkim molitvama, ali dosta njih neće dati zasluženu plaću radnicima. Biti dionikom kriminalnih i koruptivnih radnji, poput čuvenog slučaja Asim (op. Asim Sarajlić), i pri tome zazivati Božje ime njima očito nije strano. I sve se to događa bez trunke stida i odgovornosti dok narod šuti i jedini izlaz vidi u dobro poznatom bosanskom humoru.

Sustavne promjene

Situacija će se teško promijeniti dok Međunarodna zajednica bude podržavala aktualno stanje stalnim davanjem mnogobrojnih kredita i održavanjem ovakvog državnog aparata na životu. Stoga je cijelom bh. društvu potrebna sustavna promjena, prije svega moralna, a onda i svaka druga. Tek kada do toga dođemo nećemo imati slučajeve: da nam testove i brisove kupuje firma za restauraciju namještaja, a respiratore, registratore ili ventilatore malinar; da se vjerski službenici bave izlječenjem koronavirusa; da starlete tumače prednosti i opasnosti 5G mreže; i da nam u budućnosti pekari budu prodavali vakcine… Valjda ćemo dočekati da se svatko bavi svojim poslom.

Do tada će Fikretov primjer biti pokazatelj da je u ovakvoj Bosni i Hercegovini moguće biti i „bos“ jedva preživljavajući od danas do sutra, ali i „hadžija“, uz cijenu poslušnosti, podobnosti i nemorala.

Objava U BiH je ipak moguće biti i bos i hadžija pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.