U sljedećoj fazi bit će izvedeni radovi na proširenju groblja.

Kapelica na groblju u Gmićima posvećena je Svetom Iliji Proroku pa je Ilindan pravo vrijeme okupljanja Gmićana i njihovih prijatelja. Gmići su inače zanimljivo i osebujno naselje u Rami koje se smjestilo u krilu Makljena. Brojni su tragovi iz prošlosti koji govore o životu na ovom prostoru kroz povijest.

Objava Gmićani započeli uređenje groblja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Naime, tu se živjelo od pedesetih godina prošlog stoljeća pa sve do danas

Važno je istaknuti kako i nove generacija veže ljubav za mjesto rođenja i života njihovih roditelja. Na ovo druženje odazvalo se oko 150 Gmićana koji nisu krili oduševljenje okupljanjem i susretom s ovim lijepim krajolikom. Nisu izostale ni suze radosnice, jer mnogi su morali otići s rodne grude zbog borbe za životom, dok je jedan dio ostao i borio se sa svim teškoćama čuvajući ognjišta.

„Zanimljivo je koliko je ovo naše misto iznjedrilo visoko obrazovanih ljudi, imamo akademika, profesora, doktora, raznih diplomiranih inženjera, lista je poduža. Tu su i zanatlije, a ima nas  od Iloka do Dubrovnika i naravno ovdje u Rami. Poseban pozdrav je išao za starije preko u osmom i devetom desetljeću života koji su se odvažili i došli na ovaj susret.  Poseban primjer je Andrije iz Đakova, koji je stigao sa svojom obitelji. Njih je 22, pet sinova s obiteljima”, kazao je Joža Dragić.

“Tu su sa svojim obiteljima Dane, Ćandro, Vlado, Mane i Zvonko, koji su ostali tu koji ne daju da se ugase naša ognjišta. Posebne pohvale Grgi koji je preuzeo od Zvonke i nastavio ulagati u ovu lijepu kuću na Poljani gdje smo smo i održali skup i druženje i pozitivan primjer drugim mladima kako se voli rodna gruda“, dodaje Joža.

Skupu su svoju duhovnu potporu dali velečasni Ivan Zovko koji je predslavio misno slavlje te fra Mile Beljo. Ovo druženje je začinjeno pjesmom uz harmoniku Filipa Juričića. Ovaj susret će zasigurno biti poticaj za daljnja druženja, a očekivati je da postane i tradicija Ilindanskog okupljanja.

Objava DA SE RODNA GRUDA NE ZABORAVI: Okupljanje Gmićana na Poljani pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pri samom dolasku dočekala nas je stroga kontrola. Odmah dezinfekcija i opremanje u zaštitnu opremu kako se ne bi kojim slučajem narušio proces od grijanja mlijeka do sirenja i zrenja sira.

Iako se na početku činilo kako su Milenka i Nikolina veoma stroge i ozbiljne pokazalo se sasvim nešto drugo. Čistoća i kontrola ulaska u mljekaru da, ali radna atmosfera je zanimljiva i vesela.

Ivan je dovezao mlijeko, a one su se uz osmijeh i razgovor dale u grijanje i sirenje mlijeka.

„Svaki dan obradimo od 400 do 500 litara mlijeka koje dovozim s Proslapa. Mi bismo obradili i pravili još više sira da ima domaćeg mlijeka. Ukoliko ga ne bude i ako budemo proširivali proizvodnju onda ćemo morati nabavljati mlijeko iz drugih krajeva”, kazala je Milenka pokazujući mlijeko koje se grije i priprema za sirenje.

U daljnjem razgovoru naglasila je: „Drago bi nam bilo kada bi i drugi proizvodili mlijeko i mi bismo to sve otkupljivali. Uvjereni smo da će biti još proizvođača.“

Pratili smo cijeli proces kako bi se naši čitatelji upoznali s izradom sira, a kvalitetu će morati sami isprobati

Nakon grijanja mlijeka započinje proces sirenja, zatim rezanje i stavljanje u kalupe te pod pod presu.  Kada se taj proces završi onda slijedi stavljanje u slanu vodu. Nakon soljenja stavlja se na posebne police za zrenje.

„Od 400 litara izađe 40 kilograma sira. To znači da je kilogram sira od 10 litara mlijeka. Pravimo masni, polutvrdi i tvrdi sir te posebni premium. Da bi sir sazorio potrebno je od dva i pol do tri mjeseca za ovaj mali od kilograma. Za veliki sir od  dva kilograma do dva i pol potrebno je četiri i po do pet mjeseci. On se svaki dan prevrće i nadzire zrenje.“

Da je potrebno prevrtanje Milenka i Nikolina su razgovarale te prevrtale sir na policama. Uvijek se usputno prebaci koja zgoda ili šala tako da je ova mala vrijedna ekipa uvijek vesela, a vrijeme rada prođe brzo.

Kada sir bude suh nakon određenog vremenskog razdoblja premazuje se. I kada je sve skoro gotovo stižu i naljepnice s oznakom naziva sira i proizvođača.

Ramski sir dobiven od mlijeka krava koje su pasle po ramskim pašnjacima stiže na police u trgovine.

I prije izlaska na tržište mnogi su čuli za proizvodnju te sami svrate u mljekaru i nabavljaju sir. Naravno, ponovno se vraćaju.

Ima jedna stara poslovica koja kaže: „Jezik ženu bije, sir vino pije.“ Zasigurno će se po ovom Ramskom siru kreirati neke nove narodne izreke.

Sve je ovo uzaludna priča dok se ne proba ova ukusna delicija. Stoga u trgovinama uskoro potražite na policama među mliječnim proizvodima i Ramski sir mljekare Gmići Prom d.o.o., Prozor-Rama. To je okus koji se pamti!

Za informacije o siru i prodaji može se kontaktirati na brojeve: +387 63 079 050 i +387 63 823 068.

Objava RAMSKI SIR: Spravljen od mlijeka s domaćih pašnjaka spreman za tržište pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Djelatnici firme “Putovi” d.o.o. Grude izvode radove na asfalitranju ceste kroz naselje odnosno “Stare magistrale” te pristupne putove. Radove financira Općina Prozor-Rama.

Osim ove dionice uskoro se kreće s nastavkom radova i u drugim naseljima općine i uređenjem ulica u Prozoru.

Sve je to definirano Okvirnim sporazumom koji je 19. srpnja 2023. godine potpisao načelnik općine Prozor-Rama dr. Jozo Ivančević i izvođač radova “Livnoputovi” d.o.o.

Kroz naredne dvije godine bit će završen veliki dio putova i ulica. Za detalje se može pogledati na linku koji slijedi:

Potpisan Okvirni sporazum o izvođenju radova na asfaltiranju i održavanju lokalnih cesta i ulica

Objava VIDEO: Uređenje puta kroz naselje Gmići pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Povjerenstvo za izlaganje podataka poziva sve zainteresirane stranke, a koje do danas nisu, pristupe izlaganju na javni uvid podataka izmjere i katastarskog klasiranja zemljišta za sve nekretnine (zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrade i drugi građevinski objekti) koje se nalaze u katastarskoj općini GMIĆI (područje koje se proteže od desne strane puta Ometala – Ćališi, završno sa naseljem Krča i komplet planina Makljen do uskopaljske granice).

Povjerenstvo će svakoj pravnoj i fizičkoj osobi, za koju su prikupljeni podaci i adrese, a za čije se nekretnine vrši izlaganje, uputiti poseban poziv najkasnije osam (8) dana prije izlaganja podataka, da u označeno vrijeme dođu u radne prostorije Povjerenstva i da donesu sve isprave koje služe kao dokaz o pravima na nekretninama.

Obavještavaju se sve osobe koje imaju pravnog interesa na nekretninama u katastarskoj općini Gmići da su dužne da u određeno vrijeme dođu u radne prostorije Povjerenstva i da daju potrebne podatke o nekretninama.

Osobe za koje nisu prikupljeni osobni podaci i adrese, te nisu pozvane, a imaju pravnog interesa na nekretninama u katastarskoj općini Gmići dužne su da se same jave Povjerenstvu i da sa sobom donesu sve pismene isprave koje služe za dokazivanje njihovih pravnih interesa na nekretninama.

Građani trebaju ponijeti osobnu iskaznicu, a predstavnik pravne osobe ovlaštenje za zastupanje i ID broj.

Maloljetne osobe trebaju ponijeti izvod iz matične knjige rođenih sa upisanim jedinstvenim matičnim brojem građana.

Izlaganje na javni uvid podataka o nekretninama obavljat će se svakim radnim danom od 9,00 do 15,00 sati u radnim prostorijama Povjerenstva koje se nalaze u prostorijama katastra u zgradi općine Prozor-Rama.

Objava Obavijest o izlaganju na javni uvid podataka izmjere i katastarskog klasiranja zemljišta za katastarsku općinu Gmići pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nije on samo pamtio što su drugi pričali ili što bi sam uočio. On je još kao mladić zavolio fotografiju. Dobio je fotoaparat od brata i započeo fotografirati ljude, mjesta i događaje. I sve to da bi samo ostali zabilježeni.

Na svojim fotografijama ima zabilježeno vrijeme gradnje izvora Studenac, kada se gradio put preko Makljena, ali i druge događaje koji su obilježavali Gmiće i Ramu.

Postoje i nijemi svjedoci svih događaja koji stoje tu negdje po strani i neprimjetno, tiho svjedoče o događajima i ljudima

Njihov jezik je škrt, često nejasan, a ipak svi ga razumiju. Narod za njih kaže da su mašeta ili grčka groblja ili pak samo stećci!

Na Gmićkom Selišću nalazi se uzvišenje koje svojim izgledom podsjeća predjele koji su oblikovani zapljuskivanjem valova mora.  Na sredini se nalazi jedna uzvisina koju mještani zovu Glavičica.  Česte su priče bila kako se ovdje nekada nalazila crkva. Međutim, na samom uzvišenju nalazi se stećak u obliku ploče. Vjerojatno je tu još nekoliko stećaka koji su utonuli. Uzvišenje kao mjesto grobova svakako upućuje na značaj ovog mjesta.  Priča o crkvi govori da su ljudi pamtili ovo mjesto važnim i tu važnost prenosili s koljena na koljeno.

Ilija s nekom tihom radošću vodi nas u daljnji obilazak Gmićkih tajnih mjesta

Svega stotinjak metara odatle nalaze se dva stećka, a na jednom sljemenjaku uklesan je polumjesec ispod kojeg je oštećen uklesani simbol te je teško je odrediti o čemu je riječ.

Lokaliteti Pločice i Mejdan čine jednu zaista veliku cjelinu, no ploče, sanduci i sljemenjaci su skoro nestali u zemlji tako da ih se samo nekoliko vidi iznad zemlje. Međutim, vidljivi su površinski tragovi da se tu nalaze i tiho nestaju pod zemljom.

Jedan stećak na Mejdanu privlači osobitu pozornost. Naime, na njemu su još uvijek vidljivi ornamenti iako oštećeni no ipak dobrim dijelom sačuvani. Na prednjoj istočnoj strani vidljiv je konjanik s podignutom rukom u kojoj je koplje i kuglastim ukrasima iznad njega te kuglom kroz koju je ucrtan znak križa s bočnim ukrasima. Kugle se nalaze na ostale tri strane stećka.

U cijelom ovom Gmićkom području posebno mjesto zauzima mjesto Mala Pećina odnosno Podšpilja koja se nalazi odmah ispod Pločica. Ispod litice visoke dvadesetak metara nalazi se jedan usjek dijelom načinjen prirodnom rukom, a dijelom ljudskom.

Iako umirovljenik, Ilija se uspe do uklesanog dijela u stijeni kao da je mladić

Odmah pokaza rukom na mjesto za koje se vjerovalo da je grob. Sudeći po rubovima koji su uklesani i kamenim obrađenim pločama jasno je da se radi o radu ljudskih ruku. Za ovo mjesto u Gmićima se pripovijedalo da je bilo grobno mjesto svećenika.

Uz to se vezuje i priča da je tu nekada bila crkva. Dok se zemlja obrađivala često su izoravani plugom pravilni oblici kamena. O ovom mjesto svjedoče i franjevačke kronike.

Nikola Lašvanin u svom „Ljetopisu“ za godinu 1690. donosi: „… U Rami se krstjani svi pripraviše da primu svete sakramente po ruke moje. Misu bih im govorio na Grmići kod Petrove kuće, u potoku gdi bi kužnici dohodili ter bi ih ispovidao, al’ se jurve sve bijaše pomišalo, kakonoti, uz kugu, neće jedno drugom kazat da je kužno…(Grmići. To je selo par kilometara udaljeno od Prozora uz drum koji ide prema G, Vakufu)… – Bijaše u Prozoru jedan Turčin pribolio kugu. Ovi izajde uvečer obaći volove al’mu prid kućom sidi jedna ranjava divojčetina, koja ga, ufativ, uzjaši.

Molio joj se svakojako ali neće da ga pusti, nego veli: „nosi me na Grmiće!“ To čudo vidi i žena i dica onoga Turčina. I on, inako ne smide, nego je ponese. A kad bi blizu gdi se misa govori, reče mu: „stani, nejdi gori!“ Odgovara Turčin: „zašto  – ‘nejdi gori’; blizu smo; zašto li me zamuči?“ Odgovara ona napast: „tuda hoda ona fratrina i govori misu; ne smijemo tamo“. Onda ga sjaši, pa nestane. I to se proglasi po svemu onomu vilajetu i tako bi jasno zašto u onomu selu ne umri nitko od kuge, niti se otrova. Navališe isti da se govori misa svuda i otajno postiše ponediljak svetom Roku i svuda misu govorismo…“ (Nikola Lašvanin, „Ljetopis“, Synopsis, Sarajevo-Zagreb 2003., str. 197. i 198.)

Gmićani također pripovijedaju da je Slava Sučić tijekom Drugog svjetskog rata pronašla predmet veoma sličan kaležu te ga predala tadašnjem prozorskom župniku, najvjerojatnije Periću. Župnik je zbog burnih i opasnih vremena 1943. godine morao sklanjati glavu te se tada gubi svaki trag nađenom predmetu.

Tajnama i pričama nije kraj. Ilija se prisjeti svog djetinjstva i čuvanja stoke ispod Podšpilja

„Sjećam se dok sam čuvao ovda našao sam neku ploču na kojoj je nešto pisalo. Nisam tada mogao razumiti o čemu je bilo riječ. To sam našao ovde doli ispod Podšpilja. Bio je neki krug s puno znakova. Gledajući iz današnjeg vremena čini mi se da su bili upisani zodijački znakovi, ali nisam siguran. Mene po sjećanju na to podsjeća. A bilo je onda još nekih ploča sa znakovima. Ma da je potražiti možda bi se moglo i naći te ploče“, ispriča Ilija s izrazom lica i očiju kao da i sada gleda tu ploču.

Tko zna koliko tajni još skriva ovo područje ispod Makljena i svako drugo u Rami, ali i cijeloj Bosni i Hercegovini. Zasigurno ova zemlja zaslužuje da se još puno toga istraži. Nestat će onih koji još pamte te usmene predaje, zato treba sve pisati, a danas imamo na raspolaganju tehniku koju naši preci nisu imali. Sve možemo zabilježiti i sačuvati, a oni su samo pamtili i pričali na sijelima uz ognjište, pucketanje vatre ili uz zvuk guslarske strune.

A vi čitatelji, ako imate neke slične priče javite nam se i zabilježit ćemo s osobitom radošću. Možete nam se javiti porukom na našu Facebook stranicu Ramski Vjesnik.

Objava NEISPRIČANE PRIČE: Tajne ispod Makljena (II. dio) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Neke od tih tajni vode nas u selo Gmiće, zaseok Ćurići, ispod Makljena. A Gmići su naselje iznad Prozora razasuti u zaštitnom krilu Makljenove južne strane, od Marijana do Japana.

Kako god da procjenimo da je središta Ćurića netko će zasigurno iznijeti opravdane razloge da je to neko drugo mjesto. Međutim, voda Studenac je zasigurno najbolje određenje tog središta. Bistra, hladna i pitka voda Studenac svojim jakim izvorima svjedoči da je to mjesto uvijek bilo dobro za živjeti.  Kod te vode susrećemo Iliju Jurića, vremešnog umirovljenika koji je svoj cijeli život proveo ovdje u Rami, radio u domaćim građevinskim poduzećima i tu zaradio mirovinu i tu je polako radeći uživa sa svojim unucima.

„Kada se stavljala boja gore na Makljenu, ta boja je izišla u Krupiću drugi dan, a nekoliko dana poslije i ovdje na ovom Studencu“, reče Ilija dok zahvaća vodu.

Kada smo kontaktirali Iliju da nam bude vodič i kazivač u obilasku pojedinih lokaliteta nije se nimalo dvojio, nego je s radošću odmah pristao. Ilija je rođen u obitelji s devetero djece, 5 braće i 4 sestre. A to je i on sa svojom suprugom Katom Nastavio te podigao sedmero djece od kojih ima osmero unučadi. Od njegovih pet sinova i dvije kćeri, samo je jedan sin otišao u Njemačku, dvojica su sa svojim obiteljima na Gmićima, a dvojica su još uvijek ne oženjena.

Sve to saznajemo u razgovoru dok hodimo prema starom groblju Borak.

Borak je zanimljiv lokalitet. Još su vidljivi uspravni nadgrobni spomenici, više uspravne stele koje u hrastovoj šumi prkose vremenu, odolijevaju stoljećima, a hrastovi ih štite od bura i oluja.

Ilija zna napamet gdje se nalazi svaki nadgrobni spomenik. Odmah je pokazao one na kojima je ostao sačuvan uklesan križ. A na jednom je uz križ zanimljiva aureola.

Kroz ovu nekropolu prolazi seoski put. Bio je to podsjetnik kako je nekada još za rimskog carstva ovuda prolazio „zlatni put“. To je naziv za put kojim su Rimljani prevozili zlato iz Kreševa prema Saloni, koji je išao preko Neretvice, Uzdola, Gmića, pa Delminiuma, a odatle dalje na Jadransko more, do Salone i Splita.

U drugom dijelu nisu vidljivi nikakvi nadgrobni spomenici. Zato su zanimljiva grobna mjesta čija su ograničenja i oblikovanje dobro vidljivi, a veličina i oblici podsjećaju na temelje neke manje građevine. Svojevremeno je prof. Marko Dragić zapisao prema narodnom pamćenju da je nekada ovdje bila crkva. Sve je moguće i bila bi neophodna stručna analiza ovog prostora.

Ilija kao majstor koji je cijeli svoj radni vijek proveo na građevini iz džepa izvadi metar te vješto premjeri ostatke kamenja ili možda nekih građevina.

Dok je mjerio reče: „Sjećam se kao dijete da smo ovdje našli odlomljeni komad kamena koji je bio obrađen, a na njemu je bila lijepo uklesana savijena sablja“, a nakon mjerenja pretraživao je dio šume pokušavajući negdje pronaći taj kamen.

S Borka Ilija vodi na jednu novu i zanimljivu lokaciju. Svega par stotina metara od Borka, odmah iznad Ćurića, točnije Ilijine kuće nalazi se Gradina. Sam toponim upućuje da je tu nekada bila neka građevina, možda utvrda ili možda neko stražarsko mjesto koje je štitilo karavane koje su prolazile „zlatnim putom“. Na samom vrhu Gradine hrpe su kamena obrasle raslinjem, no, jasno potvrđuju da je riječ o nekoj tvrđavi ili naseobini. Položaj je više nego odličan za kontrolu prostora.

Ilija kao pravi vodič odmah pronađe ispod same Gradine nekoliko komada keramike. Potvrđeno je. Ovdje se živi zasigurno više tisuća godina.

Odmah iznad Ilijine kuće nalazi se ograđen grob. Kako reče Ilija, ne zna se tko je u grobu. Prema legendi riječ je o nekoj curi. Kada je pronađen grob, nije bilo uz njega odmah nikakvog obilježja, no, u neposrednoj blizini je pronađen križ te je bilo jednostavno doći do zaključka da je riječ o križu s tog djevojačkog groba.

Uređen grob poručuje kako se ovi ljudi s poštovanjem odnose spram pokojnika, grobnih mjesta bez obzira tko je u njima. Dostojanstveni odnos prava je poruka odgoja i civilizacije. Vjerujemo da će i Ilijini unuci slijediti njegov primjer jer djeca zasigurno jesu.

Iako Ilija nije bio od previše riječi, sve što kaže je konkretno i jasno. Odmah smo se dogovorili da obilazimo još neke zanimljive lokalitete na Gmićima. O tim lokalitetima i zanimljivom Ilijinu hobiju donosimo u sljedećem dijelu ove kratke reportaže „Tajne ispod Makljena“.

Objava Neispričane priče: Tajne ispod Makljena (I. dio) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Zasigurno se sjećate priče o Josipu Zadro  iz mjesta Gmići iznad Prozora, podno Makljena, kojeg cijela Rama, a i šire okruženje poznaju po nadimku Koka. Ne samo da je nastavio održavati svoj muzej starina, nego ga svako malo vremena proširuje s različitim rekvizitima.  Osim povećanja  zbirke, Koka dograđuje i prostorije gdje se odmara i rado prima goste.

Foto/video: Muzejska kolekcija starina na Gmićima

U zadnjoj ovogodišnjoj foto-patroli ciljano smo posjetili Koku da bi smo još malo “bacili” pogled na njegovu zbirku. Gostoprimstvo nije bilo ništa novo kada je u pitanju ovaj ljubitelj lijepih stvari kao što su ramska starina i egzotičnost.  Upravo tu ljubav prema egzotičnosti pretvorio je u mali zoološki vrt gdje uzgaja zanimljive ptice.

U lijepo uređenim i prostranim kavezima izuzetno dobro pazi na paunove, srebrne i dosta živahne fazane. Tu su  zlatni i pepeljasti fazani, te divlji i dijamantni.

Kada Koka pristigne iz Austrije gdje se nalazi na privremenom radu, ne obitava u obiteljskoj kući, nego u svojoj konobi i spusti se u ptičji zoološki vrt gdje hrani, druži se i razgovara s ovim egzotičnim pticama.

“Kada završim terasu koju sam započeo raditi između konobe i ptica, odmah započinjem proširivanje prostora za ptice, posebno paunove, a nabavit ću još neke fazane kako bih imao vrste na jednom mjestu. Ovo jednostavno volim i najbolje se odmaram kad sam tu”, kazao je Koka.

Otkuda tolika ljubav prema ovim pernatim i nadasve zanimljivim životinjama možda se može pronaći u Kokinom ranom djetinjstvu. Uvijek su ga privlačile ptice i perad, a svakodnevno je skrivajući se rado ispijao svježa kokošja jaja. Vjerojatno je tako i dobio nadimak.

Svatko ima svoju neku posebnu ljubav. Baš na prijelazu iz ove 2021. i 2022. godine svatko od nas ima svoja osobita pamćenja na prethodnu i želje za slijedeću.  Različite su želje i čežnje. Mi vam, dragi čitatelji, želimo prije svega zdravlje i mir i posvetite više vremena onima ili onome što volite. A na ovom prijelazu između ove dvije godine možda se nekome dogodi i ROMANSA.

Svako dobro ma gdje bili i pazite na sebe i druge!

Objava Na Gmićima kod Koke muzejska zbirka starina i zoološki vrt egzotičnih ptica pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Požar je na lokaciji Pošpilje izbio u podnevnim satima 16. kolovoza 2021.  Na teren su izašli pripadnici DVD-a “Rama” koji pokušavaju zaustaviti širenje požara iako im je otežan pristup lokaciji.

Sve su prilike da je i ovaj požar u općini Prozor-Rama izazvan ljudskom rukom. Nekim ljudima nije dovoljna opomena što se događa u susjednim općinama, u Hercegovini, Grčkoj i drugim područjima.

Valjda će nadležne inspekcijske i represivne službe poduzeti korake kako bi počelo identificiranje i  kažnjavanje svih koji izazovu požare i dovedu u opasnost ljude, njihovu imovinu i cjelokupnu životnu sredinu.

Objava Požar između Ometala i Dedića – Vatrogasci DVD-a Rama u akciji gašenja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava O Ilindanu na Gmićima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.