Tako su odlučili lingvisti, književnici i znanstveni suradnici i magazina Jezik, a tvorcima novih pojmova dodijeljena je nagrada “Dr. Ivan Šreter”, prenio je Tanjug.

Od 100 novih riječi, koje je na konkurs prijavilo 50-ak autora, zapozorje je proglašeno najboljom, a zamjenjuje englesku riječ backstage, koja dosad nije imala adekvatnu hrvatsku verziju.

Ta riječ označava prostor iza pozornice, a njena je autorica Lidija Stević Brkić, profesorica hrvatskog jezika iz Vinkovaca.

Uspornik i zatipak

Ambasador Hrvatske u Izraelu Drago Štambuk osmislio je riječ oznak, koja će u hrvatskom jeziku označavati ono što u engleskom predstavlja riječ “brand”, a koja se ukorijenila i u hrvatskom jeziku.

Također, profesorica hrvatskog jezika Karmen Lešina iz Splita nije bila zadovoljna terminom “javna bilježnica”, pa je osmislila riječ bilješkinja.

Najuspješnija nova riječ u hrvatskom jeziku, koja je pobijedila na prvom konkursu, jest uspornik i zamjena je za “ležećeg policajca”, dok je zatipak zamijenio riječ “tipfeler”.

Izvor: Agencije

Objava Nove hrvatske riječi: zatipak, oznak, uspornik… pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Potvrdio je to za portal Poslovni-global.ba sam kandidat (identitet poznat redakciji, op.a.) koji je, nakon što su mu priopćili rezultate pismenoga dijela ispita, izvršio uvid u ocjene i obrazloženje notara iz RS-a koji su ih pregledavali i ocjenjivali.

Naime, u obrazloženju notara koji je kandidatu dao ocjenu 5 (nedovoljan), točnije, u prvim rečenicama obrazloženja, među ostalim, stoji:

– Kandidat konstantno upotrebljava riječi ‘osobna iskaznica’ (umjesto lična karta)
– Kandidat u više navrata koristi riječ ‘izvornik (umjesto original)….

Prema dalje napisanome, kandidat, s obzirom na to da je za isti rad od drugoga notara dobio zadovoljavajuću ocjenu, nije napravio niti jednu pogrešku zbog koje notarska isprava ne bi bila provodiva u javnim registrima, odnosno nije mu nedostajao niti jedan ključni element koji treba sadržavati valjana notarska isprava.

Kako kandidat kaže, i ako se dotični notar ‘uvrijedio’ zbog hrvatskog jezika, prema pravilima notarske struke i štiteći ugled notarske službe kao javne, trebao je to zadržati za sebe.

Kandidat je napomenuo da su, osim njega, na isti termin ispita izišla još četiri kandidata, tri iz Federacije BiH (ukupno četiri Hrvati i Bošnjaci) i jedan kandidat iz RS-a (srpske nacionalnosti) i položio je samo ‘domaći’ kandidat (kakve li slučajnosti). S obzirom na to da su kandidati iz FBiH došli iz uglednih notarskih ureda, nemoguće je da baš nijedan notar iz FBiH ne zna raditi svoj posao, a time i njegovi zaposlenici.

Istina, kandidat iz ove priče kaže da nije imao uvid u razloge zbog kojih su drugi kandidati ‘pali’. Ali, kada je riječ o kandidatu iz naše priče, osobno smo upoznati da se radi o diplomiranom pravniku koji je uvijek postizao izvrsne rezultate i dobivao najviše ocjene za svoj rad, čak i od predsjednika jednog Županijskog suda.

Što dalje, pitan je kandidat – žalba, apelacija, možda čak i Strasbourg?

“Bila bi to zasigurno ‘borba s vjetrenjačama’. Ali, Bogu hvala, imam hrvatsku putovnicu, i uvijek otvoren put u EU. Ne mora to biti – Njemačka”, kaže ogorčeno.

(Izvor: Poslovni-global.ba)

Objava HRVATI U RS-U Kandidat u Banja Luci pao na ispitu jer se služio hrvatskim jezikom pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Škole na hrvatskom jeziku nisu segregacija, odlučio je Vrhovni sud Federacije BiH, objavio je Večernji list navodeći kako je time ”stavljena točka na ‘i’ na pokušaje da se očuvanje kulturnog i jezičnog identiteta kroz obrazovni sustav u osnovnim i srednjim školama predstavi segregacijom, a praksa dviju škola pod jednim krovom nečim što treba automatski ukinuti”. Kako doznaje Večernjak, Vrhovni sud BiH odbacio je zahtjev za reviziju pravomoćne odluke i odbacio kao neosnovne i netočne navode da se provode diskriminacija i segregacija na području središnje Bosne. Vrhovni sud se, navodi Večernjak, pozvao na međunarodne odredbe po kojima se pravo na jezične i vjerske različitosti mora poštovati.  ”Mogućnost i postojanje dvaju nastavnih planova i programa na bosanskom i hrvatskom jeziku sa zajedničkom jezgrom 70% suglasno je i s Konvencijom protiv diskriminacije u odgoju obrazovanju usvojene na 11. zasjedanju Opće konferencije UNESCO-a i koju je BiH ratificirala, gdje su u članku 2. Konvencije navedene okolnosti koje se ne smatraju diskriminacijom u smislu članka 1., a to je osnivanje ili održavanje posebnih odgojno-obrazovnih ustanova sustava zbog vjerskih ili jezičnih razloga”, navodi se u sudskoj presudi.

(Izvor: Bljesak.info)

Objava Škole na hrvatskom jeziku nisu segregacija pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Zamisli da je Trnoružica moderna manekenka i da je poljupcem budi mlada nogometna nada Dinama, Hajduka, Rijeke ili kojega drugoga nogometnog kluba. Na prazne crte napiši modernu bajku. Nastoj biti što duhovitiji/duhovitija”.

Ovo je zadatak ispisan na stranici radne bilježnice ‘Jezik moj hrvatski’ za peti razred osnovne škole, autora Matković, Cvjetković, Silić, ovogodišnje izdanje.

Sporna je stranica izazvala bijes roditelja na društvenim mrežama, a jedna je učiteljica iz Velike Gorice, uz objavljenu fotografiju zadatka, napisala je sljedeće:

“Predlažem za sljedeću godinu karikaturu buljookog podbuhlog župana i uplašene žene koje je pala na radijator, te tekst – Napiši modernu i duhovitu bajku naslova: Udario ju je samo jednom”.

Neki roditelji smatraju da je ovo čisti seksizam, drugi da je zadatak klasičan primjer zatupljivanja djece jer se ženu prikazuje kao uvijek našminkanu silikonsku ljepoticu, a muškarca kao mišićavog nogometaša.

Neki su se sprdali pišući svoju verziju moderne bajke:  “Nakon što se TRNORUŽICA RAZBILA od alkohola u jednom poznatom narodnjačkom klubu, te pala u nesvijest probudi je poznati FUDBALER jednim poljupcem. Iste je večeri trnoružica pokazala šta zna u krevetu …Živjeli su dugo i sretno dok Trnoružica nije potrošila sve njegove pare…”. Drugi komentiraju kako su na slici Drpići, odnosno Nives Celzijus i njen bivši suprug Dino Drpić, i nije im jasno kako su oni primjer društvu.

(Izvor: Vijesti.hr)

Objava Ovo uče hrvatski školarci: ‘Zamisli da je Trnoružica manekenka i da je poljupcem ljubi nogometna nada Dinama ili Hajduka…’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Suorganizatori skupa su: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU BiH), Odjel za znanost i obrazovanje Hrvatskog narodnog sabora BiH (HNS BiH), Sveučilište u Mostaru, Sveučilište u Zagrebu, Sveučilište u Splitu i Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI), Mostar.

Tri tematska područja obuhvaćena skupom su:

– Povijest, kultura i jezik Hrvata Bosne i Hercegovine
– Europski put kao okvir za demokratizaciju Bosne i Hercegovine
– Ustavna i institucionalna jednakopravnost Hrvata kao temelj europske Bosne i Hercegovine

Znanstveni skup iz 2005.

U Mostaru je 2006. godine tiskana knjiga „Ustavno-pravni položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini – Pravni status, jezik, mediji, obrazovanje, kultura“. Knjiga je zapravo zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog također u Neumu i to 27. i 28. listopada 2005. Nakladnici su Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost u Sarajevu te Sveučilište u Mostaru. Glavni urednik je prof.dr. Šimun Musa a izvršni urednik je (tada) mr. sc. Marinko Jurilj. U uređivačkom odboru bili su Mladen Bevanda, Frano Ljubić, Šimun Musa, Dalibor Brozović, Ivo Čolak, Marinko Jurilj, Borjana Krišto, Mile Lasić, Jozo Marić, Ljerka Ostojić, Željko Raguž, Marko Sapunar i Ivan Sivrić.

Ovaj zbornik radova okupljen u knjizi od iznimne je blisko-povijesne važnosti ne samo za Hrvate Bosne i Hercegovine već i za sve stanovnike BiH jer prikazuje o čemu su pisali i govorili pripadnici hrvatske znanstvene, kulturne, medijske i političke stvarnostiu BiH sredinom prošloga desetljeća, deset godina od Daytona. Kad bi iz sadržaja knjige opisali sve o čemu je se na znanstvenom skupu govorilo, popis bi bio predugačak jer je čak 31 znanstveni rad objavljen u knjizi. Navest ćemo naslove i autore nekih radova uz ispriku ostalim autorima:

Kako ostvariti jednakopravnost Hrvatskog naroda (rad Frane Ljubića), Pravni i stvarni status Hrvatskog jezika u BiH (Šimun Musa), BIH – stanje medija i uloga međunarodne zajednice (Milan Vego), Ugrožen ustavno-pravni položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini (Zvonimir Šeparović), Ustavnim promjenama do demokratske, samoodržive i stabilne države ravnopravnih naroda i građana (Božo Žepić), Društvene i političke elite u BiH – pitanje odgovornosti (Ivan Vukoja), Sociolingvističke funkcije (standardnoga) jezika i pravo na uporabu vlastitoga jezika (Marko Samardžija), Hrvatski jezik u višejezičnosti Bosne i Hercegovine (Zrinka Jelaska), Javna televizija i kanali nacionalnih zajednca (Damir Matković), Medijske manipulacije u Bosni i Hercegovini (Željko Raguž), Odgojna i obrazovna paradigma školstva u svjetlu nacionalne, jezične i kulturne jednakopravnosti triju konstitutivnih naroda u BiH (Ante Pavlović), Utemeljenje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Bosni i Hercegovini (Rudi Tomić).

Na kraju knjige kao zbornika radova donešena je Deklaracija o ustavno-pravnom položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini koju potpisuju prof. dr. Mladen Bevanda, tadašnji predsjednik Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost BiH te prof. dr. Frano Ljubić kao tadašnji rektor Sveučilišta u Mostaru. U deklaraciji se osim o ustavno-pravnom položaju Hrvata govori i o jeziku, medijima, obrazovanju i kulturi.

Neke bitne odrednice iz deklaracije su:

O ustavno-pravnom položaju – „Sukladno europskim poveljama i međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima i slobodama, kao i drugim međunarodnim dokumentima, izjavljujemo da je hrvatski narod, koji već četrnaest stoljeća živi na prostorima Bosne i Hercegovine, stekao neupitna i neotuđiva prava na samoodržanje, jednakopravnost i politički subjektivitet, te potpuno jednaka prava na Bosnu i Hercegovinu i jednak udjel u vlasti Bosne i Hercegovine kao i druga dva konstitutivna naroda. Ispunjenje ove temeljne postavke preduvjet je za opstanak države Bosne i Hercegovine kao zajednice konstitutivnih, jednakopravnih i suverenih naroda – Bošnjaka, Hrvata i Srba i svih njezinih građana, ali tako da nijedan narod neće i ne može drugom narodu osporavati ili priječiti njegova vlastita prava.“ Nakon navedenih nedostataka Aneksa IV – Ustava BiH, i opisa političke i kulturne neravnopravnosti i majorizacije, navodi se dalje: „Korijen te neravnopravnosti je entitetska struktura države, koja se treba promijeniti da bi Bosna i Hercegovina postala stabilna, samoodrživa i i demokratski uređena, pravna i socijalna država ravnopravnih naroda i punih ljudskih prava svih građana.“

O jeziku – „Hrvati u Bosni i Hercegovini rabe, prihvaćaju i razvijaju hrvatski standardni jezik, pismo latinicu kao jedinstvenu i samosvojnu tečevinu Hrvata uz ostale kulturne i duhovne značajke svoga identiteta.“ Posebno je naglašeno slijedeće: „Ocjenjujući kako je u Bosni i Hercegovini na djelupotiskivanje, zaobilaženje pa i negiranje službene i javne uporabe hrvatskog jezika, u administraciji, prosvjeti, kulturi, medijima i drugim javnim krugovima i ustanovama, odlučno se protivimo svim pokušajima nasilništva kao i svakog oblika unitarizacije jezične politike „bh standarda“, bez obzira na njihov oblik i izvorišta.“

O medijima – „U cilju razvijanja i održavanja svog narodnog identiteta, hrvatski narod u Bosni i Hercegovini želi i treba imati javne informativne ustanove. Treba i u okviru Javne radiotelevizije Bosne i Hercegovine imati radiotelevizijski kanalna hrvatskom jeziku kako to danas u Bosni i Hercegovini imaju Srbi i Bošnjaci, neovisno o činjenici kako se oni nazivaju. Pozivamo se na članak 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojim se jamči pravo na slobodno izražavanje i informiranje. (…) Postojećim i predloženim zakonskim rješenjima Hrvati u Bosni i Hercegovini, naša narodna kultura te hrvatski jezik stavljeni su u diskriminirajući položaj u odnosu na druga dva naroda, čime se ugrožava politički i kulturni identitet hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.“

O obrazovanju – „U Bosni i Hercegovini postoje tri suverena, konstitutivna naroda, tri jezika, više tradicija, kultura i religija. Ustavno je pravo svakog naroda da ima obrazovanje, na svim stupnjevima, na svom jeziku. (…) Oduzimanje prava hrvatskom narodu na obrazovanje, na vlastite škole izravna je poruka da se ne vraćaju na svoja prijeratna mjesta, a onima koji su ostali na svojoj djedovini da se iseljavaju ili asimiliraju.“

O kulturi –„Hrvatski je kulturni identitet jedinstven, uz razumljivi pluralizam regionalnih osobitosti koje čine bogatstvo hrvatskog nacionalnog bića. (…) Poštujući prirodu kulture koja se ne zatvara u etničke ili nacionalne granice, a koja se stvarala i najplodnije izvirala iz narodnog duha, apeliramo na subjekte koji baštine legitimitet donošenja odluka i njihove provedbe da imaju u vidu kako odnos prema narodnoj baštini ima trajno pozitivno značenje za Hrvate i državu u kojoj žive.“

Na kraju Deklaracije je posebno istaknuto u italicu: „Odlučni živjeti zajedno u cjelovitoj, uređenoj i za sve prosperitetnoj državi, u uvjetima mira, pune tolerancije, međusobne ravnopravnosti, uvažavanja i punog povjerenja pozivamo znanstvenike, kulturne i javne djelatnike, političare i političke stranke iz reda sva tri naroda, kao i međunarodne čimbenike, na otvoreni demokratski dijalog o ustavnim promjenama, koje bi trasirale put i omogućile da Bosna i Hercegovina postane stabilna država i punopravna članica Europske unije i drugih međunarodnih organizacija.“ Neum, 28. listopad 2005.

A danas…

Dvanaest godina kasnije, mnoge teme sa znanstvenog skupa još uvijek su aktualne. Ustavnih promjena nigdje na vidiku, treći entitet ili neki drugi oblik ravnopravnijeg uređenja po Hrvate također, a televizijskog kanala na hrvatskom jeziku u sklopu javnog RTV servisa ima, na usnama političara, svako četiri godine. Kad se govorilo o obrazovanju, kao da su znali da povratka u, recimo, RS, nema jer nema ni nastave na hrvatskom jeziku, u većini slučajeva.

Ni pozitivne stavke o približavanju EU nisu mogle, kako smo i prognozirali, dugo trajati. Posebno od nedavnih događanja u tročlanom predsjedništvu koja zorno svjedoče da je BiH zemlja koju neće prihvatiti u europsku obitelj jer nas ovakve jednostavno ne žele. Iskreno, ni bi se sami ne bi poželjeli.

Što nas očekuje na skupu „Hrvati Bosne i Hercegovine – nositelji europskih vrijednosti“, kakve poruke će biti odaslane, koji zaključci donešeni, hoće li se ‘roditi’ još jedna deklaracija, ostaje nam vidjeti. Iz isječaka knjige koja je prezentirana vidi se da su brojne poruke iz znanstvenih radova prije dvanaest godina bile pozitivne. Brojni nedostaci opisani. Ipak, malo toga se pokrenulo s mrtve točke po Hrvate BiH. Misleći na sve Hrvate, na naša prava na sve spomenuto, a ne samo na legitimne pripadnike u obnašanju vlastii dijeljenju mjesta u svakojakim institucijama.

Zar je moguće uopće da se u obnašanju funkcija u institucijama zaborave elementarne potrebe nas četiristotinjak tisuća? Šteta jer ovaj zbornik radova iz Neuma od prije dvanaest godina načinjen je od radova ljudi koji su i istinski disali i dišu za bolje sutra po sve Hrvate a ne samo za elitu.A hrvatski narod, i onda i danas, podržat će svako pozitivno rješenje koje će nam donijeti punopravne slobode i uživanje naših prava koja neće štetiti drugima.

Problem se događa kada se u međusobnim odnosima nečija prava ne poklapaju s nečijim drugim viđenjima ustavno-pravne današnjice Bosne i Hercegovine. Ne tražeći mnogo već jednakopravnost, baš bi bili sretni da o predstojećem skupu u Neumu izvještava program javnog RTV servisa na Hrvatskom jeziku. Tko zna, možda za 12 godina. Od skupa prije 12 godina, promijenilo se malo toga ili ništa. Na bolje barem. A na gore, mnogo toga. Mnogo toga što ide na dušu brojnima i, na žalost, iz sva tri naroda dakle, i iz hrvatskoga.

Objava MARKO ČULJAK: Znanstveni skup iz 2005. godine – što se promijenilo? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Predsjednik Kluba Hrvatskog naroda u Vijeću naroda Tomislav Tomljanović potvrdio je kako se pokušalo ići na varijantu da se ovo pitanje uvrsti kroz samu Skupštinu budući da u Vijeću naroda, odnosno Klubu Hrvata ranije nije bilo spremnosti za takvo što. Međutim, kolegij Skupštine odbio je problematiku jezika uopće tretirati u planovima rada.

No, Tomljanović tvrdi kako se time nije završila njegova dugogodišnja borba za izjednačavanje prava hrvatskog jezika te kako će pokušati na neki drugi način uvrstiti u dnevni red pitanje zakonskog rješenja o ravnopravnosti jezika i pisama.

Kaže kako se radi o izuzetno važnom pitanju budući da je Ustavom Republike Srpske propisana je konstitutivnost svih naroda te su posebnim članom kao jezici navedeni jezik srpskog, jezik bošnjačkog i jezik hrvatskog naroda. Ali problem leži u tomu da do danas nije doneseno zakonsko rješenje koje bi ovu ustavnu kategoriju pretočilo u praksu. Zbog toga je na terenu stanje takvo da je većina službenih ploča ispisana samo srpskim jezikom, a u dosta slučajeva i samo ćirilicom. Na kanjonu Vrbasa prema Banja Luci ovih je dana pak, doznajemo, bilo moguće pronaći i natpis “Dobro došli u zemlju ćirilice”.

Hrvati povratnici tako i na ovaj način shvaćaju koliko je zapravo vlastima u RS-u stalo do njihove ravnopravnosti te kako političke elite iz Banja Luke RS doživljavaju isključivim entitetom srpskog naroda. Tim više je bitno i dalje ustrajati na ravnopravnosti jezika, jer osim osjećaja sigurnosti i poštovanja prema drugom i drugačijem, uvođenje hrvatskog jezika i latinice trebalo bi imati i pozitivne efekte u svakodnevnom životu.

Istodobno, žalosno što je Klub Hrvata nikada nije službeno stao iza ove inicijative što se može objasniti već poznatom situacijom u kojoj zbog nakaradnih pravila, u Klubu sjedi polovica predstavnika srpskih stranaka, odnosno omjer snaga trenutno je takav da SNSD, SDS i SP imaju četiri od ukupno osam izaslanika.

I dok su Hrvati tako i kroz jezik i pismo na marginama u RS-u, srpski predstavnici svako malo povlače pitanje svojeg jezika na području Herceg-Bosanske županije.

Ministar znanosti, prosvjete, kulture i sporta u HBŽ-u Petak Galić tako je nedavno naglasio kako za razliku od obrazovne politike manjeg entiteta u kojemu učenici hrvatske nacionalnosti nemaju ni prava ni jamstva vezana za hrvatski jezik, nacionalnu skupinu predmeta i vjeronauk, u općinama HBŽ-a učenici već godinama uče srpski jezik, ćirilično pismo, a vjeronauk se neometano odvija čak i za samo jednog učenika po školi.

Iz tog su ministarstva podsjetili vlasti u RS-u, odnosno ministra prosvjete i kulture Republike Srpske Danu Maleševića kako ima dovoljan broj neriješenih zahtjeva za uvođenje materinjeg jezika i nacionalne skupine predmeta za djecu povratnike u entitetu kojeg predstavlja. Stoga su ministra iz RS-a pozvali da riješi pitanje uporabe hrvatskog jezika i nacionalne skupine predmeta u školama u Republici Srpskoj, na način na koji je to urađeno za djecu srpske nacionalnosti u Bosanskom Grahovu i Drvaru davne 2002./2003. godine.

Dnevno.ba   Autor: Karlo Lovrić

Objava Banja Luka odbila uvesti hrvatski jezik u RS pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pobjednik natjecanja je Gabriel Jelić koji  će predstavljati školu na županijskom natjecanju 29. travnja 2015. godine u Mostaru.

Čestitamo Gabrielu i želimo puno uspjeha na županijskom natjecanju.

Nikica Beljo

Objava Gabriel Jelić pobjednik u školskom natjecanju iz hrvatskog jezika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

POPIS UČENIKA KOJI ĆE SUDJELOVATI NA NATJECANJU U RECITIRANJU NALAZI SE U PRILOGU

Tekst/foto: Nikica Beljo
 

Objava Dani hrvatskog jezika u Rami pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.