Šimun je danonoćno boravio upravo na prvoj crti obrane, gdje je vojnicima prenosio svoje znanje koje je stekao u postrojbi specijalne policije. Bio je pripadnih HVO-a od ožujka 1992. godine i imao je čin brigadira.

Nakon 30 godina, njegova obitelj, prijatelji i suborci se tugom i ponosom sjećaju hrabrog i poštenog Šimuna. Poginuo je na samom početku ratnih sukoba na prostorima Rame, 7. srpnja 1992. godine, na prvoj crti obrane – položaj Rosoje.

Iza velikog junaka uvijek stoji meko ljudsko srce

U Ramskom Vjesniku, tadašnjem ratnom izdanju stoji:

“Poginuo je još jedan hrvatski vitez. Nije dočekao slobodu, a toliko je za njom žudio. Volio je svoju Hrvatsku i svoju Ramu u koju je došao da joj daruje svoju mladost, svoj život. Još se ni naživio nije, a iskusio je mnoga bojišta. Branitelji Rame i Hrvatske rado su ga vidjeli u svom društvu. Nikad nije ni puno glasno pričao, a uvijek je puno radio, branio svoje. Nije imao velikih vojničkih ambicija. Ta momčina je plijenila skromnošću, poštenjem i nenametljivošću. Ništa u njemu nije bilo odbojno. Naoko mrk pogled, sušta je suprotnost blagoj naravi i smirenosti duha. Njegovi izravni kontakti s običnim ljudima, s borcima, svima su ulijevali nadu u pobjedu i bolje sutra. Ne obraćam se Šimi izravno, jer nije želio da ga ljudi u oči hvale, da mu laskaju. Bilo mu je neugodno kada bi ga u susretu tko pohvalio. Iza velikog junaka uvijek stoji meko ljudsko srce i tiha skromna duša. Što će ostati s nama dok nas bude. Darovao je domovini sve što se darovati može. Nije ništa žalio za svoj narod. Cijeli mu je život bio ispunjen brigom, borbom i ljubavi. Svi, koji ga znaju, znaju za što je živio. Za to je i poginuo. Hvala mu.”

Posthumno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom

Spomenica i Red se dodjeljuju kao časni znak vječnog spomena poginulima za hrvatsku državu u ratu te izravnoj ratnoj opasnosti. Pokojni Šimun je rođen 24. kolovoza 1969. godine, od majke Kate i oca Franje. Jedan je od prvih koji je sudjelovao prilikom stvaranja hrvatske vojske, te je stupio u specijalne postrojbe policije u Lučkom. Čovjek je koji je udario temelje brigade “Rama”.

Objava Šimun Fofić Fofa tragično je poginuo na današnji dan 1992. godine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pokojni Šimun je rođen 24. kolovoza 1969. godine, od majke Kate i oca Franje. Jedan je od prvih koji je sudjelovao prilikom stvaranja hrvatske vojske, te je stupio u specijalne postrojbe policije u Lučkom. Čovjek je koji je udario temelje brigade “Rama”. Poginuo je na samom početku ratnih sukoba na ovim prostorima, 7. srpnja 1992. godine, na prvoj crti obrane – položaj Rosoje.

Posthumno je odlikovan Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom. Dodjeljuje se kao časni znak vječnog spomena poginulima za hrvatsku državu u ratu te izravnoj ratnoj opasnosti.

Šimun je danonoćno boravio upravo na prvoj crti obrane, gdje je vojnicima prenosio svoje znanje koje je stekao u postrojbi specijalne policije. Bio je pripadnih HVO-a od ožujka 1992. godine i imao je čin brigadira.

Njegova obitelj, prijatelji i suborci se s tugom, ali i ponosom sjećaju ovog nadasve hrabrog i poštenog čovjeka.

Objava Šimun Fofić Fofa tragično poginuo na današnji dan na položaju Rosoje pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.