– Obiteljsku firmu, koja se bavi tim poslom, osnovao je moj otac Dino prije četiri godine, nakon višegodišnjeg rada i školovanja u Sloveniji. Tamo je stekao znanje, koje nam je danas od velike koristi – kazao je Feni Muhamed Čemer.

Dodaje da je on tada pohađao četvrti razred srednje škole, te da je u posao, uz još jednog radnika, uključen i njegov dvije godine mlađi brat Emir koji je, također, završio matematičko-informatičku gimnaziju, a kasnije i medicinsku školu u Tavniku.

– Bez obzira na zanimanja koja smo stekli, posao koji smo pokrenuli prirastao nam je k srcu, i s ljubavlju ga radimo – priča ovaj mladi Donjovakufljanin.

Ističe da čiste dimnjake u Bugojnu, Gornjem i Donjem Vakufu, te da u posljednje vrijeme dosta rade u Busovači, Travniku i Turbetu, zbog čega planiraju proširiti posao, jer ne stižu odgovoriti na sve pozive građana.

– Čistimo dimnjake, dimovodne kanale, peći i šporete. Vršimo pregled specijalnom kamerom, a ovlašteni smo, također, za davanje suglasnosti za ispravnost kotlovnica – naglasio je.

Ne slaže se s onima koji smatraju da je čišćenje dimnjaka prljav i težak posao, i da ne bi trebao biti zanimljiv mladima.

– Kada imate sve što vam je potrebno, nije teško. Mi ne čistimo dimnjake s krova, već iz prizemlja, s mjesta gdje se nalaze vratašca za čišćenje čađi. Imamo velike usisivače koji sprječavaju širenje prašine, tako da vrlo često čišćenje dimnjaka počinjemo iz dnevne, ili neke druge sobe – istaknuo je.

Dodaje da strojeve i alat, koji koriste u radu, kupuju u inozemstvu, s obzirom da je u našoj zemlji, i kada se nađe u nekoj trgovini, lošeg izbora i kvaliteta.

– Za čišćenje koristimo sajle duge 30 metara, na koje montiramo četke, plastične, čelične i različite tvrdoće, zavisno od materijala i prečnika dimnjaka. Industrijski usisivači sadrže pet filtera, pa je mogućnost rasipanja čađi svedena na minimum – kazao je.

U radu koriste, također, kameru za pregled dimnjaka, mašinu za strojno čišćenje dimnjaka, kao i za mjerenje brzine protoka zraka kroz dimnjak, te poseban alat za čišćenje centralnih peći.

– Posla imamo tokom cijele godine, no najviše prije početka i nakon završetka grijne sezone. Ima građana koji dimnjake redovno održavaju, međutim puno je više onih koji to ne rade, ne znajući kakvoj su opasnosti, u tom slučaju, izloženi – naglasio je.

Ljudi bi se, zaključuje, trebali o tome više informirati, s ciljem preveniranja mogućih posljedica uslijed zatvorenog, odnosno neprohodnog dimnjaka.

– Takvi dimnjaci sa sobom nose ogromnu opasnost od izbijanja požara, eksplozije ili gušenja. Prema evropskim zakonima, dimnjaci na objektima koji koriste čvrsto gorivo, trebali bi se godišnje čistiti dva puta, a ako koriste plin ili neko ulje, jednom – poručio je Muhamed Čemer koji, inače, studira protivpožarnu zaštitu i zaštitu na radu.

Objava Čišćenje dimnjaka nije težak posao pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Tomaš je na ljetovanje stigao s obitelji i društvom, a kako je krenulo nitko se nije nadao ovako sretnom završetku provoda u Hrvatskoj. Naime, krenuvši na put i prešavši gotovo 600 kilometara shvatili su da nisu ponijeli dokumente za dijete te su se morali vratiti nazad. Usprkos riječima hvale za predivnu Makarsku, obitelj Mazurek je i tamo imala nekoliko nezgoda. Supruga je u moru izgubila vrijednu ogrlicu koju su ipak i uz puno muke uspjeli izroniti, potom je uganula nogu, a prije samog odlaska u Poljsku ključevi su ostali na krivoj strani apartmana te je vesela ekipa usput trenirala i penjačke vještine preko balkona.

Prijatelji i Tomaš sada uz smijeh prepričavaju dogodovštine i kažu da se uz sve nezgode nisu nadali da će na putu prema kućama još morati stati u Zagrebu. Tomaš je srećku kupio dan prije blagdana Velike Gospe, pričekali su srijedu, pronašli smještaj u Zagrebu i javili se da stižu. Gospodin Mazurek još uvijek ne vjeruje da je osvojio ovakav dobitak i kaže da nije mogao zamisliti, niti sanjati da će ovaj godišnji odmor završiti u Zagrebu i to baš na blagajni Hrvatske Lutrije. Tomašu, obitelji i cijelom društvu želimo puno sreće i još puno dobitaka na našim igrama, a nakon ovakve uspomene uvjereni smo da će se vratiti već sljedeće ljeto.

Objava DOŠAO U HRVATSKU NA LJETOVANJE, A OTIŠAO S VRTOGLAVIM DOBITKOM NA LUTRIJI Dimnjačar iz Poljske narednih pet godina dobivat će po 7000 kuna mjesečno! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Upravo ta ustaljena podjela poslova na muške i ženske potaknula nas je da za Međunarodni dan žena, 8. mart, porazgovaramo sa pripadnicama nježnijeg spola koje, prema mišljenju većine, rade u tradicionalnim muškim zanimanjima.

Propala kroz krov

No, ove žene su nam pokazale kako su uspješno prešle granice koje su im stereotipno nametnute te su se, uglavnom, zbog izazova, ali i ljubavi odlučile za zanimanja koja su, barem u BiH, tipična za muškarce.

Najbolji primjer za to je Dajana Đurić, 26-godišnjakinja iz Brčkog, koja je donedavno svoj kruh zarađivala kao dimnjačarka. No, sada joj je to samo hobi bez kojeg ne može zamisliti život iako sada radi u Vladi Brčko Distrikta na funkciji referenta za romska pitanja u obrazovanju.

Kaže da se za krovove i dimnjake počela zanimati sa šest godina. Kada su njenim vršnjacima bile interesantne barbike, autići, lopte, ona je učila razliku između četke za kućni dimnjak i one za centralni.

Đurić: Za dimnjake se počela zanimati sa šest godina

– Jednostavno uživam u tome. Često  su me pitali: “Otkud ti ovdje?” A, moj odgovor je jednostavan. Kažem im da nemam šta pametno raditi i da je bolje da zaradim nego da visim na Facebooku – kazala je Đurić.

Iako joj se tri-četiri puta desila nezgoda, naprimjer kada je propala kroz krov, kaže da je ništa ne može odvojiti od ovog posla. Susretala se s različitim reakcijama. Ljudi su bili začuđeni kada shvate da je djevojka.

– Čak su mi neke cure tražile broj telefona, jer zimi nosim kapu. Ja im kažem: “Curo draga, ja sam ti žensko.” Svojim radom dokazala sam da nema razlike između muškarca i žene dimnjačara – rekla je 26-godišnja Brčanka.

No, sada kada je zaposlena u Vladi, nedostaju joj krovovi.

– Obzirom da povremeno obavljam posao dimnjačarke, ipak je to jako rijetko i to je pretežno  tokom vikenda. Nedostaje mi to, nedostaju mi krovovi – rekla je Đurić.

Vozi od pet sati

Sadeta Lončarić već 22 godine vozi tramvaj. Ustaje rano, vozi prvu smjenu od pet do 11 sati. Iako se to u BiH ne smatra tradicionalnim poslom za žene, kaže da nije imala problema.

Lončarić: Jedna od 11 žena koje voze tramvaj u našoj zemlji

Ekipa portala Avaz. ba odlučila je da sklonište od jutarnje kiše potraži u tramvaju GRAS-a i tako smo dobili priliku da poslušamo priču Lončarić.

Ona je jedna od 11 žena u BiH koje voze tramvaj, nasuprot više od 110 muških kolega. Posao je našla u vrijeme rata u BiH, a kako je sve to izgledalo pogledajte u video prilogu:

(Video: Nedim KREŠTALICA)

Žene, ponosna i hrabro glavu gore!

Ove hrabre Bosanke pitali smo da prokomentiraju položaj žena u našoj zemlji. Nisu zadovoljne…

– Mislim da žene u BiH nisu dovoljno zastupljene te smatram da im se treba pružiti prilika u svim sferama života. Da bi se taj položa popravio potrebno je da žene ne budu samo na papiru javno priznate već da budu istinski ravnopravne sa muškaricima jer zaista u BiH ima sposobnih žena – kazala je Đurić.

Lončarić je svim damama u BiH poželjela sretan 8. mart uz poruku da ne pokleknu na prvim preprekama i da olako ne odustanu od svog sna.

– Da se opet rodim ovo bih bila. Želim svim kolegicama, prijateljicama, ženama u BiH poručiti da ponosno i hrabro koračaju kroz život, da nikada ne odustaju ma kako nekada njihov put izgledao nerealan i težak. Glavu gore i ostvarite svoje snove – poručila je Lončarić.
Autor: Mi. K.-E. Ma.

Avaz.ba

Objava Upoznajte ponosne dame koje prkose predrasudama u BiH: One vole svoje poslove! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Rama je prepuna upravo takvih legendi. One su vezane uz nekadašnje postojanje crkava, zavjetnih grobova, tumulusa, gradina, utvrda, stradalih svatova, djevojačkih likova kao što je Diva Grabovčeva,  vila i hajduka. Mnoge od tih legendi su zapisane u originalnoj predaji ili su obrađene u književnom stilu kako bi se sačuvale od zaborava. Mnoge narodne pjesme su ispjevane na tu temu.

Jedna od najuzbudljivijih i najzanimljivijih legendi je Tursko osvajanje grada Prozora. Velika većina stanovnika općine Prozor-Rama zna za tu legendu. No, malo kome je poznato da jedan od najpoznatijih ramskih dimnjačara Jozo Dolić brižno čuva jedan isječak iz sarajevskog Oslobođenja koji je objavljen davne 1962. godine i članak govori upravo o padu Prozora pod osmansku vlast.

U tom članku se opisuje lukavstvo Mehmeda II Osvajača kojim je zauzeo Prozor. Također se ističe svjedočenje tada živućih svjedoka o istinitosti lukavstva i nagrade koju je tada dodijelio Sultan. Sami se možete pokušati uvjeriti u vjerodostojnost priče na presliku isječka iz Oslobođenja.

Jozo Dolić ne čuva samo ovaj članak. On je pravi sakupljač svega zanimljivog što se tiče Prozora i cijele Rame. Sigurno će biti prostora da se sve jednom pokaže ono što je Jozo prikupio i brižno sačuvao.

Objava Legenda koju čuva najstariji ramski dimnjačar pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.