Na temelju građevnog materijala i tehnike gradnje može se zaključiti da je crkva sv. Ivana u Podmilačju sagrađena sredinom 15. stoljeća pod utjecajem kontinentalne i primorske arhitektonske tradicije. Bila je to tipična srednjovjekovna crkvica s elementima srednjovjekovnih sakralnih građevina: lađa, svetište, sakristija i toranj.

O zavjetnoj crkvici svetoga Ivana Krstitelja u Podmilačju među pukom kruži nekoliko legendi. Jedna od njih je legenda o čudesnom prelasku crkve preko Vrbasa. Legenda je najprije kružila u narodu, a od 1864. godine nalazimo je zapisanu i u Šematizmu Bosne Srebrene. Prema legendi crkva svetoga Ivana prešla je noću iz sela Pšenika, koje se nalazi na lijevoj obali Vrbasa, u selo Podmilačje, na desnoj strani, zbog toga što su Turci u nju stjerivali koze. Tom prilikom ostao je u Vrbasu jedan drveni kolac koji se, navodno, i sada vidi u vrijeme niskog vodostaja. Ovu legendu poznavao je i fra Antun Knežević, on navodi kako je izvještaj o tom čudesnom događaju poslan papi na latinskom jeziku. U hrvatskom jeziku izvještaj je naslovljen „O čudesnom prijelazu crkve sv. Ivana Krstitelja iz sela Pšenika u selo Podmilačje.”

Nije lako utvrditi stvarni sadržaj ove narodne predaje zapisane u šematizmima Bosne Srebrene no ona nas upućuje na bogatu arheološku prošlost jajačkoga kraja. Možda se tim potvrđuje vezanost ove crkve uz grebenski franjevački samostan koji je postojao negdje u blizini sela Pšenik sve do 1495. godine. Druga verzija legende kaže kako se zapravo ne radi o selu Pšenik nego o selu Peratovcima gdje su još vidljivi temelji crkve.

Kako god bilo obnovljena crkvica svetog Ivana u Podmilačju i danas je mjesto vjere, nade i utjehe tolikim hodočasnicima koji mole njegov moćni zagovor.

Izvor: Svjetlo riječi