“Quo vadis, Aida?” film je o užasima genocida u Srebrenici koji baš nikoga neće ostaviti ravnodušnim

Kritika i publika zasuli su ga lovorikama, a Žbanić je još jednom pokazala da za dobar film nisu potrebni skupi specijalni efekti i velika glumačka imena, već u prvom planu mora biti priča, i to u ovom slučaju ona koju će lako moći razumjeti i oni koji nisu upoznati s ratom na području bivše Jugoslavije, piše Dnevnik.hr.

U srpnju 1995. godine Aida radi kao prevoditeljica za Ujedinjene narode i pokušava spasiti svoju obitelj nakon što su Srebrenicu zauzele snage Ratka Mladića. Njezin muž i dvojica sinova su među tisućama onih koji traže spas u UN-ovu skladištu, a Aida će učiniti baš sve kako bi im spasila život i odvela ih na sigurno.

I to je to. Iako film obiluje brojnim statistima, naglasak je stavljen na jednostavnu priču o borbi jedne obitelji za vlastiti život i hrabrosti majke koja se neće libiti iskoristiti svoj položaj kako bi spasila svoje najmilije.

Svi su likovi prikazani kao ljudi od krvi i mesa, a čak je i vrhunska interpretacija Borisa Isakovića koji je utjelovio Ratka Mladića lišena bilo kakve karikaturalnosti te upravo zbog toga još snažnije prikazuje sve užase Srebrenice.

Jasna Đuričić savršeno je odglumila prevoditeljicu i majku koja nema vremena za političke i ideološke rasprave

Ona trči s jednog kraja skladišta na drugi, prevodi praktički beskorisnim UN-ovcima, pomaže civilima i istovremeno smišlja kako spasiti svoju obitelj.

Upravo su borba „običnog čovjeka“ te prisjećanja na suživot prije rata neopterećen nacionalnostima filmu dali svojevrsnu “hiperrealnost” koja gledatelje drži prikovanim za ekrane.

Brz i dinamičan tempo filma najbolje ocrtava sav kaos i besmisao rata, a rollercoaster emocija traje do posljednje sekunde odjavne špice, a mnogi film danima neće moći izbiti iz glave. Posebno su emotivne scene u kojima se Aida nakon rata vraća u rodnu Srebrenicu te shvaća kako bez obzira na sve traume iz prošlosti čovjek mora ići naprijed.

Bez ikakve patetike, hektolitra krvi, pametovanja i preglumljavanja, “Quo vadis, Aida?” snažan je i potresan film koji je zaslužio još jedno priznanje.

Inače, Žbanić je vijest dočekala u Sarajevu, u udruzi “Majke Srebrenice”

“Jako mi je važno da su žene i majke Srebrenice u svemu ovome, da film ide dalje i priča priču o Srebrenici, a na sve ostalo mi ne možemo utjecati”, kazala je Žbanić

Predsjednica udruge koja okuplja srebreničke majke Munira Subašić film je pogledala već dva puta i također se nada kako će on pomoći da se prestane s praksom veličanja počinitelja ratnih zločina.

“Vrlo je važno da taj film dobije nagradu, ne zbog osvete, već zbog istine i pravde. Bilo bi dobro da na neki način mi žrtve doživimo satisfakciju i da nas na neki način poštuju, jer i više od 25 godina nakon genocida postoje i dalje oni koji veličaju ratne zločince, negiraju genocid i šire mržnju”, kazala je Subašić.

Izvor: dnevnik.hr

Objava Nominacija za Oscara: Quo vadis, Aida? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Film je ušao u uži izbor među 15 kandidata za Oscara. ”Golemo je to, film o nama, našem stradanju, ispričan na visoko umjetnički način, film koji potvrđuje da je umjetnost vrhunac spoznaje. 15. ožujka će se znati koji su filmovi nominirani za Oscara, ali je i ovo golemo.

Film iz Bosne, koja ne voli umjetnost, došao na korak do vrha”, naveo je, između ostalog, Izudin Bajrović jedan od glumaca u ovom filmu. Film “Quo Vadis, Aida?” svjetsku premijeru imao je u natjecateljskom programu Venecijanskog filmskog festivala, nakon čega je prikazan i na Toronto Film Festivala, prenosi Avaz.

Dodjela Oscara, zbog pandemije koronavirusa, neće biti održana u veljači, već je planirana za 25. travanj. Film Jasmile Žbanić koji govori o genocidu u BiH.

Objava Film “Quo vadis, Aida?” u utrci za Oskara u izvan engleskog govornog područja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava LA Times oštro o ‘Dari iz Jasenovca‘: Stvarno je cinično da Srbija ovim filmom želi do Oscara pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kao i predhodnih godina kvalitet pristiglih radova bio je na vrlo visokom nivou, pa je žiri u sastavu Zehrudin Isaković, Aleksander Bjelčević, Predrag Kurtović, Renato Pejak, Kenan Muftić, Davor Buljan i Boris Trogrančić imao pune ruke posla.

U tri dana online izdanja festivala na stranici 3FOK-a mogli ste i možete još pogledati izbor najboljih 90 fotografija iz 9 kategorija te najbolje filmove iz kategorija Kratki i Ultra kratki. Kako je druženje bilo onemogućeno organizatori su ipak pronašli način ostvariti kontakt s većinom autora, članovima žirija i prijateljima festiva. Zajedno su podjelili oduševljenje prijavljenim radovima, prisjetili se osnivača festivala Zorana Šimića, ali i nesretno preminulog prijatelja festivala Armina Gazića, osobe koje se najviše pojavljivala na ekranima festivala do sada, pa tako i večeras u posljednjem filmu programa.

Organizatori festivala čestitaju svim dobitnicima nagrada, zahvaljuju svim kandidatima, prijateljima, sponzorima i članovima žirija uz nadu da će se iduće godine svi zajedno družiti u Kreševu.

ZABORAVLJENA LJEPOTA PRIRODE

PLANINE, SPORT I AVANTURA

U PLANINI SAMO SVOJ TRAG OSTAVI

OSVAJAČI BESKORISNOG

OD POZDZEMLJA DO SVEMIRA SVJETLO U TAMI

OD KAPI DO JEZERA

SIĆUŠNI I KRUPNI STANOVNICI PLANINA

VIA DINARICA

DRONOVI RANO LETE

O festivalu

Kreševo je gradić u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, smješten podno planine Bitovnje odnosno njenih isturenih dijelova Inča i Lopate. Planinarstvo se u Kreševu kroz rad Planinarskog društva Bitovnja njeguje od davne 1936. godine pa se sedamdesetpeto godišnji rad društva ovdje vidi na svakom koraku. Uzmemo li u obzir dugu tradiciju planinarstva u Kreševu ne čudi podatak da se baš ovdje rodila ideja za organizaciju prvog Outdoor Foto&Film Festival u Bosni i Hercegovini.

Prvi Outdoor Foto&Film Festival- 3fok

Ideja Zorana Šimića o samom festivalu stara je nekoliko godina da bi se početkom 2013. godine stvorili uvjeti za organizaciju. Nakon višegodišnjih priča, ostvarenih kontakata i detaljno razrađene ideje festival je konačno dobio datum održavanja i naziv ” Outdoor Foto&Film Festival 3fok”. Skraćenica 3fok nastala je “igranjem” slovima pa je tako Foto i film festival dobio skraćenicu fff odnosno 3f, slovo O dobiveno je od riječi Oudoor dok slovo K označava mjesto odršavanja Kreševo.

Prvog dana u mjesecu junu po prvi put objavljen je poziv prijave na festival, vijest se brzo proširila, a ubrzo nakon toga počeli su pristizati i prvi radovi. Užurbane, ali temeljite pripreme, donijele su rezultat, to se vidjelo već na samom otvaranju 1.8.2013. na trgu fra Grge Martića u Kreševu gdje su održane sve projekcije festivala. U četiri festivalske večeri posjetitelji su mogli pogledati kvalitetan program sa 29 natjecateljskih filmova te se u revijalnom dijelu počastiti radovima i druženjam sa renomiranim autorima Ilhanom Dervovićem, Stipom Božićem i Dinnom Kassalom. Za vrijeme trajanja festivala u Domu HKD Napredak bile su izložene natjecateljske fotografije. Proglašenjem pobjednika zatvoren je festival. Odlukom žirija nagrade za najbolje fotografije po kategorijama osvojili su:

Pored kategorija koje je objavio organizator posebnu nagradu za dodatnu kategoriju „Via dinarica“ dodjelit će organizacija Terra Dinarica BiH koja za svoj cilj ima promociju planina Dinarskog luka.

Objava REZULTATI 2020: Outdoor foto&film festival Kreševo pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ovaj Dokumentarni film “HOS-ova štafeta smrti” podsjeća na konkretne događaje iz Domovinskog rata koji su se zbivali od 10. do 22. studenog 1991. u minskom polju nedaleko od Marinaca. Od 11 hrvatskih branitelja koji su te nedjelje iz okupiranih Bogdanovaca krenuli u proboj sa civilima, danas su živa samo dvojica: Ivica Jurčan i Đuro Kovačević.  Oni su i glavni pripovjedači strahota kroz koje su prolazili preživjeli ali teško ranjeni sudionici “štafete smrti”.

Objava U Domu kulture u Prozoru prikazan film “Štafeta smrti” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nakon prikazivanja filma bit će prilika za razgovor s protagonistima filma Josipom Papkom i Muhamedom Lepirom, a svi posjetitelji će dobiti besplatan DVD filma.

Film je do sada bio prikazan na sljedećim filmskim festivalima: Zagrebdox (Hrvatska), Grad bez kina (Hrvatska), 30. martovski filmski festival (Srbija), Sarajevo film festival (BiH), Mediteran Film Festival – Široki Brijeg (BiH), Ja BiH (Hrvatska), Festival Mediteranskog filma – Split (Hrvatska), Trsat film festivalkatoličkog filma – Rijeka – nagrada za najbolji scenarij, (Hrvatska), Krajina film festival (BiH), Viva Film festival – Sarajevo (BiH), Tuzla film festival (BiH), International festival Nancy (Francuska), Prvi Kadar – Istočno Sarajevo (BiH). – nagrada za najbolji film.

Organizator je Udruga Novi Film iz Sarajeva i Udruga “Glas” iz Prozora.

Objava NAJAVA: Dokumentarni film “Dvije škole” u subotu u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kako su za Fenu kazali iz producentske kuće Studio Perić Film – Tomislavgrad, posjećenost je bila iznimna, a bila je to i odlična prilika za okupljanje hrvatske zajednice u Berlinu.

Iako je snimljen sa skromnim budžetom “Hajduk” je izazvao pozitivne kritike i veliku pozornost gledatelje na dosadašnjim projekcijama u Mostaru, Tomislavgradu, Rami, Kupresu, Posušju, Čapljini, Muenchenu, Beču i Grazu.

Film je na ideju tomislavgradskog bračnog para Marije i Branka Perića, sniman na Duvanjskome polju, u Parku prirode Blidinje te u Tešnju, a u filmu glavne uloge tumače Josip Tabak, Goran Grgić, Damir Beljo, Borko Brajović, Sado Seferović i Amer Tarabar.

Objava Film o hajduku Mijatu Tomiću prikazan u Berlinu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dio igranih scena – Jaklićka planina

Scene koje su snimane na Jaklićkoj planini na poseban način su dočaravale taj teški život i borbu za preživljavanje. U tim scenama  širem gledateljstvu bit će  vidljive ne samo teškoće duvandžijskog puta, nego i života stanovništva Rame i drugih mjesta kuda su se kretale duvandžijske družine na svojoj ruti. U Jaklićkoj planini snimane su scene u autohtonoj obiteljskoj kući Tadića i njezinu okruženju.  Ta ambijentalnost dat će sigurno posebnost igranim scenama ovog dokumentarnog filma.

               Snimanje u Tadića kući                                                           Snimanje u okruženju 

Projekt snimanja filma o Duvandžijama ideja je Ivice Perića Maradone iz Ždrimaca, Uskoplje. Perić je dobio zanimljiv nadimak Maradona ne zato što svojim izgledom podsjeća na njega, nego zato što je baratao nogometnom loptom kao Maradona. Nažalost, u ratu je ranjen u nogu te se morao oprostiti od nogometa.  Za Ramski vjesnik Perić je o svojoj prudikciji za film kazao: „Ideja za film je došla od mojih djedova i oca, jer su i oni išli u Hercegovinu po duhan kako bi ga dalje prepordavali i tako zarađivali za život. Zanimljivo je da su do sada uglavnom snimani filmovi o švercu duhanom u Hercegovini. Ovo je prvi slučaj da je Bosna vezana za taj duhan. Ljudi su odavde iz Bosne išli u Hercegovinu i vraćali se sa duhanom. Zamolio sam Josipa Mlakića da napiše scenarij i projekt je dobro podržan od Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i HAVC-a iz Republike Hrvatske. Ljudi su ovdje preživljavali od šverca duhanom, a mlađi to ne znaju. U filmu ćemo vidjeti kroz koja su sve područja ljudi prolazili i što su sve doživljavali. Započeli smo snimanje u Grudama gdje se najviše duhana i sadilo te smo obavili niz razgovora sa živućim švercerima duhana iz Hercegovine, ali i iz Bosne. Snimali smo upravo taj put kuda se nosilo duhan. Najviše materijala za film dobili smo upravo od samih sudionika šverca duhanom i pokušavamo praviti rekonstrukciju njihova putovanja i svega što su na tim putovima proživjeli.“

                     Ivica Perić Maradona

Scenarij za film je napravio naš poznati književnik i scenarista Josip Mlakić, također iz Uskoplja.  O svom radu na scenariju Mlakić je za Ramski vjesnik rekao: „Što se tiče ove teme dosta sam je istraživao. Ali to nije trebalo puno istraživati jer mit o švercu duhanom živi u svim ovim krajevima, od Hercegovine, pa preko Rame i sve do Srednje Bosne odakle su ljudi odlazili u Hercegovinu po duhan i krujumčarili ga, jer je to jedno vrijeme bio jedini način opstanka za pojedine ljude. U tim istraživanjima naišao sam na dosta zanimljivih podataka. Jedan od takvih je da je tog hercegovačkog duhana koji se švercao bio ljubitelj i Staljin. Nedavno sam čuo i da je ministar vanjskih poslova Rusije Lavrov ljubitelj hercegovačkog duhana.            Za pripremu scenarija Mlakić je istraživao povijest sadnje duhana na ovim prostorima, dolazak duhana u Europu i ove krajeve u 17. stoljeću kada se pojavio. Zanimljivo je da je u tim prvim danima pojave duhana u nekim europskim zemljama bila propisana smrtna kazna za uživanje u njemu.

                                 Josip Mlakić

„Do sada je snimljeno sve od samog početak, od sadnje, branja i sušenja duhana i razgovaralo se sa jako puno sudionika tih događanja. To su mahom ljudi u kasnoj životnoj dobi i čini mi se da smo se za ovaj film odlučili u posljednji čas. Sniman je također i dio razgovora u Uskoplju s ljudima koji su se time bavili. Završne scene su ovdje, jer su putovi išli preko Vrana, Draševa, Raduše i Vranice, a odatle dalje.“ – kazao je Josip Mlakić o dosadašnjem snimanju filma.

Projekt snimanja filma duhanskih putova dobio je podršku iz Fonda za kinematografiju iz Sarajeva i dio sredstava stigao je iz Hrvatskog audio-vizuelnog centra. Na taj način financijska konstrukcija za ovaj film je zatvorena.

              Zdenko Jurilj                                                                 Mirko Pivčević

Snimatelj filma je većim dijelom Mirko Pivčević, poznati hrvatski snimatelj koji radi sa Kristijanom Milićem, Arsenom Oremovićem i nizom drugih hrvatskih i svjetskih redatelja.

Određene scene je snimao i Zdenko Jurilj koji je do sada snimio cijeli niz dokumentarnih filmova među kojima se izdvaja Bijeli put. Ovaj film je nedavno premijerno prikazan. Tu je i njegov film Dom koji je na ovogodišnjem Sarajevo film festivalu dobio specijalno  priznanje žirija.

Statisti za film su uglavnom iz Uskoplja. Drugi dio ekipe je iz producentske kuće Kadar iz Širokog Brijega gdje će se film, najvjerojatnije i montirati sa kompletnom postprodukcijom.

Budući da je riječ tek o snimanju još se ne može govoriti o tome gdje će biti i kada prikazan ovaj film.

Ovo snimanje na Jaklićkoj planini još jednom je pokazalo da ovakve lokacije u Rami mogu ponuditi originalnu scenografiju bez bilo kakvih kulisa. Dodajmo ovome da je na Draševu snimljen jedan od najvećih filmskih kadrova u duljini od 5 km koji je napravi Veljko Bulajić u filmu „Neretva“.

Objava Na Jaklićkoj planini snimani kadrovi filma o “Duvandžijama” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prije prikazivanja filma publiku su pozdravili Mara Perić, koja potpisuje scenarij za film i njezin suprug Branko Perić, koji je film režirao. Bračni par Perić je ovom prigodom zahvalio općinskom načelniku dr. Jozi Ivančeviću i Općini Prozor-Rama, koja je bila pokrovitelj večerašnje projekcije, te su najavili i novi projekt, snimanje filma o Divi Grabovčevoj.

Glavne uloge u filmu odigrali su Josip Tabak, Goran Grgić, Damir Beljo, Borko Brajović, Sado Seferović i Amer Tarabar.

Film je sniman na autentičnim lokacijama Parka prirode Blidinje i Duvanjskog polja na kojima je boravio Mijat, te u Tešnju.

Mijat Tomić kroz povijest je poznat kao vođa hajduka, koji su se borili protiv turske vlasti za vrijeme Osmanskog carstva. Rođen je u selu Gornji Brišnik, u današnjoj općini Tomislavgrad.

Objava FOTO: Film “Hajduk Mijat Tomić” prikazan u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Don Pavo je ovaj film započeo raditi potaknut obiteljskom i osobnom potragom za nestalim ujakom. To je preraslo u jedan vrijedan projekt u kojem je uz pronađenu arhivsku građu zabilježio svjedočanstva djece koja su odvedena na prehranu u Zagreb 1942. i 1943. godine, a odatle su upućivana dalje u obitelji i prihvatilišta.

Na večerašnjem predstavljanju na Šćitu govorili su sam autor don Pavo Crnjac i fra Mijo Džolan.

Objava Na Šćitu predstavljen film don Pave Crnjca Oteto djetinjstvo pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.