RAMSKA NARODNA STRANKA

PROZOR – RAMA

Priopćenje 25.4. 2025.

Vidimo po društvenim mrežama novu političku kampanju protiv izvršne vlasti naše općine, samim tim i protiv Ramske narodne stranke.

I to smo provjerili kroz onu izreku: “Važno je što se govori, a još važnije tko govori!”

Dakle, tko govori: Govori HDZ BiH, stranka koja je ovu općinu bila dovela u potpuno slugansku poziciju. Rama je za njihove vladavine bila podređena interesima stranačkih centara u Mostaru i drugim mjestima. Unatoč ramskim vrijednim resursima, oni su je toliko osiromašili da su se na naš račun gradili sportski i drugi objekti u drugim općinama, na naš račun se zapošljavalo u drugim mjestima. Nikad nisu imali poticaj ni za koga u Rami, osim za svoju usku grupicu. Danas je ta stranka stalni sudionik urušavanja cijele države i cijelog društva, do te mjere da smo unatoč svemu vrijednom ostali na zadnjim mjestima po svim kriterijima u Europi, te iza skoro svih država na svijetu.

Taj njihov katastrofalni odnos glavni je uzrok iseljavanja mladih, ne samo iz naše općine već iz cijele države. Desetinama godina su lagali o prosperitetu, o hrvatskom kanalu, o trećem entitetu, o izbornom zakonu… Lagali su misleći da to mladi ne prepoznaju. Ali sve su te obmane prepoznate. Zato mladi odlaze.

Pisci ovih priopćenja uglavnom i žive u Mostaru, možda poneki i u Sarajevu. Njima nije do Rame ni najmanje. Vodi ih samo mržnja prema ovome što se radi u rami, što Rama uspijeva ono što nisu te njihove druge sredine.

Toliko o tomu tko govori.

Ono što govore je zapravo njihova želja da ova općina bankrotira i da ne može dalje funkcionirati. Neće im se ispuniti ta želja, jer Općina ima načina izaći iz privremenih financijskih teškoća, onako kako je i ranijih godina, u vrijeme smanjenih priliva sredstava, rješavala sve potrebe. Piscima na znanje, ova općina je samo u zadnje dvije godine u kapitalne projekte uložila preko 17 milijuna KM, daleko više od mnogih drugih općina i gradova, čak i nekih županija. Osim raširenog gradskog vodovoda, gdje izdvajamo desetine crpnih stanica i posebno kvalitetno opremljenu crpnu stanicu Krupić, imamo i mrežu dobro uređenih lokalnih putova, javne rasvjete, prikupljanja smeća, reciklažu otpada, kompostiranje otpada, imamo uređena lokalna groblja, izgradili smo iznimno vrijedne i kvalitetne zgrade dječjeg vrtića, nove zgrade škola, mrtvačnice, tržnice, zgrade za socijalno stanovanje, novu općinsku zgradu sa vijećnicom.

Kupili smo prostore i autobuse za poduzeće za javni prijevoz, kupili smo prostor za Radio Ramu, također i prostor za autobusni kolodvor, a sada i za tržni centar. Kupili smo i prostor za Poslovnu zonu “Izlaz”, a ono što je posebno vrijedno – odrađena je i potpora za izgradnju nove tvornice u Poslovnoj zoni Izlaz, i to najmodernije i najkvalitetnije tvornice u cijeloj državi, pa i šire. Jedini projekt koji čeka na korištenje je Dom za stare i nemoćne na Šćitu, projekt koji je zaustavljen upravo od strane HDZ-a, od pisaca priopćenja, ali i toj njihovoj blokadi će doći kraj, nadamo se uskoro.

Moglo bi se još nabrajati.

Dakle, itekako su vrijedna i korisna ulaganja koje ova općinska vlast na čelu sa dr. Jozom Ivančevićem radi u korist žitelja ove općine. Svi se imamo čime ponositi.

A sve to, neka građani znaju, odvija se uz velike smetnje koje rade upravo pisci ovih priopćenja. Riječ je onim negativcima kojima smeta svaki općinski uspjeh. Trude se da ne bude uspjeha, radovali bi se bilo kakvom neuspjehu Rame u koju se toliko kunu. A razlozi su žalosni – oni se samo žele dodvoriti svom mostarskom voždu, za njegovu ljubav spremni su prepustiti i šume i lovišta i sudove i vode i sve ono što trebamo imati kao svoje. Navikli su oni biti tuđe sluge. Da je sve to njihovo jadno, dokazuje činjenica da ovaj narod u Rami od njihovog rada u Federaciji i državi nema nikakve koristi, jer oni ne pokreću nikakve projekte, bave se samim sobom i svojim koristima.

Mi iz Ramske narodne stranke, uz načelnika Jozu Ivančevića, smo sigurni i u nove kvalitetne projekte u korist žitelja ove općine. Podmetanja iz HDZ-a i drugih stranaka, uz njihovu vidljivu mržnju i laži, neće nas puno omesti. Ima još projekata koje treba odraditi, i to ćemo bez sumnje već u ovom mandatu uraditi dobro i kvalitetno, zajedno sa narodom Rame.

Objava RAMSKA NARODNA STRANKA: ‘HDZ BiH je ovu općinu doveo u slugansku poziciju, žele se dodvoriti mostarskom voždu’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Kriminal žepačkih Čovićevih perjanica, podjele među braniteljima i ženama u Središnjoj Bosni pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U pripremi ovog materijala korišteni su izvori: web stranice, službene stranice institucija BiH i Federacije BiH.

U svakodnevnoj komunikaciji, ali prije svega u onoj političkoj često se govori o onima koji su vladajući. Za vladajuće političke elite koristi se pojam „vlastodršci“ u dnevno političke svrhe. Pogotovo se to odnosi na odgovornost o stanju države Bosne i Hercegovine, „pomrčini“ što je zakrilila ovu zemlju i masovnom iseljavanju koje se događa svake godine sve više.

Vlastita nesposobnost uvijek se pripisuje drugima. Stvara se strah od drugog s kojim se dijeli svaki dan isti prostor, isti stol, ista hrana puno jeftinija nego za običnu „raju“.  Stalno zaklinjanje u ovu državu, a oči uvijek gledaju negdje drugdje. Baš ti „vlastodršci“ drže u adrenalinskoj napetosti svoje „podanike“ u  hranidbenom lancu.

Tko je kriv za stanje države, stanje naroda, stalni odlazak u bolji i pravedniji svijet… Tko je kriv? Svatko drugi, a ne oni koji vladaju ovom zemljom tri desetljeća. Svi su drugi krivi, samo nisu oni koji čuvaju fotelje već više do 26 godina.

Tko je činio vlast od prvih poslijeratnih izbora u BiH

U skladu s Aneksom 3. Dejtonskog mirovnog sporazuma, prvi poslijeratni izbori u BiH održani su 13. i 14. rujna 1996. godine. Ponovo su, kao i na izborima 1990. godine, najviše glasova osvojile: SDA, SDS i HDZ. Kasnije se ponešto mijenjalo, ali su HDZ i SDA tu bile skoro uvijek uz priključenje SNSD-a. Povremeno je upadao SDP s drugim manjim hrvatskim i bošnjačkim strankama.

Predsjedništvo BiH

U sedam saziva predsjedništva BiH, dok je osmi u tijeku, HDZ BiH je imao člana u 5 saziva. To su bili Krešimir Zubak, Ante Jelavić, Dragan Čović, Ivo Miro Jović pa ponovno Dragan Čović.

SDA je imala člana u 6 saziva.  SDS je imao člana u dva saziva. Dodikov SNSD je imao svog člana u 4 saziva.

Vijeće ministara BiH i ministarstvo pravde

Kada je riječ o Vijeću ministara od osnivanja 1997. bilo je 13 saziva. U tim sazivima HDZ BiH je imao predsjedavajućeg Vijeća ministara dva puta: Martin Raguža i Vjekoslava Bevandu. U aktualnom četrnaestom sazivu predsjedavajuća je Borjana Krišto iz HDZ-a BiH.

U tim sazivima HDZ BiH od 2007. godine stalno drži Ministarstvo pravde. Ministri su bili Bariša Čolak od 2007. do 2015. Njega je zamijenio Josip Grubeša koji je bio ministar od 2015. do 2023. I ovom aktualnom sazivu pravdu drži HDZ BiH preko ministra Davora Bunoze.

Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine

Predsjednik Federacije BiH

Od 1994. godine do danas je izabrano trinaest predsjednika Federacije BiH. Od tih trinaest HDZ BiH je imao osam predsjednika.

Vlada Federacije BiH i ministarstvo pravosuđa

Kada je riječ o Vladi Federacije BiH od 1998. godine pa sve do zadnjeg saziva HDZ BiH je sudjelovao u 6 saziva. Bez sudjelovanja je bio u razdoblju od ožujka 2001. do veljače 2003. godine. Također nije sudjelovao u Vladi F BiH od ožujka 2011. do ožujka 2015.

Od 1998. godine HDZ BiH sudjeluje do danas u Vladi Federacije BiH više od 20 godina i to se nastavlja.

HDZ BiH nije imao premijera Vlade Federacije BiH, ali je imao u 6 mandata zamjenika predsjednika Vlade F BiH.

Ministarstvo pravosuđa u Federalnoj Vladi HDZ BiH drži od 1998.  u 6 mandata. Ministri su bili Ignjac Dodik, Bariša Čolak, Borjana Krišto, Feliks Vidović, Mato Jozić i aktualni ministar Vedran Škobić.

Popis ministara pravosuđa Federacije BiH

Tko je sve bio član predsjedništva BiH, činio sastav Vijeća ministara BiH i Vlade Federacije BiH

Sastav predsjedništva  u razdoblju 1996.- 1998.

Alija Izetbegović SDA

Momčilo Krajišnik SDS

Krešimir Zubak, HDZ BiH

Razdoblje od 13. listopada 1998. do 28. listopada 2002.

Alija Izetbegović (SDA) do listopada 2000. Zamjenio je Halid Genjac, a potom Beriz Belkić.

Živko Radišić (SP RS)

Ante Jelavić (HDZ BiH) do ožujka 2001. kada ga zamjenjuje Joz Križanović (SDP BiH)

Razdoblje od 28. listopada 2002. do 6. studenoga 2006.

Sulejman Tihić (SDA)

Mirko Šarović (SDS) do travnja 2003.

Borislav Paravac (SDS) od travnja 2003.

Dragan Čović (HDZ BiH) do ožujka 2005.

Ivo Miro Jović (HDZ BIH) od ožujka 2005.

Razdoblje od 6. studenoga 2006. do 17. studenoga 2010.

Haris Silajdžić (SBiH)

Nebojša Radmanović (SNSD)

Željko Komšić (SDP BiH)

Razdoblje od 17. studenoga 2010. do 17. studenoga 2014.

Bakir Izetbegović (SDA)

Nebojša Radmanović (SNSD)

Željko Komšić (SDP BiH do 2012. kasnije DF)

Razdoblje od 17. studenoga 2014. – 20. studenoga 2018.

Bakir Izetbegović (SDA)

Mladen Ivanić (PDP)

Dagan Čović (HDZ BiH)

Razdoblje od 20. studenoga 2018. do 16. studenoga 2022.

Šefik Džaferović (SDA)

Milorad Dodik (SNSD)

Željko Komšić (DF)

Razdoblje od 16. studenoga 2022.

Denis Bećirović (SDP BiH)

Željka Cvijanović (SNSD)

Željko Komšić (DF)

Od osnivanja Vijeća ministara izabrano je trinaest saziva

Treća Vlada Federacije BiH osnovana je 12. prosinca 1998, a za predsjednika je bio izabran Edhem Bičakčić. Vladi je istekao mandat 12. ožujka 2001.

Četvrta Vlada Federacije Bosne i Hercegovine  osnovana je 12. ožujka 2001, a za predsjednika je bio izabran Alija Behmen. Vladi je istekao mandat 14. veljače 2003.

Peta Vlada Federacije BiH osnovana je 14. veljače 2003, a za predsjednika je bio izabran Ahmet Hadžipašić. Vladi je istekao mandat 30. ožujka 2007.

Šesta Vlada F BiH  osnovana je 30. ožujka  2007, a za predsjednika je izabran Nedžad Branković. Vladin mandat je istekao 25. lipnja 2009.

Sedma Vlada Federacije BiH  osnovana je 25. lipnja 2009. godine, a za predsjednika je izabran Mustafa Mujezinović. Vladin mandat istekao je 17. ožujka 2011. godine.

Osma Vlada Federacije BiH osnovana je 17. ožujka 2011., a za predsjednika je izabran Nermin Nikšić. Mandat Vladi istekao je 31. ožujka 2015.

Deveta Vlada Federacije BiH osnovana je 31. ožujka  2015, a za predsjednika je izabran Fadil Novalić. Mandat Vladi istekao je 28. travnja 2023.

Deseta Vlada Federacije BiH osnovana je 28. travnja 2023, a za predsjednika je izabran Nermin Nikšić.

Trenutni sastav Vlade federacije BiH

Tko su bili predsjednici Federacije BiH

Objava Tko su „vlastodršci“ u Bosni i Hercegovini, glume oporbu, a stalno su u vlasti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Očitovanje donosimo u cijelosti: 

Ramski HDZ BiH po tko zna koji put zbraja kruške i jabuke kako bi nekako obmanuo žitelje općine Prozor-Rama. Uz iskazano potpuno neznanje Zakona o proračunima, kroz priopćenje pisano u uredima HE Rama, oni daju laži kako je kao načelnik svojevoljno potrošio 330.000 KM, kako je bilo troškova mimo usvojenih proračuna i slično. Takve obmane nastavljaju se kroz tvrdnje o „obilatom jelu i piću“ načelnika kroz troškove reprezentacije.

Vidljivo je da je ovakav pristup HDZ-a BiH prilično jadan. Ovim se pokazuje gdje je uzrok nikakvom statusu ramskog HDZ-a BiH u centrima kojima pripadaju. Lažima o načelniku i o proračunu pokušava se zamagliti velika nesposobnost predsjednika Kluba HDZ-a BiH Drage Tule i u radu Općinskog vijeća i posebno u rukovođenju pogonom Hidroelektrane Rama. Ovih dana aktualan je izbor generalnog direktora i šest izvršnih direktora Elektroprivrede HZHB Mostar. Drago Tule koji rukovodi najvećom, natpolovičnom proizvodnjom električne energije u navedenom javnom poduzeću, nije se izborio ni za jedno mjesto za stručnjake iz Rame u upravi od sedam članova, a nije ni u Nadzornom odboru ili bilo kojem tijelu u Elektroprivredi HZHB Mostar.

Znači, zahvaljujući njemu i njegovom društvu, Rama ostaje na marginama pri svim odlučivanjima u Elektroprivredi HZHB. Drago Tule o tome ne smije ni pričati, pa onda pokušava lažima o proračunu nametati narodu neke druge teme, da se ne bi pričalo o njegovoj nesposobnosti.

A usput, mislimo da mu je bilo bolje da i on potroši poneku marku na reprezentaciju, da sjeda i razgovara s ljudima, da poboljša utjecaj svog pogona (u kojemu je pisao priopćenje), jer ovaj sadašnji status Rame najbjedniji je od kada postoji Hidroelektrana Rama.

Ali, vjerojatno on i nema pravo na reprezentaciju, to pravo je on predao onima iz Posušja, Čapljine, Širokog brijega i Mostara koji sjede u brojnim mostarskim uredima Elektroprivrede HZHB. A ti Tule piši priopćenja…

Načelnik:

dr. Jozo Ivančević

Općinsko vijeće Prozor-Rama održalo redovnu 37. sjednicu

Objava URED NAČELNIKA: Očitovanje na medijske objave HDZ BiH Rama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše: Dragan Bradvica

Poznati bh. književnik Josip Mlakić prije nekoliko godina za Hrvatsku demokratsku zajednicu Bosne i Hercegovine dao je najbolji mogući opis – dobro plaćene narikače. Uistinu, stranka osim osobnih i ‘partijskih’ interesa ne radi apsolutno ništa drugo doli nariče nad određenim procesima – najčešće nad bošnjačkom politikom, rjeđe nad srpskom politikom u BiH, a ne tako rijetko nam politikom međunarodne zajednice. U to vrijeme njihovi kadrovi primaju enormne plaće i naknade, mnogi od njih su za mandat ili dva u vlasti postali milijunaši, a korist za hrvatski narod u našoj zemlji je gotovo nikakva. Isto tako, HDZ BiH zbog ustroja i načina djelovanja mnogi vidi tek kao mnogo lošiju kopiju Komunističke partije.

Ono što je pak nesporno, ova stranka u BiH, a naročito u Federaciji drži sve konce u svojim rukama. Apsolutno se ništa ne može dogoditi, a da za to blagoslov ne da prvi čovjek HDZ-a BiH Dragan Čović. Kada je nešto u ‘partijskom’ interesu onda nemaju problem blokirati cijelu Federaciji (primjerice kada je na sceni bila problematika oko oporezivanja kladionica), ali kada je u pitanju legitimni interes hrvatskog naroda da napokon sami biraju svoje predstavnike onda se na to čeka dulje od 20 godina. Zbog čega? Jer ‘partiji’ to nije u interesu. Na priči o legitimnom predstavljanju i tragikomičnom fenomenu Komšić dobivaju izbore. Ništa drugo i nemaju ponuditi. A kako bi dodatno ugušili i ono malo oporbe okupili su ih u Hrvatski narodni sabor, u kojem opet sve odluke donosi HDZ BiH i Čović. I bez obzira na sve ovo, protekli i aktualni mandat Hrvati u BiH od te politike nisu imali gotovo nikakvu korist. Politički položaj Hrvata se ne mijenja, gospodarstvo je sve lošije i lošije, a demografska slika je katastrofalna. A kakva bi i mogla biti kada demografiju bh. Hrvata vodi osoba političkih i moralnih kvaliteta Bože Ljubića.

A kako se polako, ali sigurno i među Hrvatima mijenjaju stvari svjedoče osipanja HDZ-a BiH u Srednjoj Bosni, ali i posljednji potezi određenih stranaka članica HNS-a koje odbijaju sudjelovati na ‘privatnom HDZ BiH sijelu’. Ne žele biti smokvin list za Čovićeve odluke.

Nadalje, visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt najavljuje tehničke izmjene i dopune Izbornog zakona BiH kojima će se napokon, nakon 30 godina, omogućiti pošteni i transparentni izbori koje će odlučiti birači, a ne HDZ-ovi brojači. Zbog toga već dva mjeseca svi ‘partijski’ dužnosnici, a posebno predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto na svim važnim sastancima nariče i vapi da se to ne dogodi. Ali, Schmidt za tu odluku ima ‘zeleno svjetlo’ SAD-a i Velike Britanije koji ga ohrabruju da ju što prije donese.

Uz to, po prvi put u više nego jasnom tonu, bez ikakvih diplomatskih uvijanja, od strane vrlo visokih dužnosnika Sjedinjenih Američkih Država dolaze oštre poruke prema Draganu Čoviću. Naime, pomoćnik američkog državnog tajnika za europske i euroazijske poslove James O’Brien kristalno jasno navodi kako blokira Južnu interkonekciju isključivo za svoje političku i financijsku korist. ‘To je cinizam i protiv je javnog interesa’, rekao je O’Brien. Dodaje kako je Mostar zaglavljen u prošlosti u dobroj mjeri i zbog Čovićeve politike, zbog koje mladi ljudi odlaze sa ovih područja. Prije njega, slične poruke dolazile su i od strane američkog Veleposlanstva u BiH.

E kako su HDZ BiH, privatna im udruga HNS, ‘neovisni’ analitičari, bliski im mediji samo do jučer na sva zvona hvalili politiku SAD-a prema BiH, a optuživali SDA jer šalju otrovne strelice prema Amerikancima, sada ne mogu baš preko noći krenuti na iste one ljudi koju su jučer veličali. A veličali su ih zbog odluka Schmidta na dan prošlih Općih izbora u BiH, a za što je imao vjetar u leđa SAD-a i Velike Britanije. Međutim, sada isti ti ljudi više nego jasno etiketiraju Čovića i HDZ BiH kao problem, pa je samo pitanje vremena kada će gore pobrojani one koji su im do jučer bili spasitelji sada etiketirati kao problem, promotore bošnjačkih interesa, rušitelja hrvatskih interesa… Ukratko – ‘partija’ će nastaviti narikati sa dobro plaćenih pozicija u vlasti.

A ‘politički genijalci’ koji su ostali u HNS-u već su se oglasili povodom svega. Najprije u maniru najboljih narikača nabrajaju sve što su oni navodno radili na jačanju euroatlantske budućnosti BiH i navode ono što je izgleda samo njima jasno – da su upravo oni najveći zagovornici EU puta i partnerstva sa SAD-om. Kako niti imaju hrabrosti niti znanja da se suprotstave američkoj administraciji (ionako se u javnosti žele predstaviti upravo u suprotnom pravcu) pokunjeno navode da neće opstruirati projekt Južne interkonekcije. Ali, vjerovali ili ne, HDZ BiH upozorava i zgraža se nad korupcijom i pozivaju na pravnu državu!? ‘Podsjećamo na javno poznate protuzakonite djelatnosti, korupciju i kriminal pojedinih javnih energetskih kompanija iz Sarajeva i kršenje dogovorenih sporazuma tijekom proteklih godina koje su u pitanje doveli zakonitost, funkcionalnost, kontinuitet i sigurnost opskrbe energentima svih stanovnika. Potičemo sudbene vlasti da se pozabave tim pitanjima’, navodi se u priopćenju. Ovoga se niti nadrealisti ili pajtonovci ne bi sjetili.

Dakle, jasno je kako je Čović preko noći izgubio hrabrost i da neće inzistirati na odvojenoj kompaniji u Hercegovini, nego će Južna interkonekcija ići kako je i predviđena. Ići će na način na koji to žele Amerikanci. Uzalud je Čović disciplinirao podakapcitiranu i fotelja željnu sarajevsku ‘trojku’ (SDP, NiP, NS), uzalud je s TV ekrana sa velikim samopouzdanjem najavljivao novu kompaniju jer, navodno, ne želi da mu sutra netko iz Sarajeva zbog političkih razloga zavrne ventile za plin (što je u ovom slučaju i nemoguće pa je jasno da se radi o ničem drugom do populizmu) sada će sve ići kontra njegovih želja. Jedino što se sada mora jeste preko svojih medija i analitičara sve to u javnosti ispeglati i predstaviti kako je sve što se događa u biti bila Čovićeva želja i da je on izašao kao pobjednik. A za sve ostalo? Pa zna se. Nastaviti narikati.

Objava “Partijske narikače” nariču nad korupcijom, je li moguće??? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

No, valja podsjetiti na nekoliko činjenica koje su i ranije nagovještavale kraj njegove vladavine

Najprije je bilo osnivanje HDZ 1990 (Devedesetke) 8. travnja 2006. pod „ćaćinskim“ pokroviteljstvom Ive Sadandera. Za predsjednika je izabran Božo Ljubić koji je tada govorio kako Draganu Čoviću ne treba dati pero u ruke. Kasnije se vratio pod njegove skute i vodi unutar Hrvatskog narodnog sabora (Čitaj HNS jednako HDZ) demografsku i populacijsku strategiju dok Hrvati masovno odlaze iz Bosne i Hercegovine kako zbog ekonomskog stanja tako i zbog političke sluđenosti, korupcije, podaništva i uhljebništva. Valja se podsjetiti kako je završio u Remetincu i Ivo Sanader, „Ćaća Devedesetke“.

Na lokalnim izborima 2008. godine Čović je izgubio općinu Prozor-Rama koja mu je financijski puno značila. Kako je tada izgubio nije uspio ponovno je preuzeti i teško da će više ikada bez obzira na svu silnu kampanju, političke mudrolije, utjecaje iz Hrvatske, manipuliranje glasovanjem kako na biralištima tako i dopisnim. Zasigurno mu neće pomoći ni isključivanje načelnika Joze Ivančevića i suradnika  iz općinskog odbora HDZ 1990. Osnivanjem Ramske narodne stranke Ivančević je postao još jači na lokalnoj razini. S obzirom na cjelokupno političko stanje među Hrvatima ovakvom načinu vođenja politike pridružit će se brojne druge lokalne sredine.

Tu su i brojne afere vezane za „Sokol“, Hercegovačku banku, HT Eronet, Elektroprivredu HZHB

Zbog internih stranačkih odnosa Čović je izgubio Herceg-bosansku županiju i Tomislavgrad. Osim Ivana Vukadina koji je osnovao svoj HNP i osvojenih glasova izgubljena je zastupnica Marija Bagarić. Novu vlast treba predvoditi Ivan Vukadin.

Veliki potresi u HDZ-u dogodili su se u Zeničko-dobojskoj županiji. Stranku je napustio Ivo Tadić zastupnik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH i zastupnik u Skupštini Zeničko-dobojske županije koji je kao razlog napuštanja istaknuo: “Ne mogu biti sudionik ovakvih rušenja hrvatskih nacionalnih interesa, nestatutarnih i nedemokratskih izbora u stranci i zato napuštam HDZ BiH. Ističem kako ću i dalje politički djelovati kao neovisni zastupnik u Skupštini ZDŽ i kao izaslanik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.“

Stranku je napustio načelnik općine Vareš Zdravko Marošević koji je dao ostavku na mjesto predsjednika Općinskog odbora HDZ-a u Varešu te je zatražio brisanje iz članstva.

Stranku je napustilo još 14 istaknutih članova HDZ u Zeničko-dobojskoj županiji

Najnoviji unutar stranački događaj zbio se ovih dana kada je Čović iz HDZ-a izbacio jednu od svojih prvih suradnica Tonku Krešić Gagro.

Kako se doznaje, Čović je svojoj donedavnoj bliskoj suradnici navodno zamjerio odnose sa strancima, odnosno, lobiranje suprotne HDZ-a (čitaj Dragana Čovića). Ona je navodno iskoristila poziciju u Vijeću ministara BiH kako bi napravila neke solo korake, koji nisu imali Čovićevo odobrenje.

U stranici je sve više nezadovoljnika i sada je samo pitanje gdje će negdje ponovno procuriti, gdje će netko napustiti ili biti izbačen iz stranke.

S obzirom na brojne afere i procese  stranačkih dužnosnika koji su baš upravo u ime stranke obnašali dužnosti tužiteljstvo i SIPA istražuju. Bit će napuštanja i ograđivanja članstva od takvih nezakonitih radnji. Sjetimo se samo Rade Bošnjaka i afere „Peti kat“, više od 2 milijuna KM, kupovine poslovnog prostora u Prozoru, oko 250 tisuća KM,  pogodovanja Niki Marušiću kod Mostara… Stanje i pogodovanje kupovine prostora za Sveučilište Mostar… Zaključavanja Aluminija… Štrajka zdravstvenih djelatnika u HNŽ-u, neuplaćivanja doprinosa u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici Mostar s dugom od 90 milijuna KM… Neformiranja nove Vlade HNŽ-a i čekanje isplate tužbi za proračunske korisnike…

Spominje li itko Izborni zakon i Željka Komšića? Ah da, dok je Željka bit će i Dragana. Oni su jedan drugom inspiracija i politička hrana.

Spominje li se kada protjerane Hrvate iz Posavine? Da, spominje kada treba uputiti dopisne glasove. Posjećuje li se stratišta Hrvata na teritoriju Republike Srpske koja je i nastala na progonima i zločinu kao što je Briševo? Ne. Tu nema glasača i tko ih šiša.

Hoće li to birači prepoznati ostaje za vidjeti

S Devedesetkom nije uspjelo. Nagovještavaju li ova napuštanja HDZ-a kraj jedne političke ere Dragana Čovića i demokratizaciju političke scene među Hrvatima BiH? Hoće li to ujedno biti i kraj teze da nisu „pravi Hrvati“ oni koji nisu uz HDZ i HNS?

Objava Nagovještavaju li napuštanja HDZ-a kraj jedne političke ere pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na upit nekih neupućenijih članova stranke – nezadovoljnih tom odlukom – da li se šali i da li se radi o nekoj vrsti performansa, Čović je odgovorio:

“Taj čovjek je više uradio za HDZ od svih vas ovdje! Kada se Komšić 2006. godine prvi put pojavio kao kandidat za Predsjedništvo s pričom da to radi kako bi spasio državu od mene, moj kandidat za Predsjedništvo, Ivo Miro Jović, dobio je 76.681 glas, a koliko je tada bilo više Hrvata u BiH nego što ih ima sada! A u parlamentu Federacije osvojili smo 8, hej: 8 zastupnika. Moja pozicija bila je poljuljana, opozicija je prijetila da će me skinuti s mjesta prvog u Hrvata, počeli su me opasno prozivati zbog kriminala, korupcije, klijentelizma, čak ni u Mostaru nismo najbolje stajali. Pa 2008. smo u Mostaru imali 7 ljudi u Gradskom vijeću od ukupno 35. I onda 4 godine kasnije, moj prijatelj Željko se opet kandidira i opet spašava državu od mene. Moja kandidatkinja za Predsjedništvo, Borjana Krišto, tada dobiva 109.758 glasova, a broj zastupnika u Federalnom parlamentu povećali smo na 12. Godine 2014. gospodin Komšić je morao pauzirati od Predsjedništva, ali je na druge načine spašavao državu od mene, pa sam na izborima za Predsjedništvo ja pobijedio sa 128.053 glasa. HDZ BiH je za Federalni parlament dobio 10.000 glasova više nego četiri godine ranije, ali smo ostali na 12 mandata”.

“Ispričajte im malo što je bilo 2018. i 2022.”, dobacio je jedan iskusni član stranke predsjedniku Čoviću

“E taj dio mi je najbolji. Moj prijatelj Komšić, iako su ga neki iz Sarajeva nagovarali da to ne radi i objašnjavali mu da im time pravi štetu, odlučio se 2018. opet kandidirati za Predsjedništvo i spašavati državu od mene. I na tim izborima me on naravno pobijedi, ali ja dobijem 154.819 glasova, a u Federalnom parlamentu HDZ BiH dobije 16 mandata! I poklopimo gotovo sve hrvatsko što ima u BiH i postanemo apsolutno jedina hrvatska stranka s kojom ima smisla razgovarati oko bilo čega, i još ktomu upoznamo cijelu međunarodnu javnost s problemom preglasavanja i okrenemo mnoge simpatije Međunarodne zajednice na svoju stranu. I u Mostaru na izborima 2020. skačemo sa 7 na 13 ljudi u vijeću. Nisam se previše uzbuđivao za 2022, jer sam znao da će mi moj prijatelj Komšić opet praviti kampanju”, istaknuo je lider HDZ-a.

“Tu smo razmišljali”, dodao je šef PR službe stranke, “da ne trošimo novac na plakate naše kandidatkinje Borjane Krišto, nego da prostor za bilborde po mjestima gdje žive Hrvati ustupimo Demokratskoj fronti, da postavi plakate Željka Komšića”.

“Da, nastavio je Čović, ali nemojte to prepričavati, a nemojte ni prenositi Borjani, iz poštovanja. Neka misli da je ona privukla ljude na birališta i da je Hrvati zaista toliko vole. Nego, da vidimo kako stojimo na izborima 2022. Za Predsjedništvo… na osnovu 84.75 % obrađenih biračkih mjesta, dobili smo 158.781 glas! Željko je pobijedio, ali nema veze, pravit ćemo se da nam smeta, a rezultati za parlament su takvi da je samo pitanje tko će iz Sarajeva s nama u vlast. Dakle, imamo županije, bit ćemo u vlasti u Federaciji, bit ćemo u vlasti u državi. Pa neka se dogovore tko će od njih s nama u koaliciju…”, kazao je Čović.

U tom trenutku poneki sa sastanka počeli su se podsmijavati. A kada je Čović dodao:

“Najbolje bi bilo da opet idemo u koaliciji sa Demokratskom frontom Željka Komšića, bili smo već dvaput s njima u koaliciji i bilo je dobro, salom se prolomio gromoglasan smijeh.

Foto: Idejno rješenje/Ramski Vjesnik

Objava ZADUŽIO GA JE: Čović podiže veliki spomenik pred središnjicom pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Obzirom da je ovo godina izbora, a neću posvetiti tim izborima nijedne riječi ovdje, vrlo jasnu poruku ćemo poslati i to šaljemo. I pozivam vas da budete uz nas. Hrvatski narod će birati svoje legitimne predstavnike, na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini”, rekao je Čović, nakon čega je Velikom dvoranom Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača odjeknuo aplauz.

Prije samo dvadeset dana Dragan Čović tvrdio je da “nema zakonskih uvjeta za održavanje izbora”

“Po meni, apsolutno, nema nikakvih uvjeta da bi se izbori organizirali, upravo zbog neprovođenja presude Suda u Strazburu, ali i svih drugih pitanja”, kazao je Dragan Čović 20. ožujka ove godine.

Ali što je utjecalo na to da Dragan Čović radikalno promijeni svoj stav kada su u pitanju Opći izbori 2022. godine? Istraga.ba je u petak objavila pismo koje su sve članice PIC-a, osim Ruske Federacije, pojačane ambasadorima EU i OSCE-a i potpisom visokog predstavnika Christiana Schmidta poslale rukovodstvo Vijeća ministara BiH.

“Posebno je zabrinjavajuće”, napisali su ambasadori i visoki predstavnik, “što se situacija dodatno pogoršava neispunjavanjem ustavnih i zakonskih obaveza nadležnih organa BiH u pogledu financiranja troškova neophodnih za rad Bosne i Hercegovine. Organizacija općih izbora 2022. godine dokaz je toga. U skladu sa Općim okvirnim sporazumom za mir, poštujući prava građana da demokratski biraju svoje predstavnike u skladu sa Ustavom, to je obaveza koja se mora ispoštovati”.

Ne, ključne riječi su u posljednja dva pasusa

“Svaki pokušaj da se dodjela traženih sredstava i dalje odbija ili odlaže smatrati će se ne samo činom koji ugrožava vladavinu prava i demokraciju, već i kršenjem obveza iz Općeg okvirnog sporazuma za mir. U slučaju da ova obaveza ne bude ispunjena, u trenutku kada je jasno da BiH ima tražena sredstva na raspolaganju, podsjećamo vas da međunarodna zajednica zadržava potrebne instrumente da osigura poštivanje Općeg okvirnog sporazuma za mir i zaštitu održavanja općih izbora”, navedeno je u pismu dostavljenom predsjedavajućim Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji i njegovim zamjenicima Biseri Turković i Vjekoslavu Bevandi.

Pratimo sintagmu – “Opći okvirni sporazum za mir”. Ona nas vodi ka Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine , član 1.13.

“Prijava za ovjeru za sudjelovanje na izborima uključuje izjavu, potpisanu od predsjednika političke stranke , koalicije ili neovisnog kandidata, da će se ta politička stranka , koalicija ili neovisni kandidat u svojim aktivnostima pridržavati Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini”, piše u Izbornom zakonu BiH.

Dakle, svaki politički subjekt koji želi sudjelovati u izbornom procesu mora potpisati izjavu da će se pridržavati Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini

Ne, što se događa ukoliko se neko ne pridržava potpisanih izjava? Apelacijsko vijeće Suda Bosne i Hercegovine je, razmatrajući žalbu Ujedinjene Srpske, ocjenjujući da Centralna izborna komisija BiH nije mogla zabraniti sudjelovanje na izborima tom političkom subjektu, jer CIK nema mandat da bi bilo što proglašava “kršenjem Općeg okvirnog sporazuma”.

Taj mandat, međutim, imaju Vijeće za implementaciju mira (PIC) i OHR. Kada, recimo, OHR donese odluku da određeni subjekt Opći okvirni sporazum za mir, Centralna izborna komisija BiH ima obavezu da tom subjektu zabrani sudjelovanje na izborima. A upravo je to bila suština pisma kojim su ambasadori PIC-a, EU, OSCE-a i visoki predstavnik upozorili su čelnike Vijeća ministara BiH da moraju osigurati sredstva za izbore. Zato još jednom podsjećamo na ključni dio pisma.

“Svaki pokušaj da se dodjela traženih sredstava i dalje odbija ili odlaže smatrati će se ne samo činom koji ugrožava vladavinu prava i demokraciju, već i kršenjem obaveza iz Općeg okvirnog sporazuma za mir”, napisali su ambasadori PIC-a i visoki predstavnik Christian Schmidt.

Podsjećamo, glavna kočnica za donošenje odluka kojim bi bio osiguran novac za izbore je državni ministar financija i kadar HDZ-a BiH Vjekoslav Bevanda

On je prije desetak dana odbio zahtjev CIK-a da im osigura dio sredstava potrebnih za organiziranje izbora. No, prema informacijama Istrage, Centralna izborna komisija BiH u petak je dostavila novi zahtjev Vijeću ministara i traži da im osigura skoro 12 milijuna maraka, potrebnih za organizaciju Općih izbora 2022. godine.

“Sredstva za provedbu izbora, institucije iz stavka (1), (2), (3) i (4) ovog članka moraju osigurati u roku od 15 dana od dana donošenja odluke Središnjeg izbornog povjerenstva BiH o raspisivanju izbora”, navedeno je u članu 1.2a stav 6 Izbornog zakona BiH.

Centralna izborna komisija izbore mora raspisati 150 dana prije njihovog održavanja, a izbori se, prema Zakonu, održavaju prve nedjelje u mjesecu listopadu

To znači da novac za izbore Vijeće ministara BiH mora osigurati najkasnije do sredine svibnja ove godine. A ako ne osiguraju, odgovorni bi mogli biti proglašeni osobe koje krše obveze iz Općeg okvirnog sporazuma za mir. Što, opet, stvara obavezu CIK-u da odgovornima zabrani sudjelovanje u izbornom procesu.

Ove odredbe su poznate i lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću koji je preko noći promijenio stav i od bojkota izbora došao je do toga da će Hrvati birati “svoje legitimne predstavnike na svim razinama”.

Istraga^.ba

Objava HDZ BiH i stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora izlaze na izbore pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Davne 2006., godine 8. travnja, – Hrvatska politička scena u BiH postala je bogatija za još jednu političku stranku – HDZ 1990. Oko 350 izaslanika utemeljiteljske skupštine spomenute stranke jednoglasno je podržalo osnivanje HDZ-a 1990., a za predsjednika privremenog Predsjedništva HDZ-a 1990. izabran je Božo Ljubić.

Na utemeljiteljskoj skupštini izabrani su i članovi privremenog Predsjedništva – Martin Raguž, Vinko Zorić, Josip Merdžo, Rudo Vidović, koji bi trebali u dogledno vrijeme pripremiti prvi sabor nove stranke.

Kako je u svom govoru istaknuo Božo Ljubić, nova stranka želi biti suvremena europska pučka stranka koja će s narodnim i ostalim demokratskim strankama u BiH pridonijeti uspostavi stabilne i funkcionalne BiH. Govoreći o legitimitetu naziva stranke, Ljubić je istaknuo kako legitimnost naziva stranke crpe iz izborne pobjede na 9. saboru HDZ-a BiH. Ljubić se također osvrnuo na HDZ BiH te istaknuo kako ta stranka boluje od neizlječivog karcinoma.

“Mi ne dijelimo HDZ, mi spašavamo HDZ. Zbog krize vodstva, zadnjih godina HDZ BiH ne samo da nije bio u stanju rješavati gospodarska i socijalna pitanja, nego je vodeći izolacionističku politiku, doveo stranku na marginu političkih zbivanja. Nezaposlenost, siromaštvo, štrajkovi, korupcija i iseljavanje su posljedice”, naglasio je Ljubić.

Ljubić se vratio pod Čovićeve skute 

Ljubić je u međuvremenu postao izdajnik napustivši HDZ 1990 i vrativši se pod skute Dragana Čovića, nakon čega zapravo ova stranka počinje jačati i pod vodstvom svog tadašnjeg predsjednika Martina Raguža postaje jedina istinska alternativa HDZ-a BiH bilježeći na izborima u listopadu 2014. godine svoj daleko najbolji rezultat od samog osnutka.

Županijski odbor HDZ-a 1990 Županije Zapadno-hercegovačke je u prosincu 2015. zatražio Raguževu ostavku zbog “opće neaktivnosti i stranačkog nerada i sve lošije stranačke situacije na terenu”. ŽO HDZ-a 1990 ŽZH-a je zatražio da održavanje stranačkog sabora umjesto u Sarajevu bude u Mostaru, da sabor bude izbornog, a ne izvještajnog karaktera, profiliranje stranke i isticanje hrvatske demokršćanske ideologije.

Ovu inicijativu podržali su parlamentarni zastupnici u FBiH Zdravko Kuzman i Ljuban Herceg, te zastupnik u Skupštini Hercegovačko-neretvanske županije Luka Faletar. Raguž je 23. prosinca 2015. podnio ostavku, opravdavši se zdravstvenim problemima s kralježnicom.

Ilija Cvitanović izabran je 9. siječnja 2016. u Mostaru za v.d. predsjednika HDZ 1990. A izbor je uslijedio nakon ostavke dosadašnjeg predsjednika HDZ 1990 Martina Raguža

“Cvitanović, koji je do tada obnašao dužnost glavnog tajnika u toj stranci, zahvalio je na ukazanom povjerenju kazavši kako će do izbornog Sabora HDZ 1990 raditi sve što bude u njegovoj moći i najboljoj vjeri kako bi se stranka pripremila za kvalitetan Sabor i da HDZ 1990 ne trpi niti u političkom niti u bilo kojem drugom pogledu do odražavanja samog izbornog Sabora”, kazao je tada.

Govoreći o budućem radu i ciljevima HDZ 1990, Cvitanović je kazao kako je ova stranka, u skladu sa svojim programskim dokumentima, stranačkom deklaracijom, hrvatska demokršćanska stranka, koja će se zalagati za osnovno načelo opće pravednosti za sve građane BiH, a što se tiče suradnje s novim strankama, kazao je kako su potpuno otvoreni za sve stranke sličnog svjetonazora.

Čovićev priljepak 

Sada, nakon nešto više od šest godina, HDZ 1990 postaje sve veći “priljepak” Draganu Čoviću, iako ga ponekada prozovu reda radi za njegove “vješte vrline”, ali Čović sve to promatra sa smiješkom jer bi mu bilo monotono da ga skoro više nitko ne proziva zato što je mnoge strančica vješto sebi prigrlio.

No, vratimo se na početak priče, a to je da je na današnji dan 8. travnja 2006. godine osnovan HDZ 1990, a čak i oni zaboravili da im je jučer bio rođendan!

Izvor: Mili Marušić / OTPOR^.Media

Objava Jesu li zaboravili na svoju obljetnicu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Govori i o opasnim nacionalizmima u zemlji, ulozi Crkve i ulogama političara u krizi. ”Gadi mi se svaki patriotizam, jer se on ne razlikuje bitno od nacionalizma. Obožavanje države je jednako odvratno i opasno kao i obožavanje nacije. Nije čovjek radi države, nego je država radi čovjeka. Svaki ljudski život je vrjedniji od svake države”, kaže Bojić.

Fra Drago, u još jednu novu godinu, bh. društva ušla su podijeljena i čini se, udaljenija nego ikad u daytonskoj BiH. Prijetnje ratovi, incidenti poput onog u Bužimu, skup srpskog sveta u Banja Luci. Kako vi vidite te događaje i što nam oni govore o bh. politikama, ali i ljudima koje su ih na vlast dovele? Jedna potpuna sluđenost?

“Sadašnja kriza u BiH posljedica je političkih odnosa u međunarodnoj zajednici i nemogućnosti dogovora među najmoćnijim državama svijeta, prije svega između SAD i Rusije, i unutar Europske Unije. Milorad Dodik se ne bi usudio raditi to što radi da nema potporu Srbije i Rusije, a i još nekih europskih zemalja među kojima je i Hrvatska. To najbolje pokazuje sastav gostiju koji su došli na neustavnu proslavu dana Republike Srpske: došao je ruski ambasador, došli su najviši predstavnici Srbije, doduše bez predsjednika Aleksandra Vučića, bio je tu i Milorad Pupovac, član Vlade Republike Hrvatske i nižerazredni predstavnik kineske diplomacije. Teško je pretpostaviti kako će sve to dalje ići, iako se čini da Dodik u posljednje vrijeme pokušava reterirati, što je, moguće, s jedne strane naputak onih koji ga podržavaju, a s druge, strah od eventualnih sankcija od onih koji ne podržavaju njegove političke poteze. Ovakvo kaotično stanje odgovara političarima na svim stranama, jer oni zbog toga nemaju nikakve osobne gubitke, i svi se nadaju da bi iz ovog mogli izvući određenu političku, stranačku ili osobnu korist, tim više jer je ovo izborna godina. No, loša politička atmosfera dodatno unosi razdor među bosansko-hercegovačke građane. Mnogi i zbog takve atmosfere napuštaju ovu zemlju. Neosporna je činjenica da u ovoj zemlji treba riješiti mnoga pitanja. Kriza, dakle, može biti i šansa za ovo društvo da se stabilizira i da se riješe pitanja koja ga razdiru i dijele. To neće ići lako jer kod bosansko-hercegovačkih političara nema političke volje da traže kompromisna rješenja. Njima više odgovara kaos, jer u kaosu najbolje funkcionira njihov sistem pljačke javnih dobara i osobnog bogaćenja. Ti isti ljudi, svi odreda, beskrupulozni su kompromiseri kad je riječ o podjeli vlasti i raspodjeli budžetskih sredstava, ali kad treba postići političke kompromise od općeg dobra, tada nijedna strana ne želi popustiti. Sve su to politike samouništenja koje osiromašuju zemlju i njezine ljude.”

Među onim možemo nazivati hrvatski javni prostor rijetki su ‘disonantni’ glasovi od dominantne politike HDZ-a BiH i Dragana Čovića. Smatrate li da je HDZ BiH odgovaran, u onoj mjeri kao i međunarodna zajednica i bošnjačko-bosanska politika, za loš položaj Hrvata u BiH? I ne samo politički, nego i demografsku kataklizmu, nepostojanje ozbiljnih kulturnih institucija?

“Nitko toliko štete nije nanio i ne nanosi bosansko-hercegovačkim Hrvatima kao politika HDZ-a, i u ekonomskom, i u demografskom i u kulturnom smislu. Time ne želim pravdati bošnjačku ili srpsku politiku koja su također destruktivne, ali besmisleno je upirati prstom u druge jer propast hrvatskog naroda dolazi ponajprije i ponajviše od onih koji ga vode. Tako je i s druga dva naroda. Dragan Čović se predstavlja Hrvatima kao njihov spasitelj, kao čovjek koji ih tobože brani od Bošnjaka i muslimana. Stalnim strašenjem svoga naroda od ugroženosti on je samo pogoršao stanje bosansko-hercegovačkih Hrvata. Slučaj Komšić je pretvorio u sudbinsko pitanje hrvatskog naroda. Komšić jest politički prevarant koji je zloupotrebom postojećeg Izbornog zakona u tri navrata zaposjeo Predsjedništvo BiH i time pogoršao odnose među Hrvatima i Bošnjacima. No, postoje mnoga druga politički i životno puno važnija pitanja za Hrvate u BiH od “slučaja Komšić”. Zahvaljujući Čovićevoj autodestruktivnoj politici ugroženosti i majorizacije, Hrvati su masovnim iseljavanjem posljednjih desetak godina spali na brojku od oko tristo tisuća s tendencijom da ta brojka u budućnosti bude sve manja. Upravo Dragan Čović i njegov HDZ provode politiku koja najviše odgovara bošnjačkoj strani, a to je politika iseljavanja Hrvata i svođenja na nacionalnu manjinu. Dakle, Čović i HDZ su protagonisti bošnjačke esdeaovske politike. To potvrđuje i činjenica da su Čović i Izetbegović, HDZ i SDA, vjerni koalicijski partneri na svim razinama vlasti.”

U kojoj je mjeri pogubna zagledanost bh. Hrvata u Zagreb, osobito oduševljenje Zoranom Milanovićem i njegovom retorikom?

Politički proces zagledanosti u Hrvatsku i Zagreb započeo je davno, još početkom 20. stoljeća, a doveden je do kraja devedesetih godina. Riječ je o političkoj i domoljubnoj šizofreniji koja konstantno nanosi štetu bosansko-hercegovačkim Hrvatima. Vrlo malo njih je toga svjesno. Predsjednik Milanović pokušava oživjeti Tuđmanovu politiku, a neke njegove izjave pokazuju da on želi biti veći Tuđman od Tuđmana samog. Politika Zorana Milanovića je svađalačka i prostačka politika. Mnogi ljudi, Balkanci pogotovo, vole takve političare jer u njima vide sebe, svoju vlastitu nekulturu i barbarstvo. Milanović zastupa Tuđmanove stavove koje u javni prostor unosi oponašajući Dodika. On je u političkom smislu dodikizirani Tuđman. Milanović provodi politiku kojoj je cilj što veći broj bosansko-hercegovačkih Hrvata preseliti u Hrvatsku i tako popuniti demografske praznine koje su nastale odseljavanjem stotina tisuća Hrvata iz Hrvatske posljednjih trideset godina. To se postiže i tako da im ogadite vlastitu zemlju i da ih strašite političkim Sarajevom i muslimanima. Od Milanovićeve politike najveću korist imaju bošnjački i srpski nacionalizam. Gledano iz perspektive bosansko-hercegovačkih Hrvata, Milanović je velika nacionalna i politička štetočina.

Kakvi su naši nacionalizmi? Srpski je, po mom skromnom sudu, najozbiljniji jer je najviše razrađen, ali za podbaciti nije ni onaj bošnjački. Hrvatski nacionalizam u BiH, u čemu se ogleda?

“Srpski nacionalizam je najozbiljniji i najopasniji zato što je rasejan u vise zemalja na ovim prostorima i zato što je taj narod najbrojniji. Srpski nacionalizam slijedi hrvatski koji je u Plenkovićevoj verziji nešto umiveniji i sofisticiraniji, što treba zahvaliti i činjenici da je Hrvatska u Europskoj Uniji i NATO-u te se Plenković  zbog dobrih odnosa s velikim, politički i ekonomski moćnim i utjecajnim europskim zemljama mora ponašati civilizirano pa makar to često bilo i licemjerno i diplomatski usiljeno. Bošnjački nacionalizam je dijelom i reakcija iz očaja, povrijeđenosti i potčinjenosti u odnosu na srpski i hrvatski, koji su, ako ih promatramo u regionalnom kontekstu, politički dominantniji i utjecajniji. To ne znači da je on manje opasan, pogotovo ondje gdje su Bošnjaci u većini, dakle, u BiH. Bošnjački nacionalizam u potpunosti slijedi srpski i hrvatski s otvorenom ambicijom da, kao i srpski i hrvatski, ima svoju vlastitu državu. Svaki nacionalizam želi imati svoj zaokruženi teritorij, po mogućnosti što veći i sa što manje onih drugih. Hrvatski nacionalizam u BiH ispostava je hrvatskog nacionalizma iz Hrvatske i bez podrške Zagreba on bi bio nemoćan i beznačajan. On funkcionira prema sljedećoj logici: naša domovina je Hrvatska, i trebamo se ponašati kako to Hrvatska od nas traži, pa makar to bilo protiv naših vlastitih interesa i protiv interesa ljudi s kojima živimo u BiH. Sve smo spremni žrtvovati za Hrvatsku, i vlastiti život ako treba, jer na to nas pozivaju hrvatski političari i veliki broj ljudi Katoličke crkve u Hrvatskoj i BiH koji nas stalno uvjeravaju da Bosna i Hercegovina nije naša “matična” domovina, da je ona bošnjačka (muslimanska) i eventualno srpska. Važno je pritom da čuvamo zapadnu Hercegovinu kako bismo štitili hrvatski perec jer je to želja oca domovine Tuđmana i jer tako branimo strateške interese Hrvatske. Bosna i bosanski Hrvati pritom su samo moneta za političko potkusurivanje, a glavni grad Sarajevo šansa za političko uhljebljivanje hrvatskih političara, prije svega kadrova HDZ-a. Eto, to vam je ukratko hrvatska nacionalna politika u BiH, politika zaslijepljenih apatrida, bez vlastitih vizija, bez samosvijesti i samostalnosti, posve podređena interesima Hrvatske. Tako je bilo u Tuđmanovo vrijeme, tako je i sada.”

Koliko su opasne želje dijela političkog Sarajeva za građanskom državom, uspostavom nekakve zajedničke nadnacije Bosanaca i Hercegovaca?

Bosna i Hercegovina treba biti građanska država, ali ne bi bilo dobro da bude onakva kakvu je zamišljaju bošnjački nacionalisti i bosanski patrioti koji teroriziraju ovo društvo svojom ljubavlju prema domovini iza koje se najčešće kriju sebični interesi pojedinaca i njihovih partija. Inače, gadi mi se svaki patriotizam, jer se on ne razlikuje bitno od nacionalizma. Obožavanje države je jednako odvratno i opasno kao i obožavanje nacije. Nije čovjek radi države, nego je država radi čovjeka. Svaki ljudski život je vrjedniji od svake države. Potrebno je, ipak, više države u smislu jačanja institucija, boljih i sigurnijih životnih uvjeta, pravednijih odnosa među ljudima. No, to se neće dogoditi tako što će se ignorirati ili devalvirati kolektivna prava. Posvuda u svijetu su ponovno u centru političke pozornosti kolektivna prava. Ne samo nacionalna, nego i vjerska, svjetonazorska, spolna, dobna, rodna itd. To su vrlo osjetljiva politička pitanja, jer umanjivanje ili nijekanje kolektivnih prava može izazvati nestabilnosti i nemire, ali može prouzročiti i brutalnu diskriminaciju ljudi. Istodobno, kolektivna prava se moraju i ograničiti kao što je to slučaj u uređenim demokratskim društvima. Ne može sve na čemu se inzistira biti vitalni nacionalni interes. Kolektivna prava treba taksativno pobrojati da njima nitko ne može manipulirati, ni oni koji na retorici o ugroženosti kolektivnih prava ostvaruju političku moć, ni oni koji to postižu boreći se za građanska prava, ali samo ondje gdje su u većini. Dakle, Bosni i Hercegovini je potreban novi Izborni zakon i novi Ustav koji će riješiti to najteže i najkompleksnije pitanje – pitanje odnosa među kolektivitetima s jedne, i pitanje individualnih prava građana, s druge strane.

U kojoj mjeri Katolička crkva snosi odgovornost za onim što bih nazvala duhovnom pustoši među Hrvatima koji su dominantno katolici? Čini se da je završen proces sakramentalizacije, ali nikako da počne i onaj evangelizacije?

“Katolička crkva u BiH je učinila i čini dosta toga dobroga za bosansko-hercegovačke katolike, ali je početkom devedesetih napravila veliku i čini se, nepopravljivu pogrešku što je podržala politiku HDZ-a, često bez ikakve distanciranosti i kritike. Podrška politici HDZ-a istočni je grijeh Katoličke crkve u BiH. U tom smislu i sama dijelom snosi odgovornost za stanje u kojem se danas nalaze bosansko-hercegovački Hrvati. Oni su svi odreda katolici, vjerni su Crkvi, ali mnoge od njih nije dotaknulo Evanđelje Isusa iz Nazareta. Da jest, ne bi se dogodili ratni zločini koje su počinili pripadnici hrvatskog naroda, odnosno, katolici, vjernici. Da jest, bili bi humaniji, slobodniji, solidarniji, pravedniji, i ne bi među njima toliko bilo nacionalizma, isključivosti, mržnje, korupcije, pljačke, nepravde. Politika HDZ-a koju uglavnom podržavaju i mnogi u Crkvi moralno je izopačila bosansko-hercegovačke katolike, unijela je podjele i razdore među njih i poticala ih da mrze druge. Oni koji su bili ili su sada uz HDZ, od takve politike su profitirali, snašli su se, dobili dobro plaćena radna mjesta u državnim institucijama, neki su preko pljačkaške privatizacije postali tajkuni i milijunaši, ali većina bosansko-hercegovačkih Hrvata posve je osiromašena zbog čega su mnogi morali s teškom gorčinom i bijesom očajnika i gubitnika napustiti svoje zavičaje.”

Jesu li vjerske zajednice, pa i njeni istureni pojedinci, odgovorne za krizu i sudjeluju li, zapravo, u širenju netrpeljivosti? Gase li ponekad oni koji bi prvi trebali biti zagovornici dijaloga i tolerancije svaku mogućnost za tim?

Nemam dobro mišljenje o djelovanju vjerskih zajednica i njihovih poglavara. Riječ je uglavnom o lažljivim i licemjernim ljudima koji jedno govore, a drugo rade. Pozivaju na ljubav i mir, i istodobno podržavaju politike koje raspiruju mržnju i sukobe. Govore o društvenoj nepravdi, a i sami koriste benefite nepravednih društvenih struktura. Pozivaju ljude na respekt prema drugima, a sami su isključivi prema drugima vjerama i narodima. Dakle, riječ je najvećim dijelom o nevjerodostojnim i potkupljivim ljudima.

Vidite li rješenje naše, ne samo političke nego i društvene krize? Bi li nam svima dobrodošlo barem pokušati živjeti na tragu nedavne papine enciklike ‘Svi smo braća’?

Papina enciklika “Svi smo mi braća” jedan je od najboljih crkvenih dokumenata koji se pojavio u posljednje vrijeme. On je namijenjen katolicima, ali ga mogu čitati i drugi. Papa Franjo u tom dokumentu, između ostalog, kritički govori o nacionalizmu, populizmu, kapitalizmu, socijalnoj nepravdi, eksploataciji ljudi, dakle, o najvećim problemima suvremenog svijeta. To, naravno, ne odgovara mnogima u ovome svijetu, ni katolicima ni drugima. Kad bismo, doista, jedni druge promatrali kao sestre i braću, kako to predlaže papa Franjo, ne bi nestali svi problemi jer se i sestre i braća svađaju, ali bi vjerojatno bilo manje međusobnog trvenja, izjedanja i iskorištavanja.

Izvor: Bljesak.info

Objava FRA DRAGO BOJIĆ: Nitko toliko štete nije nanio i ne nanosi bh. Hrvatima kao politika HDZ-a, u ekonomskom, demografskom i kulturnom smislu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.