Kolega Branimir Farkaš, koji prati završetak iznošenja žalbi, javlja kako je haški sud je 2014. pustio Vojislava Šešelja na slobodu iz humanitarnih razloga – jer su govorili da je u terminalnoj fazi raka, a 2016. on je oslobođen u pravomoćnoj presudi. Dodao je kako su svo to vrijeme bosanskohercegovački Hrvati, njih većina, proveli ovdje, nakon prvostupanjske presude, čekajući onu pravomoćnu presudu i čekati će je do studenoga – biti će to 13 godina otkako su se predali.
Ovo je život na čekanju sa jednom vrlo ružnom presudom, provstupanjskom koja je nepravomoćna, i sada još 6 mjeseci čekati do konačne presude, rekla je za Dnevnik 3 Nika Pinter, odvjetnica Slobodana Praljka.

Istaknula je kako nije cijelo hrvatsko rukovodstvo optuženo, već je samo napomenuto da je predsjednik Tuđman, Gojko Šušak i Janko Bobetko – da su bili pripadnici udruženog zločinačkog pothvata, ali nisu suđeni u ovoj presudi. Ali Hrvatska je mogla na samome početku, jer je optužnica bila vrlo ozbiljna, vrlo širokog teritorijalnog opsega, pomoći na način da osigura obranama još bolje vještake nego što su ih obrane našle, još bolje svjedoke, možda pomoći na način da pribave dokumente do kojih nismo mogli doći, dodaje Pinter.

Komentirajući kako postoje stotine optužnica protiv vojnika i zapovjednika HVO-a koje samo čekaju da ova presuda postane pravomoćna, izjavila je kako ne zna da ima stotine optužnica, samo zna da je već veliki broj pripadnika HVO-a pod postupkom. U nekim se postupcima tužilaštvo pozivalo na ovu nepravomoćnu presudu što nije u redu jer još ne znamo točno kakav će biti definitivan pravorijek, a čeka ih da se suoče sa raspravom i da iznesu činjenice. Istaknula je kako nitko od pripadnika od HVO-a tko je u Hrvatskoj nije pobjegao jer ne želi odgovarati, već samo zato što žele da imaju pravedan postupak koji u BiH nemaju.

Na pitanje je li haaški sud zaboravio 2000 ubijenih Hrvata i desetke tisuća raseljenih, smatra kako su Hrvati žrtve rata u BiH ovdje zaboravljeni potpuno. Ali bojim se da su zaboravljeni i u Bih, da su žrtve Hrvata potpuno zaboravljene, kao da ih nije bilo, dodala je.

Objava U utorak završava suđenje šestorici Hrvata iz BiH, presuda u studenome pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Haški je sud šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata u svibnju 2013. nepravomoćno osudio na kazne od 10 do 25 godina zatvora zbog zločina nad muslimanima tijekom rata u BiH osmišljenih u okviru udruženog zločinačkog pothvata. Bivši predsjednik vlade Herceg Bosne Jadranko Prlić nepravomoćno je tada osuđen na 25 godina zatvora, bivši ministar obrane Bruno Stojić i bivši načelnici Glavnog stožera HVO-a Slobodan Praljak i Milivoj Petković na po 20 godina zatvora, bivši zapovjednik vojne policije Valentin Ćorić na 16, a načelnik Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na 10 godina zatvora.

Raspravno vijeće je većinom glasova, uz suprotno mišljenje predsjedavajućeg suca Jeana Claudea Antonettija, tada zaključilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH 1993.-94. godine bio međunarodni sukob te da je većina zločina nad muslimanskim stanovništvom Herceg-Bosne za koje su se teretili optuženi počinjena u okviru udruženog zločinačkog pothvata u kojem je sudjelovao i dio političkog i vojnog vodstva Republike Hrvatske, uključujući i predsjednika Franju Tuđmana. Cilj toga udruženog zločinačkog pothvata, prema zaključcima presude, bio je uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i njegovo pripajanje Hrvatskoj kako bi se ponovo ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda u slučaju raspada BiH, odnosno da on postane neovisna država unutar BiH tijesno povezana s Hrvatskom.

Žalbeno vijeće je u pozivu za žalbenu raspravu pozvalo strane u postupku da se posebno osvrnu na neke pravne aspekte  zaključaka prvostupanjskog vijeća vezane uz stanje okupacije, zaštitu koju pružaju ženevske konvencije, kvalifikacije razaranja starog mosta u Mostaru.  Također žalbeno je vijeće zatražilo da se strane osvrnu na zaključke presude o napadu HVO-a početkom 1993. i utjecaj odbacivanja zaključaka prvostupanjskog vijeća u tom dijelu presude na pitanje udruženog zločinačkog pothvata i odgovornosti šestorke u okviru tog pothvata.

Žalbeno vijeće  također je tražilo da se strane izjasne o ispravnosti zaključaka presude da su razaranja tijekom napada HVO-a bila vojno neopravdana te, ukoliko se takav zaključak poništi kako bi to utjecalo na zaključak o ekstenzivnosti tih napada.

Također, žalbeno vijeće traži da se strane izjasne i utvrđuju li dokazi da je general Slobodaan Praljak znao da UNPROFOR traži pristup Stupnom dolu nakon zločina u tom mjestu te je li spriječio pristup međunarodnim snagama, je li znao za razmjere zločina u logorima Dretelj i Gabela iz čega bi proizlazio zaključak o njegovoj odgovornosti. Vijeće je pozvalo strane i da se izjasne je li presudom dobro utvrdilo kod bosanskohercegovačke šestorke njihovu namjeru da šire teror među civilima.

Odvjetnica generala Praljka Nika Pinter objasnila je kako žalbeno vijeće očito traži očitovanje strana o tome radi li se o nedostatnom utvrđenju činjenica u presudi iz čega proizlazi pogrešna primjena prava.

Obrane šestorice Hrvata u žalbama su tražile da se zbog pogrešnih zaključaka u presudi o postojanju udruženog zločinačkog pothvata te o sudjelovanju šestorke u tom pothvatu njihovi branjenici oslobode ili da se predmet vrati na ponovno suđenje. Alternativno tražili su značajno smanjenje izrečenih kazni.

Haško tužiteljstvo u žalbi na prvostupanjsku presudu zatražilo je da ih se proglasi krivima i po drugim oblicima odgovornosti po kojima je to propustilo učiniti raspravno vijeće te da se izreknu “značajno veće” zatvorske kazne. Tužiteljstvo je poručilo da je raspravno vijeće počinilo pravnu pogrešku izricanjem “očigledno nedostatne kazne optuženima” te nije “na odgovarajući način procijenilo težinu zločina za koje su optuženi osuđeni kao i njihovu ulogu u njima”.

Tužiteljstvo je navelo da je raspravno vijeće u presudi počinilo više pogrešaka među kojima su i propuštanje donošenja osuđujuće presude po zapovjednoj odgovornosti te po trećem i najširem obliku udruženog zločinačkog pothvata po kojem postoji odgovornost i za zločine koji su bili predvidiva posljedica provođenja ciljeva udruženog zločinačkog pothvata.

Tijekom žalbenoga postupka Hrvatska je zatražila da se u svojstvu “prijatelja suda” uključi u postupak s obzirom na to da su prvostupanjskom presudom najviši hrvatski dužnosnici – bivši predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar obrane Gojko Šušak i bivši načelnik glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko proglašeni sudionicima udruženog zločinačkog pothvata u svrhu etničkog čišćenja dijelova BiH.

Hrvatska je u svom podnesku navela da je prvostupanjsko vijeće 2013. u presudi utvrdilo da su tri preminula najviša hrvatska dužnosnika bili članovi udruženog zločinačkog pothvata te su smislili i proveli navodni zajednički zločinački cilj promjene etničkog sastava teritorija koji je trebao ući u sastav hrvatske republike Herceg-Bosne tako što su navodno naređivali i koordinirali događaje na terenu kako bi počinili zločine koji su bili rezultat plana trajnog uklanjanja muslimanskog stanovništva s područja Herceg-Bosne.

Hrvatska je ocijenila da vijeće u presudi napisanoj na više od dvije tisuće stranica nije ponudilo nijedan dokaz koji bi podupro zaključak da su Tuđman, Šušak i Bobetko te zločine počinili ili namjeravali da se oni počine kao i da je takvim zaključkom da su bili članovi udruženog zločinačkog pothvata vijeće prekršilo europsku konvenciju o ljudskim pravima jer je tako dovelo u pitanje presumpciju nevinosti preminulih hrvatskih dužnosnika.

Haški suci odbili su taj zahtjev Hrvatske.

Tijekom sedmodnevne rasprave obrane šestorice Hrvata dobile su svaka po jedan dan i tužiteljstvo jedan dan. Na kraju žalbene rasprave odvojeno je po deset minuta za svakog od šestorice Hrvata ukoliko odaberu osobno se obratiti žalbenome vijeću.

Pravomoćna presuda žalbenoga vijeća kojim predsjeda sudac  Carmel Agius očekuje se koncem godine, prenosi pogled.ba.

Objava Počela žalbena rasprava u predmetu ‘Prlić i drugi’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nakon izricanja pravomoćne presude pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) 2004. godine, Kordić je upućen na odsluživanje kazne u austrijski zatvor Karlau kod Graza.

Dario Kordić jedan je od skupine bosanskohercegovačkih Hrvata iz središnje Bosne koji se 1997. godine dragovoljno predao Sudu u Haagu. Kordić je bio potpredsjednik i član Predsjedništva Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne, a jedno vrijeme i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH).

Zbog političke odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u središnjoj Bosni, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora zbog kršenja zakona ili običaja ratovanja, teških kršenja Ženevskih konvencija, te progona na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, ubojstava, nehumanih djela te zatvaranja kao djela zločina protiv čovječnosti (Hina)

Izvor: http://dnevnik.hr

Objava Dario Kordić danas izlazi na slobodu, nakon 10 godina zatvora! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.