Tužitelj Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, podigao je optužnicu protiv ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića, potvrđeno je jutros iz Tužiteljstva BiH. – javlja Klix.ba

Objava Hoće li Tužiteljstvo stići Cikotića barem za kriminal pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Tužiteljstvo navodi kako je uvažilo žalbu odvjetnika koji zastupa 13 Hrvata iz Bugojna te jednog iz Livna protiv odluke tužitelja o obustavi istrage prema Selmi Cikotiću zbog krivičnog dijela ‘Ratni zločin protiv civilnog stanovništva’.

“Postupajući tužitelj će ponovno razmotriti i ocijeniti sve dokaze nakon čega će donijeti novu tužiteljsku odluku”, stoji u odluci.

Objava Selmo Cikotić vraća se u optužnicu za zločine nad Hrvatima u Bugojnu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pozivajući se na Tužiteljstvo BiH, Dnevni avaz piše da je Cikotića prijavila jedna policijska agencija koja tvrdi da je aktualni ministar sigurnosti umiješan u istragu u svezi sa zahtjevima Tužiteljstva da im se dostave podaci o službenicima koji su studirali na ovom univerzitetu.

“Formiran je predmet i vrše se provjere”, navodi se u odgovoru glasnogovornika Tužiteljstva BiH Borisa Grubešića na pitanje Dnevnog avaza.

Kako piše Avaz, Cikotić je od Agencije za istrage i zaštitu BiH (SIPA), Granične policije BiH i Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH tražio podatke po zahtjevu Tužiteljstva, ali je naveo da ga o svemu kontinuirano izvješćuju, pa je zbog toga i prijavljen jer, kao ministar, nema operativnu nadležnost nad radom policijskih agencija, niti se smije miješati u tajnost istraga.

Dnevni avaz piše i da je Cikotić donedavno bio dekan i predavač na Američkom univerzitetu u Sarajevu koji je, kako se navodi, mjesecima pod istragom zbog izdavanja diploma iako nije imao odobrenje za rad u Kantonu Sarajevo.

Inače, podsjetimo da je istraga o Američkom univerzitetu pokrenuta nakon što je direktor Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Osman Mehmedagić priložio diplomu tog univerziteta, a na kojem je sadašnji ministar sigurnosti Selmo Cikotić svojedobno bio jedan od dekana i profesora.

Mehmedagiću je prošle godine poništena diploma banjalučkog fakulteta. Naime, nakon što je Inspektorat RS-a zaključio da je njegova diploma stečena nezakonito, Mehmedagićeva diploma Univerziteta za poslovne studije iz Banja Luke je poništena, ali nitko od odgovornih iz tog univerziteta nije odgovarao za to djelo.

Mnogi smatraju da su afere oko njegove diplome politički “fabricirane”, a što se afera širi, i drugi akteri postaju njezinim dijelom. Između ostalih, i novi ministar sigurnosti Selmo Cikotić.

/Republikainfo.com/

Objava Tužiteljstvo istražuje Cikotića u predmetu ‘Američki univerzitet’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ona je istaknula da migranti predstavljaju sigurnosnu, zdravstvenu i humanitarnu prijetnju po život u BiH. “To što kažete da pomažu turizam, pitajte turističke radnike, pa će vam oni reći pravu istinu u lice”, napisala je Đapo na Facebooku, prenosi Srna.

Što je rekao Cikotić

Podsjetimo, ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić izjavio je kako je čuo “zanimljive I seksi ideje” o vraćanju migranata iz BiH u zemlje njihovog porijekla.

On je rekao da “zbog prisustva velikog broja migranata BiH bilježi povećanu potrošnju iako trenutno imamo reduciran broj turista zbog koronavirusa”.

Analizirajući migrantsku krizu u BiH, zahtjeve za readmisijom odnosno povratku osoba u zemlje njihovog porijekla te mnogim izazovima koji su pred BiH u vezi ovog problema, Cikotić je kazao:

“Čuo sam mnoge zanimljive i seksi ideje o tome da migrante treba vratiti u zemlje porijekla. Međutim da biste to uradili treba vam puno pretpostavki”.

Cikotić je dao još jednu vrlo znimljivu, pomalo i šokantnu izjavu, komentirajući tešku situaciju u Unsko-sanskom kantonu. I dok lokalno stanovništvo već tri godine upozorava na iznimne pritiske zbog velikog broja migranata koji su okupirali ulice, sela i gradove, Cikotić smatra da prisustvo ilegalnih migranata u BiH – ima i pozitivan aspekt.

“Imate reduciran turizam ili neke poslove na jednoj strani ali imate i povećanu potrošnju mnogih dobara zbog prisustva migranata koji kupuju, troše itd”, konstatovao je.

Cikotić je kazao i da su prava i slobode lokalnog stanovništva uskraćene te naglasio da građani trebaju surađivati s lokalnim i kantonalnim vlastima i da se “problemi mogu riješiti samo organiziranim naporima u okviru zakona, a ne nasiljem”.

Cikotić je kazao da država BiH mora poštovati veliki broj međunarodnih konvencija te slobode i prava migranata.

“Vrlo je izvjesno da ti ljudi nisu zato što im je tamo dobro krenuli u jednu avanturu. Mnogi od njih nastradaju na tom putu – budu pretučeni, ranjeni, ubijeni, maltretirani, zlostavljani itd”, izjavio je Cikotić za FaceTV.

Reagirala i glavna tajnica SBB-a Sanela Pršović Gadžo

Njegovu izjavu oštro je komentirala i SBB-ova zastupnica u federalnom parlamentu i glavna tajnica te stranke Sanela Prašović Gadžo putem društvenih mreža.

“Potpuno sam šokirana izjavom ministra sigurnosti BiH Selme Cikotića u kojoj poručuje “da je čuo seksi ideje o vraćanju migranata…” Pitam se šta o ovom uvođenju seksa u političku komunikaciju o iznimno teškom i složenom problemu boravka u BiH nelegalnih migranata misle žene u Krajini koje su bile napadnute, seksualno napadnute? Šta o tome misli silovana žena u Krajini? Ili šta o Cikotićevoj izjavi misle žene koje su bile izložene napadu od strane migranata u Sarajevu?”, reagirala je ona.

“Kada državni ministar sigurnosti od kojeg se očekuje rješavanje problema nelegalnih migranata koji borave u BiH kaže: “Čuo sam SEKSI ideje o vraćanju migranata…” onda svi mi u BiH shvaćamo da ministar jedino realno moguće rješenje za migrantsku krizu u BiH naziva “seksi idejom” dok istovremeno on osobno s naslova funkcije koju obnaša ne nudi nikakvo drugo kvalitetno ni manje kvalitetno rješenje.
Svoditi problem migrantske krize na to moze samo politički izvršitelj nedržavničke politike koja se ispričavala pakistanskom veleposlaniku, a sada je kroz Cikotićeva usta priopćila svoj strateški plan”, napisala je Prašović-Gadžo na društvenim mrežama.

Nastavlja se sukob SDA i SBB oko migranata

Oštre reakcije iz SBB-a nisu začuđujuće s obzirom da je Fahrudin Radončić kao biši ministar sigurnosti i Cikotićev prethodnih inzistirao na odlučnijem rješavanju migrantske krize u BiH, vraćanjem migranata u matične zemlje te je čak spominjao i zatvaranje granice.

Migranti su bili i povod njegovog sukoba s bošnjačkim članom Predsjedništva Šefikom Džaferovićem i ministricom vanjskih poslova Biserom Turković koji smatraju da prema migrantskoj krizi treba imati daleko ‘mekši’ pristup. To je, kako je tada kazao, bilo i povodom Radončićeve ostavke na ministarsku dužnost.

/Republikainfo.com/

Objava SEKSI SUKOB SDA I SBB-a OKO MIGRANATA Na ‘seksi’ izjavu o migrantima, ‘seksi’ ministra Cikotića, reagirale dvije ‘seksi’ SBB-ovke – ‘seksi’ SDA i ‘seksi’ hrvatski političari – ‘seksi’ šute pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dok su  na Rostovu iznad Bugojna otkopavani posmrtni ostatci triju osoba, u ratu nestalih bugojanskih Hrvata, u Zastupničkom domu Parlamenta BiH je izglasavano povjerenje Selmi Cikotiću, kadru SDA, za novog ministra sigurnosti BiH.

Veza između otkopanih posmrtnih ostataka nestalih Hrvata i Cikotića je golema, a današnja simbolika snažna poruka Hrvatima Bosne i Hercegovine kakva ih sudbina čeka ukoliko sarajevske političke stranke, predvođene SDA, ostvare ono što godinama pokušavaju – pretvore Federaciju BiH u unitarni entitet s bošnjačkom dominacijom.

Kao dodatni „začin“ današnjem „općem napadu na Hrvate Bosne i Hercegovine“, Središnje izborno povjerenstvo BiH, pod kontrolom SDA, donijelo je odluku da se izbori za Gradsko vijeće Grada Mostara održe mjesec dana kasnije nego u drugim jedinicama lokalne samouprave u BiH.

Sva tri događaja su međusobno povezana – riječ je nastavku rata protiv bh. Hrvata „drugim sredstvima“ kojem je konačan cilj ukidanje konstitutivnosti naroda, odnosno promjena ustavne arhitekture Bosne i Hercegovine. Želi se, pojednostavljeno rečeno, Hrvate svesti na folklornu zajednicu, privjesak za dokazivanje sarajevske multietničnosti.

U srpnju 1993. godine dogodio se e masovni progon hrvatskoga naroda iz Bugojna i to kao naznaka onoga što ih očekuje diljem BiH. Kroz desetak dana tog srpnja 1993. sa svojih ognjišta je protjerano 15.000 Hrvata Bugojna, uključujući i moju obitelj, na stotine njih, uključujući i moga oca, završilo je u logorima smrti, koje bošnjačka politika naziva „sabirnim centrima“, uništene su na tisuće hrvatskih kuća, sustavno je opljačkana njihova imovina, desetine obitelji su razorene, crkve, kapelice i groblja su devastirana, dok je „posebna pozornost“ posvećena intelektualcima kao i vojnim i političkim liderima Hrvata Bugojna koji su pali u šake bošnjačke Armije BiH.

O njima je posebnu brigu poveo i Selmo Cikotić, danas izabrani ministar sigurnosti BiH, koji je u to vrijeme bio zapovjednik Operativne grupe zapad 3. korpusa bošnjačke ARBiH.

Cikotić je, zajedno s Dževadom Mlaćom, u ratu svoj posao odradio „besprijekorno“. U Bugojnu nije ostao ni „hrvatski kamen na kamenu“, oni koji nisu uspjeli pobjeći pred bošnjačkom ARBiH zlostavljani su, opljačkani i ubijani. Upravo ovih dana se bugojanski Hrvati u tišini sjećaju tih žrtava. Oni koji su se nakon rata htjeli vratiti u tom procesu su sustavno sabotirani… Danas je tako Bugojno u potpunosti bošnjački grad, u kojem ulice nose imena osmanskih osvajača i bošnjačkih povijesnih ličnosti. Bilo kakav trag hrvatske kulturne prisutnosti u gradu je izbrisan, osim nekoliko crkava i katoličkih grobalja.

Za dobro obavljeni posao SDA je danas nagradila Cikotića pozicijom ministra sigurnosti. S te pozicije on će moći i dovršiti ono što je eventualno ostalo nezavršeno u srpnju 1993. Recimo, s pozicije ministra sigurnosti, on će nedvojbeno moći utjecati na istragu o sudbini 19 nestalih bugojanskih Hrvata, od kojih su ostatci njih trojice danas vjerojatno pronađeni. Izgleda da je Cikotić na dužnost stupio baš u pravom trenutku.

Zanimljivo, njegovo imenovanje su podržali zastupnici SNDS-a u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, što puno govori i o famoznom savezu predsjednika HDZ-a BiH i SNSD-a Dragana Čovića i Milorada Dodika. Preciznije, današnje glasovanje zastupnika SNSD-a jasno govori koliki su dometi tog političkog saveza. Doseg tog saveza su imenovanja i po neki zakon, ali Dodikovi ljudi neće podržati Hrvate ako u tomu ne vide vlastiti interes. To je i razumljivo. Što se SNSD-a tiče, Cikotić je „čist k’o suza“ jer nije imao puno veze s bošnjačko-srpskim ratnim sukobom.

U pozadini ovih događaja, SIP je danas donio odluku da se izbori u Mostaru razdvoje od lokalnih izbora u ostatku zemlje. Takva odluka je visoko sporna jer otvara mogućnost bošnjačkoj strani da snažno manipulira izbornim rezultatima u Gradu Mostaru, a dužnosnici HDZ-a BiH i HNS-a BiH jasno su kazali kako se izbori u Mostaru moraju održati isključivo kad i u drugim jedinicama lokalne samouprave.

Hrvati po tom pitanju imaju još neke mehanizme kako bi se izbori održali isti dan i u Mostaru, i u Travniku, i u Odžaku, i u Prnjavoru, i u Sarajevu, i u Banja Luci…

No, o svemu nabrojanom kasno je bilo misliti danas ili jučer ili u zadnjih 15-ak dana. Riječ je o vrlo ozbiljnim procesima koji se planiraju čak i godinama unaprijed i bošnjačka politika je činila upravo to.

Istovremeno, dojam je kako je hrvatska politika, čast izuzetcima kojih uistinu ima, bila zabavljena sama sobom i još važnije, institucijama, agencijama ili  javnim poduzećima s hrvatskim predznakom.

Tako je izgleda puno važnije tko i kako vodi Hrvatsku poštu ili Elektroprivredu HZHB i po kojoj cijeni, tko se uhljebio u kojoj instituciji i po čijem nalogu, tko ima bolju ljubavnicu i je li ona trudna, čiji je džip noviji i skuplji, tko je postavio bolju kovanu ogradu na svome „ladanjskom imanju“ na kojem se okuplja novokomponirana hrvatska „elita“, nego što je s 19 nestalih bugojanskih Hrvata, konstitutivnosti ili izborima u Mostaru.

Bošnjačka politika je jasna oko svojih ciljeva. Iako im retorika govori jedno, njihova djela nedvosmisleno kazuju drugo. Bošnjačka politika jasno zna svoje ciljeve, jasno zna poteze putem kojih te ciljeve ostvaruje, pomno bira vrijeme kad vuče određene poteze i zapravo polako ali sigurno se približava svome cilju: pretvaranju Federacije BiH u unitarni entitet s bošnjačkom dominacijom. Ako nekomu nije jasno, to znači da su Hrvati svakim tim potezom korak bliže pretvaranju u nacionalnu manjinu u vlastitoj domovini.

No, mnogi u hrvatskoj politici i pripadajućoj joj javnosti to ne vide. Zaokupljeni su uhljebljivanjem, švalerkama, kupovinom doktorata i lažnog ugleda, džipovima, bazenima i kovanim ogradama.

Nije, naime, Bakir Izetbegović kriv za sve loše što se Hrvatima događa u političkom smislu u BiH. Puno toga je i do hrvatske politike koja je dozvolila velikom broju karijerista nedoraslih bilo kakvoj funkciji da se uspnu po društvenoj ljestvici.

Sada to svima dolazi na naplatu. U međuvremenu, i dalje se čeka hrvatski odgovor.

Originalni članak

Dnevnik.ba

Objava Opća ofenziva na Hrvate Bosne i Hercegovine: Postoji li hrvatski odgovor? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ova čestitka rezultirala je oštrim reakcijama i dolazi u vrlo nezgodno vrijeme – imenovanje Selme Cikotića bez podrške HDZ-a BiH za ministra sigurnosti, ali i u vrijeme iskapanja hrvatskih žrtava Bugojna u čijim stradanjima je nerazjašnjena njegova uloga.

Inače, Zdenko Lučić jedan je od zapovjednika specijalnih postrojbi na Kupresu u travanju 1992. godine, sudjelovao je u ustrojavanju i zapovijedanju Vojnom Policijom HVO -a, 1992 godine, Jedinicom posebne namjene HVO-a, 1992 godine, Nastavnim središtem novaka HVO-a u Čapljini 1993. godine, a sudjelovao je i u u ustrojavanju Sektora sigurnosti Ministarstva obrane HR HB 1995. godine. U Zagreb odlazi 1996. godine u Sigurnosno informativnu službu, odjel SIS HRZ i PZO.

/Republikainfo.com/

Objava Zdenko Lučić čestitao Cikotiću ministarsko mjesto pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše: Josip Vričko  /Nedjelja.ba/

I ove će se godine predstavnici hrvatskih stradalnika i političkih dužnosnika okupiti ispred spomen-obilježja hrvatskim žrtvama na katoličkom groblju u Bugojnu; položit će vijence i zapaliti svijeće; bit će služena sveta misa u crkvi Sv. Ante Padovanskog… No, treba se, u aktualnom kontekstu, sjetiti prošlogodišnjeg govora predsjednika Hrvatskog narodnog sabora Dragana Čovića.

„Tražimo civile za koje znamo da su spaljeni, a ne možemo doći do njihovih posmrtnih ostataka. Krajnje je vrijeme za procesuiranje odgovornih za zločine nad Hrvatima Bugojna“, kazao je naglašavajući kako „slučaj Bugojno“, zapravo, svjedoči o nejednakom odnosu države prema (svim) žrtvama.

Nema (još) mira u BiH

„Današnje sjećanje na sve te ljude govori o odnosu države prema svima onima koji su izvršili ove zločine, koji su dali zapovijed za zločine. Još uvijek se ti zločini prekrivaju. Dok se taj dio potpuno ne završi, pravomoćno, transparentno za sve, teško da ćemo naći mir u BiH“, poručio je Čović s jednog od najvećih hrvatskih stratišta u Bosni i Hercegovini.

A nastavak ove priče dogodio se, zapravo, u lipnju ove godine. Temeljna je stranka u Bošnjaka sredinom mjeseca uputila prijedlog predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji da Selmu Cikotića imenuje za ministra sigurnosti BiH. Tri dana potom Središnje izborno povjerenstvo BiH potvrdilo je da taj kandidat SDA ispunjava sve potrebne uvjete propisane zakonom za imenovanje na funkciju „prvog policajca“ BiH. Uz napomenu kako Agencija za istrage i zaštitu BiH ima rok od 30 dana provjeriti podatke koje je potencijalni ministar naveo u obrascu SIP-a.

Nema, međutim, dvojbe kako nije sporno to da je Cikotić završio beogradsku Vojnu gimnaziju Bratstvo-jedinstvo, potom i zadarsku Vojnu akademiju te kako ga je obrazovanje naročito krenulo nakon rata kada je na sarajevskom Fakultetu političkih nauka prvo magistrirao, a onda i 2008. doktorirao. No, dvojben je njegov ratni put, osobito onaj vezan za Bugojno. (Da sada ne spominjemo Cikotićevo ratovanje u sivomaslinastoj odori JNA na zadarskom bojištu 91./’92.)

O čemu se, odmah nakon što je najjača bošnjačka stranka obznanila kako Cikotića vidi u fotelji ministra sigurnosti, očitovao i Odjel za branitelje GV-a Hrvatskog narodnog sabora poručivši kako je taj potez SDA sipanje soli na još uvijek otvorenu ranu Hrvata Bugojna, više od 15 000 protjeranih, nekoliko stotina po logorima mučenih i zlostavljanih te obitelji ubijenih, poglavito onih za čije se grobove još ne zna.

„Kakvu poruku ovom kandidaturom SDA šalje hrvatskim povratnicima u Bugojno, i žele li oni ovim vrijeđanjem i ponižavanjem Hrvata dati do znanja da se do pomirenja i normalna suživota na prostorima Bugojna teško ili, bolje rečeno, nikako ne može doći“, poručili su iz HNS-a apostrofirajući Cikotića kao izravnog sudionikazamišljenog i, nažalost, provedenog plana etničkog čišćenja hrvatskog naroda iz Bugojna zloglasnog Dževada Mlaće koji, sad već, desetljećima izmiče ruci pravde.

Cikotić je (sve) znao

„Riječ je o osobi koja je znala za sve logore, ubojstva, zvjerska mučenja, ponižavanja, izgladnjivanja i tjeranja na kopanje rovova zarobljenih civila i pripadnika HVO-a, urbicid, pljačkanje i paljenje te uništavanje hrvatske imovine i vjerskih objekata“, tvrde u haenesovu Odjelu za branitelje podsjećajući kako Cikotić zasigurno zna i za sudbinu ubijenih zarobljenih pripadnika HVO-a jer je napisao izvješće kao zapovjednik Operativne zone Zapad, zapovjedniku Trećeg korpusa Armije BiH generalu Enveru Hadžihasanoviću o 23 zatočena pripadnika pod „posebnim tretmanom“.

Ništa od rečenog nije, međutim, impresioniralo Cikotićeve političke pokrovitelje. Slijedom čega je on kao esdeaovski kandidat dočekao i sastanak Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Milorada Dodika u Istočnom Sarajevu 7. srpnja, gdje je kadrovska politika bila najvažnija točka dnevnog reda. Čak i usprkos tomu što je prije nje raspravljano o državnom proračunu i Izbornom zakonu s naglaskom na Mostar. Zanimljivo, baš koliko i znakovito, nakon sastanka esdeaovski je lider izišao slavodobitno izjavivši kako je (u suštini) sve dogovoreno te kako će glede imenovanja, sve ići kako je bilo i do sada – po nacionalnom ključu.

Ali onda je izišao hadezeovski lider i kazao: „Treće je pitanje bilo kadroviranje i ništa nismo dogovorili.“ Naglasio je kako je od ranije znan stav njegove stranke da neće podržati Cikotićevo imenovanje za ministra sigurnosti. A kako je, čim je SDA promovirao ovu ideju, Dodik kazao da mu ne može zaboraviti sve ono što je proteklih godina govorio o Srbima, čini se kako će Izetbegović umjesto svoga bivšeg – tijekom njegova mandata u Predsjedništvu BiH – savjetnika morati naći dužnosnika kojega druga dva naroda ne terete zbog ratne i poslijeratne prošlosti.

I, doista, Cikotićev je životopis prilično kontroverzan. Sve do lipnja ’92., kao što je već kazano, taj je zadarski vojni pitomac vojevao u odori (tzv.) JNA. Nakon toga stavlja se pod zapovjedništvo Sefera Halilovića koji je, istina, JNA napustio u rujnu ’91. bijegom iz Komandno-štabne akademije u Beogradu, ali su kasnije Hrvati i toga generala Armije BiH upamtili samo po zlu.

Alijin „Zlatni ljiljan“

Početkom ’93. Cikotić je raspoređen na mjesto Operativne grupe Zapad čija je zona odgovornosti bila dolina Vrbasa u Središnjoj Bosni – Bugojno, Gornji Vakuf/Uskoplje i Donji Vakuf. Riječ je o dijelu Bosne koji je ABiH očistila od Hrvata, nakon čega ga je Izetbegović I. ovjenčao „Zlatnim ljiljanom“. Već iduće godine imenovan je vojnim atašeom u Washingtonu otkud ga – iz nerazjašnjenih razloga – američke vlasti žurno vraćaju u BiH, oduzevši mu pritom vizu. Zbog čega – nikad nije službeno objavljeno. Također, prema neslužbenim informacijama, neposredno poslije rata u BiH nakratko je bio i na famoznoj američkoj crnoj listi.

Usprkos svemu, Izetbegović ga 2006. kooptira u osobnog savjetnika, a godinu kasnije imenovan je ministrom obrane. Zanimljivo, tada su i HDZ i SNSD dignuli ruku za ovo imenovanje. Tek ćemo, međutim, vidjeti hoće li prilično, inače, suglasni partneri Čović & Dodik ovoga puta doista do kraja inzistirati na raščišćavanju Cikotićeva (po)ratnog životopisa. Osobno bi, zapravo, Cikotić trebao poraditi na skidanju stigme s njegova imena. Istina, znao je taj (Alijin) „junak s Vrbasa“ često isticati kako je moralno čist što se tiče Bugojna. Da bi to, međutim, dokazao, potrebno je da kaže pravu istinu o sudbini ubijenih Hrvata Bugojna: tko ih je odveo, po čijoj su zapovijedi ubijeni i gdje su zakopani.

Jer bugojanski su Hrvati u protekla gotovo tri desetljeća doživjeli dva egzodusa. Nakon prvog ratnog u obnovljene kuće i stanove vratilo se blizu 6 000 od 16 000 prognanih Hrvata. No, već 2007. počinje novo masovno napuštanje ognjišta. Ponajprije zbog ekonomskih razloga, ali i zbog antihrvatskog ozračja koje (je) vlada(lo) u tome nekoć većinski hrvatskom gradu. Prema posljednjem popisu pučanstva iz 2013., u Bugojnu je živjelo 31 470 stanovnika, od čega 5 767 Hrvata, 24 650 Bošnjaka i 376 Srba.

Krupne ribe plivaju

Broj Hrvata je, međutim, u međuvremenu (ponovo) značajno smanjen, tako da ih trenutačno nema ni 4 000. Slijedom čega se, nažalost, može govoriti o trećem egzodusu. A o brojčanom stanju najbolje govori da je (tek) 200 dopisnih glasova na posljednjim izborima presudilo da, ipak, mogu sudjelovati u formiranju vlasti na županijskoj razini.

Koliko bi se na njihov ostanak reflektiralo imenovanje Selme Cikotića, nije teško pretpostaviti. Cikotić ministar sigurnosti (i) Hrvata u Bugojnu, nije samo sipanje soli po otvorenoj rani, to je esdeaovski cinizam bez presedana. Baš, uostalom, kao što su samo zavaravanje pravde dosadašnje presude članovima Ratnog predsjedništva Bugojna: Nisvetu Gasalu, Musajbu Kukavici i Senadu Dautoviću koji su bili pod zapovjedništvom notornog Mlaće. Čak je i samo Tužiteljstvo BiH ocijenilo kako su Gasalo, inače zapovjednik logora Stadion, a Kukavica, zapovjednik straže u istom logoru – sitne ribe.

Tek nešto „krupnijom ribom“ označen je Dautović koji je, kako je Tužiteljstvo utvrdilo, Hrvate podvrgnuo „najgorim vrstama mučenja“, zbog čega je na kraju osuđen na 13 godina. Gasalo je osuđen na šest godina, a Kukavica je zbog nedostatka dokaza oslobođen optužbi.

Krupne ribe za to vrijeme plivaju li plivaju… sve do ministarskih fotelja.

Objava Bugojanski ratni egzekutor ministar sigurnosti?! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.