Alessandro Di Bussolo – Vatican News

Bez obzira što je 21. studenoga državni blagdan u Bosni i Hercegovini, malo je onih koji prema sporazumu iz Daytona, sklopljenom na taj dan prije 25 godina, gledaju sa zahvalnošću.

Godine 1995. u gradu Daytonu, u državi Ohio, pod pokroviteljstvom predsjednika SAD-a Billa Clintona, potpisan je sporazum koji je označio kraj rata u Bosni i Hercegovini započetog 6. travnja 1992., koji je uzrokovao više od 100.000 žrtava, od kojih veliki broj civila.

Uz mnogobrojne traume, rat je uzrokovao blizu milijun i pol što izbjeglih što prognanih unutar i van zemlje. To su ogromne brojke uzevši u obzir da je ta bivša jugoslavenska republika brojila 4 milijuna i 354 tisuća stanovnika.

No kako tvrdi Ivan Šarčević, 57-godišnji profesor pastoralne teologije na franjevačkom visokom teološkom učilištu u Sarajevu, „danas je Dayton kočnica razvitku“, s obzirom na to da je u jedinstvenu državu, ali pod slabašnom središnjom vlašću, sastavio tri etnički „čista“ entiteta.

Fra Ivan, sa završenim studijem na Papinskom sveučilištu Salesiana upravo tijekom ratnih godina, kaže da je nakon genocida u Srebrenici iz srpnja 1995. te još jednog granatiranja tržnice u Sarajevu, Dayton zapravo „nagradio etničko čišćenje“.

Vojna akcija američkog ratnog zrakoplovstva Deliberate Force dogodila se nakon što je vojska bosanskih Srba pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića držala pod svojom vlašću oko 70% teritorija te nakon što je pokrenuta protuofenziva bošnjačko-hrvatskih vojnih snaga.

S Daytonom su Srbi dobili 49% teritorija, iako su činili samo 31% stanovništva. Srbi su dobili za sebe očišćenu državu, iako povezanu s Federacijom u kojoj su Hrvati sa 17% stanovništva dobili 25% teritorija, a muslimani Bošnjaci s 44% tek 26%.

Ustav iz Daytona dopustio je Republici Srpskoj da blokira svaku reformu potrebnu kako bi Bosna mogla pristupiti Europskoj uniji i NATO-u, posebice glede demokracije, pravne države i javne uprave, da ne spominjemo područja borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala.

Mijenjanje čelnika države svakih 8 mjeseci iz redova trojice članova Predsjedništva, koji predstavljaju tri naroda, zasigurno ne pomaže u ostvarenju reformi. Čelnik bosanskih Srba Milorad Dodik, koji već duže vrijeme prijeti secesijom, preuzeo je predsjedanje toga zajedničkog tijela i ugostio je 21. studenoga, na sam dan 25. godišnjice potpisivanja sporazuma u Daytonu, visokog predstavnika EU-a za vanjsku politiku Josepa Borrella.

Šef europske diplomacije dat će podršku europskim integracijama ove balkanske zemlje, iako proces približavanja teče vrlo sporo upravo zbog suprotstavljanja između politika triju naroda.

Tome ne pomaže ni negiranje genocida u Srebrenici i glorifikacija ratnih zločina Radovana Karadžića i Ratka Mladića, bez obzira na donesene sudske presude.

Pitamo fra Ivana Šarčevića kakva Bosna i Hercegovina proslavlja danas taj događaj, ipak temeljan za njezinu recentnu povijest…

Š: Bosna i Hercegovina obilježava Dayton sporazum kao podijeljena država. To je u sebi proturječna proslava jer u jednoj državi supostoje dva oblika države: Republika Srpska, gotovo potpuno jednonacionalna država, centralistički ustrojena, s jednim voždom, jednim narodom, jednom vjerom, a sve je to očito i u samom njezinu imenu Republika Srpska.

S druge strane imamo multikulturalni model države – Federacija Bosne i Hercegovine s dva naroda, Bošnjacima muslimanima i bosansko-hercegovačkim Hrvatima. S ta dva etniteta nije moguće izgraditi jedinstvenu državu jer nedostaje državno jedinstvo. Tu su dakle dva entiteta, tri naroda i tri vjere, 10 kantona u Federaciji, i distrikt Brčko kao kondominij dvaju entiteta.

Za mnoge Dayton nije bio dobar sporazum jer je omogućio stvaranje gotovo tri čista teritorija s izuzetno slabom centralnom vlašću. Što Vi mislite?

Š: Dayton je okončao rat, ali danas je on kočnica razvitku i teško je s njim vladati. Dayton je nagradio etničko čišćenje. Njegova vrijednost je u činjenici da je okončao ratni sukob i zaustavio stvaranje Velike Srbije.

No radi se o pogrešnom konceptu jer se on temelji na etničko-teritorijalnom konceptu uređenja države s kojim se ne može ići naprijed. Vrlo često se s nacionalizmom pokrivaju kriminali razne vrste, često i ratni zločinci, kao i nepošteni političari onda kada štite samo vlastite interese, a tvrde “ja ljubim vlastiti narod“.

Oni se sakrivaju iza ljubavi prema vlastitu narodu i iza vjere. Drugi problem koji izvire iz Daytona je taj da je Dayton nametnuo svojevrsnu međunarodnu protekciju nad našom zemljom koja međunarodnim moćnicima i političarima omogućuje da kažu: “Mi ćemo učiniti sve ono što odluče narodi Bosne i Hercegovine.”

Jer, navodno, narodi se moraju dogovoriti. Radi se o zavodljivoj, gotovo dijaboličnoj formuli. Gdje je to mjesto na svijetu da se tako što dogodilo? U Bosni i Hercegovini uzurpirana je volja naroda od političara, od klijentelizma, od oligarhije stvorene na razvalinama komunizma, bez ikakve političke kulture.

Po Vašem mišljenju, što mogu učiniti Europska unija i međunarodna zajednica kako bi se stanje promijenilo?

Š: Europa, jasno, ima vlastite probleme, ali i svojevrsni komotni moral. Europski lideri naše probleme ne shvaćaju ozbiljno jer tvrde: “Oni se nalaze na marginama Europe, to nas toliko ne tangira, jer ondje ionako nema više rata ni izbjeglica.”

Europa ne bi trebala podržavati ni davati novac onim političarima koji su kriminalci. Stalno nam se daju neka objašnjenja. Istina je da treba biti strpljiv jer se takvi problemi kao naši ne rješavaju na brzinu.

Uostalom, što drugo da očekujemo od Daytonskog sporazuma koji je ipak bio nepravedan?

Nakon Drugog svjetskog rata govorilo se: Nikad više rata! No rat se ipak dogodio. Sporazum u Daytonu nije ‘nedodirljiva svetinja’, može se i treba se mijenjati. Ako su tada, razumije se, svi trebali dati neke ustupke i učiniti kompromise, trebalo bi to učiniti i danas. To treba htjeti i međunarodna zajednica.

Rizik je da se dogodi secesija Republike Srpske (RS – Exit). Je li to realno?

Š: Mislim da bi svaki od entiteta trebalo dodatno demokratizirati. Valjalo bi zatim izmijeniti i opću klimu. U tom smislu odgovornost leži i na nama: posebice čelnicima religija, svećenicima, franjevcima. Trebamo stvarati klimu suživota, volju da se živi zajedno i tako pripremati prostor za politiku, politiku s novom vizijom suživota.

Imaju li religije u Bosni i Hercegovini utjecaj, odnosno slijede li ih ljudi?

Š: Mislim da je odgovor potvrdan. Narod je ovdje još prilično religiozan. No, počinili smo mnoge greške i zablude tijekom rata. Ne svi, ali većina hijerarhije nije se ponašala dobro, što vrijedi za sve tri religije ili konfesije.

Nismo učinili ni ono o čemu je toliko govorio papa Ivan Pavao II., čišćenje memorije, nismo priznali naše krivice, u smislu institucijske i političke odgovornosti. Naša politička i moralna krivnja je u tome da smo, recimo, poticali naše vojnike da ubijaju i progone nevine ili od ratnih zločinaca stvarali heroje i svece.

To nije dobro. Nismo pročistili našu savjest pokajanjem i bezuvjetnim praštanjem. Kod nas se kaže: “Da, opraštam ti, istodobno tražim oproštenje.” Dakle, uvijek se nešto traži zauzvrat. Tako to međutim ne ide.

Na lokalnim izborima koji su u tijeku čini se da nacionalističke stranke gube podršku. Dolaze li promjene?

Š: Da, tomu se nadam. To je točno i nije to prvi put od rata. To opet znači da ljudi, kojih je sve manje u ovoj zemlji, ipak mijenjaju mišljenje, ono malo ljudi što je ostalo nakon što su brojni otišli u Hrvatsku, Austriju, Njemačku, Ameriku. Svakako radi se o dobrom vjetru; za nas je to blagi povjetarac.

Nije kod nas problem samo grijeh struktura, nego grešne strukture i kriminalne strukture. Po sadašnjim izborima glavna bošnjačka stranka izgubila je glavni grad Sarajevo. To je znakovito jer Sarajevo treba uistinu biti multikulturni grad. Dodik je izgubio Banju Luku.

Nadam se da će i u Mostaru obje nacionalističke stranke izgubiti, SDA, bošnjačka stranka, i HDZ, hrvatska stranka. Od rata te dvije stranke drže zatočenicima sve građane tog lijepog grada. Promjene ne dolaze lagano, ali valja se tomu nadati.

Ima li znakova nade u izgradnji onoga suživota koji je postojao u prošlosti iako je djelomično bio i nametnut?

Š: Uvijek je postojao i postoji suživot među susjedima, što je prirodno i čini lijep običaj ovdje. Naime, Bosnu i Hercegovinu ne treba smatrati pukim matematičkim zbirom, već se tijekom povijesti ovdje razvio oblik duhovnog suživota koji je preživio do danas.

Upravo zbog toga, zbog oku ne odveć vidljivog ali postojećeg suživota, Srbi i drugi nisu uspjeli uništiti ovu zemlju. Preživjela je sposobnost i praksa da se situacija gleda očima drugoga. Doduše, sada nam toga uvelike manjka jer su vlast preuzele destruktivne snage, što doduše danas vrijedi i za ostatak svijeta.

Zbog toga je za nas problem još veći uzevši u obzir stanje diljem svijeta, kojemu valja pridodati i epidemiju Covid-19.

Ima mladih koji nisu tako obilježeni nacionalizmom, a napuštaju zemlju. To šteti Bosni i Hercegovini, zar ne?

Š: Napuštaju zemlju i oni koji se osjećaju poniženima, koji ne žele prihvatiti da ih netko ponižava. Ali s druge strane, pomalo sam skeptičan jer vidim nacionalizam i među mladima.

Toliki mladi žele imati brza i gotova rješenja nadohvat ruke, a to im, kao što se događalo i prije, nude totalitarne ideologije. Takav način ne iziskuje puno truda, ne moraš razmišljati. Jer nije lagano biti integralni čovjek. Biti integralan čovjek, dakako, ne znači biti savršen, ali znači biti subjekt, donositi osobne odluke o vlastitu životu.

Zbog toga mnogi obrazovani mladi, mnogi od onih koji završe fakultete, npr. liječnici, ali i svećenici sa završenim teološkim studijem, napuštaju zemlju. Ne ostaju ovdje jer situacija uistinu nije laka. Ja nikome ne kažem: “Moraš ostati!” Žao mi je. Ma nama trebaju duhovno integralne osobe.

Ne oni koji od vlastite vjere čine spektakl ili praznu obrednost. Ne, mi trebamo osobe koje su posvećene suživotu i koje iz dana u dan žive zajedno sa susjedima različite vjere ili nacionalnosti. Osobe koje neće biti površne, već s uvjerenjem i stavom koji proizlazi iz vjere, iz nutrine.

S talijanskog preveo: M. M.

Vatican News / Fratellanza umana (23.11.2020.)

Objava Fra Ivan Šarčević: Dvadeset i pet godina od Daytona – krhak mir u podijeljenoj Bosni i Hercegovini pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dvadeset i petu godišnjicu Daytonskog mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina dočekuje u dugogodišnjem začaranom krugu postdejtonske političke i društvene realnosti – blokade, ucjene, prijetnje secesijom, diskriminacija, kriminal i korupcija umjesto napretka i integracija. 

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu 14. prosinca 1995. god. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat je Daytonski sporazum kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini.

Dayton omogućio snažne etničke politike

Sustav prožet etnonacionalizmom

Objava MIR I LOŠA RJEŠENJA: 25. godišnjica Daytonskog sporazuma u BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše: Ivan Pepić i Poskok.info

Oni će, eto, pomoći kako mogu

Bolesniku s Balkana poslije rata došli su pomoći psi mira u liku i djelu uglednih veleposlanika, diplomata, Austrijanaca i Koruščana, ljubitelja Bosne i Hercegovine, Šezdesetosmaša i kojekakvih drugih avanturista, baš kako su onomad došli Bolesniku s Bospora nakon Berlinskog kongresa.

Svatko od njih, kako bi valjda iščupao bolesnika iz košulje, vukao je tkaninu na svoju stranu, što ga je još čvršće vezalo, te je u konačnici, kako rekoh, odlučeno da se on sam mora iščupati iz nje. Uz pse mira vukli su i domaće poglavice, kako je tko znao.

Srpske vođe opirući se, pa prihvaćajući, pa sad opet opirući se diktatima pasa mira. Bošnjačke oduvijek vuku tamo gdje su vukli psi mira, ali već godinama shvaćaju da mogu i bez njih. Hrvatske poglavice pak su odlučile svoj narod umotati u luđačku košulju s hrvatskim predznakom – šutnjom, za što ih nitko nije ovlastio.

Diktatura šutnje vodstva HDZ-a BiH i satelita oko svih važnijih pojava za političku sudbinu hrvatskog naroda od kojeg su dobili povjerenje u Bosni i Hercegovini predstavlja smrtonosan put. Nakon Općih izbora 2018. hrvatska javnost u Bosni i Hercegovini postaje više nego ikad svjesna da je hrvatski odgovor zapravo šutnja vlastodržaca i kormilarenje bez cilja, jasnog smjera, ideja i međunarodnog ugleda.

U trenutku kad svjetska javnost doslovno ne zna o postojanju Hrvata u Bosni i Hercegovini, a kamoli o strateško važnim detaljima, HDZ BiH je bez većeg otpora prepustio vanjsku politiku Bošnjacima.

Tako će, uz Bakira Izetbegovića i Željka Komšića, Bosnu i Hercegovinu u svijetu predstavljati Bisera Turković iz SDA, poznata po izjavi na predavanju na Sveučilištu George Washington “kako će se sva tri naroda u Bosni i Hercegovini asimilirati i svi skupa osjećati Bosancima”. Ako je to mogla 2005. izreći kao veleposlanica bit će zanimljivo vidjeti kako će djelovati kao ministrica.

Da stvar bude gora, popustilo se oko formiranja Doma naroda Federacije BiH, zaboravilo se na sramotnu odluku Središnjeg izbornog povjerenstva; Vlada Federacije BiH nesmetano funkcionira, kao i predsjednik Federacije, o čijem se imenovanju nekritički razmišlja;

Komšićeva smjena 12 hrvatskih diplomata ostala je bez ikakvog koordiniranog odgovora ili pokušaja istog; predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović sramotno ne govori istinu ulijevajući lažnu nadu o rokovima za izmjenu izbornog zakona, iz mjeseca u mjesec;

nitko nije reagirao na Komšićevo imenovanje Martine Mlinarević za veleposlanicu u Češkoj, kao brutalno ismijavanje Hrvata i vladavine prava uopće (učinio je to Zlatko Lagumdžija na N1);

u Vijeće ministara BiH ponovo su imenovani uglavnom isti ljudi, ovisno o geografskoj pripadnosti, bez uzimanja u obzir njihovih rezultata.

Koji je cilj i smjer hrvatskog vodstva u Bosni i Hercegovini?

Ne zna se postoji li to, a ako da onda Hrvati nikad nisu bili zbunjeniji. Ovo je najgore razdoblje od 1990-ih po pitanju cilja i smjera hrvatskog nacionalnog tijela, a za to je zaslužno usko vodstvo koje narod navodno vodi desetljećima, od predsjednika najjače stranke do njegovih najužih suradnika.

Ne postoji ništa osim cilja tzv. “euroatlantskih integracija” koji nije ništa drugo doli kupovina socijalnog mira uz pomoć birokratiziranih diplo-činovnika. Strategija vođenja hrvatskog naroda ka ravnopravnosti je davno nestala.

Ideja je sve manje, čemu svakako doprinosi i odlazak ljudi. Međutim, ako političko vodstvo Hrvata u Bosni i Hercegovini ne zna motivirati ljude za ciljeve, borbu, zajedničke vrijednosti i uliti im povjerenje i nadu onda ono snosi veliku odgovornost za koju treba odgovarati, pa i za odlazak ljudi kod kojih je želja za borbu i pravdu postojala.

Bez motivacije i rada ljudi ne mogu postojati ni institucije, što je vidljivo obzirom da su one devastirane ili dobro načete, a funkcioniraju jedino šahovski i lovački klubovi kao servis diktaturi šutnje. Hrvatske vlasti u Bosni i Hercegovini moraju tragati za rješenjima, biti aktivni, poznavati sve globalne trendove, tražiti rješenja, pa i uključiti hrvatsko iseljeništvo koje je bogato znanjem, ugledom i vezama.

Pamtite li odlazak Dragana Čovića, Borjane Krišto ili dr. među hrvatskim iseljeništvom?

Ne, a još manje se pamte motivirajući govori u takvom okruženju. Dragan Čović je u lipnju 2018. obećao da će otvoriti predstavništvo više županija u Bruxellesu. To nije ispunjeno. Hoćete li ispuniti to obećanje, gospodo?

Je li normalno da ne činite ništa za suzbijanje medijske, političke i diplomatske blokade u kojoj se nalaze Hrvati? Jeste li svjesni da čak Kurdi imaju svoje urede, medije i informativno-novinske agencije na engleskom jeziku, a vi ulažete u udruge berača maslina samo kako bi vama pljeskali?

Hoćete li izaći iz granica obilaženja spomen-obilježja i odavanja počasti mrtvima?

Jer oni nisu ginuli da im vi palite svijeće u štiklama i lakiranim cipelama. Oni su ratovali za slobodu, a vi ste dužni braniti taj komad slobode i nastaviti tamo gdje su oni stali kako bi Hrvati u Bosni i Hercegovini doista postali ponosan, slobodan i ravnopravan narod, a ne pleme kojem upravljaju strani činovnici i drugi narodi, a još manje da biste vi šutjeli i bili neradnici.

Nerad, šutnja i visoka narcisoidnost našminkanih pojedinaca u odjelima dovode do situacije u kojoj pitanje Hrvata u BiH ne postoji nigdje; čak ga više ne percipiraju ni u Sarajevu, kao ni rastući dio samih Hrvata.

Očito je da pitanje Hrvata u BiH ne postoji ni kod diktatora šutnje, jer bi u suprotnom oni galamili iz srca i glave, uvijek i svugdje.

A koje je rješenje? Vrlo jednostavno: prestanite umotavati hrvatski narod u luđačku košulju. Prestanite biti diktatura šutnje. Ili krenite raditi, ili se maknite.

blog.vecernji.hr i relax livno

Objava Diktatura šutnje HDZ-a BiH veže Hrvate u BiH u luđačku košulju: radite ili se maknite! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na današnji dan 1995. godine, nakon trotjedne mirovne konferencije (od 1. do 21. studenig) u američkoj bazi Wright Patterson u gradu Daytonu, sporazum su  parafirali  predsjednik RBiH Alija Izetbegović, čelnik Hrvatske Franjo Tuđman i predsjednik  tadašnje SR Jugoslavije Slobodan Milošević.

Sporazum je parafiran u prisustvu tadašnjeg državnog sekretara SAD-a  Warrena Christophera,  a osim njega glavni američki posrednici bili su Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

-Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kao što jeste, i ovakvom svijetu kakav je, bolji mir i nije mogao biti postignut – kazao je  rahmetli Alija Izetbegović nakon ceremonije potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma 14. prosinca 1995. godine u Jelisejskoj palači u Parizu.

/Dnevni list/

Objava 23 godine od dogovora u Daytonu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ona je istaknula da ovaj sporazum već izmijenjen brojnim amandmanima na Ustav BiH zbog čega se postavlja pitanje koliko su oni utjecali na eroziju konstitutivne jednakosti tri naroda u BiH.

Kitarović je rekla da će Hrvatska u tom smislu pokrenuti i razgovore i inicijativu sa SAD, jer se trenutna europska inicijativa ne može fokusirati samo na ekonomske i socijalne procese, već mora biti i politička, prenosi Blic.rs.

Napominjući da je BiH jedinstven slučaj, Kitarović je ocijenila da treba postaviti neke uvjete koje bi BiH trebala ispuniti da bi postala u potpunosti funkcionalna i tako napredovala na putu u članstvo EU i NATO, te zaista uredila i političke odnose na nivou zemlje.

“Ta politička izgradnja institucija je jako bitna i to nedostaje europskoj inicijativi”, rekla je Kitarović.

‘Referendum u RS-u ilegalan’

Ona je navela da je stav Europske komisije da je nedavno održani referendum u Republici Srpskoj ilegalan i u suprotnosti s Daytonskim sporazumom.

Kitarović je tijekom sastanka zamolila Junckera da Europska komisija pomogne BiH u procesu reformi na putu prema EU, kao i u uređenju zemlje s ciljem da sva tri naroda budu zaista ravnopravna na cijeloj teritoriji.

Ona očekuje da će se nova hrvatska vlada puno više baviti BiH, ističući da je to ne samo ustavna obveza Hrvatske u odnosu na Hrvate u BiH, već i nacionalni interes.

Prema njenim riječima, stabilnost BiH utječe na stabilnost i percepciju Hrvatske.

“Do sada nismo dovoljno iskoristili poziciju što sad član EU i NATO. Nismo država kandidat koja mora objašnjavati naše unutrašnje procese, već da se upravo sada možemo snažno zauzeti za rješavanje pitanja unutar BiH”, poručila je hrvatska predsjednica.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da će Srbija, kada je riječ o BiH, podržati samo dogovor tri naroda u BiH.

Upitan kako komentira činjenicu da je na sastanku hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s Jean-Claudeom Junckerom iznesena ideja o reviziji Daytonskog sporazuma, Vučić je rekao da će Srbija podržati samo ono što bude dogovor Srba, Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini.

“To je sve što mogu odgovoriti”, rekao je Vučić na konferenciji za novinare nakon sastanka s načelnicima pet okruga općina s juga Srbije.

Objava Grabar-Kitarović pokreće inicijativu za izmjene Daytonskog mirovnog sporazuma pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

O toj temi otvoreno piše Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini se, danas, nalazi u izuzetno nepovoljnoj poziciji, koja, nažalost, poprima konture povijesnih razmjera. Četiri su ključna, podjednako razarajuća, čimbenika dovela hrvatski narod u današnju poziciju, kada je politički obespravljen i demografski prepolovljen.

Dayton

Dayton je prvi čimbenik, ujedno i najkompleksniji,  samo ustavno-administrativno uređenje, nametnuto kroz Daytonski mirovni sporazum, a koje kroz model dvije federalne jedinice i tri konstitutivna naroda  čini enormnu štetu najmalobrojnijem, hrvatskom narodu.

Banja Luka

Drugi čimbenik datira iz ratne 1992., no i dandanas posjeduje intezitet, ništa manjih, razmjera. Riječ je o progonu i protjerivanju hrvatskog naroda sa prostora Republike Srpske. Tijekom ratnog vihora, sa svojih stoljetnih staništa, protjerano je preko 200 000 Hrvata, kojima nikada nije omogućen povratak, iako to daytonski sporazum , Aneksom Vll, jamči.

Malobrojni hrvatski povratnici na prostor manjeg bh. entiteta se svih poratnih godina, što je i danas sveprisutno, institucionalno, politički, socijalno, kulturološki degradiraju od strane vlasti u RS-u, te bivaju izloženi provokacijama, prijetnjama i napadima.

Sarajevo

Treći čimbenik je kontinuiran pokušaj marginalizacije hrvatskog političkog bića od strane unitarnih i centralističkih doktrina, brojčano nadmoćnijeg, bošnjačkog naroda u Federaciji BiH.

Dvostruki izbor hrvatskog člana u tročlanom bh. predsjedništvu od strane Bošnjaka, kao i nepoštivanje volje hrvatskog naroda kroz vlade alijanse i platforme, najočitiji su primjeri ugnjetavanja političkog prava jednoga naroda.

Nadalje, stalna preglasavanja, lažno izjašnjavanje bošnjačkih predstavnika kao Hrvata, pod prozirnim plaštom sloboda i individualnih ljudskih prava, a na račun vlastitih kadroviranja po nacionalnim koeficijentima je više nego nečastan stil političkog djelovanja.

Dvostruki ekonomski kriterij kroz nepravednu raspodjelu javnih prihoda, hrvatske prostore u Federaciji BiH stavlja u podređen položaj.

Sve navedeno je srozalo međunacionalne odnose i povjerenje na ništicu, a hrvatskom narodu, kao i Bosni i Hercegovini, načinilo ogromnu političku, gospodarsku, populacijsku i društvenu štetu.

Mostar

I četvrti, ništa manje važan, čimbenik je hrvatska unutarnacionalna pozicija, nepostojanje jasne nacionalne strategije, međusobno stranačko nepovjerenje nastalo međusobnim političkim udarima i sukobima, stavljanje osobnih i stranačih ispred nacionalnih interesa itd.

Unutarnja slabost je najveći povod djelovanja vanjskih čimbenika, koji koriste politikanstvo i neprincipijelnost hrvatskih političkih aktera.

Kapitulacija na djelu?

Promatrajući kronološki, hrvatski narod je kroz dosadašnje lokalne izborne cikluse, u posljednjih 20 godina izgubio čak DEVET općina, od čega dvije u posljednjem izbornom ciklusu, sa tendencijom daljnjeg gubljenja.

Odžak, Jajce, Drvar, Glamoč, Bos. Grahovo, Vitez, Novi Travnik, Busovača i Uskoplje su općine u kojima su Hrvati izgubili načelničke pozicije.

Devet navedenih općina predstavlja površinu od čak 3 852,6 km2, što predstavlja čak 15 % teritorija Federacije BiH.

Lokalni izbori 2016. godine predstavljaju prijetnju hrvatskom narodu za nastavak kontinuiranog gubljenja načelničkih pozicija, a najugroženije općine su Žepče i Ravno.

Nema dogovora. Ima dogovora.

Poražavajuća statistika isključivo ima uzrok u hrvatskim političkim čimbenicima, koji godinama iskazuju nespremnost na kompromis i odricanje za opće dobro svih.

Prije svih, najveću odgovornost, kao najveća stranka, konzumira HDZ BiH. Ne želim umanjiti niti odgovornost HDZ-a 1990, iako je ona, po prirodi stvari, znatno manja.

Ne mogu ne kazati jednu istinu. Godine 2012., tadašnji čelnici dvije najveće hrvatske stranke, Dragan Čović i Božo Ljubić, nisu uspjeli postići kompromis, te su Hrvati izgubili načelničke pozicije u Vitezu i Odžaku.

Simptomatično je kako dva lidera nisu uspjela pronaći zajednički jezik kada je bila riječ o hrvatskim nacionalnim interesima, no, itekako su pronašli zajednički jezik kada je bila riječ o osobnom pozicioniranju, kada je, nešto poslije toga, Božo Ljubić dobio poziciju u Saboru Republike Hrvatske.

Upravo takvi primjeri su rak rana hrvatskom narodu u BiH i predstavljaju ustaljeni model u kojem se nacionalni interesi žrtvuju za osobni probitak.

Dan „D“

6. lipanj je jedan od najznačajnijih datuma suvremene povijesti, poznat kao Dan „D “, koji označava prekretnicu Drugog svjetskog rata, kada su, saveznički vojnici, iskrcani u Normandiji, krenuli u završnu ofenzivu na Hitlera.

Sutra, 6. lipnja, je zasjedanje predsjedništva HNS-a, koje predstavlja svojevrsni Dan „D“, za hrvatski narod i priliku za dogovor na prostorima gdje je ugrožen hrvatski nacionalni interes.

Stav HDZ-a 1990 je od ranije poznat.

Apsolutno smo zagovornici zajedničkog nastupa na prostorima gdje smo, kroz posljednjih 20 godina, izgubili načelničke pozicije, tamo gdje postoji mogućnost daljnjih gubitaka, kao i na prostorima gdje Hrvati predstavljaju manjinski narod.

Postoji načelno suglasje svih aktera u HNS-u ovakvom pristupu, no sutra će se, kao i narednih dana, iskristalizirati spremnost na dogovor i principijelnost.

HDZ 1990 ulazi potpuno iskren u proces pregovaranja sa željom pronalaska dogovora i stvaranja bolje pozicije hrvatskom narodu.

Punog sam uvjerenja kako u navedenim prostorima, kako bi ostvarili željeni rezultat, trebamo i moramo nastupati sa najboljim zajedničkim kandidatima, što podrazumijeva časne, poštene, sposobne domoljube, čiji se legitimitet zasniva na dosadašnjim rezultatima.

U tom smislu, spremni smo uvažiti legitimitet HDZ-a BiH, koji je na proteklim izborima osvojio 2/3 povjerenja hrvatskih birača i podržati njihove kandidate u pojedinim prostorima, sa pretpostavkom kako će i HDZ BiH, na isti način, uvažavati 1/3 povjerenja hrvatskih birača, koje je ostvario HDZ 1990, te podržati naše kandidate u određenim prostorima.

Svaki drugi scenarij bi predstavljao neuvažavanje i stavljanje stranačkog ispred nacionalnog, na što HDZ 1990, niti ja osobno, ne možemo pristati.

Objava Tko je kriv hrvatskom narodu u BiH? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sporazumom je okončan agresorski i građanski rat u BiH i formirana su dva entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH.

Mirovni sporazum za BiH, parafiran 21. studenog 1995. godine u Daytonu, u američkoj državi Ohiou, poslije trotjednih pregovora, potpisan je 14. prosinca iste godine u Parizu.

Sporazum su, u prisustvu tadašnjeg državnog tajnika SAD Warrena Christophera, potpisali Slobodan Milošević, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović u Elizejskoj palači u Parizu.

Potpisnici su se obavezali da međusobne odnose reguliraju prema Povelji UN, Završnom helsinškom aktu i drugim dokumentima OESS-a, kao i na međusobno poštovanje suvereniteta i rešavnje nesporazuma na miroljubiv način.

Daytonskim sporazumom Bosna i Hercegovina je podeljena na dva entiteta, Republiku Srpsku i Federaciju BiH, a tvore je tri konstitutivna naroda.

dnevnik.ba

Objava Prošlo je 20 godina od potpisivanja Daytona pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

''Mi smo protiv ovog referenduma i bilo kojih priprema za njega jer predstavljaju kršenje Daytonskog mirovnog sporazuma i jer se plašimo posljedica koje će imati za građane u Republici Srpskoj i u cijeloj BiH. Angažirali smo relevantne odjele i agencije Vlade SAD da bi se odlučilo o primjerenoj reakciji prema onima koji su odgovorni za ovu političku provokaciju. Blisko surađujemo sa Misijom EU i OHR u vezi s poduzimanjem sljedećih koraka'', navodi se u priopćenju Veleposlanstva.
Navode kako su ohrabreni činjenicom da se u RS vodi legitimna debata o korijenima ovog političkog manevra kao i motivima koji stoje iza njega.

''Ovaj otvoreni diskurs o raskolu između korumpiranih snaga koje vode proces odlučivanja u RS i onoga što je istinski u najboljem interesu njenih građana indikator je energičnog i transparentnog demokratskog sustava koji može i treba da postoji u BiH. Iz ovog referenduma ne može proizaći ništa dobro. Budućnost ove zemlje i svih njezinih građana je u kontinuiranom procesu integracija u EU. Ovaj cilj je sasvim ostvariv i mi želimo da radimo s građanima Republike Srpske na stvarnom poboljšanju kvaliteta njihovog života. Sada je na rukovodstvu ovog entiteta da se opredijeli ili za napredak ili za političku i ekonomsku izolaciju'', navedeno je.
Podsjećamo, u Narodnoj skupštini RS usvojena je odluka o raspisivanju referenduma o nametnutim odlukama visokog predstavnika, posebno o Sudu i Tužiteljstvu BiH. Nakon dvodnevne burne rasprave za ovu odluku, koju je inicirao entitetski predsjednik Milorad Dodik, glasovalo je 45 zastupnika, nitko nije bio protiv, a 31 zastupnik je bio suzdržan.
bljesak.info

Objava Reagiranja na referendum: Amerika priprema odgovor pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Konferencija u Ohiu je trajala od 1. do 21. studenog 1995. godine. Glavni sudionici su bili predsjednik BiH Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazum je službeno potpisan u Parizu 14. prosinca.

Daytonski mirovni sporazum (ili Daytonski sporazum ili Dayton), pravni je akt sporazumnog karaktera u koji je ugrađen i danas važeći Ustav BiH. Jedan od osnovnih principa na kojima je Daytonski sporazum zasnovan jeste teritorijalna organizacija BiH prema kojoj 51 posto teritorije čini Federacija BiH, a 49 posto Republika Srpska.

Iako su mnoge stvari bile dogovorene, Daytonski sporazum je bio proglašen neuspjelim pola sata prije zatvaranja konferencije, ali je ipak uspio nakon što je u zadnjem trenutku donesena odluka da će se arbitraža u vezi s brčanskim koridorom urediti naknadno. Daytonski sporazum je bio kulminacija takozvane Shuttle diplomacije koju je otpočeo Richard Holbrooke sa svojim timom pod sponzorstvom SAD-a.

Tijekom 19 godina bilo je nekoliko bezuspješnih pokušaja ustavne reforme, a prema mišljenjima mnogih međunarodnih dužnosnika Daytonski sporazum je prevaziđen, dok u Republici Srpskoj smatraju da se izvorni elementi Daytonskog sporazuma moraju i dalje primjenjivati i poštivati.

Bosnu i Hercegovinu posjetio je ovih dana bivši visoki predstavnik u BiH i sadašnji ministar vanjskih poslova Republike Slovačke Miroslav Lajčak, koji je kazao da je BiH danas na mnogo boljem mjestu nego prije 19 godina, jer ima suverenitet među demokratskim državama i zemlja je koja je opredijeljenja za europski put.

Mišljenja je da je sada potrebno učiniti sve da se manje čuvaju daytonske garancije za svaki od konstitutivnih naroda, a da se više razmišlja kako da BiH funkcionira bolje da bi ispunila očekivanja građana. "Dayton je ogroman faktor stabilizacije, ali svi smo modernizirali naše ustave da bi bili u stanju da odražavaju potrebe ovog stoljeća i nadam se da je i BiH spremna to uraditi", ustvrdio je Lajčak.
bljesak.info

Objava 19 godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

''Mislim da su mladi prilično svjesni situacije u kojoj se nalaze. Oni ju naprosto osjete na svojoj koži, nemoguće je ignorirati političke prilike. Mladi ljudi, ako žele promjene, morat će biti aktivni sudionici u političkim procesima, ne dozvoljavajući nadležnim institucijama da ne rade gotovo ništa na sprečavanju i borbi protiv štetnih pojava poput korupcije, nepotizma i sl. koje su se uvukle u svaku poru društva'', rekla je zaBljesak.info Majda Behrem Stojanov glasnogovornica Centra civilnih inicijativa (CCI), dodajući kako su mladi poprilično zanemarena skupina u našem društvu.

Općine bez službenika za mlade 

Institut za razvoj mladih Kult izradio je platformu u kojoj se mogu naći tragični podaci nebrige vlasti za mlade.

Svaka treća općina u BiH nema službenika koji brine o mladima, a od ukupno 142 općine u BiH samo njih 69 dostavilo informacije za 2012, a 73 za 2013. godinu u vezi s monitoringom politike prema mladima, te da je samo Županijsko ministarstvo dodalo u svoj naziv 'i mladi' preuzevši nadležnost.

U vrijeme kada se političarke i političari bore za glasove i kada intenzivno govore o mladima, Institut za razvoj mladih KULT želi ukazati na dosadašnju brigu prema mladima. Sama činjenica da je najveći indeks integriteta stranaka kada je politika prema mladima u pitanju 33,7 od 100 posto govori samo za sebe dok većina stranaka u BiH ima jako mali broj usvojenih strategija politike prema mladima.

''Velik broj političara u posljednje vrijeme govori o mladima i nezaposlenosti, ali zapravo nitko ne čini ništa konkretno da bi se taj problem riješio, upravo iz tog razloga smo napravili platformu integriteta institucija da bismo pokazali javnosti da se institucije i političke stranke u BiH nedovoljno brinu o mladima'', navela je ranije za medije Belma Gijo iz Instituta za razvoj mladih KULT.

Nezadovoljstvo 

Po riječima Stojanov Behrem, mladi sve češće izražavaju svoje nezadovoljstvo jer su stipendije za studiranje male, nedostatne, kad završe studij ne mogu doći do posla, a i tada shvate koliko naše obrazovanje nije u skladu s potrebama tržišta, skupljaju odbijenice i za pripravnički staž.

''Mladi sve češće izražavaju nezadovoljstvo i zbog netransparentnog načina objave natječaja itd, a da započnu vlastiti biznis izuzetno je teško, jer je općepoznata činjenica da država slabo radi na stvaranju povoljnog ambijenta za poduzetničke aktivnosti. Veoma malo novca se iz proračuna na svima nivoima izdvaja za njih, što su pokazala i istraživanja nevladinih organizacija koja se bave pitanjima i problemima mladih'', rekla je Behrem Stojanov, koja misli da neizvjesnost, bezperspektivnost loša socijalna i ekonomska politika sve više utječu na povećanje broja mladih koji svoju priliku odlučuju tražiti van granica BiH.

Dok je nezaposlenost mladih jedan od najvećih problema s kojima se EU suočava, političari u BiH i dalje ovaj problem ne stavljaju u vrh svojih prioriteta, misli Behrem Stojanov, unatoč činjenici da su mladi kandidati u ovoj kampanji dobili mnogo više prostora nego ranijih godina.

Politički analitičar Pejo Gašparević rekao je za Deutche Welle kako smatra da je to taktički manevar, mimikrija. 

Mladi i ideje

''Stranke žele poručiti kako su se otvorile novim procesima. Međutim, činjenica je da stranke u BiH nisu naklonjene mladim ljudima ni novim idejama. To što su pomladili svoje liste, strankama neće donijeti ni korist ni štetu'', smatra Gašparević.

Podsjećamo, ovogodišnji izbori će biti sedmi opći izbori u BiH od Daytonskog mirovnog sporazuma, i četvrti od kada se dužnosnici biraju na mandat od četiri godine. Prije toga, u tri izborna ciklusa, od 1996. do 2000, dužnosnici su u ove organe birani na razdoblje od dvije godine.

Za sudjelovanje na općim izborima ovjereno je ukupno 113 političkih subjekata, od čega: 65 političkih stranaka, 24 neovisna kandidata i 24 koalicije. Ukupno je žrijebano (utvrđivanje redoslijeda na glasačkom listiću) 98 političkih subjekata (50 političkih stranaka, 24 koalicije i 24 neovisna kandidata) koliko će ih se pojaviti na glasačkom listiću.

Ovjereno je 735 kandidacijskih listi i 7.748 kandidata, od čega 3276 žena ili 42 posto i 4.472 muškaraca ili 58 posto.

Ukupno na razini BiH evidentirano je za opće izbore 3.278.908 birača, od čega 2.030.076 birača u entitetu FBiH i 1.214.832 u Republici Srpskoj. Za glasanje izvan BiH registrirano je 42.139 birača.
bljesak.info

Objava Dayton generacija prvi put na izborima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.