Darovitiji dječaci stanovali su na Šćitu i pomagali kod svetih misa, a kod pučke mise pjevali bi pištolu, tj. poslanicu. Fra Anto je u fojnički samostan poslao fra Bonu i fra Pavu Kovačevića. Godinu novicijata proveo je u Fojnici, gdje ga je u fratarsko odijelo 23. listopada 1868. obukao fra Marko Kalamut, upravitelj Provincije. Prve zavjete položio je 23. listopada 1869. pred provincijalom fra Mijom Gujićem, a doživotne u Fojnici 16. srpnja 1873. pred provincijalom fra Dominikom Andrićem. Teologiju je studirao u Fojnici i Đakovu (1869. – 1876.). Za prezbitera ga 2. rujna 1876. zaredio biskup fra Paškal Vujičić. Mladu misu proslavio je na Šćitu 1. listopada 1876.

Nakon ređenja pastoralno je djelovao u Rami do 1878., potom u Fojnici do 1885. Prema Rasporedu osoblja (Dispositio personalis) Provincije od 7. kolovoza 1882. fra Bono je u Fojnici samostanski vikar, pohoditelj bolesnika, podučavatelj posluge u kršćanskom nauku i župnikov suradnik (Vicarius Conventus, Inspector infirmorum, Instructor famulorum in doctrina christiana, socius Parochi). Prema Rasporedu osoblja (Dispositio personalis) Provincije od 12. svibnja 1885. diskret je rezidencije u Rami na Šćitu. Umro je na Šćitu od sušice 24. studenoga 1885. u 35. godini života i 18. redovništva. Sahranjen je dan kasnije na groblju u Ripcima.

Fra Kazimir Ivić u Bilješkama o Franjevačkom samostanu u Rami donosi kako je fra Bono bio „vrlo vrijedan svećenik i dobar radnik, umro je vrlo mlad, što je bilo dosta obična stvar u ona vremena.“

Izvor: Franjevci iz Rame. Leksikon članova Bosne Srebrene (1557. – 2020.)

Objava Obljetnica smrti fra Bone Lovrića (22.10. 1850. – 24.11. 1885.) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.