hodočašće – Ramski Vjesnik

NAJAVA: Hodočašće na grob fra Stjepana Barišića

Uredništvo — Thu, 15 Jul 2021 06:49:22 +0000

Župa Uzdol organizira hodočašće na grob bosanskog fratra Stjepana Barišića. Misa je kod groba fra Stjepana Barišića u subotu 17. srpnja 2021. godine u Purićevini, Donja Vast u 11 sati.

Fra Stjepan je bosanski franjevac iz župe Podhum-Žitače kojeg su ubili partizani 1944. godine u Donjoj Vasti.

Objava NAJAVA: Hodočašće na grob fra Stjepana Barišića pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Brotnjaci pješice hodočastili u Ramu

Uredništvo — Thu, 10 Sep 2020 06:30:50 +0000

Nekako smo navikli objavljivati i čitati vijesti u kojima su se pojedini hodočasnici ili hodočasničke grupe iz različitih udaljenih mjesta odlučili na hodočašće u Međugorje. Ova vijest je potpuno obrnuta, naime članovi molitvene grupe „Gospa Majka moja“ koju čine župljani i vjernici iz okolnih župa, pješice su hodočastili Gospinom svetištu na Šćitu – Rama.

Interesantno je da su cijeli put od Međugorja do Rame pješačili, ali ne cijeli put odjedanput, nego su ga podijelili u 7 dionica: od Međugorja, preko Širokog, Izbičnog, Sutine, Blidinja, Kedžare, pa do crkve na Šćitu, koje su hodali, molili i prikazivali u sedam različitih dana. Svaki put bi nastavljali od mjesta na kojem su prošli puta stali. Na uočnicu Male Gospe, 7. rujna odhodali su završnu dionicu ovog hodočašća koja je bila duga oko 16 km.

Zadnju dionicu su organizirali tako da su već oko 16,00 sati stigli na Šćit, malo se okrijepili domaćim pitama, a zatim su prisustvovali svetoj misi Uočnici koja se slavila u crkvenom dvorištu, a koju je predvodio prof. dr. Željko Tanjić – rektor HKS – Zagreb, a pjevanjem uveličale članice etno skupine „Čuvarice“.

Inače članovi molitvene grupe „Gospa Majka moja“ svakog tjedna pješice hodočaste do Šurmanaca (crkva Milosrdnog Isusa), Humca (svetišta sv. Ante) i Studenaca (svetišta Srca Isusova), a ovakav način i ovako dugi put bio je i za njih jedno novo iskustvo i poseban izazov. Ipak svaki put su se s puno radosti i zajedništva okupljali na hodnju, posebno nošeni nakanom svake njihove molitve i hodočašćenja – a to je NA GOSPINE NAKANE!

Posebno dirljiv trenutak hodočašća bio je početak svete mise Uočnice Male Gospe, kada su „Čuvarice“ za uvodnu pjesmu u misno slavlje zapjevale međugorsku himnu “Došli smo ti Majko draga…“. Bio je to za svakoga od njih kao jedan „Gospin nebeski znak“ da ih pozdravlja, prepoznaje i čeka u svim njezinim svetištima na svijetu.

U ovim vremenima nesigurnosti, nezaposlenosti, brige, a za neke očaja i straha od budućnosti, članovi molitvene grupe „Gospa Majka moja“ pokazuju ispravan vjernički stav – nasuprot brigama i očajavanju staviti se u Gospinu službu apostola koji molitvom i hodočašćenjem žele služiti Gospinim potrebama i nakanama za spasenje svijeta.

medjugorje-info.com

Objava Brotnjaci pješice hodočastili u Ramu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Poruka trećeg dana Mladifesta: Učinite distancu od svega što nevalja

Uredništvo — Tue, 04 Aug 2020 16:00:08 +0000

I naš život je poput lađe – dok putujemo na drugu stranu života ni svakome od nas nisu strani valovi poteškoća, prepreke, magle sumnje, suprotni vjetrovi koji nas usporavaju u hodu naprijed… ali trebamo znati da nas Isus voli takve, i da je došao k nama baš zato što zna da smo takvi. I nama večeras govori: „Ja sam, nebojte se! Hrabro samo!“ – naglasio je mons. Vukšić

Treći dan Mladifesta, 3. kolovoza, crkva slavi zagrebačkog biskupa, branitelja siromaha, poznatog teologa i pastira, bl. Augustina Kažotića, prvog hrvatskog blaženika.

UVODNA EMISIJA MLADIFEST 2020.

Popodnevni program Mladifesta i jučer je započeo uvodnom emisijom Mladifest 2020. koja se prenosu uživo u improviziranom studiju ispred vanjskog oltara. Voditeljica Sanja Pehar ugostila je kao prvu gošću međugorsku župljanku, framašicu i volonterku ZDRAVKU ŠKEGRO. Ona je govorila o svom iskustvu sudjelovanja i volontiranja na Mladifestu, piše medjugorje-info.com.

Kazala je: „ Za mene je to iskustvo doista posebno. Ja sam rođena i odrasla u Međugorju, i imala sam priliku na različite način doživjeti Mladifest. Prvo sa svojim roditeljima, zatim s prijateljima, a onda je došla FRAMA kada sam počela volontirati, i evo ovo mi je deveta godina kako volontiram. Naše obveze su mnogobrojne, iako male mi ih radimo s puno ljubavi. Naša središnja obveza je praviti redove za pričest, pomažemo pri sakristiji svećenicima i časnim sestrama, nosimo stolice svećenicima za ispovijed, nosimo im vodu, prodajemo i majce (ove godine ih nažalost nema jer do zadnjeg trenutka nismo znali hoće li biti Mladifesta), zatim netko među nas je i animator plesa. Ni njih nema ove godine, ali se dogodine nadamo da će biti. Za mene volontiranje znači jako puno, mogu reći da je iskustvo Mladifesta meni najljepše životno iskustvo. Susresti toliko puno mladih iz cijeloga svijeta koji dolaze sa različitim problemima, ali sa istim ciljem – pronaći svoj mir, moliti, pjevati, plesati… I kada vidite da sa svojom malom pomoći nekome možete popraviti trenutak, dan, festival… doista ste blagoslovljeni! Ove godine smo i mi bili u išćekivanju jer nismo znali hoće li Mladifesta uopće biti, ali sada kada vidim koliko je mladih ipak došlo, mogu reći da su nam se očekivanja ispunila i više nego što smo očekivali. Posebno smo presretni i što nam se papa Franjo direktno obratio, pozdravio i obećao da će moliti za nas!“ – rekla je Zdravka Škegro u ime 120 volontera koje čine članovi međugorske i frame Hercegovina, a koji su na usluzi župi i mladima ove godine.

Zatim je uslijedila video poruka poznatog franjevačkog duhovnika, propovjednika i svećenika koji je puno puta gostovao i vodio duhovne obnove u Međugorju fra ANTE VUČKOVIĆA. On je mladima poručio: „Dragi mladi koji ste stigli na 31. Mladifest u Međugorju, došli ste na mjesto Božjeg milosrđa i Božje nježnosti, došli ste na festival na kojem Gospina blizina otvara srca za Boga i ljude i ispunja ih radošću. Međugorje je mnogima pomoglo da izađu iz mraka depresije i besmisla. Došli ste na mjesto na kojem je moguće izići iz zatvora uma i otkriti jednostavnu istinu života. Međugorje je mnogima pomoglo da svoj život vide drugim očima. Došli ste na mjesto na kojem je moguće otkriti istinsku slobodu. U Međugorju su mnogima spali okovi ovisnosti. Želim vam obilje Božjega blagoslova i da iskustvo te dobrote i radosti ponesete u svijet u kojem živite, među ljude koji ne znaju ni kako ni gdje bi započeli s Bogom, ali svjedno ne mogu odoljeti snazi radosti, dobrote i istine. Blagoslovio vas svemogući Bog mirom i radošću i učinio vas sredstvom svoje ljubavi“ – poručio je mladima fra Ante.

Treća gošća u uvodnoj emisiji bila je mlada hodočasnica i framašica iz Kočerina IVA LJUBIĆ koja je danas stigla u Međugorje sa grupom mladih iz svoje župe i njihovim duhovnikom fra Marijom Knezovićem. O svom iskustvu Mladifesta ovako je posvjedočila: „ Mladifest je već godinama tradicija za našu framu, svake godine odaberemo barem jedan dan kada zajedno odemo u Međugorje, zajedno slavimo Boga i u večernjim satima se vraćamo kući. Mislim da je Mladifest jedan odličan primjer zajedništva i radosti, mladenačkog duha i jedna posebna prilika za mlade ljude da prisustvuju nečem tako posebnom gdje sudjeluje toliko puno ljudi s različitih strana svijeta. Mladima koji nas prate putem interneta ili onima koji su ipak i fizički došli poput nas, mislim da je posebno u ovoj teškoj situaciji koja se sada događa u svijetu važno pokazati da je duh važniji od bilo čega materijalnog. Frama je posebno oblikovala moj život vjernice, a Međugorje je opet nama framašima jako važno u našem hodu, i svake godine mu se rado iznova vraćamo.“

Sanja Pehar je također otkrila kako su službene majce Mladifesta ipak odštampane, jer su one naime ovih godina postale pomalo i zaštitni znak ovog festivala sa svojim dizajnom, razigranim bojama i vizualom te često postaju glavni souvenir iz Međugorja.

SVJEDOČANSTVO I KATEHEZA

Iza uvodne emisije, u 17,00 sati na vanjskom oltaru međugorske crkve, fra Marinko Šakota, koordinator ove duhovne obnove, pozdravio je sve prisutne i najavio video svjedočanstvo. Radi se o filmovima iz serijala u produkciji Media Mir Međugorje „PLODOVI MEĐUGORJA“. U današnjem videu mladi su mogli vidjeti i čuti svjedočanstvo njemačkog redovnika, passionista p. Johannesa Rothärmela, iz Münchena koji je svoj poziv osjetio u Međugorju.

Nakon svjedočanstva uslijedila je kateheza koju je danas držao mons. Henryk Hoser na francuskom jeziku uz prevođenje Lisije Paris. Fra Marinko ga je u najavi nazvao, ocem, pastirom i prijateljem, a mons. Hoser je na svoj jednostavan i životan način mladima približio glavne misli koje su mladima u prilikama proslave Svjetskih susreta mladih po cijelome svijetu upučivale trojica papa: sv. Ivan Pavao ii., papa Benedikt XVI. i papa Franjo. Između puno lijepih misli, mons. Hoser rekao je i ovo: „Pozivam vas da rastete u ljudskosti i da prednost dajete vrijednostima Duha. Jer se samo s Božjom ljubavlju može ići naprijed. Ljubite ono što je dobro, istinito i lijepo. Danas ljudi žive više kao ZOMBIJI – tjelesno, duhovno, psihički, emotivno i društveno mrtvi. To je nažalost današnji svijet. A mi smo pozvani ne životariti, nego živjeti!“

KRUNICA I SVETA MISA

Krunicu od 18, 00 sati predmolio je fra Karlo Lovrić. A sveta misa u 19,00 sati započela je uvodnom pjesmom „Come, o come…“ kojom je zbor Mladifesta svojim radosnim i višeglasnim pjevanjem zazvao Božju slavu da ispuni ovaj Božji hram. Misno slavlje predslavio je mons. Tomo Vukšić, sarajevski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH u koncelebraciji 50 svećenika među kojima su bili i mons. Henryk Hoser te provincijal fra Miljenko Šteko, uz prisutnost mons. Luigija Pezzuta.

Odmah na početku mons. Vukšić je pozvao vjernike da učine distancu od svega što nevalja, od grijeha i svega onoga što nas udaljava od Boga, a u svojoj propovijedi osvrnuo se na evanđeoske odlomke koje čitamo ovih dana. Analizirao je Isusovo ponašanje u njima, a iz današnjeg Evanđelja izvukao je poruku mladima o potrebi snažne vjere. Naime, rekao je kako je Isus činio svoja čuda uvijek u službi dobra i navještaja Evanđelja. Sutuacija u kojoj je apostol Petar započeo svoj hod po vodi, a zatim brzo potonuo, pokazuje kako je njegova vjera bila više bazirana na Isusovom čudu utišavanja vjetra i valova, nego na Božjoj riječi. Zato je važno da i vi mladi, odnosno svi mi vjernici molimo da nas Bog sačuva od male vjere i sumnje. Da ne mora i nama Isus reći kako smo malovjerni ili da kao farizeji tražimo znak kako bi povjerovali. I druga stvar koju je mons. Vukšić podvukao je kako nam ovaj evanđeoski odlomak govori da je i naš život poput lađe – dok putujemo na drugu stranu života ni svakome od nas nisu strani valovi poteškoća, prepreke, magle sumnje, suprotni vjetrovi koji nas usporavaju u hodu naprijed… ali trebamo znati da nas Isus voli takve, i da je došao k nama baš zato što zna da smo takvi. I nama večeras govori: „Ja sam, nebojte se! Hrabro samo!“ – naglasio je mons. Vukšić na kraju svoje kratke i jednostavne propovijedi.

MEDITACIJA SA SVIJEĆAMA I KLANJANJE KRIŽU

Nakon blagoslova nabožnih predmeta uslijedila je meditacija sa svijećama i klanjanje križu koje je prevodio fra Marinko Šakota. Meditativna pjesma „Isus, Isus…“ sumrak koji se polako spuštao, osvjetljeni križ, vjernici u klupama i još puno njih koji su pristizali, a zatim paljenje svijeća sa Uskrsne svijeće i njihova mala, nesigurna svijetla koja su osvjetljavala lica prisutnih i Isusovo svjetlo u njima… bili su vanjski odraz razapete Isusove ljubavi na križu. One ljubavi kojom nas Bog vječno ljubi, koja je unatoč križu pobjedila i koju nas Gospa ovdje želi naučiti… Bila je ovo još jedna večer u kojom je sve prisutne fra Marinko želio podučiti da u križu otkriju svoje blago.

Izvori: Vecernji.ba & medjugorje-info.com

Objava Poruka trećeg dana Mladifesta: Učinite distancu od svega što nevalja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ante Bošnjak Janjetov i s 80 godina hodočastio pješice Svetom Anti na Pidriš

Uredništvo — Sat, 13 Jun 2020 17:30:35 +0000

Ante Bošnjak Janjetov iz Jaklića svoj 80. rođendan proslavio je na osobit način. Hodočastio je pješice iz Jaklića preko Draševa na Pidriš Svetom Anti. Poznajući Antu ne bismo se začudili da je nakon tolikog pješačenja i misnog slavlja s prijateljima se družio u lijepom ozračju Pidriša. Ako je bila zgoda i zapjevalo se sigurno.

Inače, na Pidriš hodočaste brojni vjernici iz Rame. Tako su i danas preko Draševa hodili na Pidriš.

Objava Ante Bošnjak Janjetov i s 80 godina hodočastio pješice Svetom Anti na Pidriš pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Foto: Uzdoljani hodočastili na grob Sluge Božjeg Petra Barbarića u Travniku

Uredništvo — Fri, 01 Nov 2019 10:14:01 +0000

Župljani župe Uzdol u četvrtak, 31. listopada 2019. godine hodočastili su u Travnik na grob Sluge Božjeg Petra Barbarića.

Hodočašće u Travnik dogovoreno je prigodnom nedavnog posjeta predstavnika KŠC-a “Petar Barbarić” Travnik. Odluka je pala da se hodočasti na grob Petra Barbarića i posjeti KŠC 31. listopada 2019.

Krenulo se u ranim jutarnjim satima ispred župen crkve na Uzdolu. Prva postaja na hodočašću bila je župa Svetog Ilije Proroka Kandija, Bugojno, gdje je župnikovao u poslijeratno vrijeme sadašnji uzdolski župnik don Ivan Tomić.

Tijekom posjeta Travniku Uzdoljani su posjetili KŠC čiji je rektor don Željko Marić iz ove župe.

Nakon toga molila se krunica iza koje je slijedila misa u crkvi KŠC-a koju je predvodio don Jakov Kajinić, duhovnik u ovoj ustanovi, uz sumisništvo župnika don Ivana Tomića i rektora Željka Marića.

Svakako treba istaknuti da se dosta mladića iz Rame obrazovalo u ovom Katoličkom školskom centru. Trenutno se tu obrazuje nekoliko mladića iz župe Uzdol.

Poslije objedovanja Uzdoljani su se uputili u Rankoviće kako bi posjetili svog nekadašnjeg župnika don Miljenka Džalotu. Ugodan susret s bivšim župnikom zaključio je ovo hodočašće na kojem se našlo 56 vjernika.

Pripremila: Marija Stojanović

TKO JE PETAR BARBARIĆ
(1874.–1897.)

Život Petra Barbarića koji je trajao svega 23 godine možemo podijeliti u četiri odsjeka: predškolsko doba, osnovna škola u Veljacima, trgovački pomoćnik u Vitini te sjemeništarac u Travniku.

Djetinjstvo u Šiljevištima-Klobuk

Petar se rodio 19. svibnja 1874. u Šiljevištima, župa Klobuk u Hercegovini. Roditelji su mu bili Ante Barbarić i Kata, rođena Tolj. Još se i danas u Šiljevištima čuva Petrova rodna kuća, koja je nedavno obnovljena i pretvorena u kapelicu. Nalazi se u kršnom hercegovačkom kamenjaru, gdje je zemlja vrlo škrta te uspijeva samo duhan, raštika i još pokoja biljka, a posljednjih godina na veliko se sadi i uzgaja smilje. Život je tamošnjih ljudi bio tvrd i težak, no unatoč tome imali su brojne obitelji. Petrovi su roditelji imali su devetero djece: pet sinova i četiri kćeri. Bili su to pobožni i bogobojazni ljudi. Vjera, molitva, zajednička večernja obiteljska molitva, nedjeljna misa, post, slavljenje blagdana bile su stvarnosti koje se same po sebi razumiju, s kojima se živi. Petrovi roditelji bili su pismeni što je bila rijetkost za ono doba. Znali su čitati i pisati pa su u tom, kao i u kršćanskom nauku, bili prvi Petrovi učitelji. Sve vjerske vrijednosti usadili su svojoj djeci duboko u dušu pa je najstariji sin Marko postao franjevac, a Petar pođe u travničko sjemenište. Prva knjiga koju je Petar dobio u ruke bio je Mali katekizam, koji je doskora naučio napamet i tako naučio o vjeri i vjerskim dužnostima ono najvažnije. Počeo je po vjeri živjeti, često i pobožno moliti. U proljeću godine 1881. primio je prvu pričest, a u ljetu iste godine sakrament potvrde. U vjeri neprestano rastao. Tome je pripomogla i njegova duhovna glad za znanjem. Od malena je bio prijatelj dobre, poučne i pobožne knjige. Na pašu gdje je čuvao domaće blago, uz kruh u torbici nosio je i kakvu knjižicu, do koje je tada u onoj zabiti mogao doći.

Petar je bio dobro, ali i živahno dijete pa je svojim nestašlucima koji put zaslužio i šibu. U jednostavnosti srca on to i priznaje i veli da je za njega bilo dobro. Uvidio je vrlo rano da ga roditelji žele dobro odgojiti i pripraviti na život pa je prema njima uvijek gajio iskrene osjećaje poštovanja i ljubavi.

Osnovna škola u Veljacima

U proljeće godine 1886., kad je Petru bilo već 12 godina, otvorena je u Veljacima osnovna škola, prva u onome kraju. Među njezinim prvim đacima bio je Petar Barbarić. Do škole mu je bilo sat i pol hoda i to preko brda i potoka. Taj teški put morao je danomice dvaput prevaliti. Željan znanja hrlio je u školu kao da ga neka viša sila nosi. Njegov dobri učitelj Vuksan ponosio se njime kao svojim najboljim učenikom, a i Petar je volio i poštivao svoga učitelja te ga čitav život zadržao u zahvalnom sjećanju. Iz toga školskoga života vrijedno je spomenuti da je jednoga zimskoga dana, za vrijeme velike bure i mećave, Petar jedini došao u školu. Zahvaljujući svojoj prirodnoj nadarenosti, a još više zalaganju, Petar je uspio u dvije godine završiti četiri razreda i to s izvrsnim uspjehom.

Zaposlen u trgovini

Završivši osnovnu školu Petar je imao želju za daljnjim školovanjem. Roditelji su ga međutim dali u trgovinu u obližnje mjesto Vitinu, čiji je vlasnik bila dobra kršćanska obitelj Babića koja se s njima veoma dobro pazila. Petru je bilo teško zamijeniti knjigu sa službom trgovca, ali kad druge nije bilo prihvatio se svog posla. Brzo je pokazao u poslovanju veliku vještinu pa ga je njegov gazda zavolio kao vlastitog sina. Sve mu je mogao povjeriti i u svemu se na njega osloniti. Iako je Petar bio dobar trgovački pomoćnik, taj mu posao nije ležao na srcu. Prihvatio ga je iz poslušnosti prema roditeljima, ali je njegovo srce bilo izvan njega. Ono je čeznulo za nečim drugim, za školom i knjigom. Providnost se uskoro pobrinula da svoga odabranika dovede na pravo mjesto.

Pitomac Travničkoga sjemeništa i gimnazije

Godine 1889. rektor je travničkoga sjemeništa razaslao pismo učiteljima po Bosni i Hercegovini moleći ih da mu preporuče dobre i nadarene mladiće koji bi se željeli posvetiti svećeničkom staležu. Veljački učitelj Vuksan sjetio se odmah Petra. A Petru je to bilo kao glas i dar samoga neba. Ponudu je objeručke prihvatio a roditelji su se s time složili. Sam je napisao molbu upravi Sjemeništa, prikupio potrebne dokumente te koncem kolovoza godine 1889. pošao s ocem u Travnik. I tako se napokon našao na cilju svojih želja. Sjemenište će mu postati drugi dragi dom u kojem će toliko toga primiti u duhovnom, odgojnom i kulturnom pogledu. Kroz svih osam razreda bio je uvijek prvi u svom razredu, uzoran u svakom pogledu. Provodio je običan život tadašnjega đaka sjemeništarca, vrijeme je dobro koristio, s milošću Božjom surađivao, odgojiteljima i profesorima bio poslušan, prema njima pun poštovanja i poučljivosti, a prema sudrugovima uvijek društven, nesebičan, spreman pomoći. Postao je pravo svjetlo travničkoga sjemeništa. Bio je zdravo ambiciozan mladić, talentiran, koji je imao pred očima jasan cilj te prema njemu hrabro i dosljedno koracao.

Vođen apostolskim žarom za spasenje i posvećenje duša.

Već od prvog razreda postao je vrlo aktivan član Marijine kongregacije. Zagrijan za pobožnost prema Gospi revno je širio moljenje svete krunice koju i sam svakodnevno molio. Bio je veliki štovatelj Srca Isusova i širitelj pobožnosti prema njemu. Oduševljavao se za misijske, ekumenske, crkvene i domovinske ideale. Ozbiljno se spremao i izgrađivao za službu Crkvi i narodu. Čuvena je njegova rečenica: “Od svih putova što vode u nebo meni se čini najkraćim najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti.”

U višim razredima gimnazije pomalo mu je dozrela odluka da stupi u Družbu Isusovu i postane isusovac. Odgojitelji su mu međutim savjetovali da s izvršenjem odluke pričeka dok ne završi maturu. Međutim, pred kraj školovanja teško se razbolio od smrtonosne tuberkuloze pluća. U bolesti je pokazivao divan primjer predanja u volju Božju i svetačkog podnošenja trpljenja. Dva dana prije smrti uz posebno dopuštenje položio je redovničke zavjete te je umro kao član Družbe Isusove. Svoju je preranu smrt primio svjesno kao dar iz Božje ruke, o čemu svjedoče njegova dirljiva pisma ocu i bratu franjevcu fra Marku. Evo opisa Petrove smrti:

Na veliki četvrtak 1897., bio je to 15. dan travnja mjeseca – u travničkom je sjemeništu oko dva sata popodne tadašnji generalni prefekt p. Antun Puntigam stajao kraj samrtne postelje svoga najboljega sjemeništarca, Petra Barbarića. Bili su to posljednji časovi Petrova mladoga života. Mladić nije navršio još ni 23. godinu života. Njegovi posljednji časovi bili su dirljivi. Otac Puntigam mu je pružio raspelo. Petar, nevina i pobožna duša, prihvati ga posljednjim silama živo i svojim blijedim usnama utisnu mu zadnji cjelov. U nj je sažeo svu vjernost i ljubav svoga života prema Isusu, Njegovu Srcu, koje je za života tako žarko i tako djetinje štovaše. Pri potpunoj svijesti molio je pred Raspetim čine kajanja, pouzdanja, ljubavi te razne strelovite molitve. Petar je u životu od djetinjstva bio revan molitelj. Ta ga revnost ne ostavlja ni u agoniji. Zadnja je riječ u toj molitvi bio pobožan uzdah: »Isuse!« S njime je izdahnuo. I tako se dovršio jedan mladi život koji je mnogo obećavao.

U bolesti se pokazala sva duhovna i moralna Petrova veličina. Najbolje je to izrazio njegov odgojitelj pater Antun Puntigam, pisac njegove prve biografije: »Ja ne mogu Petra Barbarića proglasiti svetim. Ali toliko mogu reći sasvim iskreno da si ne mogu predstaviti kako mladić može vjernije Bogu služiti i bolje na smrt se pripraviti nego li je to Barbarić učinio. I zato se ne bih čudio ako bi jednom bio proglašen svecem.«

Ova slutnja p. Puntigama počela se ostvarivati 1935. godine kada je Petrovo tijelo preneseno s groblja Bojne u travničku sjemenišnu crkvu. Tada je počelo veliko štovanje našega Petra. Mnogi su mu se utjecali u molitve i bili uslišani. Do kraja 1945. g. registrirano je preko 1.600 primljenih uslišanja. Službeni proces za Petrovu beatifikaciju započeo je u Sarajevu 1938. g. i potom se nastavio u Rimu. Službeno je završen 2015. g. Tada je Papa Franjo odobrio objavu dekreta da je Petar posjedovao kršćanske kreposti u herojskom stupnju. Još se čeka samo dekret o priznanju čuda po Petrova zagovoru i potom je put za beatifikaciju otvoren.

Časni sluga Božji Petar Barbarić bio je suvremenik sv. Male Terezije. Rođeni s godinu dana razlike oboje su u svojoj petnaestoj godini ušli u stalež Bogu posvećenog života, od iste su bolesti bolovali i iste godine, 1897., su umrli i ušli u vječni život.

Grob sluge Božjega Petra Barbarića nalazi se u kripti sjemenišne crkve u Travniku. Biografija mu je prevedena na nekoliko europskih jezika. Brojna uslišanja i milosti dogodila su se po njegovu zagovoru.

Objava Foto: Uzdoljani hodočastili na grob Sluge Božjeg Petra Barbarića u Travniku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Bobovac: Molitveni dan za Domovinu i Hodočašće OSBiH

Uredništvo — Sat, 26 Oct 2019 19:18:17 +0000

Osamnaesti Molitveni dan za Domovinu Vrhbosanske nadbiskupije i Šesnaesto Hodočašće na Bobovac katolika pripadnika Ministarstva obrane, Oružanih snaga BiH i redarstvenih snaga upriličeno je u subotu, 26. listopada 2019.

Program molitvenog pohoda, na kojemu se i ove godine okupio velik broj vjernika, započeo je tradicionalnim okupljanjem u 9.30 sati kod rijeke Bukovice podno Bobovca, odakle se u 9.45 sati organizirano, u molitvenoj procesiji, krenulo prema odredištu. Brojni hodočasnici pridružili su se pripadnicima oružanih i redarstvenih snaga u molitvi krunice uspinjući se na Bobovac.

Misno slavlje na Bobovcu predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a propovijedao je vojni biskup u Bosni i Hercegovini dr.Tomo Vukšić.

Uvodeći u misno slavlje kardinal Puljić pozvao je na izgradnju mira koji se temelji na pravdi i jednakopravnosti te istaknuo: “Ovdje smo svjesni svojih korijena i zato što volimo ovu svoju zemlju i zato nam smeta kada netko manipulira povješću, pogotovu kada slavi one koji su u prošlosti uništavali našu domovinu”.

Na početku propovijedi biskup Vukšić je napomenuo kako je zajednička molitva za domovinu okupila na Bobovcu osamnaesti put vjernike Sarajevske nadbiskupije i šesnaesti put katolike pripadnike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine te kako su se njima rado pridružili brojni katolici pripadnici redarstvenih snaga, ali također i vjernici i svećenici iz drugih krajeva i država.

“Za tu već lijepu tradiciju našeg okupljanja u molitvi, ovom svetom Misom zahvaljujemo Gospodinu Bogu, što nas je obdario blagoslovom ustrajnosti. Hvala mu i za kušnje i otpore, koje je pripuštao, jer nas je po njima u svojoj promisli odgajao da budemo ustrajni, ali i ponizni, skromni i pobožni”, kazao je biskup vojni, te nastavio:

Molimo, dakle, za sve ljude, koji žive u ovoj lijepoj zemlji. Neka se odavde s vrha gore razliježe naša molitva za cijeli svijet, ljude i druga stvorenja, jer svi su djelo Božjih ruku i promisla.Pri tomu, kao vjernici svjesni smo,da su Nebesa svima, posebice nama danas ovdje okupljenima, svod naše životne građevine, cilj našega životnog maratona i svrha naših molitava i nastojanja”, istaknuo je don Tomo, naglasivši:

“Ako „Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive“ (Ps 24,1),to pak znači, da smo mi na zemlji podstanari Božji. Najamni smo radnici u službi širenja Božje dobrote, svakovrsnoga rasta u ovom životu i radi vječnoga spasenja, svoga i svih Božjih stvorenja. A to spasenje je moguće ostvariti, ako pravedni – da ostanemo kod Isusove slike i rječnika – također uz pomoć naše molitve i stvarne potpore, ustraju na svom putu, a nepravedne da Milosrdni Gospodin odvrati od loših navika, svakoga zla i nereda te se i oni pridruže mnoštvu dobrih ljudi”.

Na kraju, biskup Vukšić poručio je kako danas molimo Gospodina da sve ljude nauči odredbama svojim te da u našoj domovini i na svim područjima zauvijek završi sezona teških riječi. “Neka se vrše samo dobra djela. Neka umre korupcija i nepotizam. Neka sposobnost, stručna sprema i osobna moralnost budu kriteriji pri zapošljavanju i napredovanju. Neka prava i dostojanstvo radnika budu poštovani. Neka se mladima omogući radosni pogled u budućnost. Neka za svakoga u ovoj zemlji bude posla i sigurnosti. Neka se poštuje obitelj, uloga oca i majke i štiti ljudski život od začeća.

Neka se omogući povratak onima, koji to žele, i neka prestane novo iseljavanje. Neka se u svemu poštuju osobna i kolektivnaprava, identitet i dostojanstvo svih. Neka se zaliječe rane prošlosti i neka se ne stvaraju nove. Neka u Crkvi i društvu uvijek vlada povjerenje i iskrena radost zbog bilo čijega napretka i svakoga njegova oblika”.

A sve to, zaključio je, neka bude, kako bi se i naša domovina mogla prepoznati u riječima Svetoga Pisma: „Dobrote tvoje, Gospodine, puna je zemlja“ (Ps 119,64) i zahvaljivati Bogu za taj blagoslov.

Po završetku molitvenoga pohoda, za sve sudionike bio je pripremljen i podijeljen vojnički grah.

Molitveni pohod Bobovcu pokrenuo je kardinal Puljić u znak sjećanja na dan smrti bosanske kraljice Katarine Kosača 25. listopada 1478. s ciljem ujedinjenja u molitvi za osobne potrebe, za vlastiti narod i domovinu Bosnu i Hercegovinu ali i za sve ljude i narode koji u njoj žive.

Objava Bobovac: Molitveni dan za Domovinu i Hodočašće OSBiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Poziv na hodočašće na grob fra Stjepana Barišića u Donjoj Vasti

Uredništvo — Fri, 13 Jul 2018 14:21:13 +0000

U subotu, 14. srpnja 2018. godine župa svetog Ivana Krstitelja Uzdol organizira hodočašće na grob ubijenom svećeniku fra Stjepanu Barišiću u mjestu Donja Vast – Purićevina.

Svetu Misu u 11 sati predvodit će fra Slavko Topić, gvardijan na Bistriku u Sarajevu.

Zbog svete katoličke vjere i ljubavi prema svom hrvatskom narodu fra Stjepan Barišić je mučen i pogubljen od prozorskog partizanskog odreda i domaćih partizana u zaseoku Čorbadžići u Donjoj Vasti, 3. veljače 1944., u 63. godini života. Dva mjeseca nakon ubojstva dopustili su da mu se tijelo pokopa u šumi pokraj groblja. Vjernici su u tajnosti oko pedeset godina hodočastili na grob, a sada narod Uzdola i cijele Rame organizirano posjećuje grob fra Stjepana Barišića. Na tom mjestu, gdje je bio samo križ, župna zajednica je napravila oltarnu ploču i spomenik.

Objava Poziv na hodočašće na grob fra Stjepana Barišića u Donjoj Vasti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Hodočasnici koji iz Kreševa pješice idu u Ramu već više od 15 godina

Uredništvo — Thu, 07 Sep 2017 14:31:33 +0000

Cilj nam je da napravimo hodočasničku i planinarsku stazu od Kreševa do Rame kako bi se spojila sa Stazom Gospi Sinjskoj. Ova naša ruta ide starim rimskim putom koji je vodio od Kreševa preko Rame sve do Salone i Splita.

Za Malu Gospu u Ramu se slije mnoštvo hodočasnika moleći se u zagovor Majke Božje od Milosti. Već dugi niz desetljeća hodočasnici stižu skoro iz svih krajeva BiH i Hrvatske. Jedni dolaze iz Sinja i drugih dijelova Dalmatinskog zaleđa posjećujući mjesto svojih korijena, drugi stižu iz okolice, a veliki dio njih hodočasti iz Središnje Bosne; Uskoplje, Bugojno, Fojnica, Kreševo, Kiseljak…

Među svim tim hodočasnicima zatekli smo jednu veoma zanimljivu skupinu iz Kreševa. Riječ je o skupini planinara i prijatelja koji pješice hodočaste u Ramu više od 15 godina i to u neprekinutom nizu. To je skupinu s kojom smo se družili u jednom dijelu hodočasničkog pješačenja čine ozbiljni ljudi: August Radat, Vladimir Drmač, Zdravko Miličević, Tihomi Puljić i don Jozo Majić, župnik u Kostajnici i Solakovoj Kuli.

„Već više od 15 godina idemo pješice iz Kreševa u Ramu za Malu Gospu. Patron župe u Kreševu je Velika Gospa, a to je patron i u Rami na Šćitu. Molitva, druženje i hod našim prekrasnim krajevima su naš najveći poticaj da to činimo svake godine. Uglavnom je ista ekipa, često se pridruže i drugi naši prijatelji i planinari, a ponekad se dogodi da netko i nemogne ići. No, tradiciju ne prekidamo.“ Kazao je Željko Puljić u ugodnom večernjem razgovoru na odmorištu u Ljubuncima kod obitelji Jurić.

Njihovo hodočašće započinje u Kreševu 5. rujna pa je tako bilo i ove godine. Nakon prelaska planine Bitovinje stigli su na Bare u Neretvici gdje su prenoćili prvu večer, a odatle su pristigli na Solakovu Kulu, posjetili crkvu svetog Ilije Proroka, a odatle su nastavili put Rame. Put ih je dalje vodio preko Klenjka i Dernečišća gdje se nalazi kapelica posvećena Velikoj Gospi. Odatle su se spuštali starim putom u Banjalučicu pa preko Starog sela izbili su na Uzdol. Tu su se pomolili za Uzdolske žrtve. Večer ih je zatekla u Ljubuncima gdje su na „konak“ svratili kod obitelji Jurić u čijem malom, ali zanimljivom kompleksu je stvorena mogućnost za noćenje u vikend kućicama sa svom potrebnom infrastrukturom.

O tijeku hodočašća Željko Puljić je kazao: „Cilj nam je da napravimo hodočasničku i planinarsku stazu od Kreševa do Rame i tu da se spoji sa Stazom Gospi Sinjskoj. Ova naša ruta ide starim rimskim putom koji je vodio od Kreševa preko Rame sve do Salona i Splita. Na putu uživamo u predivnom krajoliku sa uvijek novim zanimljivostima. Tu se nađe i ljudskog nemara spram ovih naših prelijepih krajeva. Na ovaj način uz hodočašće želimo potaknuti i na očuvanje okoliša. Prolazili smo našim pustim selima gdje je nekada bujao život, a sada je sve prazno.“ Dok je Željko pokazivao prelijepe fotografije prostora kojima prolaze dopirali su opojni mirisi večere koju je pripremao don Jozo Majić. Jozo je pomno slušao svaku izgovorenu riječ o hodočašću i dopunjavao ako se nešto preskočilo. Dodao je jednu zanimljivost a to je da će se uskoro započeti sa obnovom drvenih zvonika u selima koja su u blizini njihove rute, a dosta su udaljena od župne crkve na Solakovoj Kuli.

Trećeg dana putovanja hdočasnici iz Ljubunaca preko Perića i Duga stižu na Luga, a odatle kanjonom Rame do brane gdje ih redovno dočekuje Tom Bilić, vlasnika Laguna cluba te ih čamcem prebacuje dalje preko Ramskog jezera. U laguni ih nahrani ramskom sarmom i napoji dobrom šljivovicom. Nakon mise uočnice neki se vraćaju nazad, netko i ostane kako bi sudjelovao na misnom slavlju na sam blagdan Male Gospe na Šćitu.

Ova skupina hodočasnika nije samo ekipa koja se druži u živa u tome. U svakom svom druženju čine pozitivne stvari i stvaraju nove ideje i projekte. Pozitivan duh, molitva i razgovor nositelji su dobrih djela.

Objava Hodočasnici koji iz Kreševa pješice idu u Ramu već više od 15 godina pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Framaši iz BiH hodočaste u Asiz

Uredništvo — Fri, 28 Jul 2017 13:23:55 +0000

Franjevački hod je hodočašće Franjevačke mladeži od župa Provincije Bosne Srebrene do Asiza (Italija), rodnog grada sv. Franje Asiškog. Ove godine Franjevački hod krenuo je od župe Brestovsko, preko Busovače, Viteza, Nove Bile, Travnika, Dobretića, Podmilačja do Jajca. U Jajcu framaši busevima kreću za Asiz. Donosimo vam fotografije s Hoda kroz Busovaču. Framaši su u srijedu u prijepodnevnim satima ušli u župu Busovača. Prva postaja im je bila filijalna crkva na Čepu gdje su se odmorili i pomolili. Nakon toga nastavili su prema župnoj crkvi. Po dolasku raspoređeni su po obiteljima gdje su i prespavali. u 18:00 slavili smo svetu misu a u 22:00 framaši su animirali klanjanje pred Presvetim. U četvrtak u ranim jutarnjim satim Franjevački hod je nastavljen prema Vitezu. Sretno im i blagoslovljeno! Mir i Dobro!

Izvor: Župa sv. Ante Padovanskog Busovača

Objava Framaši iz BiH hodočaste u Asiz pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Najava: Hodočašće na grob fra Stjepana Barišića na Uzdolu

Uredništvo — Sun, 09 Jul 2017 08:39:26 +0000

U subotu, 15.07.2017. u mjestu Purićevina, Donja Vast u župi Uzdol bit će služena misa na grobu mučenika fra Stjepana Barišića.

Misno slavlje u 11 sati predvodit će don Jozo Majić, župnik u Kostajnici, Neretvica.

Iz župe Uzdol pozivaju hodočasnike da dođu kako bi zajednički molili na grobu ovog mučenika.

Fra Stjepan Barišić rođen je 23. siječnja 1882. godine u Podhumu, Neretvica, od roditelja Stjepana i Jele koji su rodili još petoro djece. Krsno ime mu je bilo ime Ivan, ali je stupanjem u franjevačku redovničku zajednicu Bosne Srebrne promijenio u Stjepan. Za svećenika je zaređen 1905. godine na Petričevcu kod Banja Luke, nakon čega je vršio više službi u Kreševu, Kraljevoj Sutjesci … U burnim i teškim vremenima Drugoga svjetskog rata imenovan je župnikom u rodnom Podhumu. Koncem siječnja 1944. godine u župnoj kući uhićen je od pripadnika partizanske postrojbe, Prozorski odred, koji ga dovode na prostor župe Uzdol točnije u muslimansko selo Kute u kojem se nalazilo zapovjedništvo ove postrojbe i prijeki sud. Zbog svete katoličke vjere i ljubavi prema svom hrvatskom narodu fra Stjepan Barešić je mučen i pogubljen od ramskog partizanskog odreda i domaćih partizana u zaseoku Čorbadžići u Donjoj Vasti 3. veljače 1944. u 63. godini života. Dva mjeseca nakon ubojstva dopustili su da mu se tijelo pokopa u šumi pokraj groblja. Vjernici su u tajnosti oko pedeset godina hodočastili na grob. Od 1999. narod Uzdola i cijele Rame organizirano posjećuje grob fra Stjepana Barešića gdje je u početku bio samo križ, a sada je to mjesto, zahvaljujući akciji župne zajednice, dobilo oltarnu ploču, spomenik, zid i tendu. Kao moćnik u župnoj crkvi na Uzdol čuvaju se ostaci fra Stjepanova habita, koji svake godine budu izloženi kod njegova groba u Purićevini.

Objava Najava: Hodočašće na grob fra Stjepana Barišića na Uzdolu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.