Posmatrano na trogodišnjem nivou broj novorođenih u Federaciji BiH je pao za 10 posto, a u Republici Srpskoj za 5 posto, dok ta brojka na nivou Bosne i Hercegovine iznosi 8 posto.

Izračunao je ovo Sarajlija Adnan Fehratbegović, magistar elektrotehnike koji je posljednjih godina objavio više analiza koje se tiču prirodnog prirasta, starenja populacije i višestrukih problema koji nastaju zbog odlaska stanovništva.

Ovo je jako važna i kompleksna tema, ističe za Buku, jer depopulacija stanovništva znači manje učenika i studenata, a time i manji broj nastavnika i profesora. Nadalje, manji rođenih, u ne tako dalekoj budućnosti znači i puno manje radne snage nego što je trenutno imamo, što za sobom povlači otežano funkcioniranja gospodarstva, dok će sa druge strane broj umirovljenika značajno porasti, a to automatski znači i više izdvajanja novca za mirovine.

Grafikon ispod, čiji je autor Fehratbegović, pokazuje projekciju rasta populacije + 65 od 2013. do 2033. godine:

Projekcije broja učenika do 2033. godine:

“Depopulacija se kod nas dešava nevjerovatno brzo, to je kamion bez kočnica koji juri nizbrdo. Takođe ove projekcije nisu uzele u obzir masovni egzodus sa ovih prostora koji se događa zadnjih par godina, tako da je zajedno sa njim situacija poprilično alarmantna, tako da je sasvim opravdano postaviti pitanje ko će sutra raditi u ovoj državi, kako ćemo osigurati penzije, novac za zdravstvo, koliko ćemo poreza prikupiti, ko će vraćati kredite koji se sada uzimaju”, ističe za BUKU Fehratbegović.

Nažalost demografi i statističari već duži period upozoravaju da će ovakve vijesti biti sve češće. Istovremeno dodaju da je trenutna demografska slika još i dobra, šta nas čeka u idućih par godina kada počne uzimati danak i sada već masovni odlazak mlađeg stanovništva.

Poređenja radi  u BiH je u 2017. rođeno 29.000 djece što je 40.000 djece manje nego 1990. godine, kada je taj broj bio oko 67.000.

Takođe uvjereni su i da ćemo teško dostići brojku novorođenih iz 2017. godine, jer je trenutno prosječna starost majke koja rađa prvo dijete 26 godina, tačnije godište rođenja te majke je 1992., dok u period pred nama primat rađanja djece preuzimaju ratne generacije, kojih je mnogo manje.

Autorica: Tatjana Čalić

Izvor: buka.com

Objava PORAŽAVAJUĆI REKORD: Nikad manje rođenih u BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Svakodnevno putujete regiojom, a u našem nedavnom razgovoru spomenuli ste alarmantno stanje kada su u pitanju demografski podaci vezani za Bosnu i Hercegovinu. Koliko je loša situacija?

Demografska problematika u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj postaje po svemu ključno pitanje razvojne budućnosti, a obzirom na pražnjenje prostora iseljavanjem i nacionalne, odnosno državne sigurnosti. Prošla su vremena kad je ljudski potencijal bio postojan i kad niti ekonimiste niti političare nije bilo briga za radnu snagu i kako će ona utjecati na gospodarski i ukupni razvoj zemlje. Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013. godine tek je usklađivanjem prihvaćen, iako se kroz nejasnu definiciju stalnog stanovništva (prema mjestu uobičajnog prebivanja. s namjerom prebivanja i slično) popisalo poprilično fiktivnog stanovništva.

Zato što je taj popis primarno shvaćen kao izborno izjašnjavanje po etničkoj osnovi. Događalo se to u sve tri prevladavajuće populacije, a prema konačnim rezultatima popisa jasno je vidljiva velika depopulacija u odnosu na posljednji popisu stanovništva 1991. godine. Posebno Hrvata i Srba.

Vjerojatno bi bila i veća uz striktnu primjenu Eurostatove definicije stalnog stanovništva. Podaci su i u ovom prostoru potvrdili kako je rat najveća demografska destrukcija koja ne ostavlja samo traga na ukupnom stanovništvu, nego i na demografskim strukturama, čija pak destrukcija u kasnijoj fazi ubrzava negativne trendove, smanjuje rodnost i povećava smrtnost, uvjetuje prirodni pad stanovništva i bitno utječe na ukupni demografski potencijal, gospodarski i svaki drugi razvoj. Sve se ovo događalo u uvjetima još uvijek apsolutno male recentne emigracije, koja sve više nakon spomenutog popisa stanovništva prerasta u egzodus. Situacija je stvarno loša, a to ćemo potvrditi u tablici kod trećeg pitanja.

Etnički sastav              2013.                                     1991.                    Promjena 1991/2013.             

Bošnjaci              1.769.592  (50,1%)               1 902 956  (43,5%)                  – 7,0 %

Srbi                     1.086.733  (30,8%)                1 366 104  (31,2%)                 -20,5 %

Hrvati                    544.780  (15,4%)                   760 852  (17,4%)                 -28,4 %

Ostali:                   130.054     (3,7%)                   347 121    (7,9%)                – 62,5 %

Ukupno             3 791 662 (100,0%)                4.377.033 (100,0%)                – 13,4 %

Koliko vlast i političari uopće, mogu utjecati na sve veći odlazak mladih ljudi iz regije?

Rekao bih kako je upravo način upravljanja u ovim prostorima i državama i najveći krivac pojave suvremenog egzodusa, potpuno zanemarujući u provođenju izvršne vlasti funkcionalnost demografskog i gospodarskog razvitka. Mogli bi takav način upravljanja nazvati političkom okupacijom u kojoj nema praktički ničeg ozbiljnijeg vezanog za struku, logiku, znanost te projiciranje i modeliranje budućnosti.

Ničeg osim političkog selektiranja i odlučivanja, u pravilu na osnovu osobnih ad hoc stavova i interesa ili pak podaničkog i lobističkog okruženja vođenog primarno interesima. Takvom pristupu ukupna je populacija nebitna, kao i njezina struktura, njezini trendovi, posljedice, utjecaji i slično. Vlast i političari svojim bi strateškim odlukama mogli utjecati na odlazak mladosti, međutim najjednostavnije je demografski nestanak objasniti modernim vremenima, otvorenim granicam, slobodom kretanja i sličnim političkim abolirajućim frazama. Demografska je problematika toliko složena i bitna za budućnost da politička osrednjost sve to ne može niti razumjeti, a još manje donositi i provoditi u interesu zemlje. Da, političari izravno svojim odlukama i postupcima utječu na odlazak.

Bili ste jedan od glavnih ljudi u izbornoj kampanji aktualne predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Hrvatska predsjednica je na kraju mandata, je li vaš plan za izlazak iz demografske krize usvojen i što je sve u njemu bilo zacrtano?

Predsjednica ulazi u drugu polovinu  mandata, a svi planovi koje sam pisao su bez zadrške usvojeni. Nije problem u predizbornim i izbornim vremenima govoriti o demografskoj problematici niti ju je problem prihvatiti i postaviti na ključno mjesto u programu. Problem nastaje kad program na kojem ste uostalom dijelom i dobili izbore nitko ne želi provoditi, iako se iz aviona vide veliki demografski poremećaji i nazire neizvjesna budućnost. Uloga je Predsjednice obzirom na njezinu operativnu ustavnu moć (nemoć) upravo javno djelovanje kako bi se pokrenula izvršna vlast.

Operativni plan izvršne vlasti nije postavljen sukladno programskim načelima i koncepcijama, demografska problematika nije shvaćena kao strateško razvojno pitanje i naravno posljedice su nastavak svih negativnih trendova i pokazatelja do razine na kojoj se već ugrožavaju osnovni sustavi u zemlji. Razlog? Politička sebičnost, interesna povezivanja, financijsko-gospodarski pristup bez vrednovanja ljudskog potencijala i još puno toga. Moj je prijedlog bio vladin ured na čijem bi čelu bio podpredsjednik vlade kako bi izravno mogao politički usmjeravati stratešku revitalizacijsku politiku, jasna procjena što je u proračunu manje bitno od demografskog opstanka, apsolutna zaštita žena u trudnoći i na porodiljskom (radno pravo, ekonomska i financijska sigurnost i slično), povezivanje s iseljeništvom itd. Sadašnji su postupci samo dio socijalne politike i ništa više.

Istraživali ste nestanak stanovništva i u Bosni i Hercegovini, koliko su podaci alarmantni?

Moram priznati kako su me podaci malo i iznenadili jer nisam očekivao tako brzu pojavu prirodnog pada na razini cijele države niti u tom apsolutnom broju. Posredni je to pokazatelj na početku spomenutog većeg broja fiktivnog stanovništva, ali i potvrda recentnog egzodusa.

Priloženi pokazatelji o prirodnom kretanju za BiH u cjelini i hrvatsku populaciju u njoj zaista su alarmantni, a posebno su alarmantni mogući trendovi i njihovo negativno ubrzavanje. Najgore je od svega što ozbiljnije političke reakcije gotovo i nema, a još nismo niti spomenuli recentnu emigraciju.

Gotovo svakoga dana možemo pročitati nove podatke o iseljavanju s naših prostora, koje su to hitne mjere kojima bi se moglo zaustaviti odumiranje naroda?

Spomenut ću samo kako je iseljavanje npr. iz Rumunjske samo u jednoj godini i to samo u Njemačku 2016. bilo oko 200.000 osoba, iz Poljske oko 190 000 itd. Njemačku koja bi mogla godišnje dohvatiti iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine više od 200 000 osoba također, a u nizu od nekoliko godina ozbiljnije i isprazniti radnu snagu s ovih prostora. Kome to nije strateško pitanje? Kako stvari stoje s hrvatskom populacijom u BiH u dogledno vrijeme potvrđuju priloženi podaci.

Najvažnija mjera koja se mora povući je postavljanje ove problematike na najvišu moguću razinu djelovanja s razradom koncepcije regionalnog razvoja, samozapošljavanja mladih, razvojem OPG-ova i naravno napuštanje modela političke okupacije prostora. Velika složenost i međuuvjetovanost demografskog razvoja i svih ostalih sustava razvoja i odlučivanja traži rezolutne odluke.

Neki optimisti ne vide ništa čudno u aktualnim trendovima iseljavanja, napominjući kako je i u vrijeme bivše Jugoslavije planski raseljeno 300.000 ljudi u Saveznu Republiku Njemačku. Mogu li se uopće usporediti tadašnje i sadašnje okolnosti?

Apsolutno ne mogu. Tada nije bilo prirodnog pada, vremena su bila prijeratna, a velike migracije nisu bile niti na vidiku. Raseljavanje prostora danas imat će u budućnosti velike geopolitičke posljedice i naravno nije svejedno od kuda stanovništvo iseljava; iz populacija koje broje na desetke milijuna stanovnika ili iz 10 puta malobrojnijh populacija. Problem zaista postaje pitanje nacionalne ili državne sigurnosti, odnosno jednostavnije rečeno opstanka. Tko to na vrijeme shvati sva će svoja politička djelovanja usmjeriti nacionalnim interesima i očuvanju najvećeg potencijala u svim društvima i prostorima. Ljudskog.

(Razgovarao M.Iličić)

Objava Hrvatski demograf Stjepan Šterc: „Na pomolu je egzodus, problem raseljavanja iz BiH postaje pitanje državne sigurnosti i opstanka“! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.