Na lokalitetu Gradac u tijeku radovi na konzervaciji novootkrivenih objekata

Istraživanja na Gracu provode se  od 2017. godine. Voditeljica istraživanja je prof. dr. Snježana Vasilj.  Ovaj lokalitet ponudio je zanimljiv presjek življenja na ovom području tako da su pronađeni tragovi života od prije više od tri tisuće godine pa preko Rimskog carstva  do početka Srednje vijeka. Pronađena je rimska cisterna (čatrnja), zatim crkva s krstionicom iz 5 ili 6 stoljeća te mnoštvo drugih arheoloških dokaza života na Gacu i okolici.

Cjelokupna istraživanja financira Općina Prozor-Rama uz manje podrške kroz projekte Via Dinarica i Caritasa Švicarske.

Upravo ta istraživanja bila su povod da se po prvi put postavi arheološka izložba dijela pronalazaka na Gracu, ali i s drugih lokaliteta u Rami kao što su Varvara i Klek te sam Prozor.

Dio pronalazaka je pripremio i izložbu postavio prof. dr. Darko Periša uz stručnu pomoć prof. dr. Snježane Vasilj.

„Na stalnoj izložbi postavljen je uski izbor atraktivnijih arheoloških nalaza s Graca, ali i nekoliko drugih nalazišta u Rami. Zbog ograničenosti prostora i izložba je ograničena, ali treba imati u vidu da je to prva izložba te vrste u Prozoru. Ona na prvom mjestu ima cilj predstaviti stanovnicima Prozora i cijele Rame dio rezultata arheoloških iskopavanja koja je njihova Općina Prozor-Rama financirala vlastitim sredstvima uz ograničenu pomoć Međunarodne zajednice. To je također edukativna izložba koja ima cilj podučiti ljude o prošlosti njihovog zavičaja“, kazao je autor izložbe prof. dr. Darko Periša.

Uz postavljenu izložbe pripremljen je i video materijal o tijeku istraživanja na brdu Gradac.

Svi koji dođu poslom, ali i ciljano u zgradu Općine mogu pogledati izložbu svakim radnim danom od 8 do 16 sati.

Pokrovitelj izložbe su Općina Prozor-Rama i Caritas Švicarske.

Objava Izložba: „Nova arheološka istraživanja u Rami“ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Započela nova faza arheoloških istraživanja na brdu Gradac

Osim arheološkog materijala s Graca prikupljeno je i drugih slučajnih pronalazaka s drugih lokaliteta. Važno je istaknuti da su sami mještani  obavještvali nadležne o pronalascima i dostavljali ih na daljnju obradu.

Stoga se ukazala potreba da se dio tih pronalazaka pokaže široj javnosti. Prof. dr. Darko Periša u suradnji sa voditeljicom cjelokupnog istraživanja na Gracu dr. Snježanom Vasilj i uz podršku općine Prozor-Rama, Udruge građana “Hereditas” te onih koji su radili na istraživanjima na Gracu, završava zadnje pripreme za izložbu dijela arheoloških pronalazaka u Rami.

Izložba će biti postavljena u zgradi Općine.

Foto/video: Na lokalitetu Gradac pripreme za nova arheološka istraživanja

GRADAC: Nastavak istraživanja, na pomolu nova zanimljiva otkrića

Objava U tijeku su zadnje pripreme za prvu izložbu arheoloških pronalazaka u Rami pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše: Darko Periša

Razdoblje od kraja 13. do 11. stoljeća prije Krista bilo je najturbulentnije i najdramatičnije u dotadašnjoj povijesti Europe i Mediterana. U tom su se razdoblju vodili ratovi, odvijale su se seobe naroda i plemena, uništeni su moćni gradovi-države. Ti se događaji u znanosti nazivaju dorskom seobom, egejskom seobom i seobom naroda s mora. Poznati događaji u tom razdoblju na Mediteranu bili su: dugotrajni rat između Grka i Trojanaca u kojem je uništena Troja, seoba plemena dorskog dijalekta sa sjevera i potiskivanje plemena jonskog dijalekta u Grčkoj, uništenje grčkih gradova država poput Mikene, nestanak mikenske civilizacije s linearnim B pismom, napadi takozvanih naroda s mora na države istočnog Mediterana, propast Hetitskog Carstva s glavnim gradom Hatušom i njegove civilizacije s hetitskim klinastim pismom, uništenje kanaanskih gradova-država Ugarita i Emara, napadi naroda s mora na Asiriju i Egipat i pobjeda egipatskog faraona Ramzesa III. nad njima, izlazak Židova iz Egipta i dolazak u Svetu zemlju, naseljavanje Filistejaca kao jednog od naroda s mora u Svetu zemlju i njihovi sukobi sa Židovima. Sve su te zajednice bile tehnološki brončanodobne, osim Hetita koji su prvi spoznali i razvili tehnologiju željeza. Uzroci tih migracija i ratova bili su višestruki – ekonomski, demografski i klimatski.

CRTEŽ: Prikaz bitke i pobjede egipatske vojske pod faraonom Ramzesom III. s narodima s mora. Hram u Medinet Habu

U isto vrijeme u Europi, iz panonsko-podunavskog područja je došlo do ekspanzije populacije kasnobrončanodobne kulture polja s urnama. Ta je populacija u znanosti dobila ime po načinu pokopavanja svojih pokojnika – spaljivanje na lomači, stavljanje pepela u urne (žare) i polaganje urni na groblja na ravnom terenu. Gotovo svako veće naselje te kulture imalo je vlastitu metaluršku radionicu u kojoj su se izrađivali brončani predmeti. Serijski su se i u velikom broju izrađivali brončani mačevi, bodeži, sjekire i vrhovi kopalja te ratnička oprema kao brončani oklopi, štitovi, kacige i štitnici za noge i ruke. To znači da su – za razliku od ranijeg razdoblja gdje su samo istaknuti ratnici bili dobro naoružani i često odlučivali o pobjedi zajednica u dvoboju – zajednice kulture polja s urnama imale velike, dobro i ujednačeno naoružane vojske. Ekspanzija populacije kulture polja s urnama išla je u Europi u svim smjerovima, a elementi te kulture u Grčkoj pojavljuju se kao potpuno strani u vrijeme propasti mikenske civilizacije. Zbog toga se u znanosti dugo smatralo da je ekspanzija populacije kulture polja s urnama uzrokovala ili bila jedan od pokretača dorske ili egejske seobe.

Populacija kulture polja s urnama širila se iz Posavine u dubine zapadnog Balkana uz rijeke uz rijeke Unu, Sanu i Vrbas te je preko Kupreškog, Glamočkog, Duvanjskog i Livanjskog polja izbila na istočnu jadransku obalu između rijeka Krke i Neretve u donjem toku. 

KARTA: Ekspanzija kulture polja s urnama prema Borivoju Čoviću

Nešto kasnije, u 11. stoljeću prije Krista, jedna druga populacija krenula je u seobu iz Karpata preko jugoistočne Panonije na Balkan. Za njezinu kulturu svojstveno je raskošno ukrašavanje urezanim šrafiranim geometrijskim motivima kako keramičkog posuđa tako i brončanih predmeta. Ta je populacija također imala razvijenu metalurgiju bronce, a rano je spoznala tehnologiju željeza. Jedan dio te populacije trajno se naselio u srednjem i gornjem porječju Vrbasa i Bosne. Njihova kultura bila je potpuno strana pojava bez veza s prethodnim kulturnim razvojem. Ta je pojava u arheologiji nazvana srednjobosanska kulturna grupa kasnog brončanog i željeznog doba.

Poslije mirnog razdoblja na zapadnom Balkanu od 16. do 13. stoljeća prije Krista, navedene velike migracije novih populacija dovele su do nemirnog razdoblja i velikih promjena. Starosjedilačke populacije pružile su, koliko su mogle, otpor došljacima i između njih je dolazilo do sukoba. To svjedoči ponovno naseljavanje napuštenih utvrđenih visinskih naselja ili gradina te gradnja velikog broja novih, zatim zakopavanje ostava dragocjenosti, u prvom redu metalnih predmeta, i pojava oružja u grobovima.

Zbog svoga specifičnog geografskog položaja, Rama se nalazi na sastavu prirodnih komunikacija kojima su kroz cijelu ljudsku povijest na širem području išla kretanja stanovništva i kulturna strujanja iz različitih smjerova. S juga se stanovništvo u Ramu naseljavalo iz Blidinja i Duvanjskog polja, s istoka uz gornji tok Neretve, a sa sjeverom dolinom Vrbasa. To svjedoči situacija na najvažnijem prethistorijskom naselju u Rami na Velikoj gradini u Varvari. Bakrenodobna faza naselja iz trećeg milenija prije Krista pripada jadranskom kulturnom krugu uz elemente iz panonsko-podunavskog kulturnog kruga. Već ranobrončanodobna faza naselja pripada jednom kulturnom krugu koji se proširio s istoka prema zapadu krajem trećeg i početkom drugog milenija prije Krista. Isto tako, Rama je relativno zatvorena geomorfološka cjelina i zbog toga je često imala specifična kulturna obilježja tijekom povijesti. Na cijelom zapadnom Balkanu tijekom cijelog brončanog doba jedino je Velika gradina u Varvari bila naseljena bez prekida. Stanovništvo se u tom naselju još od bakrenog doba bavilo metalurgijom, ali je to naselje krajem drugog milenija prije Krista doživjelo svoj procvat, jer se u njemu razvio veliki metalurški centar za lijevanje brončanih predmeta. Naselje u Varvari imalo je tada i vlastiti kulturni izraz u odnosu na druge istovremene pojave na širokom području.

FOTO: Velika gradina u Varvari 

Rama je krajem drugog milenija prije Krista ostala po strani velikih migracija dviju novih populacija

Populacija kulture polja s urnama naselila je Glamočko, Livanjsko i Duvanjsko polje, ali je starosjedilačka populacija bila brojnija i vitalnija pa je iz njihove simbioze vremenom nastala nova zajednica sa zasebnim etničkim i kulturnim identitetom. Na gradinskom naselju u Mokronogama na sjeveru Duvanjskog polja snažni su elementi kulture polja s urnama. Iako se Mokronoge nalaze na staroj komunikaciji koja povezuje Duvanjsko polje i Ramu, na Velikoj gradini u Varvari, svega oko 40 km istočno, elementi kulture polja s urnama su skromni. Brončani predmeti (srpovi, sjekire i vrhovi kopalja) zastupljeni u velikoj ostavi kod Mokronoga nisu izliveni u kalupima u metalurškom centru u Varvari nego negdje u Posavini.

Populacija kulturnog kruga geometrijskog stila ukrašavanja trajno se naselila u gornjem porječju Vrbasa ili u Uskoplju. Tu su osnovali svoje stalno gradinsko naselje Pod u Čipuljiću kod Bugojna i niz drugih manjih naselja uzvodno prema Rami. Usprkos tome, utjecaj srednjobosanske kulturne grupe na Veliku gradinu u Varvari bio je beznačajan (svega nekoliko posuda s reduciranim ukrasima) što upućuje da odnos između te dvije populacije nije bio blizak, ali da je kontakt ipak ostvaren na nekom mjestu između Varvare i Gornjeg Vakufa.

Arheološka iskopavanja na Gracu u Ljubuncima, pokrenuta i godinama financirana od strane Općine Prozor – Rama, prošle su godine ponudila rješenje nekih od gore navedenih problema. Na tom su kompleksnom arheološkom nalazištu otkriveni i proteklih godina djelomično istraženi slojevi prethistorijskog naselja debeli blizu dva metra. Jasno su se bojom i sastavom ocrtala tri glavna sloja. Gornji i srednji sloj pripadaju srednjobosanskoj kulturnoj grupi što jasno svjedoči da su se njezini pripadnici iz Uskoplja proširili u Ramu preko prijevoja Menjik (starinski Mejnik), a koji je inače razdjelnica jadransko-mediteranskog slijeva u koji utječe rijeka Rama i crnomorskoga u koji utječe rijeka Vrbas. Najstariji sloj donio je najveće iznenađenje. On pripada kasnobrončanodobnom naselju koje je kulturno srodno naselju na Velikoj gradini u Varvari, odnosno starosjedilačkoj populaciji u Rami. Prema dosadašnjim spoznajama zasnovanima na usporednoj stratigrafiji i tipološko-kronološkoj metodi keramičkog posuđa na Velikoj gradini u Varvari, keramičko posuđe u najstarijem sloju naselja na Gracu u Ljubuncima pripada razdoblju između 13. i 11. stoljeća prije Krista. Preciznije datume dat će radikarbonska analiza uzoraka ugljena i kostiju. Posebno iznenađenje bio je izražen sloj gareži debeo nekoliko centimetara koji je prisutan na dnu srednjeg sloja i keramičko posuđe izgorjelo u tom položaju. To je svjedočanstvo da je naselje jednog trenutka bilo spaljeno, odnosno izgorjelo u požaru. Požar se dogodio nakon nastanka srednjeg sloja. Iznad sloja gareži nije bilo sterilnog sloja koji bi upućivao na prekid u naseljavanju, nego se život odmah obnovio. Međutim, keramičko posuđe svojstveno za kasnobrončanodobno naselje na Velikoj gradini u Varvari postupno nestaje, a pojavljuje se posuđe svojstveno za srednjobosansku kulturnu grupu. Naselje na Gracu u višim slojevima već pripada srednjobosanskoj kulturnoj grupi i ono traje kroz željezno doba. S početkom željeznog doba oko 10. ili 9. stoljeća prije Krista život u naselju na Velikoj gradini u Varvari se ugasio.

FOTO: Sloj gareži u profilu kulturnih slojeva prethistorijskog naselja na Gracu u Ljubuncima

FOTO: Keramička posuda u sloju gareži

Je li doseljenička populacija nasilno spalila naselje starosjedilačke na Gracu ili je bio neki drugi uzrok požara? Je li poslije obnove naselja na Gracu došlo do mirnog kontakta i prožimanja dviju različitih populacija. Je li starosjedilačka populacija bila postupno potisnuta iz smjera Ljubunaca i do kojeg mjesta u Rami? Što se u konačnici dogodilo sa starosjedilačkom populacijom? Sve su to pitanja na koje mogu odgovoriti samo naredna arheološka iskopavanja na Gracu u Ljubuncima i Velikoj gradini u Varvari, a posebno na nekom mjestu između njih. U svakom slučaju, jasno je da Gradac u Ljubuncima po svojoj važnosti izlazi iz lokalnih i užih regionalnih okvira i da predstavlja značajno mjesto za objašnjenje i razumijevanje događanja i procesa na zapadnom Balkanu krajem drugog milenija prije Krista.

Objava Položaj Rame u doba velikih migracija ljudi krajem drugog milenija prije Krista pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Početak pobožnosti je u 15 sati iz Kolakušića.

Iz župe svetog Ivana Krstitelja Uzdol pozivaju na ovu pobožnost kada će se zajednički razmatrati o Isusovom putu križa i moliti za mir.

Objava NAJAVA: Put križa na ljubunački Gradac pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Voditelji terenske nastave su povjesničari dr. sc. Trpimir Vedriš i dr. sc. Luka Špoljarić doc., a za studente su pripremili bogat program u razdoblju od 19. do 23. travnja 2024. godine. Terenska nastava uključuje posjet Ljubuškom, Stocu, Mostaru, Rami i Livnu.

“S kolegom Lukom Špoljarićem vodim terensku nastavu, tematski po srednjovjekovnom Humu ili reklo  bi se u nekom širem smislu Hercegovini. U Rami smo se našli na nekom graničnom području i željeli smo ovu terensku nastavu zaokružiti, na neki način od juga Narone, uz Neretvu, pa sve do Rame, pa natrag preko Livna, Tomislavgrada i Splita natrag u Zagreb”, kazao je za Ramski Vjesnik povjesničar Vedriš, izvanredni profesor na odsjeku za povijest.

Prema riječima profesora Vedriša, nekoliko je razloga posjeta Rami.

“U uskom akademskom smislu to je činjenica da Rama, kao i veliki dio prostora Bosne i Hercegovine, u širem smislu spada također i u hrvatsku povijest. Pogotovo u srednjovjekovnom razdoblju, moderne granice naravno ne postoje, tako da su ovi prostori na više načina bili isprepleteni. Ustvari je nekako u cjelovitom smislu hrvatsku srednjovjekovnu povijest nemoguće razumjeti bez povijesti ovoga prostora”, pojašnjava profesor Vedriš.

Studenti su prošle godine bili ciljano na području Srednjovjekovne Bosne, a ove godine su profesori odlučili nastavu prebaciti na takozvanu južnu komponentu, prostor Humske zemlje, Rame i Tropolja, kraja oko Livna.

Krajolik koji “pojašnjava” povijesne procese 

“U širem smislu nam se činilo da ljudi u Zagrebu vrlo slabo poznaju ovaj kraj, ako nisu obiteljski ili prijateljski vezani na neki način. Činilo nam se da bi bilo zgodno na neki način proširiti horizonte, uživati u ljepoti ovih krajeva koji su premalo poznati ustvari”, kazao je prof. Vedriš te dodao: “Čini mi se često da manjak osjećaja za realni prostor nam nekad daje pogrešnu sliku povijesnih procesa. Prema mom mišljenju je ustvari ključno i presudno, da bi se razumjela povijest ovoga prostora, idealno bi bilo gotovo pješice proći sve te doline, uspeti se i vidjeti sve te odnose. Boravak u samom prostoru, osim ovog estetskog užitka i zdravstvenoga, mislim je vrlo plodonosan i poticajan za naše razmišljanje i bavljenje srednjovjekovnom poviješću.”

Udruga HEREDITAS na jedan je način postala dijelom ovog studentskog proputovanja Bosnom i Hercegovinom, a u Rami su obišli nekoliko lokacija, točnije Franjevački samostan Rama-Šćit s etnografskim muzejom, srednjovjekovnu kulu Studenac u Prozoru, arheološko nalazište Gradac, mlin obitelji Jurić u Ljubuncima, kao i nekropolu stećaka na Vrdolu.

Ugodno, poučno i inspirativno

“Danas sam, na neki način, bio domaćin grupi studenata s Filozofskog fakulteta u Zagrebu na njihovoj terenskoj nastavi. Bila mi je čast da su me pozvali i angažirali da budem dio njihovog putovanja kao organizator ovog dijela posjeta koji se odnosi na Ramu. Bilo je ovo dosta tematski široko i zanimljivo za studente povijesti. Druženje je bilo ugodno, poučno i inspirativno”, kazao je za Ramski Vjesnik mag. hist. Antun Kovčalija, predsjednik udruge HEREDITAS.

“Posjetili zapadnu Hercegovinu, Ljubuški i Humac, a prije toga smo posjetili nekadašnju Naronu, kasnije smo išli u istočnu Hercegovinu, Stolac, vidjeli stećke, utvrdu Daorson. Dva dana smo proveli u Mostaru, posjetili Stjepan grad u Blagaju”, kazao je za Ramski Vjesnik Emanuel Knjaz, student druge godine diplomskog studija povijesti i latinskoga na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Kraj s velikim potencijalom 

“Rama je zaista prekrasna, nisam znao da je tako prekrasan krajolik. Zaljubio sam se u ovaj kraj i mislim da ima veliki potencijal za razvoj seoskog i planinskog turizma. Fotografije su prekrasne, ja sam svojima slao i svi su oduševljeno reagirali. Isto me iznenadilo da Rama ima toliko ostataka, ne samo iz srednjeg vijeka, nego i kasne antike. Šteta je da se to malo više ne istraži, ali mi je drago da ne počelo. Znam da je u Bosni i Hercegovini dosta težak posao. (…) Bilo je lijepo i ugodno, dosta toga smo zapravo i prošli. Naučili smo nešto i vidjeli te strateški važne prolaze ne samo za srednji vijek, nego i ranija razdoblja”, zaključio je Emanuel.

Foto: Lucija Marić, studentica povijesti

Objava Studenti povijesti iz Zagreba na terenskoj nastavi u Rami pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Mjesto Uzdolske Kalvarije i zapisničar povijesti

Pučke pobožnosti su osebujne. One su plod vjerovanja. Ponekada se čini da su pomalo izvan teoloških okvira. Vjernici se mole u svim zgodama, hodočaste na mnoga mjesta; zavjetna, povijesna i ona mjesta koja u sebi skrivaju legendu s važnom porukom vjere.

Rama je područje u kojem su sačuvane mnoge pučke pobožnosti. Jedna od tih je posjećivanje i obilazak grobova za koje se vjeruje da su tu ukopani bogobojazni i pobožni ljudi. Takvih zavjetnih mjesta najviše ima na području župe svetog Ivana Krstitelja Uzdol. U ovoj župi takvih mjesta je više od deset.

No, jedna pobožnost zauzima posebno mjesto. To je pobožnost Križnog puta na brdo Gradac.

Korizmena je nedjelja, tiho i sjetno popodne. Dolazite u mjesto Kolakušići, prolazite prema zaseoku Betine i Madžari. Kad tu na putu okupljaju se ljudi. Tiho razgovaraju i čekaju početak Križnog puta. Okupljeni oko prve postaje iz izraza njihovih lica čita se skrušenost i neka vrsta očekivanja.

Uz prvu postaju koju predstavlja klesani kameni križ naslonjen je drveni križ. Tada se začuše prozivke tko nosi križ od prve do druge postaje i tako redom sve do zadnje, četrnaeste. Prilikom dolaska na ovu pobožnost, vjernici se prijavljuju koji žele nositi križ. Iz njihove želje osjeti se težnja suživljenosti s Isusom koji je nosio puno teži križ za čovječanstvo.

Ideja o izgradnji Križnog puta

Sve je krenulo s idejom nekadašnjeg uzdolskog župnika don Miljenka Džalte. Često brz s mnogim idejama i projektima, započeo još jednu za koje  je nadahnuće dolazilo samo od sebe, iz okruženja. A don Miljenko ga je jedva dočekao i proveo u djelo. Razgovori i savjetovanje sa župljanima i župskim vijećem dosegli su punu podršku realizacije. Postavljeni su križevi iz župskih groblja kao postaje, a na samom vrhu Graca izgrađena je drvena kapelica. Na Cvjetnicu 2009. godine biskup dr. Pero Sudar blagoslovio je kapelicu posvećenu svetoj Majci Tereziji iz Kalkute i Križni put.

Don Miljenko o Križnom putu na Gradac je za Katolički tjednik ranije izjavio: „Gradac je brdo iznad Ljubunaca koje ima svoje posebno mjesto u povijesti ovog kraja. U Domovinskom ratu tu je bila prva crta obrane. Tada su pronađeni i neki arheološki nalazi. Inače, za Gradac se pričalo da je tu postojao nekada grad pa je sigurno po tome i dobio ime. Zbog dvostrukog značaja ovom mjestu smo željeli dodati još jedan posebni značaj, a to je spomen na muku Isusovu i na taj način mu dati neku vrstu zaštite od moguće devastacije divljih istraživača. Kao postaje izabrani su odbačeni križevi iz mjesnih groblja župe. Ti križevi koji su nekada stajali kao nadgrobni spomenici zamijenjeni su u grobljima modernim granitnim, stajali po strani te su bili izvrsno rješenje za postaje. Križeve iz groblja u Donjoj Vasti, Ljubuncima i Krančićima dovezli samo i rasporedili za jedan dan. Dva velika kamena križa za početak križnog puta postavila je dizalica iz Elektro Rame jer su bili preteški, a sve ostalo su završili župljani župe Uzdol  s kamenim postoljima za jedan dan. Ondašnje vlasti općine Prozor-Rama dovršili su put na Gradac, darovali građu za kapelu i redovito čistili put na Gradac ako bi pao snijeg u korizmi. Odmah prve korizme ljudi su počeli dolaziti na Put križa u velikom broju, pa čak i preko dvije stotine. Dolazili su vjernici iz župe Uzdol i drugih ramskih župa, pa i šire. Vjernici su dolazili  po hladnom, kišovitom i snježnom vremenu.“

Početak Križnog puta je na oko 720 metara nadmorske visine. Odatle su postaje raspoređene na duljini od dva kilometra. Put je krivudav, ali ipak ima dovoljno uspona. Treba se popeti na 917 metara nadmorske visine. Molitva ili pjevanje Gospina plača od postaje do postaje jedino su što se čuje dok vjernici hode.

Tijekom postavljanja Križnog puta izrađen je i posebni drveni križ koji vjernici nose za vrijeme pobožnosti. Od samog početka taj križ čuva obitelj Jakova Kolakušića.

Župa Uzdol i njezine povijesne Kalvarije

Župa Uzdol ima još zavjetnih mjesta gdje se iskazuje osobita pobožnost. U Ljubuncima, na Vrdolu, preciznije na lokalitetu Mašeta nalazi se grob za koji vjernici vjeruju da je ukopan biskup. Tu je i kapelica posvećena svetom Petru i Pavlu okružena stećcima. U Donjoj Vasti, mjesto Purićevina  grob je mučenika fra Stjepana Barišića iz Neretvice. Fra Stjepana su mučili i ubili partizani u Drugom svjetskom ratu. Njegov grob nije nikada bio zaboravljen, no, bivši župnik don Miljenko Džalto je to sa župljanima uredio i sredinom srpnja uvijek je zavjetna misa na njegovu grobu.

Župa Uzdol je bogata sa zavjetnim mjestima i svako od njih je od nekog posebnog značaja za vjernike

Križni put na Gradac je većinom korizmenih nedjelja s početkom u 15 sati, izuzev Cvjetnice kada je zajednički organizirana pobožnost za sve ramske župe na brdu Gračac, Podbor, na Ramskom jezeru. Ovaj Križni put nadilazi župu. Pobožnost je uzdolske župe, ali se proširila i na druge župe Rame pa sve do Mostara i Uskoplja. Vjernici rado dolaze  sa svojim molitvama i zavjetima. Križne postaje imaju svoji posebnu simboliku za ove ljude,  jer je ovaj kraj kroz povijest prolazio svoje kalvarije. Pobožnost Križnog puta  oslikava i patnje ovog naroda i nevine žrtve za vjeru i dom. To su upravo pokazale žrtve mučki ubijenog fra Stjepana Barišića i četrdeset jedne osobe u ovom zadnjem ratu kada su na najsuroviji način ubijena djeca, žene starci. Upravo Isusov križ nas poziva na praštanje i trpljenje, jer uvijek iza toga slijedi spasenje. Zavjetni križ od postaje do postaje nose župljani naizmjenično. Njihovo nošenje križa je suživljavanje s Kristovim križem koji je nosio na svom Križnom putu.

Sudjelovanje mladih i djece

Hodeći s vjernim pukom na ovom Križnom putu razmišljate o povijesti kršćanstva, o povijesti ovog kraja, o napastima i udarima bura i oluja pred kojima vjernici i Hrvati Uzdola nisu nikada pokleknuli. Svaki onaj korak u snijegu ili mokroj blatnjavoj cesti ostaje utisnut u život. Razmišljate o Veronikinom rupcu i Isusovu liku otisnutom u njega i pitate se što možete učiniti da više nikada nitko ne treba za nas nositi križ.

Pogledate oko sebe i vidite mlade i djecu kako smjelo kroče za križom. Osjetite ushićenje i hrabrost pogledom na tu pobožnu mladost.

Dodirivanje neba na vrhu Graca

Skrušeni hod. Korak za korakom, molitva za molitvom i prođe skoro dva sata hoda od prve do zadnje postaje na samom vrhu Graca, na 917 metara nadmorske visine.  Lica ozarena, duh ojačan, srce hrabro. Osvrnete se oko sebe i vidite planinske vrhove Vrana, Raduše, Čvrsnice, Vranice, Prenja, a vama se čini kao da ste veći od svih tih planina. Kao da ćete dodirnuti nebo, mjesto koje nam je odavno pripravljeno. Dole u dolini huči Ljubunačka Rika, na istoku ispod Lisine ponosno stoje i ističu se uzdolske crkve.

Netom ispod drvene kapelice svete Terezije iz Kalkute arheološka istraživanja izronila su temelje crkve iz 4. ili 5. stoljeća. Eto još jedne lijepe potvrde i značaja ovog Graca i prisutnosti vjere na ovim prostorima.

Objava Gradac; Mjesto Uzdolske Kalvarije i zapisničar povijesti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Putokazi se odnose na spomenute lokalitete do kojih možete pješačiti ili pak jednostavnije, ići automobilom. Regionalnom cestom R418b vozit ćete se do Dobroše, a potom skrenuti desno ka Uzdolu, točnije Ljubuncima, gdje će vas upravo dočekati prvi putokaz za nekropolu stećaka Vrdol, kao i onaj za Gradac. Vrdol je vrlo važan lokalitet u povijesnom smislu, ali je i u današnje vrijeme mjesto “biskupovog groba” kojem se hodočasti iz svih dijelova Rame.

Nakon što posjetite impozantnu nekropolu s velikim brojem stećaka, put nastavljate do križanja putova za Uzdol, onog za naselje Kolakušići i onog koji dolazi iz obližnjeg naselja Perići. Osim novopostavljene markacije udruge HEREDITAS, možete vidjeti i putokaze za Put križa koji također vodi na Gradac.

Na lokalitetu Gradac u tijeku radovi na konzervaciji novootkrivenih objekata

Skrećete desno i nastavljate asfaltom do zadnjih kuća, kada se dalje nastavlja makadamskim putom čiju je rekonstrukciju Općina Prozor-Rama realizirala kroz projekt Via Dinarica.

PROF. DARKO PERIŠA: Gradac je jedinstven, oduševljava me odnos lokalne zajednice prema ovom nalazištu

Markacija je napravljena u prepoznatljivoj žutoj boji koju udruga HEREDITAS koristi u gotovo svim svojim vizualima, a zanimljivo je da su pokazatelji smjera, točnije strelice, posuđeni s keramike koja je pronađena diljem Rame kroz arheološka istraživanja i iskope.

“Ukupno ih je sedam, od kojih jedan usmjerava prema stećcima na Vrdolu (Mašeta), a ostali usmjeravaju prema arheološkom nalazištu Gradac. Prvi putokazi se mogu uočiti na lokalnoj cesti u Ljubuncima te oni usmjeravaju – jedan prema Vrdolu, drugi prema Gradcu. Obje ove lokacije su bile dio našeg projekta. U volonterskoj akciji sudionici projekta su očistili prostor oko stećaka na Vrdolu, a na Gradcu je održana radionica o očuvanju kulturne baštine koju je vodio arheolog Ivan Prce. Putokazi su jedinstvenog dizajna za koji je zaslužan Mladen Topić, suradnik na projektu MAK – Mladi aktivni u kulturi. Osim osnovnih informacija o udaljenosti lokacija i logotipa organizacija uključenih u projekt, dizajn sadrži motive znaka udruge Hereditas inspirirane prethistorijskim motivima koje nalazimo prilikom arheoloških istraživanja na keramici te motive tradicionalne ramske nošnje”, pojašnjava za Ramski Vjesnik predsjednik udruge HEREDITAS, povjesničar Antun Kovčalija.

MAK: Mladi očistili nekropolu stećaka na Vrdolu i posjetili arheološko nalazište Gradac

Kada su u pitanju budući projekti udruge, Kovčalija kaže: “Želja nam je nastaviti, ili barem inicirati, obilježavanje puta do arheološkog nalazišta Gradac s regionalne ceste prema Ljubuncima, odnosno s magistralne ceste od Prozora do Ljubunaca. Osim toga, na području naše općine na cestama su neobilježeni i nacionalni spomenici kulture, srednjovjekovna kula Studenac u Prozoru i džamija u Lizopercima. Tražit ćemo i iskoristit svaku priliku koja se ukaže da se označe putevi i do tih lokacija, a nisu isključene ni ostale lokacije od kulturno-povijesnog značaja na području općine Prozor-Rama.”

Kako do arheološkog nalazišta Gradac?

Gradac je brežuljak koji se smjestio otprilike između Prozora i Uzdola. Zbog njegove izvrsne pozicija i preglednosti čitavog okruženja uopće ne čudi što je upravo Gradac izabran da bude važan lokalitet u prošlosti. Usmene predaje, a potom i ratna zbivanja zbilja su rezultirale ozbiljnim arheološkim rezultatima tijekom arheoloških radova koje su vodili arheolozi Snježana Vasilj i Darko Periša.

https://maps.google.com/maps?q=loc:43.808782,17.682445

Do lokaliteta GRADAC najlakše je doći prateći upravo signalizaciju za naselje Uzdol. Jednim dijelom do Dobroše pratite regionalnu cestu R418b, a s koje se potom odvajate do naselja Ljubunci, a sve do križanja potova za Uzdol, naselje Kolakušići i onog koji dolazi iz obližnjeg naselja Perići. Skrećete lijevo u Kolakušiće i pratite signalizaciju. Asfalt je postavljen do zadnjih kuća naselja, a potom se nastavlja makadamski put koji je Općina Prozor-Rama uredila kroz projekt Via Dinarica.

Video: Vožnja do Graca od 13 kilometara automobilom traje otprilike 30 min. 

Mnoge su grupe iz BiH, Hrvatske, i drugih zemalja kao što je Njemačka, prošle godine posjetile Gradac u turističke i edukativne svrhe, a mnogi i u privatnom aranžmanu, pa se nadamo da će tako biti i ove godine.

ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE GRADAC: Stigli prvi turisti i to iz Njemačke

Projekt se provodio u sklopu Regionalnog programa lokalne demokracije na Zapadnom Balkanu kojeg financira Europska unija,  a implementira UNDP uz podršku Općine Prozor-Rama.

Objava Udruga HEREDITAS postavila putokaze do arheološkog nalazišta Gradac pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Radi se o lokalitetu gdje se po keramici može zaključiti kako je riječ o razdoblju brončanog, željeznog, mlađeg željeznog doba, antike i kasne antike. Do sada su pronađene rimska cisterna (čatrnja) i crkva s krstionicom. Uz to je pronađeno mnoštvo keramike, drugih artefakata, a u crkvi je pronađen grob s kostima koje će biti osteološki obrađene i analizirane.

Ovih dana u tijeku su radovi na konzervaciji zidova koji su pronađeni tijekom dvije zadnje kampanje na ovom lokalitetu

Od samog početka radove vodi prof. dr. Snježana Vasilj, a na pojedinim dijelovima pogotovo kada je riječ o prapovijesnim istraživanjima pridružio se prof. dr. Darko Periša. Uz njih je do sada na ovom lokalitetu radilo još nekoliko arheologa na povremenim terenskim zadacima; Tino Tomas, Željka Pandža i Ivan Prce. Za koordinaciju radova u ime Općine Prozor-Rama zadužena je udruga “HEREDITAS” čiji je predsjednik mr. povijesti Antun Kovčalija.

Dr. Snježana Vasilj o trenutnim aktivnostima je kazala za Ramski Vjesnik: „Trenutno na arheološkom lokalitetu Gradac ne izvodimo arheološke radove, nego radimo na konzervaciji dosada pronađenih objekata. Znači, treba sačuvati od daljnjeg propadanja i pokazati tu zanimljivu arhitekturu koja se osim crkve i cisterne nalazi na ovome mjestu. Između ostaloga, kuriozitet je da smo pronašli radionički centar i peć u kojoj se prerađivala, vidjet ćemo to u budućnosti, keramika ili ruda, jer je nađeno dosta željezne troske u prostoru peći.”

Zanimljivost zadnjih otkrića je upravo u pronalasku novih zidova, ali i ostataka peći

Ono što je do sada otkopano upućuje da je tu još dosta toga pod zemljom. O kojem razdoblju se radi kada je riječ o zadnjim otkrivenim zidovima i peći dr. Snježana Vasilj je kazala: „Radi se o periodu željeznog doba. Vidjet ćemo po ostacima keramike radi li se o starijem ili mlađem željeznom dobu. Bitno je da imamo peć na lokalitetu što potvrđuje i obrtnički centar, a ne samo sakralni.“

Ova zaštita je bitna ne samo zbog propadanja nego i sve veće posjećenosti ovog zanimljivog arheološkog nalazišta. Radove na istraživanju i konzervaciji financira Općina Prozor-Rama. Cilj je ovo mjesto učiniti zanimljivim kako za znanstvene posjete i ekskurzije tako i za turiste, jer je sam lokalitet i geografski veoma zanimljiv.

Objava Na lokalitetu Gradac u tijeku radovi na konzervaciji novootkrivenih objekata pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Inicijativu mladih za očuvanjem i održavanjem kulturne baštine prepoznali su i mještani Ana Jurić, Slavko Jurić, Jela Brajko i Ivo Brajko koji su se pridružili ovoj akciji čišćenja te svojim zalaganjem podržali ovaj projekt.

Projekt uključuje posjet srednjovjekovnoj kuli Studenac u Prozoru, arheološkom nalazištu Gradac u Ljubuncima, džamiji iz osmanskog doba u Lizopercima te franjevačkom samostanu na Šćitu

Projekt se provodi u sklopu Regional Programme on Local Democracy in the Western Balkans kojeg financira Europska unija u Bosni i Hercegovini a implementira UNDP Bosna and Hercegovina uz podršku Općine Prozor-Rama.

Objava MAK: Mladi očistili nekropolu stećaka na Vrdolu i posjetili arheološko nalazište Gradac pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sva naselja grada Čapljine, od Doljana i Počitelja pa do Bivolja Brda, ili pak do Šurmanaca, Dretelja i Gabele, skrivaju jedinstvene priče koje turist sa sobom ponijeti može. Od stare Gabele koja skriva slavnu prošlost iz vremena Mletaka i Osmanlija, pa do Počitelja kojeg su zidali dubrovački majstori, a kralj Matijaš Korvin ga nazivao draguljem svojeg Kraljevstva, veliku tzv. trojku zatvara neopisivo mjesto zvano Mogorjelo.

Potonje je najbolje očuvana rustikalna vila na istočnoj obali Jadrana i danas podsjeća na slavne dane Rimskog Carstva na našem tlu

Naravno, imamo mi i druge atrakcije, prije svega najstariji rimski natpis s područja Bosne i Hercegovine (natpis braće Papii, koji se čuva u Zemaljskom muzeju BiH), koji je pronađen u predgrađu Čapljine Tasovčićima. Imamo i brojne nekropole biliga (stećaka), gomile, gradine, ili pak ostatke rimskih cesta koji i danas stoje kao svjedoci davnog vremena Ilira, Rimljana, Hrvata, Humske gospode, Mletaka, Osmanlija i drugih koji su mačem i ognjem željeli osvojiti ovo područje koje danas tako lako napuštamo.

Želje ljudi su raznolike, a naš sugovornik magistar arheologije i povijesti Ivan Prce, koji je ovim kratkim uvodom započeo razgovor, priželjkuje u našem gradu muzej. Kako navodi, takva bi institucija mogla ne samo očuvati, prezentirati, već i poduzeti korake istraživanja brojnih drugih lokaliteta što bi za plod imalo proširenje turističke ponude, kao i dodatna radna mjesta za naše mlade stručnjake (trgovce, hotelijere, ugostitelje, umjetnike, obrtnike i proizvođače hrane).

Premda, kako je naglasio, gradski oci blagonaklono gledaju na takvu ideju, gdje je najveća podrška toj ideji gradonačelnik dr. Smiljan Vidić, problem je infrastrukturne prirode, odnosno gdje tako reprezentativnu instituciju smjestiti.

U daljnjem razgovoru Prce nam prenosi svoja iskustva sa arheoloških iskopavanja u Ljubuncima (općina Prozor – Rama), gdje je vidio odličan primjer lokalne vlasti koja je ozbiljna u osnivanju takve jedne važne i za jedan narod neophodne institucije. Čapljinski arheolog bio je dio stručnog tima koji je istraživao prapovijesni dio lokaliteta Gradac – Ljubunci (31.7.-26.8.), gdje se kroz arheološku metodu šahovskih polja došlo do iznimnih nalaza i rezultata – dokazao je život u prvoj polovici II. tisućljeća pr. Kr., miješanje dviju kultura (mediteranske i srednjobosanske-kontinentalne), no povrh svega, nastavljena su sustavna istraživanja koja na ovome mjestu traju od 2017. godine.

Gradac je u znanstvenome pogledu poznat još od kraja XIX. stoljeća, kada je na lokalitetu pronađen rimski novac, a potom kroz pisanja arheologa Tomislava Anđelića

Tijekom Domovinskog rata na tom su položaju boravili bojovnici HVO-a, koji su ga maksimalno uščuvali jer su znali da se na tom mjestu nalazi nešto veoma staro i važno. Sustavna arheološka iskopavanja počela su 2017. godine pod vodstvom dr. sc. Snježane Vasilj i od tada do danas su dobiveni veliki rezultati.

Istražena je i konzervirana starokršćanska crkva, kao i podzemna građevina sa svodovima,  no na vidjelo je izašao i perimetralni zid (koji potječe iz vremena II. do III. stoljeća, dok je crkva iz vremena VI. stoljeća op. I. P.). Nadalje, svjetlo dana su ugledale i neke druge strukture na zapadnom dijelu lokaliteta, gdje su pronađeni ostaci odvoda. Što se tiče prapovijesnog dijela lokaliteta, koji se istražuje pod vodstvom kolege dr. sc. Darka Periše, tu smo došli do vremena prve polovice II. tisućljeća pr. Kr. i dokazali suživot dviju kulturnih grupa (mediteranske i srednjobosanske-kontinentalne) na ovom mjestu.

Daljnja arheološka iskopavanja zasigurno će donijeti brojne druge odgovore jer se radi o zaista fantastičnom lokalitetu koji još uvijek skriva brojne tajne. Svako novo otkriće privlači pozornost javnosti i sve to itekako jača turističku ponudu Rame, što je i naš sugovornik tijekom kampanje mogao vidjeti, kada su svakodnevno brojni posjetitelji dolazili u obilazak lokaliteta.

Cjelokupni projekt financira općina Prozor – Rama, na čelu s načelnikom Jozom Ivančevićem, uz brigu ostalih gradskih dužnosnika kao što su zamjenik načelnika Josip Juričić, Zoran Stojanović i Antun Kovčalija, gdje se ovim putem još jednom zahvaljujem na ukazanom povjerenju i pozivu na arheološko istraživanje i omogućavanje sudjelovanja u ovom važnom projektu ne samo za Ramu već i za cijelu BiH.

Krajnji plod ovih istraživanja je gradski muzej koji je već sada u ozbiljnoj fazi a na takav način sjever Hercegovine dobiva instituciju koja će se u budućnosti znati i moći boriti za kulturnu baštinu i povijesne spomenike ali i za ostanak našeg naroda na njihovim ognjištima.

Ovaj svijetli primjer može poslužiti i drugim sredinama, koje moraju zadržati narod od odlaska i omogućiti svojim stručnjacima rad u svojem gradu, jer u suprotnome ukoliko se nastavi šutnja po ovom pitanju, ostat će Hercegovina ali i Bosna bez Hercegovaca i Bosanaca a naši ljudi samo ljeti dolazit će na kratko vidjeti mjesta koja su bili primorani napustiti.

Objava Što kažu u Čapljini o arheološkom nalazištu Gradac pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.