Nakon što je stavio nešto gnojiva u bocu, Latimer je pomoću žice zasadio sjeme puzavca i dodao malo vode. Bocu je zatvorio, stavio je na sunce i otada fotosinteza čini svoje. Od 1972. godine kad ju je Latimer posljednji put zalio, biljka ne dobiva svjež zrak i vodu, no ipak je uspjela stvoriti vlastiti samoodrživi ekosustav. Kroz fotosintezu, biljka dobiva energiju potrebnu za rast apsorbirajući sunčevu svjetlost. U tom se procesu također stvaraju vlaga i kisik; vlaga se nakuplja i zatim ponovno „kiši“ dolje na biljku. Lišće koje padne na dno boce trune i proizvodi ugljikov dioksid potreban za fotosintezu.

Zapanjujuće je kako s malo sunčeve svjetlosti biljke mogu rasti, čak i u ovakvim uvjetima, stvarajući mikro verziju Zemlje u boci. 80-godišnji Latimer nada se da će njegova djeca nastaviti s eksperimentom i nakon njegove smrti.

Izvor:http://znanost.geek.hr/

Objava Zapanjujući primjer fotosinteze: „vrt“ u zatvorenoj boci nije zalijevan preko 40 godina pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.