U ime suorganizatora prije početka predstavljanja pozdrave je uputio Viktor Šekerija, predsjednik HKD Napredak Uskoplje. Pozdrave je uputio i Goran Batinić, predsjedatelj Općinskog vijeća Gornji Vakuf-Uskoplje.

Interes je bio više nego zapažen budući budući da je dvorana Hrvatskog doma bila prepuna.

Na predstavljanju su govorili sam autor Josip Kalaica, bugojanski ratni župnik fra Janko Ljubos, prof. dr.sc. Zdenko Klepić i prof. Josipa Ćorić Kalaica.

Josip Kalaica je do sada napisao četiri knjige s tematikom stradanja Hrvata Bugojna. S prikupljanjem podataka i pisanjem započeo je odmah nakon izlaska iz logora Stadion u Bugojnu 19. ožujka 1994. godine što je rezultiralo upravo s četiri dokumentarističke knjige.

Fra Janjko Ljubos bio je župnik u Bogujnu od 1988. godine pa sve do poslije rata. Svjedočio je o ratnim stradanjima u Bugojnu.

Rcenzent sve četiri Kalaicine knjige je prof. dr. sc. Zdenko Klepić koji je podvukao da su Kalaicine knjige izuzetno vrijedan dokumentaristički materijal koji može biti polazište za druge radove i istraživanja o svemu onome što se dogodilo u Bugojnu ratnih godina i stradavanju Hrvata Bugojna.

Velika podrška i pomoć svome ocu je Josipa Ćorić Kalaica koja je uz oca radila kako bi sve te njegove knjige ugledale svjetlo dana i posvjedočile o ratnim stradanjima.

Predstavljanje je moderirao Zdenko Anutović.

Više pogledajte u vido prilogu:

Objava U Gornjem Vakufu-Uskoplju predstavljene dvije knjige Josipa Kalaice pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Obilježavanje je započelo dan ranije, 18. ožujka 2024. godine prikazivanjem filma „Zidine“ u Hrvatskom domu u Kandiji. Ovaj film govori o logorima za Hrvate na području Bosne i Hercegovine tijekom Domovinskog rata.

Na samu obljetnicu na gradskom groblju Sultanovići u 10 sati položeni su vijenci i upaljene svijeće kod spomen obilježja

Vijence su položili predstavnici Hrvatske udruge logoraša Domovinskog HVO-a zajedno s braniteljskim udrugama priistklim iz Domovinskog rata, izaslanstvo HNS-a, izaslanstvo Republike Hrvatske Zvonko Milas, veleposlanik u BiH Ivan Sabolić i Anto Zelić savjetnik u Vladi Republike Hrvatske, izaslanstvo Ministarstva obrane BiH i oružanih snaga, te predstavnici Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Bugojna. Opijelo je izmolio fra Jure Šekerija, župni vikar u Bugojnu.

Nakon polaganja vjienaca i paljenja svijeća Miroslav Zelić, predsjednik bugojanske udruge hrvatskih logoraša je kazao: „Dočekali smo nakon 30 godina da oni najodgovorniji budu dovedeni na sud pravde, odnosno, da bude podignuta optužnica. Izlazak iz logora je za nas bio sretan dan i možete samo zamisliti kako smo se osjećali nakon premlaćivanja, vađenja krvi, likvidacije naših prijatelja kada smo dočekali slobodu. Od ovog postupka koji se vodi protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića očekujemo da ćemo otkriti mjesta gdje se nalaze posmrtni ostaci 15 nasilno odvedenih bugojanskih Hrvata.“

U 11 sati u župnoj crkvi svetog Ante Padovanskog služena je misa za sve poginule, nestale i umrle zarobljenike. Misu je predvodio fra Božo Milić, duvanjski gvardijan.

Tijekom propovijedi je između ostalog kazao: „Slavimo Svetog Josipa, zaštitnika cijele crkve. Svaki je svetac, svetac, Bogu mio, ali sveti Josip zauzima posebno mjesto. U zadnje vrijeme razvija se prisutnost i pobožnost Svetom Josipu. Posebna vremena traže posebne ljude, a još više posebne svece. Sveti Josip je definitivno jedan takav. Bio je običan čovjek kojeg su rodili njegov otac i majka. On je bio čovjek koji je preživio teške trenutke. Mi se danas sjećamo teških trenutaka pa nam se tako još lakše usporediti sa Svetim Josipom.”

Bugojanski Hrvati katolici žele živjeti u Bugojnu. Ima onih koji se vraćaju u mirovinu, ima čak i mladih obitelji koji ne samo da ostaju u svom mjestu, nego s i vraćaju.

Nažalost, ima i onih koji odlaze za boljim životnim uvjetima

Lucija Pavlović sa svojom obitelji živi stalno u Bugojnu i ne samo kao zastupnica u Saboru Središnja Bosna, nego kao vjernica pozitivno promatra život u Bugojnu unatoč svim poteškoćama, ali se nada boljim vremenima vjerujući u Božju pomoć.

„Nakon dvadeset godina Hrvati imaju svog zastupnika u Saboru županije Središnja Bosna. Što s tiče života Hrvata Bugojna jedini preostali naš oslonac je dragi Bog u kojeg sve nade polažemo. Imamo veliku sreću da unutar naše župne zajednice borave časne sestre koje se brinu za svaku dušu u Bugojnu. Redovno imamo obiteljske susrete, za djecu, za mlade, jednostavno za sve generacije. Hvala Bogu u zadnje vrijeme ima povratnika uglavnom mladih obitelji, a dosta je onih koji su iskazali svoju želju za povratkom. Ekonomsko stanje se nije posebno popravilo, ali su ljudi spoznali druge vrijednosti, pripadnosti i ljubav prema domovini. Najveći problem je i dalje zapošljavanje posbno u općinskim institucijama. Od 29 zaposlenih osoba u općinskoj upravi radi samo 12 Hrvata, a od toga će uskoro dvije žene u mirovinu pa će ih ostati svega 10. Imamo 10 javnih ustanova i poduzeća u kojima ne da Hrvati ne vode neko od njih, nego nema ni uposlnih. Nemamo nešto jakih privatnih poduzetnika koji bi nam bili dobar oslonac”, kazala je između ostalog Lucija Pavlović

Objava Obilježena 30. obljetnica od izlaska hrvatskih zarobljnika iz logora „Stadion“ u Bugojnu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Okupljene je prije početka same promocije pozdravila predsjednica HKD NAPREDAK, podružnica Bugojno, gospođa Dubravka Vukadin. Moderatorica večeri bila je Tajana Ivić, dok je večer glazbenim izvedbama obogatila mlada ekipa iz “Ne’a frke”, Iman Hadžiabdić, Alen Cetin i Sanjin Manović.

“Socijalno osviješteni, a krajnje senzibilni, kako to i dolikuje pjesničkim dušama, pokazat će nam kako doživljavaju, proživljavaju i bilježe svoje misli, razočaranja, ushićenja i snove. Podijelit će s nama svoju prošlost, sadašnjost i budućnost, način na koji ih je poezija spojila. I ako to nije velika stvar, tražit ćemo da nam odaju kako se to postaje pjesnik i što to čovjeka nagna da prolije svoje osjećaje na papiru”, kazala je Ivićeva u najavi.

Odlasci i povratci

Ovaj trojac bilježi zajedničke nastupe još iz studentskih dana u Mostaru, a publici su predstavili šest zbirki poezije. Cvitković je autorica “Lucidnih zapisa” i “Kako zaštititi djevojčice od pogibije”. Za “Lucidne zapise” je 2017. godine osvojila Hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca “Zdravko Pucak”, a njenu drugu zbirku izdao je upravo NAPREDAK iz Livna.

“Bila u Mostaru, Berlinu ili Zagrebu, glasom lišenim prijetvornosti i socijalne neosjetljivosti pjesnikinja progovara o egzistencijalnoj anksioznosti. Odlasci i povratci eskaliraju u bjegove i potragu, a prepreke, sumnje i dvojbe s kojima se jedna mlada žena iz ratno-poratne generacije suočava, dovode do pitanja otuđenosti i vlastite pozicije u svijetu, na razmeđu lokalnog i globalnog, te želje za postojanjem izvan skučenosti u kojima smo odrasli, ali i nemogućnosti i svjesnog odbijanja da se od njih u potpunosti udaljimo”, napisao je o Sandrinoj poeziji pjesnik Tino Deželić.

Profesor hrvatskog jezika i književnosti i novinar iz Travnika, Ivan Volić, publici se također predstavio s dvije zbirke. Katolički školski centar “Petar Barbarić” izdao je njegov prvijenac “Sedamnaest osvita”, kao i drugu zbirku pjesama “Prostori sebe”.

Uronjeni u prostore sebe

“Tražeći intimni komentar na proživljena iskustva i opažaje, Volić otkriva različite prostore sebe koji se podjednako isprepliću i razdvajaju kroz privlačnu dinamiku nedorečenosti koja će, moguće, postati njegov prepoznatljiv pjesnički potpis. (…) I mada u potpunosti uronjen u prostore sebe Volić komunicira s vanjskim svijetom: njegovo je pjesništvo odraz izgubljenih borbi, besciljnih čežnji i trajno prisutnih (umjetničkih) nemira, kroz koje se, bez otvorene kritike, ali s pritajenim angažmanom ipak poručuje: “Treba s bačenim idealom / i hladnom sobom /povjerovati u početke”, napisala je o Ivanovoj poeziji recenzentica, doc. dr. sc. Tina Laco

Mladen Topić, novinar i pjesnik iz Prozora-Rame publici se također predstavio s dvije zbirke pjesama, “Ptice će preletjeti grad” iz 2014. godine” te “Pod opsadom srca”, koje je izdao samostalno, a na drugoj zbirci pjesama recenzenti su bili upravo Cvitković i Volić.

“Na kraju, Mladenova je poezija i svojevrsna himna nove generacije mladih pjesnika čija će opredijeljenost i poetički uzlet tek postati primjetljivi književnoj kritici. To je ona generacija koja je premlada da bi pamtila rat, ali joj je rođenjem usađen strah da možda živi između dva rata. A ona, usprkos svemu, odlučuje živjeti. U Bosni i Hercegovini”, kazao je Volić o poeziji Mladena Topića.

“Dan prije nego je Mladen po drugi put objavio poeziju na ‘Astronautu’ ja sam se pozdravila s Mostarom. Čudno je kako Mladen stalno smišlja scenarije za odlazak, a svaki put kad pročitam radnju i upoznam se s likovima, jedino o čemu mogu razmišljati je ovdje i sada. Mostar sam dugo voljela titrajima koje sam mogla imenovati jedino pojmovima iz Mladenovih pjesama”, napisala je Cvitković ranije o ciklusu pjesama koje je Topić pisao u Mostaru.

Napretkovi dani kulture

Napretkovi dani kulture održavaju se od 13. svibnja do 14. lipnja 2023. godine u Bugojnu. Organizator događaja je podružnica NAPRETKA u Bugojnu, a pokrovitelj načelnik općine Bugojno Hasan Ajkunić.

Publika je tako od sredine svibnja mogla uživati u raznim kulturnim događanjima, kao što je koncert “Mom gradu” Vokalnog ansambla Bugojno. U Hrvatskom je domu predstavljena i publikacija “Umjetnost spaja”. Svoj program su imali i učenici Srednje glazbene škole “Jakov Gotovac” uz goste iz Osnovne škole “Bugojno”.

Članovi likovne sekcije Hrvatskog kulturnog društva NAPREDAK predstavili su svoje stvaralaštvo početkom lipnja, a umjetnica Nina Mučibabić predstavila je svoj unikatni nakit od epoksidne smole i suhog cvijeća i voća.

U gradskom parku u Bugojnu održana je i Večer bajki koju je moderirala Sabina Grozdić.

Bugojanska publika će 10. lipnja imati priliku poslušati koncert Kulturno-umjetničkog društva “Filip Dević” iz Splita, a program će službeno biti zatvoren 14. lipnja urnebesnom komedijom “Pidžama za šestero” u Maloj kazališnoj dvorani Kulturno-sportskog centra u Bugojnu.

Objava NAPRETKOVI DANI KULTURE: Bugojno ugostilo pjesnike iz Rame, Glamoča i Travnika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U nedjelju 19. ožujka 2023. godine obilježena je 29. obljetnica oslobođenja iz logora Armije BiH.

Obilježavanje 29. obljetnice oslobađanja iz logora započelo je  polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na groblju Sultanovići u 10 sati. Vijence su položili i svijeće upalili predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata Hrvatskog vijeća obrane, izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u BiH  i Oružanih snaga BiH.

Opijelo za sve poginule i nestale izmolio je bugojanski župnik fra Ivan Pilić

Misa za sve poginule i nestale bila je u 11 sati u župnoj crkvi svetog Ante koju je predvodio fra Stipo Karajica, gvardijan u Sesvetskoj Sopnici, inače nekadašnji kapelan u Bugojnu.

Prije mise sve prisutne je pozdravio  župnik fra Ivan Pilić, naglasivši bivše župnike u Bugojnu kao što je fra Janjko Ljubos, domaći svećenik i bivši profesor u Visokom fra Marko Ćorić te predstavnike vlasti i društveno političke zajednice.

Nakon mise u župnom uredu upriličena je promocija troknjižja Josipa Kalajice koje govori o stradavanju Hrvata Bugojna.

Za sve vjernike i goste u crkvenom dvorištu Udruge proistekle iz Domovinskog rata pripremile su prigodnu zakusku.

Iz godine u godinu na ovoj obljetnici provlači se stalna čežnja za pravdom nalogodavaca i izvršitelja zločina i progona Hrvata Bugojna

Postrojbe Armije BiH iz Bugojna su tijekom rata protjerale 15 tisuća Hrvata, 311 hrvatskih civila i vojnika je ubijeno, a oko 2 tisuće hrvatskih zatočenika prošlo je torture nekoliko desetaka logora u kojima su okrutno mučeni, ubijani, a oni najistaknutiji odvedeni su u nepoznato.

Kroz logor “Stadion”, odnosno pod tribinama nogometnog kluba “Iskra”, prošlo je ukupno 550 Hrvata, prema podacima Udruge hrvatskih logoraša Bugojna

Njih 294 koji su na današnji dan razmijenjeni 1994. u ovom logoru prije razmjene boravili su punih osam mjeseci. Dan kada su konačno razmijenjeni slave kao drugi rođendan, jer im je uspjelo preživjeti hladnoću, izgladnjivanje te brojne druge torture među kojima su i prisilna vađenja krvi i odvođenja na prve crte obrane gdje su služili kao živi štit.

Život u Bugojnu ni danas nije lak. Hrvata  što je ostalo ili se vratilo odmah nakon rata bore se koliko znaju i mogu.  No, ohrabruje činjenica da ima mladih obitelji koje svoju budućnost vide u Bugojnu, a ima i onih koji se vraćaju. Naravno, među tim povratnicima je ponajviše umirovljenika koji svoje umirovljeničke dane žele provesti u svome Bugojnu.

Ekonomska kriza uzima svoj danak ne samo kod svih stanovnika Bugojna. Odlazi se trbuhom za kruhom.

Objava BUGOJNO: Obilježena 29. obljetnica izlaska hrvatskih logoraša iz logora Stadion pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Vesela Straža kod Bugojna kroz povijest je poznata kao mjesto gdje se nalazio franjevački samostan i pored kojeg su prolazili putovi iz Središnje Bosne prema Splitu. Tu je Husein Smajić je izgradio crkvu pored otkrivene srednjovjekovne crkve. On ju je sam nazvao „Crkva mira, ljubavi i poštovanja“. Na blagdan Gospe od Anđela 2. kolovoza 2022. svečano misno slavlje predvodio je uzoriti Vinko kardinal Puljić u 11 sati koji je tom prigodom i blagoslovio novu crkvu župe Bugojno.

Blagoslovu kapelice sudjelovali su brojni svećenici iz Bugojna, Skopljske doline, Kupresa, ali i drugih krajeva Bosne i Hercegovine te mnoštvo vjernika i drugih gostiju.

Kardinal Puljić je tijekom propovijedi istaknuo: “Ova crkva na svoj način štuje pamćenje naše prošlosti i zato smo je nazvali spomen crkva. Spomen, jer se tu nekada nalazila crkva i samostan”, te dodao zašto je tako brzo odlučio blagosloviti crkvu. “Zašto sam forsirao, jer još nije gotova? Da se danas otvori. Mojem mandatu je kraj. Ja bih htio zaokružiti svoj mandat upravo ovom crkvom”, kazao je kardinal.

Prema učenju Crkve, vjernici na franjevačku svetkovinu Gospa od Anđela, ili Porcijunkula, mogu dobiti potpuni oprost. “Ova nova crkva nije dovršena, ali je simbol. Crkva se trajno treba izgrađivati”, poručio je kardinal te dodao kako do kraja života uporno trebamo izgrađivati svoju vjeru.

Prisutnima se na kraju misnog slavlja prigodnim riječima obratio i novi bugojanski župnik fra Ivan Pilić koji je kazao: “Hvala vam što ste odučili da današnji dan zajedno provedete ovdje s nama. Na koncu, zahvaljujem obitelji gospodina Smajića, kao i svim darivateljima koji su kroz ovo vrijeme pomagali gradnju ove crkve. I na koncu, na posebnom mjestu zahvaljujem našem uzoritom kardinalu koji je danas ovdje s nama, koji nam je poklonio svoje vrijeme da blagoslovimo ovu lijepu crkvu. I da se ubuduće, barem na ovaj današnji dan, jednom godišnje možemo ovdje zajedno sastati, pomoliti i tražiti od Boga sam oprost.”

Projektant nove kapelice je bugojanski arhitekt Zdenko Antunović

U kapelici je postavljena i blagoslovljena slika Gospe od Anđela koja je dar jedne Njemice. Također je postavljena i prigodna izložba uz ostatke srednjovjekovne crkve s pronađenim arheološkim artefaktima. Kardinal Vinko Puljić za crkvu je u Veseloj Straži darovao kalež i misnicu. Oltar je dopremljen iz Njemačke, a misa je danas obavljena ad orientem (na istok) , kao što se obavljala u vrijeme rane Crkve, za razliku od današnjeg versus populum (prema narodu) načina.

Kip Jelene Kotromanić, akademski je rad kipara Ante Braovac. U prirodnoj je veličini, kako legende kažu, ima krunu na glavi te u ruci drži mač koji je nosio njezin muž Stjepan Dabiša, bosanski kralj od 1391. do 1395. godine te titularni kralj Hrvatske i Dalmacije.

Husein Smajić nije skrivao radost današnjeg događaja

Husein Smajić je nakon blagoslova kapelice kazao: „Zašto sam ovo učinio? Za ljubav ovog naroda. Za ljubav naše zemlje koja se zove Bosna i Hercegovina. Za ljubav jedinstva i za ljubav da se ne razdvajamo po nacionalnosti, nego da se poštujemo kao ljudi i ne budemo neka plemena. To sve činim za mir i poštovanje među ljudima.“

U cjelokupni kompleks uloženo je desetak milijuna KM

Ljudi su prepoznali ovo bogatstvo i lijepu dolinu Vesele straže i srednjovjekovnu crkvu. „Tu je i naša kraljica Jelena Kotromanić Gruba koja je jedina žena bila vladarica Bosne. Nju je bosanska vlastela skidala s vlasti i zatočila je ovdje u ovoj crkvi. Naša kraljica je čekala više od 600 godina da to otkrijemo. Njoj u čast smo podigli spomenik. Vjerujem da je sahranjena tu. Slali smo pronađeni skelet u Ameriku na procjenu i dobili smo podatke da se radi o bosanskoj kraljici, jedinoj ženi na tronu koja je vladala Bosnom”, kazao je Smajić.

Za sve uzvanike i goste organiziran je ručak te postavljen veliki šator s hranom i pićem kako bi se svi posjetitelji mogli okrijepiti. Nezaobilazan dio svakog slavlja kojem prisustvuje kardinal Vinko Puljić je i pjevanje sevdalinke “Tebi majko misli lete”, za koju je ovom prigodom kardinal Vinko pojasnio: “Zašto volim ovu pjesmu? Zato što u ovom vremenu majčinstvo premalo cijeni. A mi svi imamo četiri majke kao kršćani. Majku koja nas je rodila, a danas znademo kako se to majčinstvo malo cijeni. Druga majka je domovina čiji materinji jezik govorimo. Treća majka je majka Crkva i četvrta majka je majka Božja koju smo danas ovdje častili kao Gospu od Anđela. I zato ja tu pjesmu rado pjevam.”

Slučajno otkriće srednjovjekovne crkve

Husein Smajić je poduzetnik iz Vesele, Bugojno. Na svom imanju Vesela straža tijekom izvođenja radova na izgradnji mini-hidroelektrane 2014. godine naišao je na zanimljive arheološke ostatke. Otkriće je prijavio nadležnim institucijama očigledne dokaze da je riječ o crkvi koja je nekada davno bila na tom mjestu. Zatim je vlastitim sredstvima nastavio iskapanja pod stručnim nadzorom te su iskopani veoma zanimljivi arheološki nalazi.

Prema nekim procjenama crkva datira u 13 stoljeće. O tome svjedoči i jedan sačuvani pisani dokument iz 1406. godine  u kojem se navodi da je u toj crkvi održan kapitul bosanke franjevačke vikarije od sve Bosne, te da ju je pohodio sam bosanski kralj Stjepan Ostoja.

Smajić je zemljište darovao Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Nakon konzerviranja otkopanih zidova Smajić je odlučio izgraditi novu crkvu koja je upravo danas posvećena. Arheološka iskapanja od 2015. godine vođena su pod nadzorom Franjevačkog muzeja “Tomislavgrad”.

Kustos muzeja i ujedno arheolog koji je nadzirao radove Stipan Dilber je kazao: „U ovaj projekt Franjevački muzej Tomislavgrad uključio se 2015. godine i tu smo stalno aktivni. Na istraživanjima su radili Ljubo i Kruna Oreč, arheolozi iz Posušja. Ja sam povremeno dolazio i vodio računa o istraživanjima. Istražili smo ostatke crkve. U sklopu istraživanja pronašli smo 12 grobova. Najznačajniji je grob broj 1 i tu je pronađeno ono što je najznačajnije, a to je platno prošiveno zlatnim nitima, znači, baršun. Nađeno je jako puno luksuznih predmeta koji se vežu za velikaške obitelji koje su živjele na ovom prostoru. Vesela je bila značajan trgovački centar. Ovdje je pronađena jedna od većih crkvi istraženih na prostoru bosanskog kraljevstva. Prema povijesnim izvorima na prostoru Vesele je bio franjevački samostan. Imamo indicije da bi ovdje mogla biti crkva koja je bila u sklopu franjevačko samostana. Buduća istraživanja će to dokučiti.“

Ovom izgradnjom i blagoslovom poslana je jedna zanimljiva poruka o Bosni i Hercegovini u kojoj se donedavno ubijalo. Za Smajića i sve druge je to poruka mira, poruka suživota. Kada su izvođeni radovi na otkopavanju dolazile su žene muslimanke i donosile ručak i kolače za ljude na terenu.

Ovom crkvicom Smajić je želio da to bude crkva „od sve BiH“, odnosno, svih Bosanaca i Hercegovaca. Ostale fotografije pogledajte na službenoj Facebook stranici Ramskog Vjesnika FOTOGALERIJA.

Objava BUGOJNO: Kardinal Vinko Puljić blagoslovio crkvu koju je izgradio Husein Smajić pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ipak, moramo se malo vratiti u prošlost. Župa Bugojno nastala je odvajanjem od župe Gornji Vakuf (tada Gornje Skoplje) kao mjesna kapelanija godine 1844. i od tada ima matice. Župom je proglašena 1858. godine.

Franjevci djeluju ovdje od vremena bosanske samostalnosti. Ima pokazatelja da je u 15. stoljeću u Veseloj Straži (danas Vesela kod Bugojna) postojao franjevački samostan, što jasno ukazuje na dugi kontinuitet franjevačke nazočnosti. Gradnja sadašnje župne crkve započela je godine 1879. što je potrajalo dugo vremena. Crkva je pokrivena 1886. godine. Po svojoj arhitekturi ona slijedi bazilikalni tip crkve. Po dimenzijama je, uz tolišku, najveća u Bosni.

U župi se nalazi i nekoliko područnih crkava: Drvetine (izgrađena 1970. godine, zapaljena 7. kolovoza 1993., obnovljena 2000. godine), Donji Vakuf (izgrađena 1934., renovirana 1990., iznutra oštećena eksplozivom 1995., renovirana 1998. godine), Guvna (izgrađena 1990. godine, u posljednjem ratu oštećena granatama, obnovljena 1999. godine), Bristovi (izgrađena 1990. godine, u ratu razrušena, obnovljena 1999. godine), te osam kapelica i isto toliko groblja: u Bristovima, gdje je nedavno postavljeno zvono i blagoslovio ga kardinal Puljić,  Čaušlijama, Lonđi u Donjem Vakufu, Lenđerovini, gradsko groblje Sultanovići, groblje Svilen, te groblja u Veseloj i na Guvnima.

Župa svetog Ante Bugojno 1991. godine imala 12 500 vjernika

Nitko bolje od samih Hrvata – Bugojanaca ne može znati kakva je sada situacija u tom gradu. Treba živjeti u jednom mjestu kako bi znao sve o njemu. Ožiljci rata su još ponegdje vidljivi. Tu je crkva i dom sestara, tu je i Hrvatski dom. Podružnica HKD “Napredak” je veoma aktivna i pomoću nje se njeguje hrvatska kultura na ovim prostorima. U zadnje vrijeme obnovljen  je rad i Planinarskog društva „Stožer“. Međutim uvidom u statistike podatke o Bugojnu koje smo dobili u župi shvaćamo kakva je sada situacija u tom gradu.

Prije rata u Bugojnu je bilo 16.000 Hrvata, 19.500 Bošnjaka te 9.000 Srba, međutim ne treba bježati od činjenice kako su Hrvati na prvim demokratskim izborima (1991.) dobili mandat za upravljanjem Općinom.

Ratno vrijeme je donijelo svoje teškoće i neumitno promijenilo stanje katolika Hrvata na prostoru općine Bugojno, pa time i u samoj župi. U srpnju 1993. godine događa se sukob HVO-a i Armije BiH kada su Hrvati porobljeni, protjerani i ubijani. Skoro punih devet mjeseci trajala je agonija zarobljenih pripadnika HVO-a koji su zatvoreni u logor „Stadion“.  Koliko god sve to bilo teško i bolno život bugojanskih Hrvata katolika nije stao. Neki nisu nikada napustili svoj dom, a neki su se vratili, jer su shvatili da nijedno sunce ne grije onako kao što to čini sunce kod svoje kuće.

Ovaj današnji svečani događaj primjer je da se život u Bugojnu budi. Možda su brojke simbolične. Sjetimo se i da je zrno simbolično, ali ono rađa nove klasove na kojim su brojna zrna žita. U ovu sedmu uskrsnu nedjelju, 29. svibnja 2022. godine, u klupama bugojanske crkve sjede mlade obitelji s troje, četvero i više djece. Među njima su i one obitelji koje se vratiše iz inozemstva kako bi nastavili živjeti u svom Bugojnu.

Upravitelj župe fra Ivica Pavlović je s nekim posebnim oduševljenjem predvodio misno slavlje uz sumisništvo fra Jure Šekerija, župnog vikara. U ovu euharistijsku svečanost uključeni su svi prvopričesnici, njihovi roditelji, župni zbor, a časne sestre Auksilija i Ivanka Sve su tako jednostavno pripremili tako da je ceremonija tekla opušteno s puno ljubavi. One su prvopričesnike i pripremale za ovaj svečani čin.  U klupama su sjedili ponositi roditelji, bake i djedovi, prijatelji i drugi vjernici. Neki nisu mogli skriti svoje suze radosnice.

Što je s Bugojnom danas

Gledajući samo one puke statističke podatke onda bi se netko trebao zapitati zašto je ovakvo stanje. S druge strane, ako pogledamo da je dosta mladih obitelji u samoj župi onda je to sasvim drugačija slika.

„Ova vrsta slavljenja i trenutak obiteljskih okupljanja i prilika da dođu i oni koji nisu ovdje. Mi u župi na sreću imamo obitelji, mladih obitelji, s više djece i čija je želja da ostanu tu. Oni su rođeni Bugojanci, oni vole Bugojno, tu rade, nekoliko ih radi u odgojnim ustanovama, u školama, neki u nekim privatnim poduzećima, ali želja im je ostati ovdje i odgajati svoju djecu u ovoj župi, u ovome gradu“, kazao je fra Ivica Pavlović, upravitelj župe.

Jedan dobar primjer kako se može surađivati sa društvom i društvenom zajednicom, je igraonica u sklopu župnog ureda. Tu je dvadesetak predškolske djece. Tu budu od ponedjeljka do petka sa svojim odgajateljima. Ima ih dvadeset. Nadati se da će ta djeca nastaviti i kasnije sa svojim roditeljima ostati živjeti u Bugojnu.

Još jedan lijep primjer je također aktivnost mladih kroz Framu. Upravo na ovaj dan uz večernju misu čak 43 mladih je obnovilo zavjete i izvršen je prijem novih u Framu. Za tu prigodu pristiglo je još oko 250 mladih Framaša iz Središnje Bosne i livanjskog kraja na zajedničko euharistijsko slavlje,  jedno druženje i podrška kolegama iz Bugojna.

U Bugojnu djeluju škole na hrvatskom jeziku; osnovna i srednja kao odjel Srednje škole Uskoplje. Tu su i druge društvene organizacije kao što je HKD Napredak koji je tu prisutan 120 godina, Matica Hrvatska, Planinarsko društvo „Stožer“.

„Upravo ovih započeli su Lipanjski dani Napretka u Bugojnu. Tu imamo jako dobar program. Imamo dosta koncerata, predstavljanja knjiga, dosta znamenitih osoba doći na predstavljanja. U sklopu toga je i priprava proslave patrona Svetoga Ante Padovanskog, gdje se nadamo ponovnom okupljanju naše dijaspore i proživjeti toga sveca kojega ćemo i dalje moliti da nam bude zaštitnik”, riječi su fra Ivice Pavlovića.

U zadnje vrijeme ima Bugojanaca koji se vraćaju mirovinu iz inozemstva. Važno je napomenuti da nije zavladala manija masovnog prodavanja zemljišta i kuća. Događaju se samo pojedinačni slučajevi. Iako je prije rata bilo više od 12 tisuća katolika, a sada ih je nešto manje od 2 tisuće, ipak, zemlja i kuća se ne daju tek tako.

Događaju se najčešće upadi na šumska privatna vlasništva.

„Župa Bugojno iako je svedena ispod dvije tisuće vjernika, živi jedan zdravi ritam duhovnoga i društvenoga života. Nije to stanovništvo koje se povuklo u sebe, jer mi redovito imamo preko 500 ljudi na misi. Tri su mise u župnoj crkvi i po jedna u filijalama. Moja je treća godina u Bugojnu i mogu doista biti ponosan na Bugojance koji drže do svoje crkve, drže do svojih obreda, drže do svoje svetinje. I kada se razgovara o ovoj župi, crkvi, obnovi mislim da nema Bugojanca koji nije pritekao u pomoć. Nedavno smo imali primjer iz Bristova gdje su se mještani sami organizirali, pronašli donatore i sami sudjelovali u obnovi kapelice i zvona koje je kardinal blagoslovio. Sada završavamo i korizmenu akciju elektrifikacije zvona u Donjem Vakufu gdje imamo desetak katolika, ali zvono je tu, crkva je tu i s njom nemamo nikakvih problema. Osjećaj prema svom zavičaju je jak“, zaključio je fra Ivica.

Kako smo već naveli i sam je fra Ivica potvrdio u Bugojnu je dosta mladih obitelji s djecom. Jedna od takvih je obitelj Antonia i  Ane Džolan s troje djece i četvrtim na putu.

Antonio je profesor likovne umjetnosti, akademski kipar i danas je njegova najstarija kćer na prvoj pričesti.

„Nekako kad je čovjek u vjeri, kad je s Bogom, sve ide lakše. Lijepo je biti u svom gradu, lijep je to osjećaj. Proslaviti prvu pričest djeteta sa svojom obitelji u svom gradu je predivno. Ovdje ima života i za katolike i za sve ljude. Treba vjerovati i Bog će to sve uraditi na dobro. Ima ovdje obitelji sa troje i četvero djece sve više. To je pozitivna slika, neka obećavajuća slika ne samo Bugojna nego cijele Skopaljske doline. Razmišljao sam i ja otići u inozemstvo, ali mi je sada drago što sam ostao. Mislim da ovdje ima života i da ima budućnosti. Ono jest neki teži izbor, teži put, ali opet bih poručio da je s vjerom u bolje sutra sa svojom obitelji može ovdje živjeti i dobro i lijepo. Smatram da će u budućnosti ovdje biti života sve više“, kazao je prof. Antonio Džolan.

Mladi su aktivni članovi zajednice. To su potvrdili uz večernju misu kada su izvršen obred primanja mladih u Framašku zajednicu.

„U nedjelju, 29.svibnja 2022., održali smo obrede Primanja i Obećanja u našu Framašku zajednicu pod geslom: „Ja sam trs, vi loze. “Riječi “Evo me!” ponosno je izgovorilo ukupno 43 Framaša, od kojeg je 10 primljenika i 33 obećanika.  Misno slavlje predvodio je fra Mario Dadić, a nakon toga sve smo proslavili u dvorištu župnog ureda. Ovom prilikom zahvljujemo  Framašima iz Frama: Brestovsko, Čuklić, Jajce, Fojnica, Vidoši, Rama-Šćit, Uskoplje i Vitez što su svojim prisustvom uveličali misno slavlje i posebno Frami Uskoplje na animiranju svete mise“, kazala je Monika Pocrnja, predsjednica Frame.

Fotografije:

Objava BUGOJNO: Mjesto u kojem se život budi pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Akcija je to koju organizira Hrvatski Caritas u suradnji s Caritsom Bosne i Hercegovine. Ovogodišnja akcija je pod nazivom „Vidio sam, vidio nevolju svoga naroda“ iz knjige Izlaska.

Središnje euharistijsko slavlje ove godine je bilo u župi Svetog Ante Padovanskog u Bugojnu 20. ožujka 2022. godine.

Misu je izravno na svom prvom programu prenosila Hrvatska radio televizija

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je Vrhbosanski nadbiskup dr. Tomo Vukšić uz sumisništvo varaždinskog biskupa mons. Božu Radoša,  vlč. Mirka Šimića, ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, upravitelja župe Bugojno fra Ivicu Pavlovića, mons. Tome Kneževića, ravnatelja Caritasa Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, vlč. Mirka Šimića, ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, vlč. Mile Aničića, ravnatelja Caritasa Banjalučke biskupije, Željka Majića, ravnatelja Caritasa Mostarsko-duvanjske biskupije. Prije same mise fra Ivica Pavlović je pozdravio biskupe i puk koji se okupio i sve one koji prate preko medija

Predsjednik Hrvatskog Caritasa, varaždinski biskup mons. Bože Radoš je propovijedao na ovom središnjem euharistijskom slavlju. Tijekom propovijedi je kazao: „Draga braćo i sestre, po šesnaesti put zajedno teče i buja ova rijeka solidarnosti koja prelazi granice između dviju zemalja i jača duhovno zajedništvo između ljudi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.“ – kazao je na početku propovijedi

Cilj Tjedna solidarnosti je duhovno povezivanje, te pomoć najpotrebnijima i najugroženijima kroz strukturalnu i projektnu pomoć Caritasu u Bosni i Hercegovini: Caritas Bosne i Hercegovine, Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan i Caritas biskupije Banja Luka. Izrađeni su posebni promotivni, animacijski i liturgijski materijali za 2022. godinu.

Izražena je zahvalnost svima koji sudjeluju u ovom izrazu solidarnosti i kršćanske ljubavi Crkve i ljudi iz Republike Hrvatske prema Crkvi i ljudima u potrebi u Bosni i Hercegovinu.

Objava „Tjedan solidarnosti 2022.“ obilježen središnjim euharistijskim slavljem u Bugojnu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Obilježavanje obljetnice započelo je na gradskom groblju Sultanovići gdje su položeni vijenci i upaljene svijeće te izmoljeno opijelo. Vijence su položili i svijeće upalili Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata, Hrvatskog narodnog sabora, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u BiH predvođeno veleposlanikom Ivanom Sabolićem te Oružane snage BiH.  Opijelo je izmolio župni upravitelj u Bugojnu  fra Ivica Pavlović.

Potom je služena sveta misa u 11 sati u crkvi Svetog Ante za sve stradale bugojanske Hrvate. Misu je predvodio prof. dr. Mirko Šimić, ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije.

U svojoj propovijedi vlč. Mirko je povezao samozatajnog sv. Josipa i naše vrijeme, ulogu oca zaštitnika obitelji. Neizostavne su bile riječi o stradanjima Hrvata katolika u BiH, Bugojnu i današnjim ratnim zbivanjima u svijetu.

U crkvi su ispred oltara postavljene slike ubijenih i nestalih Hrvata Bugojna.

Po podacima hrvatske strane kroz  logor Stadion  prošlo 550 Hrvata, od čega su 294 logoraša provela u njemu punih osam mjeseci. Iz toga logora u nepoznato je odvedeno i likvidirano 19 Hrvata Bugojna, među kojima su i nekadašnji zapovjednici bugojanskog Hrvatskog vijeća obrane, vodstvo civilne vlasti i političkih struktura.

Logoraše su evidentirali pripadnici Međunarodnog crvenog križa koji su ocijenili da je stanje koje su zatekli bilo gore nego na Manjači. Brojni su civili, uglavnom žene i djeca bili u kućnom pritvoru.

Bivši zatočenici nerado govore o tim teškim i smrtno opasnim vremenima. Jedan od njih je samo kazao da se i danas noćima budi, posebice u vrijeme pred obilježavanje obljetnice. O kakvim se torturama radilo govori činjenica da je iz logora Stadion izašao sa svega šezdesetak kilograma i na štakama.

Najodgovorniji stradanje Hrvata Bugojna i danas slobodno hodaju Bugojnom

Ponajprije se to odnosi na ratnog načelnika općine Dževada Mlaću i nekadašnjeg zapovjednika Armije BiH, a današnjeg ministra sigurnosti  Selmu Cikotića.

Sud BiH osudio je bivšeg zapovjednika osiguranja logora  Armije BiH Musajba Kukavicu u Bugojnu na četverogodišnju kaznu zatvora zbog ratnih zločina nad hrvatskim zatočenicima. Uz njega je u odvojenom postupku na sedam godina zatvora osuđen i Senad Dautović, koji je tijekom rata bio zapovjednik logora Iskra u Bugojnu. Još jedan zapovjednik u logoru, Nisvet Gasal, pravomoćno je osuđen na četiri godine zatvora.

Prošle godine, na 27. godišnjicu razmjene hrvatskih logoraša, koje je u logoru na gradskom stadionu držala Armija BiH, pokopani su posmrtni ostaci  četvorice  koji su pronađeni na Rostovu od njih 19 odvedenih iz logora Stadion. Traga se za još 15 odvedenih.

Objava U Bugojnu obilježena 28. obljetnica od izlaska hrvatskih logoraša iz logora “Stadion” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Misno slavlje predvodit će vrhbosanski nadbiskup metropolita mons. Tomo Vukšić, a propovijedat će predsjednik Hrvatskog Caritasa, varaždinski biskup mons. Bože Radoš.

Riječ je o misi koja je vrhunac Tjedna solidarnosti koji Crkva u Republici Hrvatskoj, kroz akciju koju je povjerila Hrvatskom Caritasu, od 2007. organizira i provodi u suradnji s Caritasom Bosne i Hercegovine. Cilj akcije je duhovno povezivanje, te pomoć najpotrebitijima i najugroženijima kroz strukturalnu i projektnu pomoć Caritasu u Bosni i Hercegovini: Caritas Bosne i Hercegovine, Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, Caritas biskupija Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske i Caritas Banjolučke biskupije.

Članovi HBK-a i BK-a BiH su na svom zajedničkom zasjedanju u Mostaru, 15. veljače, u zajedničkoj izjavi kazali kako su upoznati „i s akcijom Hrvatskog Caritasa pod naslovom Tjedan solidarnosti i zajedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini i prošlogodišnjom potporom Crkvi i ljudima u Bosni i Hercegovini kroz projekte Caritasa u Bosni i Hercegovini…“

Ususret ovogodišnjem Tjednu solidarnosti izjavili su: „…U pripremi je izrada promotivnih, animacijskih i liturgijskih materijala za 2022. Središnje misno slavlje, uz izravan radiotelevizijski prijenos bit će u nedjelju, 20. ožujka u župnoj crkvi u Bugojnu. Izražena je zahvalnost svima koji sudjeluju u ovom izrazu solidarnosti i kršćanske ljubavi Crkve i ljudi iz Republike Hrvatske prema Crkvi i ljudima u potrebi u Bosni i Hercegovinu. Potaknuli su sve da se uključe i u ovogodišnju akciju Hrvatskog Caritasa.“

Kako je objavio caritas.ba, misno slavlje prenosit će Hrvatska radiotelevizija, a prijenos će preuzeti Hrvatski katolički radio.

J.P., KT

Objava Središnje euharistijsko slavlje Tjedna solidarnosti u Bugojnu, a prenosit će HTV1 pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Hodeći bosanskim predjelima uvijek ćete ostati zatečeni nekom čarobnom ljepotom

Planine se nadvijaju nad uskim poljima, a rijeka? Rijeka teče i uvijek teče. Sve  dolazi i prolazi samo ona, polje i planine ostaju. Rijeka koja huči iz utrobe Vranice i Zec planine i polako ide sve do Save, a oko nje ljudi snivaju, prave planove, žure, dolaze i odlaze, a ona uvijek isto teče. Rijeka je to Vrbas koju čuvaju njezine zaštitnice planine kroz Skopaljsku dolinu; Vranica, Raduša, Kalin i Stožer. Eh, taj Stožer zvuči kao oslonac. Da, baš je oslonac planinarima iz Bugojna. Zanimljiva družina okupila se i oživjela rad planinarskog društva Stožer. U proljeće, točnije, 7. travnja, ove godine službeno započe djelovanje Hrvatskog planinarskog društva „Stožer 1935“ Bugojno.

Koprivnico i te tvoje vrleti

Iz Bugojna vijugava cesta vodi nas prema Kupresu kroz Koprivnicu u društvu Marka Klarića, novopečenog planinara i povratnika iz Švicarske koji nakon naporna rada ostavi te opričane Švicarske Alpe i vrati se svojim koprivničkim. Zasigurno je mnogima Koprivnica asocijacija na neka vremena kada se „dragom vođi“ na streljanu postavljalo divljač, dokazivalo tko je bolji i vjerniji, a on nonšalantno samo ispusti dim od kubanske cigarete i zasigurno pomisli u sebi: „Kakvi bedaci!“

Koprivnica nije ta asocijacija, ona je stvarnost u kojoj se diše drugačije, u kojoj se udiše život, u kojoj se skuplja snaga

A planinari su to odavno shvatili. Nisi bezrazložno još Rimljani imali svoja naselja u podnožju Koprivnice, u srednjem vijeku bosanski kraljevski dvor je baš te obronke izabrao za svoj odmor i vojnu utvrdu Vesela straža.

Na poticaj dr. Josipa Plegera, predstavnika Hrvatskog planinarskog društva Bjelašnice iz Sarajeva u Bugojnu je održana 1935. godine osnivačka  skupština hrvatskog planinarskog društva Stožer. Tada su sva mjesna planinarska društva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini djelovala kao podružnice Hrvatskog planinarskog društva iz Zagreba. Tako je bilo i s bugojanskim Stožerom.

Prvi predsjednik upravnog odbora bio je Lavoslav Jerg

Ovome valja dodati da je u to vrijeme djelovalo nekoliko hrvatskih društava: Hrvatski dom, Hrvatska narodna čitaonica, Hrvatsko kulturno i prosvjetno društvo Napredak, Hrvatsko društvo Radiša i Pogrebno društvo sv. Ante.

Bugojanski planinari okupiše se i uz potporu članstva, prijatelja, državnih zastupnika godine 1938.  sagradiše planinarski dom upravo u sred Koprivnice na 1163 metra nadmorske visine ispod Stožera.  Bio je zanimljive arhitekture s dosta prostorija i pomoćnih objekata koji su mogli poslužiti ne samo planinarima, nego je nalikovao na neki hotel u Alpama.

U vrtlogu Drugog svjetskog rata četnici su 1942. godine taj dom zapalili.  Obnovljen je 1953., a onda  ga pripadnici Vojske republike Srpske što okupiraše Kupres srušiše  1995. godine.

Obnovljeno Hrvatsko planinarsko društvo Stožer

Skupina entuzijasta iz Bugojna okupi se te započe organizaciju planinarskog društva, prikupi potrebne podatke tragajući o planinarima i planinarskom domu od Bugojna do Zagreba.

Nakon traganja za dokumentacijom i obnavljanja rada u travnju 2021. godine planinari su započeli s rekonstrukcijom i sanacijom Planinarskog doma Stožer.

Na našem putu do mjesta gdje su započeli radovi na obnavljanju i rekonstrukciji planinarskog doma vodi nas vijugava magistralna cesta Bugojno – Kupres i dovede nas svega tri kilometra od tunela gdje skrenusmo prema Stožeru.

Bjelogorična i crnogorična šuma prekrivena snijegom skrila je mjesto gdje je nekada ponosno stajao planinarski dom.

Iako je snijeg i na samom šumskom putu koji vodi do našeg odredišta dosegao visinu od najmanje dvadesetak centimetara tragovi govore kako su već ovdje prošla vozila i ljudi. Stigavši na odredište pred nama se ukaza prizor pomalo radostan, pomalo neobičan i tužan. Radostan jer ugledasmo jedan zamjetan objekt okružen šumom i snijegom iz kojeg se vije dim, a neobičan i tužan jer su tu na hrpi urušeni zidovi jednog od objekata. No, posebno obradova pogled na kamene zidove što vire iz snijega.

Ispred novoizgrađenog objekta ukaza se zanimljiva družina, vesela, pričljiva i nadasve domaćinski raspoložena

Neki su se vraćali s malog zimskog pohoda, a neki odoše pripremiti drvo za božićno kićenje. Snijeg, tišina koju proparaju krikovi sokolova i vesela planinarska priča davaše kao da smo u nekom drugom svijetu.

Hladno zimsko vrijeme nakon nekoliko fotografija utjera nas u planinarsko sklonište.  Baš je ono pravo sklonište od hladnoće, ali i neke napasne divljači jer rekoše planinari da su u blizini zapazili, svega dvadesetak metara od skloništa, tragove vuka.  Unutra se osjeća ugoda uz toplinu vatre iz kamina, miris kobasica na roštilju koji golica osjetila, a rakija brzo ugrija grlo…

HPD Stožer je član Hrvatskog planinarskog saveza Herceg-Bosne i pripada u tri najbrojnija planinarska društva jer okuplja 152 člana. Predsjednik je Frano Jurić, građevinski poduzetnik iz Bugojna, Matko Lućić je predsjednik Skupštine i potpredsjednik, Nikola Miličević je tajnik, Zdravko Nikolić Prašina mijenja Nikolu i ujedno je član NO. Upravu društva i nadzorni odbor čine Jozo Lučić,  Dragan Subašić, Martin Dankić, Damir Govorušić, Robert Granić,  Leon Ćosić i fra Zoran Pavlović.

Više od 250 članica i članova, kao i volontera

Leon Ćosić je dipl. ing. građevine te vodi sve projekte, sustavno i kao da čita s papira iznosi sve informacije o društvu i radovima na izgradnji planinarskog sklonište i rekonstrukciji Planinarskog doma Stožer:

Ćosić kaže: „Za kratko vrijeme smo dosta toga napravili. Najprije smo počistili ruševine, a onda smo započeli s izgradnjom ovog planinarskog skloništa. Započeli smo s rekonstrukcijom starog Doma i doveli smo vodu s udaljenosti oko 700 metar odavde. Sve što smo do sada ovdje uradili je zahvaljujući prije svega našim članovima i članarinama, njihovim volonterskim dnevnicama kojih je do sada bilo više od 250. Tu su i drugi podupiratelji kao što je Hrvatski planinarski savez HB, Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta Srednjo-bosanske županije, Zaštitarska agencija Bilić-Erić iz Zagreba, Agencija Zovko Ivana iz Žepča, Pilana Smajić iz Vesele – Bugojno, Pilana Zrno. Tu su i naši mnogobrojni bugojanci kako iz Bugojna tako i oni koji su u Hrvatskoj i diljem Europe. Jedan od velikih donatora je i hotel Adria iz Welsa u Austriji. Do sada je ukupno uloženo oko 30 tisuća KM.”

Do sada se sva izgradnja odvijala uz podršku agregata jer ovdje nema električne energije, ali već razgovaraju s EP HZHB radnom jedinicom iz Kupresa te se nadaju da će im to riješiti budući da je njihova trafostanica udaljena svega par kilometara.

Što i kako dalje?

Uz čašicu razgovora i okrjepu uz pržene kobasice vode se razgovori o daljnjoj rekonstrukciji, planinarskim pohodima, obnavljanju staza i suradnji s drugim društvima, daljnjoj animaciji članova te stalnoj povezanosti s raseljenim Bugojancima.

Predsjednik HPD Stožer Frano Jurić skromno, ali s ponosom reče: „Upravo ovaj planinarski dom koji je srušen bio je poticaj da započnemo s radom društva kako bismo ga obnovili. U registraciji društva nije bilo problema. Još radimo oko uknjiženja u katastar ovog ovdje. Uvidom u grunt saznali smo da se ovaj dom vodi na Hrvatskom planinarskom savezu iz Zagreba i kako je uknjiženo još prije Drugog svjetskog rata tako je i danas. Još nismo do kraja definirali s njima, ali smo već na dobrom putu. Bili smo u Zagrebu na razgovoru i s nama se slažu te nam daju podršku u radu i korištenju ovog prostora koji je njihovo vlasništvo. “

O članstvu u društvu Frano je kazao da su članovi svih dobnih skupina, ali  je većina u zreloj životnoj dobi, odnosno od 35 godina pa dalje. Članovi su i druga društva, ali i pojedinci. Najdraže im je što se veliki broj Bugojanaca uključio.

„Ovaj objekt što smo do sada radili, to je planinarsko sklonište. Nastavljamo s rekonstrukcijom starog doma. Ovo što smo do sada izgradili postalo nam je pravo mjesto okupljanja i koristimo svaku prigodu da se nađemo i kad god možemo nešto uradimo. Do sada smo sve zajednički radili. Ja sam dosta radio sa svojim strojevima i radnicima, a drugi su dali podršku kako su mogli. Najvažnije je da se dosta toga uradilo i čim prođe zima nastavljamo dalje”, kaže Jurić.

Nakon kratkog razgovora Frano je rado pokazao detalje što se sve uradilo. Posebno je dojmljivo bilo vidjeti podrume starog Doma čija je rekonstrukcija započela. Iz razgovora se vidio izraziti entuzijazam i dugoročni planovi.  Moglo se naslutiti da će nakon potpune rekonstrukcije Planinarski dom Stožer biti neka vrsta odmorišta ili hotela koji će omogućiti nova radna mjesta i financirati rad planinarskog društva.

Život u Bugojnu dobiva još jednu dimenziju

Vidjevši sve ovo lako se može zaključiti kako život u Bugojnu ima još jednu dimenziju. Nije sve u priči o ratnim tragedijama, o odlascima, ima nešto  drugačije. Ima entuzijasta, ima borbe za život u skladu s prirodom. Ovdje u Koprivnici između Šuljage i Stožera diše se punim plućima. Planinari pa i svaki drugi čovjek koji se nađe tu osjeća neizmjernu slobodu kao sokolovi koji su nas svojim pijukanjem pozdravili na dolasku.

Vjerujemo da će mnogi poželjeti biti dio ove planinarske družine te s njima entuzijastično nastaviti raditi kako bi imali mjesto na koje mogu pobjeći iz suvremene životne strke.

Svi koji žele postati članovi društva ili dati svoj doprinos radu i rekonstrukciji Planinarskog doma Stožer mogu se javiti na Facebook profil Hrvatsko planinarsko društvo „Stožer“ i na broj telefona +387 63 821 762.

A mi se polako vraćamo u svakodnevicu koračajući kroz snijeg dok škripi pod nogama, a izdah kao da se ledi pred očima. No, ne osjeća se hladnoća, jer grije ova planinarska priča, ali i kobasice i rakija. Zanimljivo, našlo se i Ramske rakije. Živjeli.

Objava Ispod Stožera druguje planinarsko društvo “Stožer 1935” Bugojno pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.