Zadro, inače iz Dobroše u Rami, prva je žrtva Muslimanskih oružanih snaga, a ubijen je 23. listopada 1992. godine. Tako je prošla 33. godina od početka otvorenog sukoba između Hrvatskog vijeća obrane i MOS-a.

Zajednički sastanak vojnih i civilnih vlasti Hrvata i Muslimana trebao je rezultirati smirivanjem napetosti, ali je zbog tragičnog događaja na lokalitetu Zgonovi završio otvorenim sukobom. U vrijeme samog sastanka Zadro je ubijen iz zasjede Muslimanskih oružanih snaga razvozeći hranu vojnicima na položaje.

Povremena pucnjava na području Prozora prerasla je u otvoreni sukob, muslimanske snage se nakon toga povlače prema Jablanici, a područje Prozora i oko Ramskog jezera se stavljaju pod kontrolu.

U nekoliko dana u listopadu 1992. kada je počeo otvoreni sukob, osim Zadre su poginuli i Josip Glibo iz Ljubunaca te Ante Džolan iz Rumboka. Ranjeno je 18 pripadnika HVO.

Objava DAN OBRANE PROZORA Prije 33 godine tragično je ubijen Franjo Zadro pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Šimun je danonoćno boravio upravo na prvoj crti obrane, gdje je vojnicima prenosio svoje znanje koje je stekao u postrojbi specijalne policije. Bio je pripadnih HVO-a od ožujka 1992. godine i imao je čin brigadira.

Nakon 30 godina, njegova obitelj, prijatelji i suborci se tugom i ponosom sjećaju hrabrog i poštenog Šimuna. Poginuo je na samom početku ratnih sukoba na prostorima Rame, 7. srpnja 1992. godine, na prvoj crti obrane – položaj Rosoje.

Iza velikog junaka uvijek stoji meko ljudsko srce

U Ramskom Vjesniku, tadašnjem ratnom izdanju stoji:

“Poginuo je još jedan hrvatski vitez. Nije dočekao slobodu, a toliko je za njom žudio. Volio je svoju Hrvatsku i svoju Ramu u koju je došao da joj daruje svoju mladost, svoj život. Još se ni naživio nije, a iskusio je mnoga bojišta. Branitelji Rame i Hrvatske rado su ga vidjeli u svom društvu. Nikad nije ni puno glasno pričao, a uvijek je puno radio, branio svoje. Nije imao velikih vojničkih ambicija. Ta momčina je plijenila skromnošću, poštenjem i nenametljivošću. Ništa u njemu nije bilo odbojno. Naoko mrk pogled, sušta je suprotnost blagoj naravi i smirenosti duha. Njegovi izravni kontakti s običnim ljudima, s borcima, svima su ulijevali nadu u pobjedu i bolje sutra. Ne obraćam se Šimi izravno, jer nije želio da ga ljudi u oči hvale, da mu laskaju. Bilo mu je neugodno kada bi ga u susretu tko pohvalio. Iza velikog junaka uvijek stoji meko ljudsko srce i tiha skromna duša. Što će ostati s nama dok nas bude. Darovao je domovini sve što se darovati može. Nije ništa žalio za svoj narod. Cijeli mu je život bio ispunjen brigom, borbom i ljubavi. Svi, koji ga znaju, znaju za što je živio. Za to je i poginuo. Hvala mu.”

Posthumno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom

Spomenica i Red se dodjeljuju kao časni znak vječnog spomena poginulima za hrvatsku državu u ratu te izravnoj ratnoj opasnosti. Pokojni Šimun je rođen 24. kolovoza 1969. godine, od majke Kate i oca Franje. Jedan je od prvih koji je sudjelovao prilikom stvaranja hrvatske vojske, te je stupio u specijalne postrojbe policije u Lučkom. Čovjek je koji je udario temelje brigade “Rama”.

Objava Šimun Fofić Fofa tragično je poginuo na današnji dan 1992. godine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Don Marko se u propovijedi kratko osvrnuo na život svetog Ivana Krstitelja, čije rođenje sutra slavi uzdolski kraj. Ovaj je svetac prema riječima don Marka pripremio put kojim je cijelom čovječanstvu donesena radosna vijest.

“Vjerujem da smo svi radosni i ponosni. (…) na one koji su dali svoj život za slobodu i mir. Mislimo na sve hrvatske majke i očeve koji su izgubili svoje sinove i kćeri zbog onih koji su se opredijelili na stranu zla. (…) Mislimo na sve hrvatske branitelje i stradale hrvatskog naroda čija tijela leže u raznim poznatim i nepoznatim jamama (…) Molimo danas na ovoj svetoj misi da im Gospodin udijeli vječni mir i blaženstvo”, kazao je između ostaloga don Marko na misi uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja.

Nakon svete mise okupljeni članovi udruge, vjernici, žitelji i gosti upriličili su paljenje svijeća i molitvu u Memorijalnom centru, a potom se u mimohodu uz ratne stjegove krenulo do spomen obilježja kod Osnovne škole “Veselko Tenžera” Uzdol, gdje su položeni vijenci za sve poginule branitelje. Opijela je u Memorijalnom centru i kod spomen obilježja izmolio uzdolski župnik don Ivan Ivančević.

Vijence su položili članovi obitelji poginulih branitelja, članovi Udruge 3. bojne brigade “Rama” i branitelja Uzdola, izaslanstvo HNS-a, Koordinacija udruga iz Posušja, izaslanstvo Općine Čitluk, članovi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz Prozor-Rame, Ministarstvo oružanih snaga Bosne i Hercegovine i drugi.

“Ivandanski svitnjaci” se u uzdolskom kraju prema riječima organizatora organiziraju sa zadaćom i ciljem očuvanja sjećanja na sve poginule branitelje u Rami. Također, ove su godine organizatori uručili zahvalnice svim maloljetnim braniteljima, a koji su u Domovinskom ratu bili pripadnici 3. bojne brigade “Rama”.

Zahvalnice su posthumno uručene maloljetnim poginulim braniteljima Josipu Knježeviću, Ivanu Kolakušiću, Miroslavu Križancu, Draženu Sliški, Marku Vladiću, Branku Pajiću, umrlim braniteljima Milanu Mariću i Milenku Križancu te živućim braniteljima Miroslavu Brizaru, Darku Ivanku, Nenadu Bilošu, Juri Brajki, Slavku Barešiću, Radovanu Vidoviću, Peri Budimu, Ivanu Brajki, Ivici Crnjcu, Anti Stojanoviću, Ivanu Pajiću, Niki Mariću, Peri Brajki, Mati Brajki, Peri Mendešu, Draganu Križancu, Ivanu Križancu, Ivici Pavloviću, Jozi Brajki, Pavi Mariću, Cmiljanu Brajki, Peri Mariću, Franji Škarici, Ivici Mariću, Draženu Vladiću,Nikoli Mariću, Ivici Topiću, Nikici Brajki, Ivici Pavloviću, Mariju Džankiću, Stipi Topiću, Vedranu Topiću, Zoranu Antunoviću, Milenku Križancu, Blažu Vladiću, Miri Mihalju, Ivici Mihalju, Emanuelu Mihalju, Davoru Raiču, Marku Škarici, Miri Krajinoviću, Zoranu Petroviću, Zoranu Juriću, Draganu Barešiću, Mariju Raiču, Milenku Raiču, Ivanu Pajiću, Robertu Knježeviću, Mirku Juričiću i Miji Budimu. 

“Na poseban način na današnji dan želim uputiti pozdrave našim bivšim maloljetnim braniteljima, pripadnicima 3. bojne. Vaš doprinos u obrani ovih prostora je nemjerljiv, kako izravno na bojišnici tako je vaša nazočnost davala motiva i nama seniorima da budemo ustrajni i odlučni u obrani našeg ognjišta. (…) Ovo je dan 3. bojne, dan okupljanja iseljenih i sadašnjih župljana župe Uzdol. Dan naših prijatelja i dobronamjernih ljudi, dan prisjećanja na doživljene radosti. Ovo je dan, prije svega, našeg zajedništva”, kazao je okupljenima predsjednik Udruge 3. bojne, Josip Prskalo.

Nakon prigodnog druženja upaljen je svitnjak, što je dugogodišnja tradicija ramskog kraja povodom Ivandana.

Mjesto Uzdol, na poseban je način obilježilo stradanje Hrvata u Domovinskom ratu, zbog čega je nadbiskup Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić 2016. godine Uzdol proglasio mjestom posebnog pijeteta žrtvama Domovinskog rata.

Objava Svečano svoj dan obilježila 3. bojna brigade “Rama” Hrvatskog vijeća obrane pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nakon prijema gostiju na Trgu Josipa Stadlera, uslijedila je sveta misa za sve poginule ramske branitelje koju je predslavio prozorski župnik don Marko Tomić u suslavlju župnika iz Rumboka fra Ilije Jurića.

Don Marko je istaknuo kako je se danas na poseban način trebamo spomenuti naših dragih branitelja koji su svoj život položili za ovu domovinu. Kao jedinu nadu za pokojnike župnik je istaknuo Božje milosrđe, a pokojniku ništa ne pomaže koliko molitva, nikakvo cvijeće, svijeće ili pak vijenci.

“Je li teško kad ih se sjetimo izmoliti bilo koju molitvu, pa makar ‘pokoj vječni daruj mu gospodine’, ali sjetimo ih se, jer mi danas hodimo slobodno zbog toga što su oni dali svoj život za to. (…) Vrijedni su spomena, vrijedni su uspomene i vrijedni molitve”, zaključio je don Marko na početku svete mise.

Obilježavanje se nastavilo mimohodom s ratnim stjegovima postrojbi HVO do spomen obilježja u Prozoru, uz pratnju vojnog orkestra Oružanih snaga BiH i ramskih mažoretkinja.

Članovi obitelji, predstavnici Koordinacije udruga, izaslanstvo Općine Prozor-Rama, politički predstavnici stranaka, Udruga “3. bojna”, izaslanstvo ratne bolnice u Rumbocima, izaslanstvo Ministarstva branitelja HNŽ i Oružane snage BiH, Koordinacija udruga iz Uskoplja, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata iz Tomislavgrada i Livna i drugi, položili su vijence i upalili svijeće kod spomen obilježja u Prozoru.

Program je vodila Ana Burić, opijelo kod spomenika za poginule ramske branitelje izmolio župni kapelan don Ivan Mijać. Podsjećamo da je prošle godine otvorena spomen soba poginulim ramskim braniteljima, a koja je smještena u Domu kulture u Prozoru. Spomen soba je otvorena u suradnji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata i Općine Prozor-Rama.

Općinski stožer HVO-a Prozor osnovan je u proljeće 1992. i do sredine ljeta bio je u sastavu vojnih snaga HVO-a za Srednju Bosnu. Po podjeli HVO-a na operativne zone od 31. kolovoza 1992. godine, Prozor je ušao u sastav Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina (OZ SZH), čije je sjedište bilo u Tomislavgradu.

Manevarska struktura (satnije i bojne) počela se osnivati sredinom svibnja

Zapovijed za osnivanje brigade u Rami Odjel obrane HVO-a izdao je 16. rujna 1992. Do tada je obrana organizirana pod zapovijedanjem Općinskog stožera HVO-a i u tradiciji nekadašnje Teritorijalne obrane. Po zabilješci iz osobnog dnevnika generala HVO-a Željka Šiljega od 8. studenoga 1992., brigada “Rama” imala je oko 1500 ljudi i držala je crtu dužine oko 10 kilometara.

U ratnom razdoblju od 1992. do 1994. brigada “Rama” izgubila je 87 ljudi, a više od 150 ih je bilo ranjeno. Poginula su i dva zapovjednika. Brigada “Rama” kao konačni poraz Armije BiH uzima vojnu operaciju kodnog naziva “Tvigi ’94” i zauzimanje sela Here.

Objava Svečano obilježena 33. obljetnica osnutka brigade “Rama” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Žrtvovati život za dobro i obitelj

Nakon svete mise za sve poginule ramske branitelje, koju je predslavio don Marko Tomić u suslavlju župnika iz Rumboka fra Ilije Jurića, upriličen je mimohod s ratnim stjegovima postrojbi HVO-a do spomen obilježja u Prozoru. Mimohod je uz pratnju Prvog vojnog orkestra Oružanih snaga BIH i Mažoretkinja Rama s ratnim stjegovima postrojbi prošao od crkve Presvetog Srca Isusova do spomenika.

Župnik Tomić posebno se tijekom misnog slavlja osvrnuo na branitelje, ljude koji su uvijek odlazili u vatru događaja i žrtvovali svoj život, za dobro i za obitelj, sve kako bi se stasalo i živjelo u jednoj stvarnosti koja je tada vladala, istaknuo je Tomić.

Predstavnici Koordinacije udruga, izaslanstvo Općine Prozor-Rama, politički predstavnici stranaka, Udruga “3. bojna”, izaslanstvo ratne bolnice u Rumbocima, izaslanstvo Ministarstva branitelja HNŽ i Oružane snage BIH, Koordinacija udruga iz Uskoplja, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata iz Tomislavgrada i Livna i drugi, položili su vijence i upalili svijeće kod spomen obilježja u Prozoru.

Program je vodila Ana Burić, molitvu je kod spomenika za poginule ramske branitelje izmolio prozorski kapelan don Josip Marković. Tijekom svete mise i svečanosti polaganja vijenaca i otvaranja spomen sobe pjevala je vokalna skupina “Fortissimo”.

Mjesto trajnog sjećanja

Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća svečano je otvorena spomen soba poginulim ramskim braniteljima, a koja je smještena u Domu kulture u Prozoru. Spomen soba je otvorena u suradnji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata i Općine Prozor-Rama. Prisutnima su se obratili načelnik općine Prozor-Rama, dr. Jozo Ivančević i Mijo Šarčević ispred Koordinacije udruga.

“Hvala svima vama koji ste došli kako bismo zajedno otvorili spomen sobu poginulim ramskim braniteljima. Na ovom mjestu moći ćemo se s tugom, ali s ponosom prisjetiti mnogih sretnih trenutaka u našem životu”, kazao je između ostaloga Šarčević te dodao: “Vremena se mijenjaju, nažalost mijenja se i odnos prema braniteljima kao i prema samom Domovinskom ratu. Dok je za neke samo prošlost i prolaznost, za istinske Hrvate poginuli i umrli branitelji su temelj drage nam domovine.”

Načelnik općine Ivančević osvrnuo se na sadašnjost u kojoj žive ramski branitelji. Rama je mjesto koje se kroz Domovinski rat nalazilo uz samu bojišnicu, a njezini stanovnici pretrpjeli su velike gubitke.

“Nažalost, to ni dan danas nije dovoljno prepoznato i uvaženo, iako bi trebali imati neku prednost u projektima koji se financiraju javnim sredstvima, naši sugrađani nemaju nikakvu prednost pri ocjeni svojih projekata. Sličan status neprepoznavanja i neuvažavanja ima i brigada ‘Rama’. Jedna je od rijetkih brigada koja nije dobila posebna priznanja, nema ni viših činova, a znamo da su priznanja dobivale postrojbe koje su bile puno manje izložene ratnim djelovanjima”, kazao je Ivančević između ostaloga.

Nakon prigodnog programa organizirano je druženje uz domjenak.

Općinski stožer HVO-a Prozor osnovan je u proljeće 1992. i do sredine ljeta bio je u sastavu vojnih snaga HVO-a za Srednju Bosnu. Po podjeli HVO-a na operativne zone od 31. kolovoza 1992. godine, Prozor je ušao u sastav Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina (OZ SZH), čije je sjedište bilo u Tomislavgradu.

Manevarska struktura (satnije i bojne) počela se osnivati sredinom svibnja

Zapovijed za osnivanje brigade u Rami Odjel obrane HVO-a izdao je 16. rujna 1992. Do tada je obrana organizirana pod zapovijedanjem Općinskog stožera HVO-a i u tradiciji nekadašnje Teritorijalne obrane. Po zabilješci iz osobnog dnevnika generala HVO-a Željka Šiljega od 8. studenoga 1992., brigada “Rama” imala je oko 1500 ljudi i držala je crtu dužine oko 10 kilometara.

U ratnom razdoblju od 1992. do 1994. brigada “Rama” izgubila je 87 ljudi, a više od 150 ih je bilo ranjeno. Poginula su i dva zapovjednika. Brigada “Rama” kao konačni poraz Armije BiH uzima vojnu operaciju kodnog naziva “Tvigi ’94” i zauzimanje sela Here.

Objava Svečano obilježena 32. obljetnica osnutka brigade “Rama”, ramski branitelji dobili spomen sobu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Pozivamo sve obitelji poginulih branitelja, ratne vojne invalide, dragovoljce veterane Domovinskog rata, sve bivše pripadnike Brigade Rama Hrvatskog vijeća obrane, kao i sve građane da zajedno 8. svibnja obilježimo 32. obljetnicu brigade. Svima vama čestitamo 32. obljetnicu brigade ‘Rama’!”, poručili su iz Koordinacije.

Program

10:30 Prijem gostiju

11:00 Misa za sve poginule u crkvi Presvetog Srca Isusova u Prozoru

12:00: Mimohod s ratnim stjegovima postrojbi HVO do spomen obilježja u Prozoru

12:30: Polaganje vijenaca kod Spomen obilježja poginulim Ramskim braniteljima u Prozoru

13.00 Otvaranje spomen sobe poginulim ramskim braniteljima

Druženje i domjenak

Objava NAJAVA: 32. obljetnica brigade “Rama” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Iz Koordinacija Udruga smatraju da je ova vojna operacija pod kodnim nazivom “Tvigi ’94” bila briljantna te da je na prostorima Rame napokon donijela stanje mira. Akcija je provedena 24. siječnja 1994. godine, a brigada “Rama” HVO je u sklopu iste porazila snage 4. korpusa Armije BiH.

Brigada “Rama” je tijekom operacije izgubila tri vojnika, Josipa Kudića, Damira Halužana Haša i Dragu Barešića.

Snage “Rame” su tog dana oslobodile selo Here

Brigada je uspješnom akcijom ostvarila strateški i psihološki cilj, a to je da je osim same pobjede i zauzimanja strateškog cilja, istovremeno srušen i mit o nepobjedivoj Armiji BiH koji je zavladao tadašnjim medijima, a koja je nakon te operacije izgubila svoje snažno vojno uporište. Pobjeda HVO je izmijenila odnos snaga na potezu ramsko-uskopaljske bojišnice te bila prekretnica tijeka rata.

Prema izvješću brigadira Vinka Vrbanca poslanom Glavnom stožeru HVO, u operaciji “Tvigi ’94” je poginulo najmanje 30 pripadnika Armije BiH.

Postrojbe brigade “Rama” na desnom su krilu operacije koordrinirano napadale iz četiri pravca

Prvi pravac napada bio je iz rajona Komin prema Konjskom, koji su izveli Postrojba za posebne namjene „Marinko Beljo“ i vod 3. bojne „Uzdol“. Drugi pravac bio je iz rajona sela Jurići u pravcu Herske krivine. Iz ovog pravca napadna djelovanja vršili su pripadnici 3. bojne i vod iz Dobroše. Treći pravac, također iz rajona sela Jurići, bio je desno od Herske krivine, izravno prema selu Here. Napad iz ovog pravca vršili su pripadnici 1. bojne „Fofa“. Četvrti pravac bio je iz smjera Uzdola, preko zaseoka Pale. Iz ovog pravca napadali su Protudiverzantski vod „Bata“, Interventno-diverzantski vod „Ivan Peran – Ino“ i Izviđačka desetina.

Kada je PPN „Marinko Beljo“ osvojila kotu Krstišće neprijatelj je doveden u poluokruženje, vojnici panično napuštaju svoje položaje, ostavljajući naoružanje i opremu te se povlače u selo Here.

Ranjeno je 17 vojnika. Operacijom su zapovijedali general Slobodan Praljak, pukovnik Ante Pavlović, zapovjednik brigade “Rama”, bojnik Josip Vidović, zapovjednik sektora i brigadir Goran Vučić, zapovjednik 3. bojne.

Objava “TVIGI ’94”: Trideseta godišnjica akcije koja je donijela stanje mira na prostorima Rame pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Program je počeo svetom misom u novoj župnoj crkvi u Uzdolu, a koju je predslavio preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, u koncelebraciji sa svećenicima iz Rame, župnikom don Ivanom Ivančevićem, don Ljubom Zelenikom, vojnim kapelanom, don Josipom Dedićem, odgajateljem u internatu u Katoličnom školskom centru “Petar Barbarić” u Travniku te nekadašnjim uzdolskim župnikom don Miljenkom Džaltom.

Nakon svete mise su okupljeni članovi Udruge, vjernici, žitelji i gosti upriličili paljenje svijeća i molitvu u Memorijalnom centru

“Hvala vam dragi branitelji što čuvate memoriju na vaše poginule pripadnike. Jer, čuvanje pamćenja ne znači da želite živjeti mržnju, nego na istini želite graditi proces pomirenja i praštanja na ovim prostorima. Od te bitke, od toga zadatka nemojte se nikada dati umoriti, a svaka vaša nova obljetnica neka bude znak da Uzdol živi. Sveti Ivan Krstitelj večeras nas okuplja s križem u ruci i pokazuje na Jaganjca koji oduzima grijehe svijeta. Uzdol je župa koja je nastaja u sjeni toga križa. U toj sjeni je neprestano rasla i patila, ali i živjela. Ta sjena križa nije hladovina, nego drvo s najljepšim cvijetom – Kristom, koji je kao pobjednik od mrtvih ustao. Neka vam to dragi branitelji bude poruka i poziv, znamen u kojem uvijek pobjeđujete”, kazao je u propovijedi preč. Matija.

Članovi Udruge potom su mimohodom prošli do spomen obilježja kod Osnovne škole “Veselko Tenžera”, gdje su položeni vijenci za sve poginule branitelje. Opijela je u Memorijalnom centru i kod spomen obilježja izmolio preč. Matija.

Vijence su položili članovi obitelji poginulih branitelja, članovi Udruge 3. bojna brigade “Rama” i branitelja Uzdola, članovi Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata iz Prozor-Rame, izaslanstvo Općine Posušje i Koordinacija braniteljskih udruga Posušje, Mjesna zajednica Donji Veliki Ograđenik s obiteljima poginulih branitelja, Ministarstvo oružanih snaga Bosne i Hercegovine.

Okupljenima se na kraju obratio i predsjednik Udruge 3. bojna Josip Prskalo, zahvalio svima na dolasku, ukazao na važnost čuvanja sjećanja na sve ramske branitelje te najavio Izbornu skupštinu Udruge 3. bojna brigade “Rama” i branitelja Uzdola u nedjelju u 12 i 30 sati u prostorijama Osnovne škole “Veselko Tenžera”.

“Ivandanski svitnjaci” organizirani su sa zadaćom i ciljem očuvanja sjećanja na sve poginule branitelje u Rami”, poručili su organizatori. Nakon prigodnog druženja upaljen je svitnjak, što je dugogodišnja tradicija ramskog kraja povodom Ivandana.

Objava Svečano obilježen Dan Udruge 3. bojna brigade “Rama” i branitelja Uzdola pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Predstavnici Koordinacije udruga, izaslanstvo Općine Prozor-Rama, politički predstavnici Ramske narodne stranke, HDZ BIH i HDZ 1990, Izaslanstvo ratne bolnice u Rumbocima, izaslanstvo Ministarstva branitelja HNŽ i Oružane snage BIH, Koordinacija udruga iz Uskoplja, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata iz Tomislavgrada, položili su vijence i upalili svijeće kod spomen obilježja braniteljima u Prozoru.

Opijelo je predmolio don Josip Antukić, župni kapelan.

Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća sudionici ovogodišnje svečanosti mimohodom su, uz pratnju Prvog vojnog orkestra OS BIH i Mažoretkinja Rama, s ratnim stjegovima postrojbi prošli do crkve Presvetog Srca Isusova u Prozoru gdje je služena misa za sve poginule branitelje. Sveto misno slavlje je predslavio don Josip Antukić u koncelebraciji sa župnikom iz Rumboka.

Nakon svečanog misnog slavlja organizirano je prigodno druženje uz domjenak

Općinski stožer HVO-a Prozor osnovan je u proljeće 1992. i do sredine ljeta bio je u sastavu vojnih snaga HVO-a za srednju Bosnu. Po podjeli HVO-a na operativne zone od 31. kolovoza 1992. Prozor je ušao u sastav Operativne zone Sjeverozapadna Hercegovina (OZ SZH), čije je sjedište bilo u Tomislavgradu. Manevarska struktura (satnije i bojne) počela se osnivati sredinom svibnja. Zapovijed za osnivanje brigade u Rami Odjel obrane HVO-a izdao je 16. rujna 1992. Do tada je obrana organizirana pod zapovijedanjem Općinskog stožera HVO-a i u tradiciji nekadašnje Teritorijalne obrane. Po zabilješci iz osobnog dnevnika generala HVO-a Željka Šiljega od 8. studenoga 1992., brigada Rama imala je oko 1500 ljudi i držala je crtu dužine oko 10 kilometara.

U ratnom periodu od 1992. do 1994. brigada “Rama” izgubila je 87 ljudi, a više od 150 ih je bilo ranjeno. Poginula su i dva zapovjednika. Brigada “Rama” kao konačni poraz Armije BIH uzima vojnu operaciju kodnog naziva “Tvigi ’94” i zauzimanje sela Here.

Objava Svečano obilježena 31. obljetnica osnutka brigade “Rama” Hrvatskog vijeća obrane pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pokojni Šimun je rođen 24. kolovoza 1969. godine, od majke Kate i oca Franje. Jedan je od prvih koji je sudjelovao prilikom stvaranja hrvatske vojske, te je stupio u specijalne postrojbe policije u Lučkom. Čovjek je koji je udario temelje brigade “Rama”. Poginuo je na samom početku ratnih sukoba na ovim prostorima, 7. srpnja 1992. godine, na prvoj crti obrane – položaj Rosoje.

Posthumno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom. Dodjeljuje se kao časni znak vječnog spomena poginulima za hrvatsku državu u ratu te izravnoj ratnoj opasnosti.

Šimun je danonoćno boravio upravo na prvoj crti obrane, gdje je vojnicima prenosio svoje znanje koje je stekao u postrojbi specijalne policije. Bio je pripadnih HVO-a od ožujka 1992. godine i imao je čin brigadira.

Njegova obitelj, prijatelji i suborci se s tugom, ali i ponosom sjećaju ovog nadasve hrabrog i poštenog čovjeka.

Objava Šimun Fofić Fofa tragično poginuo na današnji dan na položaju Rosoje pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.