Vrijeme nas tijekom dana dobro služi. Vedro je, sunčano, tek malo prohladno, ali izdržljivo. Oči ogrnute velikim plavetnilom iznad nas, tek ponegdje neki magličasti oblačak. A pogled seže do gotovo svih naših planinskih divova, koji su se u ovim zimskim mjesecima ogrnuli u bijelo i mame naše poglede. Stadosmo na jednu krivinu, a ispod nadstrešnice jedne brvnare ukaza se moćna Čvrsnica. Njen impresivni vrh Pločno, osvojili smo prije nekoliko godina. Desno se ukaza Vran, a lijevo gotovo svi vrhovi Prenja.

Za nekoliko trenutaka već ćemo biti natrag u Kutama. Stadosmo fotografirati to maleno pitoreskno mjesto čije su se kuće rasule po jednoj strani brdašca, poput lego kockica. Ali, javlja nam se još jedna asocijacija, bajka “Čardak ni na nebu ni na zemlji” i sve nam se čini, da u gotovo svim našim selima na brežuljcima i uzvisinama, malo fali da ne dodirnu nebo. Ali ipak, mi ovom prilikom idemo do jednog posebnog čardaka.

Nastavljamo dalje do odredišta, a putem nailazimo na kupolaste građevine, manje ili nešto veće, smještene uvijek uz neki put, takozvane ćumurane ili žege. Samo dva kilometra od samog sela Kute, uskoro nailazimo na Riku. Ponegdje okovana ledom i zadržanim snijegom, ukazuje nam na nešto hladniju klimu i blagu promjenu nadmorske visine u odnosu na grad. Na lokaciji smo zvanoj Vrtla u potrazi za “Haverovim čardakom”.

Nekih tridesetak metara niže, niz betoniranu stazu ugledasmo čardak, doduše nešto manji, ali na dva kata. Uz njega smještena i jedna ćumurana, pa nas raduje što ćemo se upoznati s ovom zanimljivom građevinom. Ispod čardaka nekadašnja plantaža malina, gotovo 5 duluma, ribnjaci i što sve ne. U poznatoj bajci tri je brata dočekao zmaj, a ispred ovog čardaka nisu stigla tri brata, nego prijatelja i nije nas dočekao strašni zmaj nego strašni haver, prijatelj, drug, jaran, naš današnji domaćin Adis Paljanin zvani Haver.

Tradicija stara pola stoljeća 

Uz ljubazan doček i upoznavanje, odmah molimo Adisa da nas upozna sa ćumuranom. Tradicija proizvodnje drvenog ugljena ili ćumura u našim je krajevima stara pola stoljeća. Adis je vlasnik jedne od ćumurana koja je zidana ciglom, promjera oko 3,5 metra i otprilike iste visine. Sagorijevanjem drveta u ovakvoj zidanoj peći spravi se odličan drveni ugalj, posebno dobar za roštilj. Ćumurane ili žege nalaze se uglavnom na području koje je bogato bjelogoričnom šumom, a garant kvalitetnog ugljena jest dobro hrastovo ili grabovo drvo.

Adis proizvodi tek nešto ugljena za vlastite potrebe ili za bliže prijatelje. Drveni ugljen se na ovaj tradicionalan način najviše proizvodio na prostoru općina Prozor, Travnik, Busovača i Fojnica. Ćumurana ili žega nekada je bilo na stotine, a nakon smanjenja šumskog fonda, smanjena je i proizvodnja. Mnoge su obitelji živjele upravo od toga. Adis nam otvara sve otvore na ćumurani i pojašnjava proce koji traje pet do šest dana. Nakon ubacivanja drveta i njegovog sagorijevanja, zatvaraju se otvori na ćumurani, zamašu glinom i ugljen ostaje netaknut oko sedam dana do prirodnog hlađenja.

Mali dio svemira

Ostavljamo žegu na miru, a Adis nas poziva u “Haverov čardak”, njegov mali dio svemira nadomak Kuta. Doček je naravno na nivou, u malenoj peći u jednom kutu se viju rumeni plamenovi i stvaraju topao ugođaj u ovoj maloj drvenoj kućici. A na astalu sve puno domaćih proizvoda, pića, suhog mesa, domaćeg sira i čega sve ne. Uz ovako ljubazan doček domaća kava se nipošto ne odbija, džezva i fildžani već spremni, čekamo vodu da provrije i pitamo Adisa da nam ispriča kako je došao na ideju da podigne svoj mali čardak, gledajući lovačke trofeje i fotografije divljih životinja iz kalendara.

“Relativno mlad sam otišao u mirovinu. Da mi ne bi bilo dosadno odlučio sam da se bavim nečim. Pokrenuo sam plantažu malina, a uz maline sam upravo i napravio ovu malenu vikendicu. Tako sam mogao lakše boraviti i raditi za vrijeme sezone branja. Poslije toga sam ugasio maline i okrenuo se ćumurani, proizvodnji uglja. Tako provodim vrijeme, da mi nije dosadno i da
nisam po ulici i slično… U zadnje vrijeme od drveta iz svoje vlastite šume proizvodim tek nešto malo za vlastite potrebe i poznanike”, prepričava nam Adis dok zalijeva kavu.

Na ideju za gradnju “Haverovog čardaka” došao je u razgovoru s prijateljem Mirzom Đulićem, a drvena kućica naziv je dobila prema Adisovom nadimku koji nosi još iz vojske. “Pošto sam nešto ranije renovirao kuću u Kutama, ostalo je nešto građe. Prijatelj je također sebi radio šadrvan, a inače se bavi uzgojem ribe. On se posvetio tome, a ja sam sebi ovo napravio”, govori nam Adis. Primjećujemo da je u kućici upaljeno svjetlo, a vani nismo vidjeli stubove.

Adis nam pojašnjava: “Trenutno koristim akumulator. Traje mi po nekih dvadesetak dana. Volio bih kada bih preko donacije Općine ii nekog humanog, dobrog čovjeka nekako dobio jedan solarni panel koji bi mi bio sasvim dovoljan za ovu malu vikendicu, a nadam se da ćemo uskoro dobiti i malo rasvjete kroz selo.”

Svi su dobrodošli, pa i putnici namjernici

Uz ugodnu vatru, bogatu trpezu, nastavljamo razgovor s Adisom. Naš domaćin kaže da je njegov čardak već dobro poznat među ljudima i za njega se čulo, a nakon kompletnog uređenja gornjeg kata i terase možda u ponudi uskoro bude i iznajmljivanje, iako mu to trenutno nije prioritet. “U vikendici imamo redovna okupljanja cijele mjesne zajednice, finog društva.
Ali, svi dobri ljudi, prolaznici i putnici su uvijek dobrodošli, da svrate kod Havera na čardak”, iskreno govori Adis.

Dokaz da je Adisov čardak zbilja postao jedno od omiljenih mjesta okupljanja je i vesela ekipa koja se u kasno popodne počela okupljati. Nakon upoznavanja, pred nama su razne teme, a neki saznaju da su nekada davno dijelili školske klube.

U dobrom društvu i razgovoru, vrijeme brzo prolazi, pa smo jedva primijetili da je Vrtla obavio mrak, izlazimo vani napraviti fotografiju. Vrijeme nam je na usluzi cijeli dan, a sada i večer, zvjezdano nebo uokvirilo je “Haverov čardak” i pobrinulo se za bajkovit prizor.

Odmor od briga i stresa

Adis nam govori: “Ljudi jednostavno vole doći ovdje na, kod nas se kaže, akšamluk, da se malo odmore, čuju šum rijeke i cvrkut ptica. Da odmore svoj mozak od briga i stresa.” I zbilja je tako, odmaknuti od vreve, naslušali smo se Rike, nadisali svježeg zraka i nakratko odmorili. Uskoro se rastajemo s veselom družinom, a prije rastanka obavezno se ispričao i poneki biografski i autobiografski vic. Neke bismo vam mogli i ispričati, a neki nisu za medijski prostor, ali možda se nekada i nađu u nekim antologijskim djelima.

Objava FOTO/VIDEO: Haverov čardak ni na nebu ni na zemlji pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.