O kapetane! Moj kapetane!
Zvala se Mihaela. Moja prijateljica iz vrtića i školske klupe. Sada kad oživljavam sjećanje na nju, vidim da u mojoj glavi nikad nije bila okarakterizirana kao osoba s Downovim sindromom. Poznavao sam je onako nestašnu, vrckavu, plavokosu i uvijek spremnu za nove nevolje s učiteljicom. Prije Mihaele riječ smrt mi je djelovala kao nešto  daleko i strano, nešto što se događa na vijestima u udaljenim gradovima, vješto upleteno u statistiku, smješteno u rubriku „Iz svijeta izdvajamo“, predstavljeno kao neminovnost za druge ljude, a nemogućnost za pojedinca. Pogotovo pojedinca do kojeg nam je stalo. Mihaela – kapetan broda zvanog život dobro je znala prave vrijednosti: puno igre, puno smijeha, zrnce nestašluka. Dobila je prekrasan dar od Boga; dušu čistu od neprijateljstva, srce koje je živjelo samo za ljubav i smrt koja je došla iznenada.
Zove se Tomislav, iako ga svi zovu Tomo. Volonterima u razgovoru otkriva kako živi s majkom, ocem i bakom. Dok priča sa smiješkom na licu govori da bez većih poteškoća obavlja sve kućanske poslove, da se brine za svoju obitelj. Tomi je 32 godine i živi s trajnim invaliditetom. Ponosan je na ono što svakodnevno čini i tijekom cijelog našeg razgovora oči mu blistaju. Iz svake izgovorene rečenice izvire mudrost, kao da se iza njega kriju već dva proživljena života. Tomo zna što je život, razmišljam onako za sebe. Cijeni svaki dan i izvlači ono najbolje iz njega. Sjedim u pozadini i u tom trenutku radim jedino što mi preostaje; sebično mislim o svom životu, svojim greškama, o svojoj lijenosti, o stanjima bezvoljnosti. Gledam  pred sobom odraslog čovjeka koji naizgled nema ništa, a  zapravo ima sve, jer ima neslomljivu volju za životom. Ta volja je zarazna, prenosi se nametnikom zvanim osmijeh i nastanjuje se u domaćinu zauvijek. S druženja odlazim s osmijehom, uspio me zaraziti!
Kapetani su svuda oko nas. Vode nas, pokazuju nam put. Upoznajmo ih. Pružimo im  priliku. Veliki ljudi se kriju iza riječi kao što su „sindrom“ i „invalid“ , a mali će ljudi cijelo  njihovo postajanje svesti na te dvije riječi.
 

Objava Luka Lovrić nagrađen za najbolji esej na temu "Invaliditet" pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.