Prijave se vrše na e-mail adresu obiteljvn@gmail.com ili na telefon br. +387 63 885 500. Prijaviti se možete i u župnom uredu gdje zaručnici imaju prebivalište, a potom će župnici proslijediti broj sudionika dekanu u kojem će se održati tečaj. Kotizacija po paru iznosi 40 KM.

Program zaručničkih tečajeva

9:30 – 10:30       Osnovne odrednice kršćanskog braka (teološko-duhovni vid)

10:30 – 10:45     Pauza

10:45 – 11:45     Psihologija bračnog para. Motivi izbora bračnog partnera (psihološko-pedagoški vid)

11:45 – 12:00     Pauza

12:00 – 12:30     Radionica: Komunikacija u braku i obitelji

13:30 – 14:30      Seksualnost kao Božji dar. Prirodno planiranje obitelji (medicinski vid)

14:30 – 14:45     Pauza

14:45 – 15:45     Božji plan o braku i obitelji (pravno-moralni vid)

15:45 – 16:30     Plenum i diskusija

Objava NAJAVA: Tečaj za sakramentalni brak u Ramskom dekanatu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Armenija, mala zemlja smještena na južnom Kavkazu, pretežno je kršćanska i postoji već tisućljećima. Međutim, desetljeća ratova, vjerskih progona, genocida i etničkog čišćenja ugrozila su postojanje armenskih kršćana u Karabahu, spornoj regiji koju svojataju i Armenija i Azerbajdžan, javlja International Christian Concern (ICC).

Groblje Yerablur je podsjetnik na strahote koje su se događale. Ono nije samo groblje, nego i svetište onih koji su ugradili živote u temelje svoje domovine. Tu su pokopani junaci koji su pali braneći armensku zemlju.

Iskhan Petrosyan bio je jedan od 5 000 vojnika koji su umrli štiteći Karabah od azerbejdžansko-turske agresije prošle godine. Bio je čovjek pun optimizma, vedre i nježne duše, koji je u zlu vidio pozitivnu stranu i uvijek bio nasmijan.

Njegovi baka i djed su preživjeli genocid otprije 110 godina u Osmanskom Carstvu. On je služio vojsku za vrijeme prvog armensko-azerbajdžanskog rata 1988.

Izbijanjem novih sukoba 2020. bio je jedan od prvih koji se prijavio za borbe. Hrabro je krenuo naprijed zaštititi svoju zemlju i svoje kćeri, od kojih je jedna najavila vjenčanje. Znao je da je njihova budućnost u pitanju. Želio je da njegova unučad ne naslijede rat. Htio im je ostaviti mirnu državu. Međutim, kao i brojni drugi, nije preživio te je pokopan u Yerablur Panteonu.

Prije nekoliko dana njegova kći Taguhi udala se za svog voljenog muškarca, baš kako je i planirano. Posjetila je očev grob u Yerabluru i prije braka zatražila njegov blagoslov.

Mladenka nema vjenčani buket u rukama već stavlja cvijeće na očev grob i s tugom u očima iznosi svoje osjećaje nakon vjenčanja.

Ko kaže da život na zemlji prestaje kada srce stane s kucanjem? Na groblju Yerablur Pantheon heroji žive dokle god ih se neko sjeća, posjećuje njihovo posljednje počivalište i moli za njihove duše.

Ž.I., KT

Objava Kada brak započneš sa zbogom pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Koliko su trajali najkraći brakovi u BiH? Pojedini su se razveli nakon samo nekoliko dana pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Brak je navodno postao najkraći u povijesti Kuvajta, prenosi msn.com.

Lokalni mediji pišu da se žena poskliznula kad je izlazila od matičara. Njezin novopečeni muž rekao joj je da je glupa, prije nego što je tražila poništenje braka.

Incident je izazvao brojne reakcije, a Twitter su preplavile poruke suosjećanja s mladenkom. “Ako se tako ponaša odmah na početku braka, bolje je da ga ostaviš”, “brak bez poštovanja neuspješan je od samog početka”, neki su od komentara. – piše Index.hr

Sudeći po statistikama, Kuvajt je druga arapska zemlja kad je riječ o broju razvoda. Prema statistici iz 2017. godine, koju je objavilo tamošnje Ministarstvo pravosuđa, oko 60 % brakova u zemlji završi razvodom.

Osim tradicionalnih razloga, prednjače razvodi takozvanih “brakova iz interesa”.

Objava Tražila rastavu nakon tri minute braka pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

SAVJETI KAKO SE BRINUTI O SVOM MUŽU

Objava Savjeti iz 1950-ih za žene u braku su dosta smiješni. Neke su se stvari prilično promijenile pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Tečaj su vodi stručni predavači iz Ureda za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije. Predavači dr. sc. fra Šimo Ivelj, dr. sc. vlč. Dubravko Turalija, dr. sc.  Sanda Smoljo (psiholog i psihoterapuet), dr. Ana Pecirep, liječnica, mladima su predavali o temama iz područja teologije,  crkvenog odnosno ženidbenog prava, morala i medicine.

Prije početka predavanja polaznike tečaja pozdravili su fra Mato Topić, dekan Ramskog dekanata i vlč, Marko Tomić, župnik u Prozoru.

U kratkom odmoru između predavanja razgovarali smo sa predavačima te smo od njih dobili informaciju da su od mladih uglavnom dobili povratne informacije kako su dosta toga novoga čuli i naučili na ovakvom tečaju. Također su naši sugovornici naglasili da su uočili nedostatak komunikacije kod parova što je često problem brakova. Česta pitanja mladih su o rastavi braka. Međutim, u Crkvi se brak ne može rastaviti, nego poništiti pod određenim okolnostima, te je i to novost za mlade.

Fra Šimo Ivelj je tijekom svog predavanja polaznicima pojasnio definiciju braka prema Kanonu te je istaknuo da ta definicija u sebi sadržava bitne elemente: savez, zajednica svega živoga, da je brak po svojoj naravi usmjeren na dobro ženidbenih drugova, rađanje i odgajanje potomstva.

Tijekom popodnevnog predavanja fra Mato Topić je uručio knjige najstarijem i najmlađem polazniku te im čestitao na tom njihovoj odluci.

Kako je tečaj bio cjelodnevan netko se morao pobrinuti i za tjelesnu okrjepu. Tu je bio uvijek spremni Mladen Topić Buco koji je pripremio svoje roštiljske specijalitete.

Svima koji će ove godine sklopiti brak želimo mir, ljubav i blagoslov u njihovu zajedničkom životu.

Objava Foto: Na Gračacu održan tečaj priprave za brak pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Priredio: Dražen Kustura

Osim sakramenta to je i jedna od bitnih oznaka ljudske prirode koju je Bog ustanovio od početka čovjekove egzistencije riječima: „I reče Jahve, Bog: ‘Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on’ (…) Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku (Post 2,18.22).“

Iskonsko shvaćanje braka blagoslovio je i Isus svojim proglasom da čovjeku nije dopušteno otpustiti ženu svoju, a kršćanski teolozi smatraju da je i sam blagoslovio ženidbu svojom nazočnošću na svadbi u Kani Galilejskoj.

Kršćansko razumijevanje braka razlikuje se od drugih poimanja braka prije svega jer je to sakrament, zatim monogamijska priroda braka podrazumijeva tjelesno i duhovno jedinstvo supružnika, njihovo međusobno prihvaćanje i posvećenje te na kraju njihovu otvorenost životu kroz rađanje djece.

Ipak, postoje određene razlike u poimanju katoličkog i pravoslavnog braka: najprije u Pravoslavnoj Crkvi djelitelj sakramenta je svećenik, a ne supružnici kao u katoličkoj tradiciji, zatim postoje razlike u načinu prestanka bračne veze i mogućnosti rastave. U pravoslavlju brak može prestati zbog četiriju razloga: fizičke smrti jednog od supružnika, zakonitim proglašenjem smrti jednog od bračnih drugova, polaganjem monaških zavjeta (traži se pristanak i druge strane) te ukoliko oženjeni svećenik bude izabran za biskupa uz dopuštenje supruge, bračna veza može prestati.

Pravoslavlje poznaje i rastavu onda kada nastupi tzv. moralna smrt. Razloge moralne smrti donosi Arhijerejski sabor svake autokefalne Crkve. U Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi postoji devet razloga koji dopuštaju rastavu: preljub, ugrožavanje života supružniku, namjerni pobačaj, namjerno i neopravdano napuštanje ženidbenog druga više od godinu dana, nestanak bračnog druga duže od dvije godine, teška duhovna ili tjelesna bolest koja kod žena traje više od tri godine, a kod muškaraca više od pet, seksualne nastranosti, otpad od pravoslavne vjere i izopćenje iz Pravoslavne Crkve. Katolička Crkva ne priznaje ove razloge i ne dopušta rastavu braka.

/Nedjelja.ba/

Objava Brak (ženidba) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Takav jedan slučaj zabilježen je u Trebinju, gdje su se mladenci vjenčali u subotu, a zahtjev za razvod podnijeli već u narednu srijedu. U braku su uspjeli ostati samo tri dana!

Vaso Čihorić, trebinjski matičar, kaže kako zna za taj slučaj, ali pojašnjava da do zakonitog razvoda nije moglo tako brzo doći. – Mladenci su ubrzo prestali živjeti zajedno, ali do sudskog razvoda je vjerojatno prošlo i nekoliko mjeseci –  ističe Čihorić.

Psiholog Čedomir Novaković kaže da je trebinjski slučaj za Ginisovu knjigu rekorda. – To me asocira na brak iz inata, ljutnju ili neku osvetu, što se i prije događalo. Poznati su mi primjeri da su brakovi pucali ubrzo nakon vjenčanja, i to većinom nakon bračnog putovanja – kaže Novaković.  I Semberci imaju slučaj sličan trebinjskom.

Kako je potvrdila šefica Matičnog odsjeka u Bijeljini Dragana Ljubojević, jedan bračni par se na razvod odlučio 12. dan nakon vjenčanja. – Taj brak je počeo velikom svadbom i veseljem i ništa nije ukazivalo na to da nešto nije u redu. Nismo doznali razloge razvoda nakon tako kratkog vremena – govori Ljubojević. Prema njezinim riječima, takvi slučajevi ipak ne utječu na broj vjenčanja, kojih ima i po nekoliko tjedno.

Kad bi jedna priča iz Krajine bila službeno potvrđena, titula za najkraći bračni staž pripala bi mladencima iz okoline Bihaća. Priča kaže da par nije dočekao ni mrak, jer je mlada pobjegla sa svadbenog slavlja.

Druga priča kaže da se djevojka koja je s roditeljima živjela u Njemačkoj i tu se zabavljala s Njemcem ipak, na inzistiranje roditelja, udala za „našega“. Svadba je organizirana u BiH, ali je djevojka odlučila pobjeći sa slavlja nakon vjenčanja sa zabranjenom ljubavi, koji je došao po nju u BiH. Navodno je i ostavila pismo na graničnom prelazu Izačić, u kojem je navela da je pobjegla dobrovoljno i da je ne traže. Još je roditeljima, navodno, poručila kako je udajom ispunila njihovu želju, a sada ispunjava svoju.

I Čihorić kaže kako je ranije čuo za slučajeve da je mlada pobjegla s vjenčanja, ali da se to nije dogodilo ni na jednom vjenčanju koje su obavili on i njegovih petoro kolega matičara u Trebinju.  Psiholog Čedomir Novaković ističe da je opći trend u BiH da brakovi sve češće pucaju.  – Sve ukazujje na to da će sve manje biti čvrstih, a sve više brakorazvodnih parnica od objektivnih do potpuno bizarnih razloga. Sve manje je istinske ljubavi. Sve ovo ukazuje na onu narodnu poslovicu: “Samo se još sirotinja voli, sve je drugo rentirano” – kazao je Novaković.

Objava Najbrži razvodi u BiH: Vjenčali se u subotu, razišli u srijedu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prije pedeset godina, 11. siječnja 1967., pod svetom misom u Gospinoj crkvi na Šćitu Marko Brković i Ljubica r. Krešo izrekli su pred Bogom i ljudima svoju bračnu privolu, obećavši jedno drugom vjernost i ljubav do groba, uz nazočnost crkvenih kumova Stipe i Mate Brkovića, rodbine i prijatelja. Istog datuma na Šćitu su vjenčani i Jure Bradić i Danica r. Ivanika. Vjenčatelj je bio fra Mladen Lucić.

Isto tako su pod svetom misom 14. kolovoza 2017. godine u filijalnoj crkvi sv. Nikole Tavelića na Orašcu Marko i Ljubica obnovili i potvrdili svoju bračnu privolu u nazočnosti svoje djece, unučadi, rodbine, prijatelja i fratara (fra Ivana Šarčevića, fra Ivana Jelića, fra Mije Šarčevića, fra Jure Perića, fra Miljenka Petričevića, fra Mate Topića, fra Stjepana Lovrića i fra Marka Ćorića) zahvalivši Bogu za pedeset godina bračnog života. U kršćanskom braku rodili su troje djece: Ankica, Anđelko i fra Tomislav. Ankica i Anđelko podarili su im šestero unučadi.

Marko je radni vijek započeo radeći pet godina u Austriji i Njemačkoj, a nastavio u Hrvatskoj do mirovine. Ljubica je ostajala kući brinući se za rast, odgoj i školovanje djece, čekajući muža i djecu da se vrate iz bijela svijeta kako bi ih ponovno ispraćala u tuđinu. Živjelo se skromno, kao i kod drugih ramskih obitelji njihova vremena, ali reducirano na blagoslovljenu jednostavnost.

Neka Bog podari još mnogo godina ovozemaljskog života Marku i Ljubici!

Objava Pedeseta obljetnica braka Marka i Ljubice Brković pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U crkvi svetog Ivana Krstitelja  na Uzdolu, tamo i gdje su vjenčani 1967. godine, došli su sa svojom obitelji zahvaliti Bogu za proživljeni zajednički život.

Alojzija je rođen u obitelji Anđelka i Anđe Stojanović 18. siječnja 1942., na Uzdolu u selu Križ u vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je njegov otac Anđelko službovao kao hrvatski vojnik na  otoku Visu. Dok je Alojzija proživljavao poslije rata svoje djetinjstvo morao je gledati kako mu „narodna vlast“ odnosi iz kuće sve što se moglo odnijeti.

Anica je rođena u obitelji Stipe i Zorke Stojanović 14. studenog 1949. godine na Krančićima u župi Uzdol. Njezin otac Stipo kao hrvatski vojnik preživio je Križni put, tri osude na smrt strijeljanjem i progone koji su uslijedili nakon rata.  Ozna i „narodna vlast“ često su upadali u malu seosku kućicu na Krančićima i odvodili Stipu u nepoznato, a djeca i supruga bi ostajali u plaču i neizvjesnosti.

Iako je život bio težak, ipak je mladost bila vesela. Alojzija i Anica zavoljeli su se i svoju ljubav okrunili brakom 1967. godine.

U kršćanskom braku rodili su četvero djece; Ružicu, Zorana, Miru i Ivana koji su im podarili 8 unučadi.

Alojzijin i Anicin život nije se puno razlikovao od života brojnih naših obitelji. Nakon sklapanja braka Alojzija ubrzo odlazi na privremeni rad u Njemačku koji je trajao 37. godina.  Dok je on kruh za obitelj zarađivao u tuđem svijetu, daleko od obitelji, za to vrijeme njegova supruga Anica bila je majka i težak. Od 50 godina bračnog života Alojzija je u Njemačkoj proveo 37.

Za svoj život i sve što im je Bog dao zahvalili su zajedničkim misnim slavljem u župnij crkvi na Uzdolu koju je predvodio župnik don Ivo Tomić.  On je u prigodnoj propovijedi naglasio važnost obitelji koja se mora prenijeti i na sve mlađe generacije, a to su posvjedočili Alojzija i Anica unatoč dugoj i teškoj razdvojenosti. Vjera u Boga i odgoj djece u kršćanskom i hrvatskom duhu bile su im glavne vodilje.

O pedesetogodišnjem braku Alojzija je rekao: „Sve čovik preživi, a najteža mi je bilo daleko od obitelji. Kada vidim da su dobro i zdravo i svoju unučad onda mi nije ništa žao. Sada uživam u mirovini i najviše volim biti na Uzdolu.“

Njegova supruga Anica o svom bračnom životu je rekla: „Najteža mi je bila ta razdvojenost i što sam morala sama odgajati djecu i brinuti se za sve. Ali fala Bogu i Gospi koja mi je uvijek bila na pomoći kada god je trebalo.“

Slavlje je nastavljeno uz obiteljski stol.

Objava Zlatna obljetnica Alojzija i Anice Stojanović pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.