Piše: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Josip Ivan rođen je u selu Lug pored rijeke Rame, u općini Prozor-Rama, kao peto od šestero djece, a šesta je njegova sestra blizanka. Otac mu je preminuo 2006., a majka mu živi u Rami, dok je on danas „na drugom kraju svijeta“ – u Etiopiji, kao misionar.

Poziv rođen na oltaru

Odgojen je u tradicionalnoj katoličkoj obitelji te se, kako kaže, njegov duhovni poziv rodio na oltaru dok je kao dječak ministrirao.

„Točno se sjećam, imao sam osam godina i u dijelu mise gdje se spominje ‘Bog Sabaot’, bake u prvom redu su govorile ‘Savao’ što je mene jako uzrujavalo. Tako sam u svom srcu već tada obećao Bogu da ću kada odrastem, objasniti tim bakama kako nije ‘Savao’ nego ‘Sabaot’. Eto kako je Bog u maleno srce već tada stavio želju za naviještanjem i tumačenjem Božje riječi što je samo po sebi dokaz da nas Bog stvara s razlogom i da je poziv, kakav god on bio, u nama od samoga rođenja“, objasnio je Soldo.

Na pitanje kako je došlo do toga da već kao bogoslov ode u misije, odgovara kako to nije nešto neuobičajeno kod salezijanaca

„Mi smo poglavito poslani mladima, posebno onima najsiromašnijima, radimo na njihovu odgoju i evangelizaciji. Kako rekoh da sam kao dijete bio veoma privržen Crkvi, tako sam i kao većina mladih danas u pubertetu malo odlutao od stada i postao, nazovimo to evanđeoski, izgubljena ovčica. Sotona koji može naslutiti Božje planove zna dosta često na put Božjeg poziva staviti mnoge zamke i nevolje da taj poziv ne uspije. Tako je pokušao i sa mnom i, vjerujem, i dalje pokušava. No, dragi Bog ‘koji poziva lude’ ponovno je pogledao na mene i ja sam nakon godina ludovanja počeo osjećati žarku želju vratiti mu se i služiti mu. Bog me u tom vremenu na providonosan način doveo kod salezijanaca gdje sam, evo, proveo dvije prelijepe godine u zagrebačkom Podsusedu. Braća su me podučavala svetom življenju i salezijanskim načelima, nakon čega sam otišao u Rim u novicijat. Potom  sam završio filozofski studij gdje sam postao filozofski prvostupnik, da bih nastavljajući svoj formativni hod, završio još dvije godine pedagoške prakse ili asistencije, kako to neki zovu. Cijelo ovo razdoblje formacije bilo je uistinu prepuno blagoslova, radosti i druženja s mladima što, vjerujem, nigdje drugo ne bih imao priliku iskusiti – toliko radosti i ljubavi“, ispričao je naš sugovornik te dodao kako je u njemu sazrijevala i želja za misijama, što su mu poglavari i odobrili te je poslan u Etiopiju gdje se kroz misionarsko djelovanje nastavlja njegova formacija, nakon čega će nastaviti teološki studij.

„Božji poziv stvar je odnosa s Bogom. Njegov poziv i glas ne može ograničiti prostor, niti ga može razbiti jeka, niti zaglušiti buka, niti ga može izblijedjeti vrijeme jer Božji poziv odjekuje u ljudskom srcu. Tako je i moje srce osjetilo zov Učitelja i ja sam jednostavno rekao: ‘Evo me, mene pošalji’“, dočarao nam je bogoslov Josip Ivan.

Kruh naš svagdašnji…

On je trenutno smješten u zajednici koja se zove Don Bosco Children Center u Addis Abebi i njihovo je poslanje, prije svega, usmjereno na pomaganje i spašavanje dječaka s ulice. Za sada kao promatrač ide s drugom subraćom dva puta tjedno na ulicu po mraku tražiti djecu.

„Ima braće koja idu svake večeri: kada ih nađemo, onda im predstavimo naš Centar i pozovemo ih da dođu. Ujutro don Angello, misionar iz Italije, ide autobusom po njih i oni koji to žele, mogu doći u naš Centar. Oni koji dođu dobiju hranu, tuširanje, učimo ih čitati, pisati, ako se pokažu ustrajnima, onda dobiju i smještaj i potpunije obrazovanje. Dječaci su raznih uzrasta, od primjerice šest godina pa do dvadeset i nešto, ali svima trebaju jednaka pomoć i skrb. Oni su u početku smješteni u dio kuće koji se zove ‘Dođi i vidi’ (Come and see). Tu se uče disciplini i nekim osnovnim pravilima ponašanja. Ja ih podučavam abecedu svaki dan. To je jedno od mojih zaduženja i uistinu je posebno iskustvo“, približio nam je Soldo.

Nakon toga dječaci se, kako je rekao, prebacuju u samo srce Don Bosco Children Centera gdje se uz stalni nadzor socijalnih radnika, psihologa, profesora i samih salezijanaca osposobljavaju za neki zanat koji se pokaže prikladan na individualnoj razini, a neki čak dođu i do fakulteta.

„S obzirom da je Centar jako dobro opremljen za izobrazbu, imamo zanatske radionice za šivanje, za automehaničare, za stolare, bravare, kuhare, i sada ja želim pokrenuti još pekarski smjer. Na svom Facebook profilu Josip Ivan Soldo, SDB, ostavio sam broj računa (pri uplati bitno je naglasiti za misije u Etiopiji):

Vlasnik računa: HRVATSKA SALEZIJANSKA PROVINCIJA

Adresa: Omiška 8, 10 000 ZAGREB

Banka: ZAGREBAČKA BANKA

Adresa: Trg bana Jelačića 10, 10 000 Zagreb, Croatia

IBAN: HR2623600001101275240

SWIFT code: ZABAHR2X (za uplate iz inozemstva), na koji ljudi mogu poslati svoju pomoć.

Naime, oni ovdje ne mogu kupiti kruh svaki dan i dosta je skup za njihove uvjete, pa sam ja iskoristio darove koje mi je Bog dao i počeo sam ih obučavati kako se pravi kruh. Tako tomu učim četiri dječaka s ulice, a dva puta tjedno podučavamo djecu i mlade iz kuhinje. Kako rekoh, imamo puno radionica pa nudimo mogućnost večernje škole, te u ciklusu od tri mjeseca imamo oko 200 đaka koji dolaze izvana. Neki od njih si plate sami tečaj, nekima mi pomažemo. Društvo je to šaroliko – od samohranih majki do ljudi koji dolaze na dopunu znanja iz nekih zanata. Imamo čak i podučavanje u AutoCAD-u. Majke koje dolaze s djecom imaju u Centru mali vrtić gdje su djeca sigurna dok se one obrazuju“, opisao je Soldo.

Njemu i njegovoj subraći cilj je dječake koji su „pokupljeni“ s ulice reintegrirati u društvo ili u obitelji, a uz to, kao i svugdje drugdje u svijetu, rade s mladima kroz oratorije, župe, škole…

Politika Očenaša

Zanimalo nas je i kako on vidi situaciju u kojoj djeluje. „Etiopija je jako velika zemlja, tako da bi o problemima u zemlji bilo dosta nezahvalno govoriti. Ono s čime se mi susrećemo svakodnevno su siromaštvo, loša ili nikakva izobrazba. Naravno, govorim o stanju mladih s kojima radimo. U Etiopiji je moguće vidjeti također jako bogate ljude, no oni svoju djecu šalju u američke škole i nije ih baš briga za siromašne. Ljudi žive dosta skromno, srednja klasa postoji, no bliže su siromaštvu nego li nekom bezbrižnu životu. Ljudi imaju mjesečnu plaću od 20 eura, ako su dobro obrazovani, do 150 eura mjesečno, a za usporedbu – jedan maslac košta pet eura. Većina stanovništva su mladi ljudi koji naviru u velike gradove za boljim životom, a među njima opet brojni završe na ulici. Primijetio sam kako na ulicama također ima puno mladih djevojaka koje se prostituiraju… Ne znam jesu li prisiljene ili su svojevoljno zbog egzistencije odabrale takav stil života, no zasigurno to je sve dosta teško za gledati. Ovdje je normalno vidjeti djecu kako rade – još su i sretni kada ih netko pozove da rade“, približio je situaciju misionar Soldo.

Podsjetio je i kako u Etiopiji traje rat dvaju plemena koji odnosi dosta života. „Nažalost, razdor se sve više osjeti. Mi salezijanci, poučeni Don Boscom, odlučili smo ne miješati se u političke tijekove. Trudimo se pomoći svima, naša politika je politika Očenaša – trudimo se osigurati kruh svagdašnji onima koji to nemaju i dalje od toga nas ne zanima, niti se petljamo“, jasan je bio naš sugovornik.

Transparentno djelovanje

Od trenutno aktivnih projekata u misiji, kako je već naveo – na svom Facebook profilu pokrenuo je prikupljanje novca za izgradnju pekarnice.

„Treba nam pećnica koja je jako skupa, zatim mješalica za tijesto, posuđe i prostorija za raditi uz sve što podrazumijeva prostoriju za izradu kruha – izlog, vrata, prozori, struja, ukratko sve. Na taj način pokušavam pomoći mladima da lakše nađu posao kako bi si osigurali egzistenciju. Neki će u našoj pekarnici, kada bude gotova, dobiti posao kao učitelji, neki kao pekari, a što je najvažnije oko 100 mladih svake godine moći će dobiti izobrazbu i u ovom velegradu pronaći posao, a možda i pokrenuti vlastiti – sve je to veliko Božje djelo“, posvjedočio je.

U nastavku je objasnio da svi oni koji žele pomoći ovaj projekt ili ovu misiju, u svojim uplatama (na gore navedeni račun) zaista jasno naglase „za misije u Etiopiji“. Zašto?

„To je poglavito odlučeno zbog transparentnosti, tako da ljudi koji pomažu mogu znati gdje je njihov novac uplaćen i komu su pomogli; zbog zaštite njih koji uplaćuju, a i moje zaštite što je također jako bitno. Naš Centar ima još jako puno programa, a pomoći se može na nekoliko načina: volontiranjem, može se prikupiti odjeća; također se može pomoći u školovanju djece na godišnjoj razini. Mi u Hrvatskoj prikupljamo oko 100 eura godišnje – inače je to malo više, no nije ni tamo stanje bajno pa je i tih 100 eura dosta velika pomoć“, objasnio je zahvalno ovaj Don Boscov bogoslov koji je istaknuo kako mu se nije bilo toliko teško navići na nove uvjete i da se oni u salezijanskoj zajednici ne razlikuju puno.

„U salezijanskoj zajednici imam svoj ritam, molim, radim, moji dani prolaze jako brzo, tako da ne stignem razmišljati puno. Oni ovdje jedu dosta začinjenu hranu. Također, malo su im drugačiji liturgijski običaji. Prije izvanredne situacije išao sam na tradicionalnu misu ghiz obreda. Zanimljivo je – cijelu misu pjevaju, imaju bubnjeve, a za razliku od ostatka Afrike, oni ne plešu na misi. Jezik je jako teško naučiti, mučim se oko toga, no dat će Bog dar jezika kada mu bude milo, ne brinem se. Bio bih presretan da mogu naučiti pjevati njihovu misu. To je najstariji obred u Crkvi uopće ili jedan od najstarijih. Mi smo na 2 500 mnv tako da je klima tropska, a temperatura između 11 i 28 stupnjeva – meni se sviđa jer možeš stalno u kratkim rukavima biti“, kazao je naš sugovornik te spomenuo kako mu situacija u zemlji trenutno ne dopušta izlaziti van iz Centra tako da je njegova prilagodba još na čekanju.

No, mi vjerujemo kako ovaj mladi salezijanac itekako puno čini i u samom Centru jer nije ga uzalud Bog još od malih nogu – kada se jedva vidio kod oltara – odabrao i poslao baš ovdje u baš ovom vremenu. Bog zna, a mi ga, kao i sve misionare, možemo molitvom podržati.

Objava RAMA-ETIOPIJA: Od dječaka kraj oltara do Don Boscova misionara pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Povodom najnovijeg misionarskog projekta, otvaranja pekare u Etiopiji (Afrika), kratko smo razgovarali sa salezijancem Josipom Soldom iz Rame – župa Prozor. Josip je rođen na Lugu od pokojnog oca Ivana, čije je ime uzeo kao redovničko te majke Veronike koja živi u selu Lug u Rami. Jednu sestru ima u Rami, a njegova tri brata i jedna sestra nalaze se diljem svijeta. Josip već pet tjedana, od 28. rujna 2021. godine, boravi u misiji u centru za napuštenu djecu “Don Bosco” u Adis Abebi, glavnom gradu Etiopije. 

“Živio sam i radio uglavnom u Rami, imao sam fast food “Mc Đozla”. U jednom trenutku svog života spoznao sam osobu Isusa Krista koji je veoma živo ušao u moj život. “Obratio” sam se, promijenio stil života koji je bio klasično ramski s puno ludovanja i dokazivanja na krive načine i krivim sredstvima”, započeo je razgovor Josip.

Foto: Josip s grupom štićenika na satu engleskog jezika

Nakon što je spoznao da je Isus živ i da je sveprisutan u njegovom životu, snažno se pokajao zbog svog načina života koji je bio bezbožan i grešan. U tom periodu se sjetio kako je kao mali htio biti svećenik, a ista mu se ideja vratilo veoma silovito. Posvetio se molitvi, i Bog je na njegov put stavio salezijance koji su ga nanovo odgojili i učinili onim što jest sada, kako kaže, ljubljeno dijete Božje koje je sretno i spokojno sa svojim Gospodinom.

Josip kaže da je svoj misionarski poziv osjećao cijelo vrijeme od samog obraćenja, no nije bio spreman za taj, kako kaže, veliki korak. Josip je 2014. godine ušao u salezijansku zajednicu, da bi nakon dvije godine provedene u zajednici otišao u novicijat u Rim. Tamo sam imao svoje prve redovničke zavjete 8. rujna 2017. godine.

“U Rimu sam nastavio studij filozofije, gdje sam stekao titulu bakalaurea iz klasične filozofije, nakon čega sam na godinu dana nastavio svoju formaciju kao asistent u Splitu – župa Kman (asistencija je inače sastavni dio naše formacije, neki to zovu i pedagoška praksa). Nakon toga godinu dana u Zagrebu na Knežiji – župa Marije Pomoćnice. S obzirom da me lani COVID-19 spriječio u odlasku u misije, ove godine ću odraditi još jednu godinu asistencije u domu za napuštenu djecu “Don Bosco” u Africi, da malo upoznam narod i običaje, pa nastavljam sa studijem ukoliko je to Božja volja naravno”, priča Josip za Ramski Vjesnik.

Dom za napuštenu djecu “Don Bosco”

Centar u kojem se Josip nalazi je izgrađen 2008. godine uz pomoć sredstava Europske unije. Centar ima oko 80 zaposlenih, većinom socijalnih radnika koji su cijelo vrijeme s djecom, ali tu su i profesori, psiholozi te liječnici. Centar je, kako kaže Josip, veoma zanimljiv te se sastoji se od nekoliko obrtničkih škola za kuhare, zatim bravare, automehaničare, stolare, električare, kao i centar za razvoj solarne energije, zatim napredni dio za strojare gdje polaznici uče raditi u AutoCAD-u.

Ovaj dom za napuštenu djecu se također sastoji od učionica i kuhinje u kojoj se odvija praktična nastava za kuhare koji ujedno i kuhaju za djecu u domu. “Ono što je zanimljivo kod te djece jeste da su oni svi pokupljeni s ulice. Oni ovdje sada imaju svojevrsni industrijsko-građevinski bum i dolazi mnogo ljudi u glavni grad tražiti posao, što zbog rata što zbog siromaštva, među tim ljudima ima mnogo djece koju su njihovi roditelji izbacili iz kuće ili su pobjegli iz tko zna kojih razloga”, govori Josip o štićenicima doma.

Ostavljena djeca u teškim životnim uvjetima dolaze u doticaj s drogom i iskorištavanjem

“Prvu večer kada sam došao išli smo u noćni apostolat (poslanje), a to se sastoji od vožnje kroz grad i traženje takve djece. Odmah po ulasku u dio grada gdje se ona zadržavaju, susreli smo nekolicinu djece koja su se držala skupa. Bili su vidno drogirani, udisali su ljepilo ili benzin. Brat koji je vozio ih je obavijestio da postoji bolje mjesto za život, da mogu spavati u krevetu, jesti svaki dan, završiti zanat i zaposliti se i da dođu kod nas u centar vidjeti ako ih zanima”, prepričava Josip svoje događaje iz Afrike.

Nagrada za uredno spremljen krevet bombon, čokolada ili odjevni predmet

Josipu jedino nedostaje zajednička molitva krunice

Također, Josip kaže da je jako zadovoljan sa životom tamo te da bi volio da može pomoći više, no sada je još uvijek ograničen sa svojim mogućnostima. Kaže da je u zajednici molitva redovita i to je lijepo, jedino što mu nedostaje jest molitva krunice s mladima. “Toga ovdje nema, krunicu molimo svatko zasebno. S obzirom da su većina ortodoksni kršćani, moramo se paziti prozelitizma (nametljivo i nasrtljivo, nasilno i fanatično vrbovanje u vjersku zajednicu), jer ne vole kada im se naviješta riječ misleći da ih nagovaraš da budu katolici. Njihov materinji jezik je Amharic. Ja se nadam da ću uspjeti naučiti ga. Za sada mi njihove rečenice zvuče kao jedinstvena riječ, a uskoro ću krenuti sa tečajem jezika. I veoma sam zagrijan za to, velik je to izazov. (…) Savjetovali su mi da napravim Facebook stranicu, no to za sada nije moguće jer dečki ne vole da se njihove slike objavljuju na Facebooku. To je velika uvreda pa je bolje da vam se javim ovako”, kaže Josip.

Foto: Josip je pokrenuo improviziranu pekaru u kojoj priprave 150 peciva dnevno za štićenike i radnike doma

Etiopljani prepoznaju da smo Gospodinovi, neovisno o vjeri, plemenskoj pripadnosti ili nacionalnosti

U domu ponekad brinu i o samohranim majkama koje su zatrudnjele prostituirajući se. Dom i njima pokušava pomoći na način da ih školuje, a njihovoj djeci omogući vrtić u sklopu centra dok su im majke na nastavi. Josip kaže da velika većina nakon toga uspije naći posao, pa je Božje djelo tamo uistinu veliko. Potrebno je pomoći, jer se tamo konkretna pomoć uistinu osjeti.

Centar inzistira na procesu reintegracije napuštene djece u društvo, prioritet je to rada centra. Policija često tuče djecu, zatvara ih u logore kako ne bi bila po ulici jer im smetaju. Josip kaže ukoliko im ne pomogne centar “Don Bosco” neće im pomoći nitko, jer nemaju nikoga.

Sve što činimo za njih je u ime Ljubavi

“U Adis Abebi živi 4,5 milijuna ljudi, u Etiopiji 115 milijuna, tako da su te njihove sudbine uistinu teške i raznolike. Neke uspijemo vratiti njihovim obiteljima, neki nemaju nikog, djeca su prostitutki koje su ih ostavile sa 6-7 godina na ulici, pa ako prežive prežive. Naša salezijanska karizma i Duh Sveti su nas upravo kroz don Bosca podigli da bismo ove malene, koje svijet prezire, mogli izvesti na pravi put, a ujedno na taj način spasiti vlastitu dušu. Steći spasenje i vječni život”, kaže Josip za Ramski Vjesnik.

Objava JOSIP SOLDO: Sve što činimo za njih je u ime Ljubavi pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U improviziranoj pekari centra trenutno rade 150 peciva dnevno

Josip naglašava da ima želju pokrenuti pravu pekaru u centru, što predstavlja veliki poduhvat, ali njome bi pokrili veliki radijus aktivnosti:

Podaci za donaciju

Vlasnik računa: HRVATSKA SALEZIJANSKA PROVINCIJA

Adresa: Omiška 8, 10 000 ZAGREB

Objava Salezijanac Josip Soldo iz Rame želi u Etiopiji otvoriti pekaru, traži pomoć dobrih ljudi pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Don Tihomir je u propovijedi prvo govorio o mučeništvu koje su podnijela dva gore spomenut salezijanska sveca. Napomenuo da je Josip član 152. salezijanske misionarske ekspedicije. Prva se još 1875. godine uputila iz Italije u Argentinu, a činilo ju je deset odabranih salezijanaca koje je ispratio don Ivan Bosco, utemeljitelj Družbe Svetog Franje Saleškog. Don Tihomir je pročitao savjete koje je don Bosco napisao prvoj desetorici misionara. Podsjetio je i na don Boscove riječi napisane don Ivanu Caglieru, koji je kasnije postao kardinal. Don Bosco je ovako napisao: ‘Učinite ono što možete, Bog će učiniti ono što mi ne možemo. Svaku stvar povjerite Isusu i Mariji Pomoćnici i vidjet ćete što su čudesa.’ Provincijal salezijanaca na kraju homilije čestitao je Josipu što je imao snage prepoznati i odazvati se na ovaj zahtjevan i ne tako čest poziv. Obećao je iskrenu molitvu i poželio mladom misionaru da slijedi upravo pročitane don Boscove savjete.

Vrhovni poglavar redovito svake godine upućuje salezijanske misionarske ekspedicije iz Torina u svijet. Prošle jeseni to nije bilo moguće s obzirom na još uvijek prisutnu pandemiju.

Josip čeka vizu za odlazak u Etiopiju gdje će djelovati kao misionar.

/Izvor: donbosco.hr/

Objava Salezijanac Josip Soldo iz župe Prozor odlazi u misije u Etiopiju pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.