Vesela Straža kod Bugojna kroz povijest je poznata kao mjesto gdje se nalazio franjevački samostan i pored kojeg su prolazili putovi iz Središnje Bosne prema Splitu. Tu je Husein Smajić je izgradio crkvu pored otkrivene srednjovjekovne crkve. On ju je sam nazvao „Crkva mira, ljubavi i poštovanja“. Na blagdan Gospe od Anđela 2. kolovoza 2022. svečano misno slavlje predvodio je uzoriti Vinko kardinal Puljić u 11 sati koji je tom prigodom i blagoslovio novu crkvu župe Bugojno.

Blagoslovu kapelice sudjelovali su brojni svećenici iz Bugojna, Skopljske doline, Kupresa, ali i drugih krajeva Bosne i Hercegovine te mnoštvo vjernika i drugih gostiju.

Kardinal Puljić je tijekom propovijedi istaknuo: “Ova crkva na svoj način štuje pamćenje naše prošlosti i zato smo je nazvali spomen crkva. Spomen, jer se tu nekada nalazila crkva i samostan”, te dodao zašto je tako brzo odlučio blagosloviti crkvu. “Zašto sam forsirao, jer još nije gotova? Da se danas otvori. Mojem mandatu je kraj. Ja bih htio zaokružiti svoj mandat upravo ovom crkvom”, kazao je kardinal.

Prema učenju Crkve, vjernici na franjevačku svetkovinu Gospa od Anđela, ili Porcijunkula, mogu dobiti potpuni oprost. “Ova nova crkva nije dovršena, ali je simbol. Crkva se trajno treba izgrađivati”, poručio je kardinal te dodao kako do kraja života uporno trebamo izgrađivati svoju vjeru.

Prisutnima se na kraju misnog slavlja prigodnim riječima obratio i novi bugojanski župnik fra Ivan Pilić koji je kazao: “Hvala vam što ste odučili da današnji dan zajedno provedete ovdje s nama. Na koncu, zahvaljujem obitelji gospodina Smajića, kao i svim darivateljima koji su kroz ovo vrijeme pomagali gradnju ove crkve. I na koncu, na posebnom mjestu zahvaljujem našem uzoritom kardinalu koji je danas ovdje s nama, koji nam je poklonio svoje vrijeme da blagoslovimo ovu lijepu crkvu. I da se ubuduće, barem na ovaj današnji dan, jednom godišnje možemo ovdje zajedno sastati, pomoliti i tražiti od Boga sam oprost.”

Projektant nove kapelice je bugojanski arhitekt Zdenko Antunović

U kapelici je postavljena i blagoslovljena slika Gospe od Anđela koja je dar jedne Njemice. Također je postavljena i prigodna izložba uz ostatke srednjovjekovne crkve s pronađenim arheološkim artefaktima. Kardinal Vinko Puljić za crkvu je u Veseloj Straži darovao kalež i misnicu. Oltar je dopremljen iz Njemačke, a misa je danas obavljena ad orientem (na istok) , kao što se obavljala u vrijeme rane Crkve, za razliku od današnjeg versus populum (prema narodu) načina.

Kip Jelene Kotromanić, akademski je rad kipara Ante Braovac. U prirodnoj je veličini, kako legende kažu, ima krunu na glavi te u ruci drži mač koji je nosio njezin muž Stjepan Dabiša, bosanski kralj od 1391. do 1395. godine te titularni kralj Hrvatske i Dalmacije.

Husein Smajić nije skrivao radost današnjeg događaja

Husein Smajić je nakon blagoslova kapelice kazao: „Zašto sam ovo učinio? Za ljubav ovog naroda. Za ljubav naše zemlje koja se zove Bosna i Hercegovina. Za ljubav jedinstva i za ljubav da se ne razdvajamo po nacionalnosti, nego da se poštujemo kao ljudi i ne budemo neka plemena. To sve činim za mir i poštovanje među ljudima.“

U cjelokupni kompleks uloženo je desetak milijuna KM

Ljudi su prepoznali ovo bogatstvo i lijepu dolinu Vesele straže i srednjovjekovnu crkvu. „Tu je i naša kraljica Jelena Kotromanić Gruba koja je jedina žena bila vladarica Bosne. Nju je bosanska vlastela skidala s vlasti i zatočila je ovdje u ovoj crkvi. Naša kraljica je čekala više od 600 godina da to otkrijemo. Njoj u čast smo podigli spomenik. Vjerujem da je sahranjena tu. Slali smo pronađeni skelet u Ameriku na procjenu i dobili smo podatke da se radi o bosanskoj kraljici, jedinoj ženi na tronu koja je vladala Bosnom”, kazao je Smajić.

Za sve uzvanike i goste organiziran je ručak te postavljen veliki šator s hranom i pićem kako bi se svi posjetitelji mogli okrijepiti. Nezaobilazan dio svakog slavlja kojem prisustvuje kardinal Vinko Puljić je i pjevanje sevdalinke “Tebi majko misli lete”, za koju je ovom prigodom kardinal Vinko pojasnio: “Zašto volim ovu pjesmu? Zato što u ovom vremenu majčinstvo premalo cijeni. A mi svi imamo četiri majke kao kršćani. Majku koja nas je rodila, a danas znademo kako se to majčinstvo malo cijeni. Druga majka je domovina čiji materinji jezik govorimo. Treća majka je majka Crkva i četvrta majka je majka Božja koju smo danas ovdje častili kao Gospu od Anđela. I zato ja tu pjesmu rado pjevam.”

Slučajno otkriće srednjovjekovne crkve

Husein Smajić je poduzetnik iz Vesele, Bugojno. Na svom imanju Vesela straža tijekom izvođenja radova na izgradnji mini-hidroelektrane 2014. godine naišao je na zanimljive arheološke ostatke. Otkriće je prijavio nadležnim institucijama očigledne dokaze da je riječ o crkvi koja je nekada davno bila na tom mjestu. Zatim je vlastitim sredstvima nastavio iskapanja pod stručnim nadzorom te su iskopani veoma zanimljivi arheološki nalazi.

Prema nekim procjenama crkva datira u 13 stoljeće. O tome svjedoči i jedan sačuvani pisani dokument iz 1406. godine  u kojem se navodi da je u toj crkvi održan kapitul bosanke franjevačke vikarije od sve Bosne, te da ju je pohodio sam bosanski kralj Stjepan Ostoja.

Smajić je zemljište darovao Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Nakon konzerviranja otkopanih zidova Smajić je odlučio izgraditi novu crkvu koja je upravo danas posvećena. Arheološka iskapanja od 2015. godine vođena su pod nadzorom Franjevačkog muzeja “Tomislavgrad”.

Kustos muzeja i ujedno arheolog koji je nadzirao radove Stipan Dilber je kazao: „U ovaj projekt Franjevački muzej Tomislavgrad uključio se 2015. godine i tu smo stalno aktivni. Na istraživanjima su radili Ljubo i Kruna Oreč, arheolozi iz Posušja. Ja sam povremeno dolazio i vodio računa o istraživanjima. Istražili smo ostatke crkve. U sklopu istraživanja pronašli smo 12 grobova. Najznačajniji je grob broj 1 i tu je pronađeno ono što je najznačajnije, a to je platno prošiveno zlatnim nitima, znači, baršun. Nađeno je jako puno luksuznih predmeta koji se vežu za velikaške obitelji koje su živjele na ovom prostoru. Vesela je bila značajan trgovački centar. Ovdje je pronađena jedna od većih crkvi istraženih na prostoru bosanskog kraljevstva. Prema povijesnim izvorima na prostoru Vesele je bio franjevački samostan. Imamo indicije da bi ovdje mogla biti crkva koja je bila u sklopu franjevačko samostana. Buduća istraživanja će to dokučiti.“

Ovom izgradnjom i blagoslovom poslana je jedna zanimljiva poruka o Bosni i Hercegovini u kojoj se donedavno ubijalo. Za Smajića i sve druge je to poruka mira, poruka suživota. Kada su izvođeni radovi na otkopavanju dolazile su žene muslimanke i donosile ručak i kolače za ljude na terenu.

Ovom crkvicom Smajić je želio da to bude crkva „od sve BiH“, odnosno, svih Bosanaca i Hercegovaca. Ostale fotografije pogledajte na službenoj Facebook stranici Ramskog Vjesnika FOTOGALERIJA.

Objava BUGOJNO: Kardinal Vinko Puljić blagoslovio crkvu koju je izgradio Husein Smajić pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Papa Franjo prihvatio je odreknuće pastoralnog upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom kardinala Vinka Puljića te ga je u subotu, 29. siječnja umirovio.

Njega će na čelu Vrhbosanske nadbiskupije naslijediti dosadašnji nadbiskup koadjutor mons. Tomo Vukšić, javlja IKA

Vijest je istovremeno, točno u podne, objavljena u Vatikanu i Sarajevu. U prostorijama Nadbiskupske rezidencije u glavnom gradu BiH u prisutnosti dvojice nadbiskupa, članova konzultora i stolnog kaptola Vrhbosanske nadbiskupije te nekolicine suradnika kardinala Puljića i mons.

Vukšića ovu vijest obznanio je otpravnik poslova u Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu mons. Amaury Medina Blanco.

Kardinal Puljić je na čelu Vrhbosanske nadbiskupije bio 31 godinu. Vrhbosanskim nadbiskupom imenovao ga je Ivan Pavao II. i to 7. prosinca 1990. Isti papa ga je posvetio za biskupa 6. siječnja 1991. Ustoličen je u sarajevskoj katedrali Srca Isusova 19. siječnja 1991.

Prve godine njegove biskupske službe obilježio je strašni rat u Bosni i Hercegovini. Tijekom sukoba ostao je u opkoljenom Sarajevu, iako je povremeno izlazio iz grada po potrebi. Jedno vrijeme bio je jedini vjerski poglavar prisutan u glavnom gradu BiH. Zbog ustrajnog nastojanja oko prekida sukoba, međusobnog pomirenja, poziva na dijalog papa Ivan Pavao II. ga je 30. listopada 1994. imenovao kardinalom Svete Rimske Crkve.

Time je postao prvi kardinal u povijesti Bosne i Hercegovine. Sudjelovao je na konklavama 2005. i 2013., na kojima su za Pape izabrani: Benedikt XVI. i Franjo.

U skladu sa Zakonikom kanonskog prava (usp. ZKP kan. 401 §1) kada je 8. rujna 2020. napunio 75 godina života papi Franji ponudio je odreknuće od službe, a Sveti Otac mu je 29. listopada 2020. odgovorio da ostaje na mjestu vrhbosanskog nadbiskupa „dok se drugačije ne odluči“ što se dogodilo 29. siječnja 2022.

Za svoj rad i neumorno zalaganje za jednakopravnost svih naroda, za zaustavljanje rata na ovim prostorima te za izgradnju pravednog društva primio je više priznanja, među kojima svakako treba spomenuti počasni doktorat iz humanističkih znanosti što mu ga je 1995. dodijelilo državno sveučilište Grand Valley u Grand Rapidsu u američkoj državi Michigan, kao i počasni doktorat dodijeljen 15. ožujka 2001. u gradu Arequipi (Peru) na katoličkom sveučilištu Santa Maria.

Posljednje u nizu od važnijih priznanja je odlikovanje Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom koje mu je uručio predsjednik Republike Hrvatske 17. siječnja 2022.

S umirovljenjem prestaje njegovo upravljanje Vrhbosanskom nadbiskupijom, ali i sve službe koje je imao u Biskupskoj konferenciji Bosne i Hercegovine. Liturgijsko predstavljanje nadbiskupa Vukšića narodu bit će u sarajevskoj katedrali u subotu, 12. ožujka ove godine.

Objava Papa umirovio kardinala Vinka Puljića, prvu godinu njegove službe obilježio je rat u BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Čestitku je poslao mitropolitu dabrobosanskom Hrizostomu, episkopu zvorničko-tuzlanskom Fotiju, vladiki zahumsko-hercegovačkom Dimitriju i episkopu bihaćko-petrovačkom Sergiju, ali i dekanu Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči protojeru-stavroforu dr. Vladislavu Topaloviću.

U njoj je najprije zahvalio episkopima i dekanu na čestitkama koje su oni uputili kardinalu Puljiću i katolicima u Bosni i Hercegovini prigodom proslave katoličkog Božića te je istaknuo kako je ta svetkovina prigoda da se donese radost i mir u srca ljudi, obitelji i među narodima.

„Pred betlehemskim jaslicama zastaje svaka ljudska mudrost i znanje. Samo ponizna duša puna vjere i predanja u Božju svemoć, poput Marije, može prihvatiti i pokloniti se djetetu Isusu u jaslicama. Vama osobno, kao  svim vjernicima,  svećenicima, te monasima i monahinjama izričem svoju božićnu čestitku drevnim riječima: ‘Mir Božji – Hristos se rodi! Zaista se rodi!’“, napisao je kardinal Puljić uz poruku: „U Novoj 2022. godini neka Vas prati u životu i radu uspjeh i blagoslov Božji.“

Izvor: D. K., Katolički tjednik

Objava Kardinal Puljić čestitao Božić pravoslavnim episkopima i vjernicima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prije misnog slavlja krizmanici, njihovi kumovi i roditelji dočekali su kardinala Puljića nakon čega je uslijedio razgovor s krizmanicima.

Tijekom propovijedi kardinal Puljić je naglasio: “Ovaj današnji dan možemo povezati s Isusovim vremenom i silaskom Duha na apostole. I vi danas postajete dio Isusove škole koja započinje u obitelji.”

Nakon mise svečanost je nastavljena u obiteljskim krugovima.

Za sve krizmanice Kata Karača je izradila posebne narukvice.

Objava Na Uzdolu sakrament potvrde primilo osmero mladih pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na početku mise, pozdravljajući okupljene i one koji misu prate putem medija: BHRT-a i Radija Marije, kardinal Puljić čestitao je Uskrs, najveću kršćansku svetkovinu.

Nakon svetopisamskih čitanja i naviještenoga Evanđelja, uslijedila je homilija.

U uvodnom dijelu vrhbosanski nadbiskup naglasio je kako je Uskrs Pasha. „Prva Pasha je nazvana prolazak: izlazak iz kuće ropstva prijelaz preko Crvenog mora i hod na slobodu. Simbol te prve Pashe bilo je janje koje su po noći blagovali, a krvlju njegovom dovratnike kuća su namazali. To je bila slika onoga što će kasnije se dogoditi, a što smo slavili ova tri dana koje zovemo upravo Pashalni misterij, kada slavimo to janje kojega i prorok, i Ivan Krstitelj nazivaju jaganjcem koje oduzima grijehe svijeta (…) Kao što je prvo janje bilo slika oslobađanja od ropstva, tako je i ova slika stvarna – ne samo slika, da je Isus bio istinski žrtva da nas izbavi od grijeha. I zato i Uskrs je jedan prolazak – prolazak od Velikog petka do praznog groba“, posvijestio je kardinal.

Puljić pandemiju nazvao stvarateljicom napetosti i straha

„Danas vidimo da se nameće kultura smrti. Donose se zakoni da se smije ubijati (…) A čovjek je stvoren za život i Bog ga je stvorio i dao mu dar života. Nažalost, čovjek se ne zna tome radovati. Zato želimo, upravo u ovom Uskrsu, prepoznati dostojanstvo života dostojanstvo kulture života, ugraditi u društvo, u međuljudske odnose u sve narode – kulturu života. Život prihvatiti i život čuvati, život zbrinjavati i zauzimati se. Zato u ovoj pandemiji koja stvara napetost i strah – nećemo strahovati pred smrću, nego ćemo se zauzeti u borbi protiv toga – onoga što ubija život. Zato, treba odati priznanje svima koji se bore za živote, počevši od medicinskog osoblja do svih drugih struktura koje se bore da ljudski život bude dostojanstven (…) Izgubili smo vrednovanje života, a nema života bez darivanja i žrtvovanja, počevši od samih nas (…) Zato moramo i sami odgajati tu kulturu života, spremnost na darivanje (…) Nažalost, sebičnost i mržnja služe kulturi smrti. Vidimo kako se nadvio nad ovim društvom jedan sumrak, gdje čovjek gubi orijentaciju. Zato želimo danas u slavlju Uskrsa prepoznati to kao dar života – zemaljskog i vječnog. Krist nam je donio to svjetlo da nas prosvijetli – smrt nema zadnju riječ (…) Kroz slavlje Uskrsa potrebno se utvrditi u vjeri“, poručio je, među ostalim, kardinal Vinko.

Liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni mješoviti zbor Josip Stadler, pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, a kod oltara su posluživali bogoslovi Nadbiskupijskog misionarskog međunarodnog sjemeništa Redemptoris Mater iz Vogošće.

Na kraju mise kard. Puljić podijelio je blagoslov s općim oprostom.

Euharistiju u izravnom prijenosu komentirao je vlč. Dražen Kustura, glasnogovornik Vrhbosanske nadbiskupije.

Izvor: J.P., KT, Nedjelja.ba

Objava KARDINAL PULJIĆ: Izgubili smo vrednovanje života pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Foto: artinfo.ba

Objava Kardinal pohodio novorođene trojke na Gromiljaku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

„Društvo i država prema nama koji smo ostali na područjima većine nema osjećaja brige za svoje građane. Često kažem da je jadna država koja ne voli svoje građane. Mi smo građani istog čovjekovog dostojanstva i ljudskih prava, ali nam priznavanje toga nedostaje. Zabrinjava me što je međunarodna zajednica spremnija se zauzeti za većinu, a manjinu zapostavlja. Puna su im usta ljudskih prava, ali to na terenu ne pokazuju.“ No, unatoč takvoj situaciji kardinal Puljić je odlučan: „Prilika za naš opstanak je pouzdanje u Boga. Naš je narod preživio i Turke i komuniste, i ovo ćemo preživjeti.“

Uz prikupljanje financijske pomoći u Tjednu solidarnosti, ide i jačanje svijesti da smo jedan narod u dvije države, ali i da smo jedna Crkva.

„Sveto pismo kaže: ‚Ne stidi se onoga tko je tvoje krvi‘ (usp. Iz 58,7). Mi smo svi vezani Isusovom krvlju – krštenjem. Osjećaj jednih za druge je prevažan i ohrabruje ljude. Potrebno je ukloniti stvoreni mentalitet o kompleksu jednih od drugih, da se istinski uvažava posebno one koji su iz naših krajeva došli u Hrvatsku, da se ne stide svoga korijena, nego da pokažu spremnost i velikodušnost za svoj kraj i zavičaj.“
Spomenuo je i primjere povratka Hrvata u BiH, ali i teškoće s kojima se pritom susreću. Posebno izdvaja neke koji su otišli u Njemačku. Kada su se ondje suočili s teškoćama i činjenicom da ni ondje „ne cvjetaju ruže“, nadvladali su kompleks stida, kaže Kardinal, i priznali: „Nema nigdje komocije kao kod kuće.“

Na kraju razgovora za HKR i IKA-u, predsjednik Caritasa BK BiH i tom je prigodom izrazio zahvalnost svima u BiH koji su se odazvali pozivu na pomoć potresom stradaloj Banovini. „Ljudi koji su proživjeli patnju, kušnju i križeve imaju srce za one koji pate. Zahvaljujem im na tome i želim da ne izgube taj kršćanski osjećaj.

Objava Kardinal Puljić u povodu tjedna solidarnosti: Društvo i država prema nama koji smo ostali na područjima većine nema osjećaja ibrige za svoje građane pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U koncelebraciji s nadbiskupom Puljićem bilo je tridesetak svećenika, bogoslova i sjemeništaraca. Na početku misnog slavlja kardinal je pozdravio suslavitelje, rodbinu ređenika, sve vjernike i na poseban način kandidata đakona Josipa Dedića.

Skrb o ljudima kao dužnost

Nakon što je kandidat predstavljen, a kršćanski puk izrazio zahvalnost Bogu za taj čin, vrhbosanski je nadbiskup uputio prigodnu homiliju. Na početku koje je istaknuo kako želi, na blagdan Svetih apostola Šimuna i Jude, da svi mi kršćani budemo svjesni svoga identiteta i da imamo hrabrosti svakodnevno klesati svoju narav, izgrađujući taj identitet u vremenu kada se to nerijetko i gubi. Obraćajući se ređeniku, kardinal Vinko naglasio je kako mu je dužnost izgrađivati zajednicu u svetome redu, ali i naviještati Riječ Božju. “Neka ona zato izlazi iz tvoga srca, iz tvoje duše”, kazao je propovjednik nastavljajući:

“Bog ti je dao kao svećeniku najveću dužnost, skrb o ljudskim dušama i oprost grijeha. A druga dužnost koju ti je dao je euharistijia – najsvetiji čin na svijetu. Moramo svakodnevno biti svjesni toga što nam je Boga podario, to govorim tebi ali i svima nama. (…) Ti si zaređen da donosiš blagoslov. Ti si blagoslov! Narod od tebe očekuje da zračiš Kristov blagoslov “, zaključio je vrhbosanski nadbiskup, napominjući da vlč. Josip danas slavi rođendan te kazao kako je to prilika zahvaliti Bogu na daru života.

Nakon homilije uslijedio je sam obred ređenja tijekom kojeg su ređenik obećao cijeloga života vršiti službu svećeništva, obavljati službu riječi u propovijedanju evanđelja i izlaganju katoličke vjere, pobožno i vjerno slaviti otajstva prema predaji Crkve te se posvećivati Bogu za spasenje ljudi. Dok su svi u katedrali pjevali litanijske prošnje, ređenik je ležao prostrt na tlu. Zatim je uslijedio najvažniji čin ređenja kada je kardinal Puljić položio ruke na glavu ređenika moleći u tišini.

Zbog aktualne pandemije koronavirusa drugi svećenici nisu polagali ruku na glavu ređenika kao znak zajedništva. Pošto je izmolio molitvu ređenja, kardinal Puljić pomazao je svetim uljem dlanove ređenika i predao mu hostije i kalež te stiskom ruke dao znak mira. Potom je uslijedila euharistijska služba, a novozaređeni svećenk zauzeo je mjesto za oltarom pokraj kardinala Puljića na slavlju svoje prve svete mise.

Na kraju svete mise kardinal Puljić podijelio je novom svećeniku svjedodžbu o ređenju te zahvalio Bogu nad ovome daru, jer je, kazao je, svaki novi svećenik dar Crkvi. Prije nego što je kardinal Puljić blagoslovio sve nazočne,  vlč. Josip svima je podijelilo svoj mladomisnički blagoslov.

Mlada misa vlč. Dedića bit će u subotu, 31. listopada u njegovoj rodnoj župi Presvetoga Srca Isusova u Prozoru.

J.Vr.,KT

Objava Kardinal Puljić za svećenika zaredio Josipa Dedića iz župe Prozor pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na početku je moderarator, dekan sarajevskog KBF prof. dr. sc. Darko Tomašević pozdravio brojne nazočne, među kojima je bio apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto i sedam biskupa,  te kazao kako nije riječ samo o predstavljanju Zbornika i obilježavanju „okruglih“ obljetnica vrhbosanskog nadbiskupa, već je isto tako riječ o pogledu unatrag, pogledu u povijest Vrhbosanske nadbiskupije. Uz to, prof. Tomašević je naglasio kako je ova proslava zamišljena prije svega kako crkvena proslava. “Uvjeren sam da bi ova dvorana bila premalena za sve one iz društvenog, kulturnog i javnog života koji bi željeli i kojima bi bila čast i radost večeras i sutra obilježiti ove kardinalove obljetnice i na taj način zahvaliti Vinku Puljiću za doprinos i utjecaj na mnoge vidike društvenog života. Ali budući da je kardinal prije svega služio ovoj Crkvi vrhbosanskoj, odlučeno je da ovo prije svega bude crkvena proslava, i stoga su ovdje prije svega ljudi iz crkvenog života”, pojasnio je moderator.

O Zborniku u izdanju Vrhbosanske nadbiskupije i sarajevskog Katoličkog bogoslovnog fakulteta kojega su uredili Slađan Ćosić, Pavo Jurišić, Mladen Kalfić i Darko Tomašević i u kojemu su sudjelovala 24 autora čiji su radovi podijeljeni na pet tematskih cjelina, govorili su zadarski nadbiskup i predsjednik HBK-a mons. dr. Želimir Puljić, biskup u miru mons. dr. Ratko Perić i provincijal Hrvatske dominikanske provincije i pročelnik Katedre crkvene povijesti KBF-a Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. fr. Slavko Slišković.

Pavlov duh

U uvodnim riječima, mons. Puljić kazao je kako dok se listaju stranice kardinalova život od djetinjstva do biskupstva, s mnoštvom citata, pisama, nagovora, propovijedi i razgovora koji su vođeni u izazovno vrijeme rađanja demokracije, kao i u vrijeme ratne eksplozije, čitatelj osjeti duša pastira i čuvara. „Pastir, stražar i čuvar slike su iz Biblije koje opisuju zadaću i smisao biskupske službe. Pastira, koji brani svoje stado, dobro je oslikao Luka u Pavlovu govoru u Miletu: ‘A kad stigoše, reče im Pavao: Vi znate kako sam se sve vrijeme ponašao među vama. Služio sam Gospodinu sa svom poniznošću u suzama i kušnjama.., pa tri godine noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas’ (Dj 20,31)“, podsjetio je predstavljač te naglasio kako je taj Pavlov duh pastira koji skrbi o svojim vjernicima nazočan na stranicama ovoga Zbornika iz nedavne prošlosti Vrhbosanske nadbiskupije.

„Dovoljno je prelistati prilog mons. Zovkića u kojem opisuje dolazak banjolučkog svećenika Vinka Puljića na kormilo Vrhbosanske nadbiskupije uoči osamostaljenja države BiH. Ali, i strašnih stradanja koji su uslijedili nakon što je jugovojska napala Sloveniju, Hrvatsku, a onda i BiH. Promaknućem pak nadbiskupa Puljića za kardinala (26. studenog 1994.) Sveti Ivan Pavao II. iskazao je svoje suosjećanje s građanima Sarajeva i cijele BiH u teškim i tužnim okolnostima“, istaknuo je mons. Puljić.

Predstavljajući Zbornik, provincijal Slišković podsjetio je na kinesku izreku koja kaže: “Dabogda živio u zanimljivim vremenima”, koja se, kazao je, obično koristi ironično jer su u povijesnoj perspektivi “zanimljiva vremena” redovito obilježena nemirima i sukobima, dok je mir i blagostanje obilježje “nezanimljivih vremena”. Pritom je priređivač spomenuo kako je kardinal Vinko rođen 8. rujna 1945.

Nemojte prekrižiti ljude

“Sam kardinal, a i mnogi drugi, mislili su i nadali se kako se radi o poslijeratnoj generaciji. Nažalost, čini se da na prostoru Bosne i Hercegovine nema poslijeratnih, nego samo međuratnih generacija. Mnogi su tijekom života doživjeli i više ratnih sukoba u kojima zaraćene strane iste događaje nazivaju različitim imenima, drugačije interpretiraju a po potrebi su i najveći pobjednici i najveće žrtve istih. Usto, ni jedan od ovih sukoba nije bio ruptura u povijesti, nego događaj koji je imao svoje uzroke i posljedice”, kazao je te se referirao na tekst iz Zbornika Nemojte prekrižiti ljude – iskušenje opstanka 1991.-1995., jednog od najboljih poznavatelja povijesti Domovinskog rata Davora Marijana u kojemu prikazuje kardinalovo pastirsko djelovanje tijekom najkrvavijega sukoba u Europi nakon Drugoga svjetskog rata.

“Po autorovu sudu zbog djelovanja islamske i pravoslavne zajednice on je imao značajke vjerskog rata, dok je Katolička Crkva ostala vjerna svojem univerzalnom karakteru i nije instrumentalizirana, pri čemu je veliku ulogu imao upravo kardinal Puljić. Ona je bila nezahvalna jer se nije uklapala u dominantne nacionalističke politike, a dijelom je bila neprihvatljiva i teško razumljiva običnom katoličkom puku izloženom velikim ljudskim i materijalnim gubitcima”, naglasio je dr. Slišković.

Božićna čestitka 1995.

Posljednji predstavljač bio je biskup Ratko Perić koji je ponajviše govorio o pastoralnom radu, referirajući se na tekst Ive Tomaševića Kardinalova pastoralna djelovanja od 1992. do 1996. Naročito pritom istaknuvši kardinalov oštar osvrt na Daytonski sporazum podsjetivši kako je u čestitki za Božić 1995., zajedno s biskupom Perom Sudarom, poručio vjernicima: „Kako ne zaplakati sa stotinama tisuća naših vjernika i drugih nedužnih ljudi koji mir plaćaju gubitkom doma, rodnog kraja i domovine? Nama je uskraćeno pravo ostati svoji na svome i kao vjernici uzdizati Bogu molitve sa oltara u crkvama koje smo podizali s toliko ljubavi i odricanja u vremenima stalnog hrvanja između života i umiranja. Tako nas vihor ratnoga zla i težina njegova tereta najviše pogađa upravo na kraju rata, jer potkopava sva naša stradanja i stremljenja da ćemo se ipak vratiti tamo odakle smo nepravdom protjerani.“

Nakon predstavljača, nazočnima se obratio i Vinko kard. Puljić, zahvalivši od srca svima na sudjelovanju, osobito istaknuvši zasluge uredništva Zbornika kao i autora. Također, svečar je zahvalio i na brojnim čestitkama koje je dobio proteklih dana povodom njegovih jubileja. “Ali to nije moja zasluga, nego Božji dar. Zahvaljujem Bogu na tomu. Jer, ni 50 godina svećenstva, pa ni 35 godina biskupstva nije moja zasluga, već dar Božji”, kazao je kardinal Vinko, uputivši zahvalu svima onima koji su mu pomogli boriti se za Crkvu i za narod u ovoj zemlji.

“Mnogi su”, naglasio je vrhbosanski nadbislkup, “zaslužili da im dam priznanje, ali ja sam, ipak, ovaj put izabrao samo nekoliko ljudi”. Potom je uručio priznanja suradnicima i ljudima koji su mu bili od pomoći tijekom njegova biskupskog djelovanja.

Glazbeni dio predstavljanja Zbornika uresio je muški vokalni sastav pod ravnjanjem fra Emanuela Josića i Ivan Vukčević, a ovo iznimno večer nastavljeno je koktelom u blagovaonici Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa.

Vrijedi istaknuti kako su svi nazočni po izlasku iz dvorane Svećeničkog doma besplatno mogli uzeti Zbornik.

/Izvor: Nedjelja.ba J. Vr., KT/

Objava Predstavljen Zbornik „Vrhbosanska mjesna Crkva i njezin kardinal“ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Moje je dati papi svoju ostavku, a što će on uraditi, to stvarno ne znam”, kazao je kardinal Puljić u intervjuu za katolički portal Nedjelja.ba.

Kardinal Puljić je kazao kako je Crkva u BiH sada pred izazovom prilagođavanja novim zahtjevima vremena dodajući kako to znači i njen unutrašnji preustroj.

U razgovoru za portal istaknuo je kako je BiH domovina i Hrvata koji u njoj žive dodajući kako je država “povijesna stvarnost koju nije niko izmislio”, a hrvatski je narod za njen opstanak “jasno dao glas i na referendumu o neovisnosti iz 1992. godine”.

Dodao je kako je i tokom rata odlučio ostati u opkoljenom Sarajevu jer je želio ohrabriti narod i vjernike, preživjevši pri tome različite opasnosti, ali i pozive da napusti glavni grad.

“Moja je reakcija na te pozive bila vrlo jasna: nikud ne idem i zbog toga se nisam pokajao”, kazao je kardinal Puljić.

S vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom Vinkom kard. Puljićem razgovarali smo u prigodi njegova 75. rođendana.

Razgovarao: Josip Vajdner

Postoje razdoblja u ljudskoj povijesti koja neki ljudi snagom svoje službe obilježe. Jednostavno, zateknu se tu. No, neki ostave dubok trag, ne samo svojim položajem, nego i svojom osobnošću. Zasigurno će se mnogi složiti kako nije pretenciozno kazati da je jedan od takvih vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić s kojim smo razgovarali u prigodi njegova 75. rođendana.

O kardinalu Vinku mnogi su već govorili, a još će više i govoriti kada se budu ozbiljnije raščlanjivali događaji od 1990-ih do 2020-ih na ovdašnjim prostorima. Bit će on, jamačno, i predmet, ne samo zbornika radova, nego i doktorskih disertacija, simpozija i sličnih znanstvenih promišljanja. Jedan od njegovih projekata jest i Katolički tjednik koji je, pojedinačno gledano, njega i najviše puta imao za sugovornika. Budući da na blagdan Male Gospe, 8. rujna 2020. navršava 75 godina života kada je, prema crkvenom zakonu (usp. Kan. 401 – § 1.), dužan predati Papi odreknuće od službe, ovom zgodom smo ga zamolili da se ukratko osvrne na svoj životni vijek.

J.P., KT

Objava Kardinal Vinko Puljić podnosi ostavku na funkciju nadbiskupa vrhbosanskog pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.