Memorandum o suverenitetu BiH (12. X. 1991) Srbi iskorištavaju za napuštanje i bojkot Skupštine i 9. I. 1992. jednostrano proglašavaju Srpsku republiku BiH (od veljače 1992. Republika Srpska). U prosincu 1991. BiH je podnijela zahtjev za međunarodno priznanje.

Na poticaj Europske zajednice (EZ) raspisan je referendum o neovisnosti, koji je održan 29. II. i 1. III. 1992: glasovalo je 63,7% biračkoga tijela, od čega 99,4% za neovisnost. SDS je pozvao Srbe na bojkot referenduma i spriječio njegovo održavanje u pojedinim dijelovima zemlje

Na temelju rezultata referenduma članice EZ-a priznale su 7. IV. 1992. BiH, koja je 22. V. 1992. postala članicom UN-a. Prvi znakovi oružane agresije bili su napad JNA na većinska hrvatska sela oko Ravnog u istočnoj Hercegovini 2–6. X. 1991. i djelomična blokada sarajevskih ulica u ožujku 1992.

Oružana agresija uslijedila je početkom travnja 1992: srpska teritorijalna osvajanja, uz potpunu blokadu Sarajeva, trebala su područje pod srpskim nadzorom proširiti u homogenu cjelinu od Drine do Une, a ostatak BiH razbiti u manje, nepovezane i teško branjive enklave. Zbog oružane nadmoći i podrške Beograda te politike međunarodne zajednice, koja je uvela embargo na uvoz oružja u BiH, Srbi su zacrtane vojne ciljeve razmjerno lako ostvarili već do lipnja 1992. Uz prvotnu neodlučnost bošnjačkoga vodstva da se snažnije suprotstavi, u tom su razdoblju odlučan otpor pružili Hrvati, organizirani u Hrvatsko vijeće obrane (HVO), a u njegovim su postrojbama djelomice sudjelovali i Bošnjaci (Posavina, Mostar).

Pretežito bošnjačka Armija BiH djelotvornije se organizirala tek od jeseni 1992., osobito u središnjoj Bosni i tuzlanskoj regiji. Na područjima koja su nadzirali, Srbi su provodili etničke progone te ubojstva Bošnjaka i Hrvata, uspostavljali su koncentracijske logore i uništavali muslimansku i katoličku kulturnu baštinu

Do studenoga 1992. Srbi su zauzeli oko 70% zemlje, a Sarajevo su od početka agresije držali u obruču, terorizirajući stanovništvo snajperskom i topničkom vatrom. Tijekom agresije izbile su i nesuglasice između Bošnjaka i Hrvata. Postojeće razlike produbljene su zbog kaotičnih i teških ratnih prilika kao i zbog dvojbenih gledišta i poteza pojedinih nacionalnih čelnika i međunarodne zajednice.

Za Bošnjake je sporno bilo proglašenje Hrvatske republike Herceg Bosne (3. VII. 1992). Hrvati su uzvratili optužbama zbog islamizacije zemlje pa su povukli svoje predstavnike iz Skupštine, Vlade i Predsjedništva. U dijelovima BiH (srednja Bosna, Rama, Mostar) političke razmirice prerasle su u proljeće 1993. u oružane sukobe, u kojima su počinjeni i ratni zločini nad civilima (HVO u selima Ahmići i Stupni Do, Armija BiH u Doljanima i Uzdolu). Neprijateljstva su zaustavljena tek posredovanjem SAD-a i sklapanjem Washingtonskih sporazuma (18. III. 1994): obnovljena je suradnja, uspostavljena federacija Hrvata i Bošnjaka, a predviđena je njezina konfederacija s Hrvatskom.

U Mostaru je uvedena privremena uprava EU. U ožujku 1995. uspostavljen je zajednički vojni stožer Armije BiH, HVO-a i HV-a. Još tješnja suradnja zacrtana je Splitskim sporazumom između RH i BiH u srpnju 1995., temeljem kojega su hrvatske snage u srpnju 1995. oslobodile dio zapadne Bosne (nakon operacije »Oluje« u kolovozu razbile su srpski obruč oko Bihaća, a u jesen je nastavljeno oslobađanje zapadne Bosne).

Međunarodna zajednica dugo je i neuspješno pokušavala posredovati oko zaustavljanja rata, nastojeći pronaći prihvatljiv model preuređenja BiH

Prvi pokušaj bio je tzv. Cutilierov plan kantonizacije u ožujku 1992. U siječnju 1993. predložen je Vance-Owenov plan kantonizacije (10 provincija), koji je produbio suprotnosti između Hrvata i Muslimana.

Owen-Stoltenbergov plan iz kolovoza 1993. uvelike se udaljio od načela cjelovitosti prijedlogom o labavoj tročlanoj Uniji BiH, po kojem bi Srbi zadržali najveći dio okupiranog teritorija. Plan Kontaktne skupine (lipanj 1994) bio je tek ublažena varijanta prethodnog plana za podjelu BiH. Osnovni nedostatak svih planova bio je izostanak preventivnih i provedbenih mjera, a to je pogodovalo Srbima.

Diplomatsko posredništvo pratila je i mirovna operacija UN-a, koja se nadovezala na razmještaj mirovnih snaga u Hrvatskoj. Mirovne snage u BiH imale su samo humanitarni mandat (dostava pomoći) i nisu mogle osigurati provedbu diplomatskih planova. Postupno su rasle i razlike u gledištima velikih sila, pa su izbili na vidjelo parcijalni interesi, a sve je to posve umanjilo vjerodostojnost i blokiralo učinkovitost diplomatskog posredovanja.

Potpunu nemoć međunarodna je zajednica iskazala u srpnju 1995. kada su Srbi nekažnjeno zauzeli »zaštićene zone UN-a« Srebrenicu i Žepu. Pokrenuli su i ofenzivu na zaštićeno bihaćko područje, ali ih je zaustavio HV operacijom »Olujom«. Zajednički hrvatsko-bošnjački vojni uspjesi tijekom jeseni 1995. omogućili su i zamah pregovaračkog procesa

Temeljni sporazum kojim je završen rat i definiran državnopravni okvir BiH postignut je tijekom pregovora koji su se 1–21. XI. 1995. održali u američkoj vojnoj bazi Wright-Patterson kraj Daytona u Ohiju. Tzv. Daytonski sporazum, službeno potpisan 14. XII. 1995. u Parizu, obuhvaća Opći okvirni sporazum za mir u BiH i 12 dodataka koji se odnose na pojedina pitanja. BiH je uređena kao država sastavljena od dvaju entiteta: Federacije BiH (51% teritorija) i Republike Srpske (49%). Grad Brčko, prvotno ostavljen za arbitražu, odlukom je međunarodne arbitraže 1999. dobio status neutralnoga distrikta pod središnjom vlašću. Provedbu vojnoga dijela Daytonskoga sporazuma osigurale su međunarodne Provedbene snage (IFOR, od 1997. Stabilizacijske snage ili SFOR) pod zapovjedništvom NATO-a.

Provedbu civilnoga dijela sporazuma preuzelo je više organizacija (OESS, UN, UNHCR), a najveće je ovlasti dobio visoki predstavnik (do 30. V. 1997. Carl Bildt, potom Carlos Westendorp). Posljedice rata katastrofalne su, gospodarski sustav potpuno je razoren, a demografska slika poremećena, premda precizni podatci iz razumljivih razloga nisu potpuno sagledivi. Procjenjuje se da je broj poginulih veći od 100 000. Prema procjeni UNHCR-a, 1995. oko 2 700 000 st. bilo je prognano, izravno ugroženo ratnim operacijama ili pogođeno drugim oblicima nasilja.

U skladu s Daytonskim sporazumom, održani su parlamentarni i predsjednički izbori u rujnu 1996. i rujnu 1998. te općinski izbori u rujnu 1997., a na njima su kandidati nacionalnih stranaka uglavnom dobivali većinu glasova unatoč nastojanjima međunarodnih posrednika da nametnu druge kandidate

U prvo poratno Predsjedništvo BiH 1996. bili su izabrani A. Izetbegović, K. Zubak i Momčilo Krajišnik.

Reintegracija zemlje, u ratu de facto podijeljene, i njezina obnova odvijaju se sporo i otežano zbog međusobnog nepovjerenja i neprevladanih posljedica rata. Međunarodne snage pod zapovjedništvom NATO-a u prosincu 2004. zamijenile su snage Europske unije i partnerskih zemalja (European Force – EUFOR); broj pripadnika EUFOR-a postupno je smanjen s približno 7000 (2004) na približno 600 (2014). Na općim izborima održanima početkom 2000-ih (2002., 2006., 2010., 2014) uz utjecajne nacionalne stranke osnažene su i one socijaldemokratske, napose u Federaciji BiH. Nastojanja HDZ-a BiH za uvođenjem samouprave na područjima većinski naseljenim Hrvatima bila su 2001. spriječena smjenom A. Jelavića, hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U Republici Srpskoj (RS) nastavljeno je političko suprotstavljanje jačanju državnosti BiH (Milorad Dodik premijer je RS 1998–2001. i 2006–10., te predsjednik od 2010).

Veći socijalni prosvjedi uzrokovani teškim ekonomskim i društvenim prilikama održani su u veljači 2014. u više gradova Federacije BiH (u manjoj mjeri i u Republici Srpskoj). Nakon izbora u studenome 2014. ustanovljeno je novo Predsjedništvo BiH, članovi kojega su Dragan Čović, Mladen Ivanić i Bakir Izetbegović. Nakon novih općih izbora u listopadu 2018. članovi Predsjedništva BiH (od studenoga 2018) postali su Željko Komšić, Milorad Dodik i Šefik Džaferović.

Politički sustav

Prema Ustavu od 14. XII. 1995. BiH je uspostavljena kao država triju konstitutivnih naroda, Bošnjaka, Hrvata i Srba; sastoji se od dvaju entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske, te okruga Brčko. Po Ustavu, entiteti nisu države, ali imaju državne funkcije i organizaciju, mogu uspostavljati međunarodne odnose i sklapati međunarodne ugovore. Ustavom BiH utemeljen je decentralizirani model države s velikim ovlastima entiteta i složenim modelom odlučivanja.

Od 1998. visoki predstavnik međunarodne zajednice, osiguran međunarodnim vojnim snagama, ima u BiH mandat da donosi odluke koje ustavna tijela ne mogu donijeti. Predsjedništvo BiH je kolektivni šef države. Ima 3 člana, po jednoga Bošnjaka, Hrvata i Srbina. Bošnjaka i Hrvata izravno biraju građani s teritorija Federacije, a Srbina s teritorija Republike Srpske. Svaki birač glasuje za samo jednoga člana Predsjedništva. Mandat članova Predsjedništva traje četiri godine, s mogućnošću, jednom uzastopce, ponovnog izbora. Članovi Predsjedništva biraju između sebe rotirajućeg predsjedatelja. Vijeće ministara obavlja izvršnu vlast, čine ga predsjedatelj i ministri koje je on imenovao a Zastupnički dom potvrdio.

S teritorija Federacije ne može se imenovati više od dvije trećine ministara. Parlamentarna skupština obavlja zakonodavne funkcije vlasti, ima dva doma. Dom naroda sastoji se od 15 izaslanika (delegata), od kojih su dvije trećine iz Federacije (5 Bošnjaka i 5 Hrvata) a trećina iz Republike Srpske (5 Srba). Bošnjačke i hrvatske izaslanike biraju bošnjački odnosno hrvatski izaslanici Doma naroda Federacije, a Narodna skupština bira izaslanike Republike Srpske. Zastupnički dom ima 42 člana, dvije trećine neposredno biraju građani Federacije, a trećinu biraju građani Republike Srpske. Ustavni sud BiH ima 9 sudaca. Zastupnički dom Federacije bira 4, Skupština Republike Srpske 2, a predsjednik Europskog suda za ljudska prava, nakon dogovora s Predsjedništvom BiH, imenuje 3 suca, koji ne mogu biti državljani BiH ili neke susjedne države. Biračko je pravo opće, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života (16 ako su u radnom odnosu).

Federacija BiH

Federacija BiH proglasila je Ustav 1994., poslije usklađen s Ustavom BiH iz 1995. Federacija je složen entitet, sastoji se od federalnih jedinica (županija-kantona). Predsjednik Federacije državni je poglavar. Predsjednika i dopredsjednika bira, većinom glasova, Zastupnički dom a potom, većinom glasova bošnjačkih i većinom glasova hrvatskih zastupnika, Dom naroda. Izabrane osobe ne mogu pripadati istomu konstitutivnom narodu, a tijekom četverogodišnjega mandata, naizmjence, po godinu dana, obavljaju dužnost predsjednika i dopredsjednika. Vlada Federacije obavlja izvršnu vlast.

Vladu imenuje predsjednik Federacije u dogovoru s dopredsjednikom, a pristanak daje Zastupnički dom većinom glasova. Parlament Federacije ima dva doma: Zastupnički dom, koji čini 140 zastupnika izabranih na neposrednim izborima s mandatom od 4 godine, i Dom naroda, koji ima 30 izaslanika Bošnjaka, 30 Hrvata i proporcionalan broj izaslanika drugih naroda. Mandat je izaslanicima 4 godine, biraju ih zakonodavna tijela kantona iz svojega sastava. Sudbenu vlast obavljaju: Ustavni sud, Vrhovni sud i Sud za ljudska prava, kantonalni i općinski sudovi. Suce sudova Federacije imenuje predsjednik Federacije uz pristanak dopredsjednika i potvrdu većine izaslanika u Domu naroda. Sudovi Federacije imaju jednak broj Bošnjaka i Hrvata, ostali trebaju biti odgovarajuće zastupljeni. Ustavni sud ima 9 sudaca, osnovna mu je funkcija rješavanje sporova između kantona, kantona i federalne vlasti, općina i kantona te federalne vlasti i sukoba između pojedinih ustanova federalne vlasti i u njima samima. Vrhovni sud ima najmanje 9 sudaca. Presude Vrhovnog suda konačne su i obvezujuće. To je najviši žalbeni sud Federacije. Sud za ljudska prava ima 3 suca, jednog Bošnjaka, jednog Hrvata i jednog pripadnika drugog naroda, po potrebi može imati i više sudaca.

Kantoni-županije su teritorijalno-političke jedinice u Federaciji. Na temelju Ustava Federacije BiH svaka od 10 županija-kantona ima svoj ustav, koji propisuje zakonodavne, izvršne i sudbene funkcije vlasti te djelatnost i organizaciju lokalne samouprave.

Republika Srpska

Republika Srpska prihvatila je Ustav 1992., koji je izmijenjen i usklađen s Ustavom BiH iz 1995. Predsjednik republike šef je države, biraju ga građani izravno na razdoblje od 5 godina, može biti biran dvaput uzastopce. Vlada obavlja izvršne funkcije vlasti. Vladu bira Narodna skupština većinom poslaničkih glasova, ona ima mandat od 4 godine, a odgovorna je Narodnoj skupštini. Narodna skupština jednodomni je parlament, obavlja zakonodavne funkcije vlasti. Skupština ima 83 poslanika, a njih građani biraju izravno i tajnim glasovanjem na 4 godine. Senat je savjetodavno tijelo ustavnih institucija Republike Srpske. Senat ima 55 članova, koje imenuje predsjednik Republike. Ustavni sud ima 7 sudaca s mandatom od 8 godina, bez prava ponovnog izbora. Vrhovni sud najviši je sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona u Republici. Administrativno-teritorijalno republika je podijeljena na općine.

/Izvor: Povijest.hr/

Objava Uz Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sretan rođendan “državo” sa plavo-žutom zastavom i bijelim zvjezdicama. Državo bez himne! Državo sa 3 različita, a ista jezika. Državo bez RIJEČI himne u kojoj se pjevaju 3 himne. Sretan rođendan državo sa 3 predsjednika a bez uglednog državnika! Sretan rođendan državo u kojoj svaki stanovnik ima drugu zemlju za liječenje.

Sretan rođendan državo bez popisa stanovništva. Sretan rođendan državo u kojoj ambasadori rade bez diplome a magistri nosaju tacne po kafićima. Sretan rođendan državo sa stanovnicima bez predsjednika da ih predstavlja. Sretan rođendan državo od cca 2 000 000 stanovnika od kojih je pola umirovljenika koji preživljavaju. Sretan rođendan državo u kojoj nam uvijek fali “jedan papir” a u kojoj “papir” ništa ne znači. Sretan rođendan državo u kojoj su političari celebrity. Sretan rođendan državo bez mladih i državo staraca. Sretan rođendan državo cenzure i medijske blokade! Sretan rođendan državo sa 3 različita školstva i 2 pisma.

Sretan rođendan državo posramljenih, izigranih i prevarenih. Sretan rođendan državo uhljeba i veza. Sretan rođendan državo bez službenih odgovora na službena pitanja. Sretan rođendan zemljo bez ljudskih prava…

Sretan rođendan državo bez socijalne pomoći! Sretan rođendan državo sa najlošijim cestama a najskupljim dažbinama. Sretan rođendan državo u kojoj predsjednik okreće mitraljez prema narodu koji predstavlja. Sretan rođendan državo ubijene djece i pokopane mladosti.
Sretan rođendan najljepšem nebu iznad Hercegovine. Sretan rođendan Neretvi, Lištici, Radobolji, Savi, Uni, Bosni… Najljepšim rijekama na svijetu.

Sretan rođendan snijegom prekrivenoj Bosni i zelenilu Rame! Sretan rođendan ćelopeku u Hercegovini i najljepšim smokvama i šipku.

Sretan rođendan državo masovnih grobnica i neriješenih ubojstava.. Sretan rođendan državo sa milijunskim proračunima za plaće službenika. Sretan rođendan državo koja djecu liječiš preko humanitarnih poziva.

Sretan rođendan državo bez prava, školstva, socijalne i medicinske skrbi! Sretan rođendan državo u kojoj je metastazirala korupcija, kriminal i mito!

Sretan rođendan državo na izdahu i gradu bez gradonačelnika. Sretan rođendan državo u kojoj je cilj većine stanovnika odselit od tvojih nabrojanih kvaliteta!
Sretan dan neovisnosti najovisnijoj državi na svijetu!

Objava Sretan dan neovisnosti najovisnijoj državi na svijetu! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Hrvatski sabor je prije 28 godina jednoglasno donio Odluku o raskidu državnopravnih veza s ostalim republikama i pokrajinama dotadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), čime je Hrvatska postala neovisna i samostalna država.

Sabor je pritom utvrdio da Hrvatska ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više kao takva ne postoji, a na istoj je saborskoj sjednici izglasao i 15 zakona potrebnih za oživotvorenje samostalne i suverene Republike Hrvatske.

Prethodno, ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Sabor je donio 25. lipnja 1991. godine, ali njezino stupanje na snagu odgođeno je za tri mjeseca na osnovi Brijunske deklaracije od 7. srpnja, odnosno na poticaj Europske zajednice da se jugoslavenska kriza pokuša riješiti mirnim putem.

Po isteku moratorija, 7. listopada u 15,03 sati, zrakoplovi JNA raketirali su Zagreb i Banske dvore u kojima je bilo smješteno tadašnje državno vodstvo na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom, pri čemu je jedna osoba poginula, a četiri su ozlijeđene.

Od šest ispaljenih raketa, dvije su pogodile zgradu Banskih dvora, a ostale su pogodile zgrade u njihovoj blizini. Dio krova Banskih dvora bio je razrušen, oštećeno je pročelje i gotovo sve prostorije.

Zbog sigurnosnih razloga i mogućih novih napada na Zagreb, Sabor je povijesnu odluku o neovisnosti donio izvan sjedišta Sabora na Markovu trgu. Zastupnici i novinari prevezeni su u podrum Inine zgrade u Šubićevoj ulici, gdje se i održala sjednica svih triju saborskih vijeća.

(Izvor: HINA)

Objava Hrvatska proslavila Dan neovisnosti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Različiti koncepti zemlje

Podsjećanja radi, Deklaracijom iz Bruxellesa o Jugoslaviji od 17. prosinca 1991., na temelju preporuka međunarodne Arbitražne komisije (u javnosti poznata kao Badinterova komisija), konstatirana je disolucija SFRJ i tadašnje republike pozvane su da se do 23. prosinca izjasne o nezavisnosti. Tako 20. prosinca SDA i HDZ BiH podnose traženi zahtjev, a Skupština srpskog naroda donijela odluku o osnivanju Srpske republike BiH. Kronologijom, 25. siječnja Skupština SR BiH donijela je odluku o raspisivanju referenduma o nezavisnosti, koju su podržali SDA i HDZ BiH. SDS-a u svemu tome nije bilo jer su Srbi u međuvremenu proveli u djelo odluku o ustroju Srpske republike BiH, koja je proglašena 9. januara 1992., dok je referendum održan 29. veljače i 1. ožujka. Iako se i tada po prijedlozima referendumskog pitanja vidjele znatne razlike u viđenje budućnosti zemlje između Hrvata i Bošnjaka, na referendum je izašlo 64 posto biračkog tijela, od kojih se 99,7 posto odlučilo za nezavisnost. Srbi su, kako su i najavili, bojkotirali referendum, pa i iz ove kratke retrospektive se vidi korijen problema koji i danas muči zemlji i koji se niti milimetra nije pomakao ka rješenju. Na osnovu ishoda referenduma Europska zajednica (današnja Europska unija) je 6. travnja 1992. priznala BiH kao nezavisnu i suverenu državu.

Srbi vs. Bošnjaci

Ukoliko uzmemo samo neke izjave povodom 1. ožujka 2016., shvatit će se točnost ranije iznesenih tvrdnji. Milorad Dodik, predsjednik RS-a, jasno kaže kako će 1. ožujak u BiH Bošnjaci opet obilježavati, Hrvati koliko budu morali, a Srbi neće uopće. Dakle, obilježavanje tog datuma smatra neprihvatljivo kao bilo kakvog dana u vezi sa BiH.
– Ignoriranje od Bošnjaka i dijela međunarodne zajednice, koja tome daje značaj, govori o tome da BiH nema dogovor o važnim pitanjima, pa ni o tom, istakao je Dodik. Mladen Ivanić, član Predsjedništva BiH iz RS-a, također poručuje kako srpski narod i RS nikada neće priznati 1. ožujak kao dan državnosti BiH, jer su i referendum koji je održan protiv volje srpskog naroda i gnusno ubojstvo srpskog svata u Sarajevu bili uvod u krvavi rat.
– Za nas 1. ožujak nije i nikada neće biti nikakav praznik, jer naš praznik jeste 9. siječanj, dan kada je voljom srpskog naroda nastala RS. Taj dan mi ćemo slaviti dok smo živi, i nikakav sud niti sudska odluka nas u tome ne mogu spriječiti, rekao je Ivanić. Ognjen Tadić, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, smatra kako je 1. ožujak, u primarnom smislu, simbol nastojanja političkih opcija, koje su bile za razbijanje Jugoslavije, da bez srpskog naroda odluče o sudbini Srba na ovim prostorima.
– To se, kao što znamo, završilo tragično po sve narode u BiH i nakon toga smo sjeli za stol i napravili Daytonski sporazum koji je potpuna suprotnost 1. ožujku. Onaj tko želi poštivati Daytonski mirovni sporazum, tko zagovara mir i stabilnost u BiH taj ne može slaviti 1. ožujak, istakao je Tadić.
S druge pak strane, federalni premijer Fadil Novalić u svojoj čestitci kaže kako je 1. ožujak dan kada su se građani BiH svih nacionalnosti, na referendumu, odlučili za nezavisnu, samostalnu i cjelovitu BiH, državu ravnopravnih naroda i građana, nesumnjivo je jedan od najznačajnijih u povijesti naše zemlje.
Hrvatski dužnosnici jučer se po ovom pitanju nisu ni oglašavali.

Dnevni list.ba

Piše: Dragan Bradvica

Objava 1. ožujak – simbol podijeljene zemlje zarobljene u okovima tragične prošlosti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava U ponedjeljak se izvodi redovna nastava na području općine Prozor-Rama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sabor je tu odluku donio u dramatičnim okolnostima, u zgradi Ine u Šubićevoj ulici, izvan svoje zgrade na Markovom trgu.

Razlozi za to bili su sigurnosne naravi, budući da su dan prije, 7. listopada 1991., zrakoplovi Jugoslavenske narodne armije (JNA) bombardirali i teško oštetili Banske dvore, zgradu nasuprot Sabora, u kojoj je tada bila rezidencija prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana.

U trenutku napada, nešto iza 15 sati, Tuđman je razgovarao sa Stipom Mesićem i Antom Markovićem, predsjednicima ondašnje jugoslavenske države i vlade, a sugovornike je tek puka sreća spasila pogibije.

Jedna poginula i četiri ozlijeđene osobe, razrušen dio krova Banskih dvora, oštećeno pročelje i gotovo sve prostorije, posljedice su bombardiranja.

Zbog mogućih novih zračnih napada JNA, odlučeno je da će se povijesna saborska sjednica održati u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici.

Sabor je odluku o neovisnosti donio tri mjeseca nakon Brijunske deklaracije, kojom se Hrvatska obvezala da će na tri mjeseca odgoditi proglašenje samostalnosti i suverenosti. Tražila je to Europska zajednica uvjerena da se jugoslavenska kriza i započeta srpska agresija na Hrvatsku mogu riješiti mirnim putem.

Domaćin prijema za 24. obljetnicu hrvatske neovisnosti je predsjednik Sabora Josip Leko koji će biti i na misi zadušnici u crkvi svetog Marka te na Mirogoju gdje će položiti vijence. Misa zadušnica služit će se za poginule hrvatske branitelje i žrtve Domovinskog rata.

Leko će na Mirogoju vijence položiti na pet mjesta: kod spomenika Glas hrvatske žrtve Zid boli, na Grobnici narodnih heroja, na grobu Ivice Račana, bivšeg premijera i predsjednika SDP-a, na Središnjem križu u Aleji poginulih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, te na grobu dr. Franje Tuđmana.

Vijenac će položiti i na zajedničku grobnicu za neidentificirane žrtve iz Domovinskog rata na Krematoriju.
hrt

Objava Dan hrvatske neovisnosti! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

  Ramljaci su sudjelovali u scenskoj izvedbi monodrame „Molitva“ zajedno sa članovima KUU „Sv Klement“ iz Poljica.

 Ovu posebnu monodramu pripremila je Mladenka Gruica i ujedno ju je osobno izvela na svoj osebujan način prepun emocija i povijesnih poruka Hrvatima.

 Sudjelovanjem u programu još jednom se pokazala povezanost Rame i Dalmacije.

 Suradnja se nastavlja kroz druge projekte iz područja kulture, turizma i gospodarstva koji su u pripremi. 

Objava Ramljaci u Trilju na proslavi Dana neovisnosti Republike Hrvatske pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U povijesti svakog naroda postoje dani koji se urežu u sjećanja. Atmosfera tog, 8. listopada 1991. bila je nabijena emocijom, ali i strahom, strepnjom zbog događaja koji se zbio prijašnjeg dana, rekao je Vladimir Šeksu emisiji "U mreži prvog".

Važna je odluka donesena nakon što je prethodnoga dana istekao tromjesečni moratorij na Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske, koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine. Provedba odluke odgođena je za tri mjeseca na temelju Brijunske deklaracije od 7. srpnja te zahtjeva Europske zajednice, koja je tzv. jugoslavensku krizu pokušala riješiti mirnim putem. 

"Svijetli trenuci homogenizacije svih političkih snaga"

Sabor je odluku donio na sjednici koja nije održana u zgradi Sabora, već u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu. Naime, JNA je dan prije oko 15 sati, odmah nakon isteka tromjesečnog moratorija, raketirala Banske dvore kako bi likvidirala tadašnjeg predsjednika Franju Tuđmana te članove vlade i parlamenta. U tom je napadu jedna osoba poginula, a četiri su lakše ozlijeđene.

U Hrvatskoj je buktio rat, no nosili smo nadu da će nova Hrvatska biti perspektivnija. Mi, zastupnici, bili smo svjesni koliko je važno pokazati jedinstvo, rekao je Mato Arlović, bivši potpredsjednik Hrvatskog sabora, također gost emisije "U mreži prvog".

U prijelomnim trenucima događaju se svijetli trenuci homogenizacije svih političkih snaga. Tada se postiže visok stupanj konsenzusa oko strateških pitanja. U tim je danima bio postavljen cilj, no uz golem izazov rata, dodao je Šeks.

Sabor Republike Hrvatske povijesnom je odlukom utvrdio da Hrvatska više ne smatra legitimnim i legalnim nijedno tijelo dotadašnje SFRJ te da ne priznaje valjanim nijedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više kao takva ne postoji. 

"Danas odgovornost nose građani i njihovi izabrani predstavnici"

Ideal nezavisnosti je ostvaren, a za to su najzaslužniji branitelji. Preostaje da se ostvare drugi ideali, kao što su pravna država i socijalna sigurnost za sve građane, zaključio je Vladimir Šeks.

Zaštititi ljudska prava, omogućiti jednake šanse svima, to su današnji ideali. No danas odgovornost nose i građani i njihovi izabrani predstavnici, istaknuo je na kraju emisije Mato Arlović.

U prigodi obilježavanja Dana neovisnosti održat će se svečana sjednica Hrvatskoga sabora. Tijekom polusatnog trajanja intonirat će se himna Republike Hrvatske, odati počast minutom šutnje preminulim hrvatskim braniteljima, a uzvanicima će se obratiti predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko. Svečana sjednica završit će "Odom radosti" u izvedbi Zbora Hrvatske radiotelevizije.

vijesti.hrt.hr

Objava Hrvatska slavi Dan neovisnosti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.