Draga braćo u Biskupstvu!
Draga braćo misnici!
Draga braćo i sestre!

Biti prisutan i sudjelovati na ovoj Svetoj Misi za žrtve Bleiburškog polja, i za sve žrtve mržnje, ne može se bez posebnih drhtaja srca i osjećaja duše. Spontano se u srcu budi poštovanje i osjećaj pouzdanja u Boga. To je temeljni razlog zašto sam prihvatio u ime svih Biskupa u hrvatskom narodu predslaviti Svetu misu molitvenog i vjerničkog spomena na 75 godina stradanja ovih žrtava našeg naroda i drugih žrtava.

U prvom redu želimo moliti, da nas molitva pročisti od svih gorkih osjećaja i negativnih naboja, koji se po ljudsku olako javljaju pri sjećanju na ova stradanja. Danas smo sabrani u molitvi prikazujući najsvetiji čin da pokažemo dužno poštovanje prema svim žrtvama. Tim poštovanjem želimo čuvati dužno sjećanje na njih, ali i na cijenu slobode, koju mi danas živimo ili još bolje: izgrađujemo. Time ćemo obnoviti vrednovanje življene sadašnjosti, koja sve čini da gurne u stranu vrednote žrtava. U tome nas utvrđuju i riječi sv. Ivana Pavla II.:

“Očito je pak da je sudbina mira velikim dijelom povjerena ne samo institucionalnim formama, koje u svakom slučaju valja učinkovito podrediti u iskrenom dijalogu i u poštivanju pravde. Sudbina mira ovisi ponajviše o ponovno nađenoj solidarnosti srdaca koja, nakon toliko krvi i mržnje, pretpostavlja hrabrost opraštanja. Potrebno je tražiti oproštenje i oprostiti! To pak ne znači da i ljudska pravda ne smije progoniti zločine to je dapače potrebno i nužno, ali pravda stoji daleko od svakog slijepog nagona za osvetom, i daje se voditi jakim osjećajem općeg dobra koje teži za popravkom onoga koji je zabludio” (Ivan Pavao II., Pripravljeni govor Svetog Oca u Predsjedništvu BiH za namjeravani pohod Sarajevu 1994.)

POŠTIVANJE ŽRTAVA

Humana kultura, bila kršćanska ili poganska, oduvijek je gajila posebno poštovanje prema pokojnicima i njihovim grobovima. Nažalost, tamo gdje je zavladala mržnja, izgubio se taj osjećaj poštovanja. Mi ne možemo zaboraviti svoje pokojne, bilo da su prirodnom smrću umrli, a pogotovo ako ih je mržnja ubila. Posebno ne možemo zaboraviti one koji su završili svoj zemaljski život u tako teškim prilikama, bili mučeni, i kojima je na nečovječan način oduzet život. Tko izgubi poštivanje prema takvim žrtvama, pitamo se koje i kakve vrijednosti u sebi nosi? Bojim se živjeti s ljudima kojima ništa nije sveto ili koji su sposobni gaziti po tuđim svetinjama!

U svom pismu o 50. obljetnici završetka Drugog svjetskoga rata biskupi HBK su napisali:

“Mi ćemo stoga u ovoj obljetnici, ponizno pred Bogom i iskreno pred ljudima, odati kršćansku počast svim žrtvama, u prvom redu žrtvama drugoga svjetskog rata, ali i žrtvama današnjim, kao i onima koje su prethodile drugome svjetskom ratu na našim prostorima te ispunile krvlju i suzama gotovo čitavo naše dvadeseto stoljeće. Molit ćemo vječni mir svima nastradalima. Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito masovne likvidacije bez ikakva suda i dokaza krivnje uvijek su i posvuda teški zločini pred Bogom i pred ljudima”.

SKINUTI VEO TAJNE

Duboko me potresa činjenica da tijekom svih godina mojega dosadašnjega života – a rođen sam u godini ove tragedije našega naroda – nije skinut veo tajne i nisu otkrivena sva grobišta gdje su masakrirani i pobijeni naši ljudi na tom putu i zakopani, bolje reći zatrpani, a negdje i zabetonirani. Kada sam se rodio tada se ta nemila sudbina izljeva mržnje pod krinkom pobjede događala bez suda i samovoljom onih koji su kipjeli od mržnje.

Rastao sam u ozračju kada se o tome samo šaptalo, ali se nije smjelo naglas govoriti, niti bilo što zapisati. Tek bi se tu i tamo u svibnju i lipnju pojavile svijeće na njivama gdje se nalaze grobnice – ta stratišta gdje su se zločini događali. Sada su pomrli skoro svi oni koji to pamte, te nema više ni svijeća na njivama i šumama na spomen žrtvama mržnje.

Danas se spominjemo svih koji stradaše u logorima, planinama, dolinama i poljima od Bleiburškog polja preko Dravograda i Maribora, Ogulina i Gospića, Jazovke i maceljskih šuma, Jasenovca i Gline, Kozare i Podgradaca, Križevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice i Sarajeva, Foče i Zenice, Širokog Brijega i Mostara. U svoju molitvu uključujemo i sve stradalnike iz drugih gradova i sela bilo da znamo ili ne znamo gdje počivaju njihovi posmrtni ostaci. Pitamo se kada će se dići šutnja s tih grobova. To velikim dijelom ovisi i o današnjim nositeljima vlasti!

“ISTINA ĆE VAS OSLOBODITI”

Jasno je da treba stvarati klimu suživota, praštanja, pomirenja i vraćanja povjerenja. Ali te važne životne postavke izgradnje mira počivaju na temeljima istine. Ne može se graditi proces pomirenja i povjerenja, bez nutarnje katarze, koja se oslanja na riječi iz Evanđelja: «Istina će vas osloboditi» (Iv 8,32). Valja ljudski i vjernički svaku stvar pravim imenom nazvati i ukazati na činjenice koje se ne mogu i ne smiju zanijekati. Tek prihvaćajući istinu, koliko god ona može biti gorka, ona oslobađa prostor za stvaranje povjerenja među ljudima. Tko ne želi istinu taj se stavlja iza zla kojeg brani i tako podržava negativni naboj među ljudima. Taj nije graditelj mira nego širitelj zla.

Nijedan se zločin ne može braniti. Tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i sukrivac zločina. To jednako vrijedi i za pojedinca i za zajednicu.

Zločinom se zločin ne liječi! U tom smislu, kad je sv. Ivan Pavao II. 1997. godine bio ovdje u Sarajevu izgovorio je ove riječi:

“Oproštenje je, u svojemu najistinskijemu i najuzviše-nijemu obliku, čin čiste ljubavi”, kao što je to bilo i pomirenje koje je Bog ponudio čovjeku po križu i smrti svojega utjelovljenog Sina, jedinoga Pravednika. Sigurno, “praštanje je daleko od toga da isključuje istinu; ono je traži”, jer “bitna pretpostavka praštanja i pomirenja jest pravda”. Trajna je pak istina da “tražiti oproštenje i oprostiti jest put posve dostojan čovjeka” (Propovijed na stadionu Koševo, nedjelja, 13. travnja 1997.).

Nitko nema pravo zanemariti ove žrtve, za koje danas molimo. Mi kršćani vjerujemo u život vječni i u uskrsnuće mrtvih, kao i u besmrtnost duše. Iz te vjere molimo i odajemo dužno poštovanje zemnim ostacima svih žrtava.

Isto tako, nitko nema pravo dirati rane boli onih koji pate radi gubitka, po ljudsku, svojih najbližih. Nitko nema pravo vrijeđati žrtve onih koji su dijelove svoga tijela ugradili u ovu grudu. Ta gruda koju Domovinom zovemo, jest posvećena tolikim žrtvama. Ako to ne znamo poštivati, onda u nama nema ni ljudskog ni vjerničkog ni nacionalnog dostojanstva. Ovim ne želim izazivati gorčinu niti mržnju, pogotovo ne osvetu. Želim, međutim, jasno reći da pravi dijalog koji vodi pomirenju počiva na prihvaćanju istine.

O tome papa Benedikt XVI. ovako naučava:

“Obrana istine, njezino ponizno i uvjereno iznošenje te svjedočenje za nju vlastitim životom zahtjevni su i nezamjenjivi oblici ljubavi koja se doista raduje istini (usp. 1 Kor 13,6)” (Benedikt XVI., Caritas in veritate – Ljubav u istini, br. 1).

POVIJEST PISATI NA TEMELJU ČINJENICA, A NE NA POLITIČKOJ PODOBNOSTI

Sada se piše nekakva povijest u kojoj bi se relativizirala stradanja, jer tobože treba graditi povjerenje i stabilizaciju u regiji. Sjećanje na ove žrtve nije huškačka mašinerija, kakva je bila pred Domovinski rat iz ’90-tih godina, nego je čuvanje vlastitog dostojanstva koje treba gajiti ljudsko i vjerničko poštivanje nevinih žrtava.

Želim, stoga, ponoviti: Nitko nema pravo zanemariti žrtve za koje danas molimo. Mi kršćani vjerujemo u život vječni i u uskrsnuće mrtvih, kao i u besmrtnost duše. Iz te vjere molimo i odajemo dužno poštovanje zemnim ostacima svih žrtava.

Zahvaljujem svim istinskim istraživačima i tragateljima za povijesnom istinom koji skupljaju činjenice. Ne može se sotonizirati jedno znakovlje pod kojim su se činili zločini a drugo znakovlje pod kojim su ovi zločini učinjeni veličati i nametati javnosti kao simbole.

Danas, obilježavajući 75. obljetnicu bleiburških žrtava, koje su bile žrtve mržnje i nasilja, želimo dići dostojanstveno glas poruke da se zaustavi manipuliranje žrtvama.

Povijest se ne gradi politizacijom i manipulacijom, nego na temelju činjenica uvažavajući uzroke i posljedice. Želimo da se prestane s dvostrukim mjerilima u poštivanju žrtava mržnje i masakra. Svaki pokojnik ima nekoga koji krvari u srcu ne samo zato što pokojnika nema jer su mučeni i ubijeni, nego zato što se niječe povijesna istina u ime neke političke “istine”, mitologije i moći koje se povode nekim drugim interesima.

IZGRADNJA CIVILIZACIJE LJUBAVI

Ulazeći u Jeruzalem i gledajući s maslinske Gore svoj voljeni grad Jeruzalem, Isus je nad njim zaplakao: “O kad bi ti znao što je za tvoj spas!” (usp. Lk 19,42). Kako ne bi zaplakao kada je njegov voljeni grad prezirao objavljenju i naviještenu mu Istinu. Poput Isusa, danas stojimo pred svojim narodom i uzvikujemo: Kad bi ti znao cijeniti žrtve svojih predaka, bio bi sposobniji graditi sadašnjicu i današnjicu. Budućnost naroda gradi tko kolijevku njiše. Toliko čitamo Bibliju i od nje nismo naučili kako je Izabrani narod doživljavao svoju domovinu kao dar Božji. Ona je sveta jer ju je Bog nama darovao, ona je sveta jer je natopljena krvlju tolikih nevinih žrtava, tolikim suzama i znojem naših predaka. Naši predci su nam namrli najsvetije: svetu vjeru, kupelj krštenja, pobožnost prema Majci Božjoj, znak našeg identiteta: Krst časni i slobodu zlatnu djece Božje, vjernost Petrovu nasljedniku.

Tijekom Velikog jubileja 2000. godine, Sveti papa Ivan Pavao II. nas je hrabrio ovim riječima:

“Primivši oproštenje i spremni opraštati, kršćani ulaze u treće tisućljeće kao vjerodostojniji svjedoci nade. Nakon stoljeća označenih nasiljima i razaranjima i nakon posljednjeg stoljeća koje je bilo kao nikad dramatično, Crkva nudi čovječanstvu koje je zakoračilo na prag trećega tisućljeća Evanđelje opraštanja i pomirenja kao pretpostavku izgradnje istinskoga mira” (Ivan Pavao II., Nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji, nedjelja, 12. ožujka 2000.).

Ne može graditi civilizaciju ljubavi tko nije hrabar istinu prihvatiti i poći putem Kristova Križa koji moli za svoje neprijatelje i prašta im. Mi želimo biti vrijedni potomci onih koji su nam u baštinu ostavili vjeru u Krista, ljubav prema Crkvi i Domovini, te duboko poštovanje prema svim ljudima, posebno prema svim nevinim žrtvama. Tu svetu baštinu trebamo voljeti, za nju živjeti i mrijeti i u baštinu budućim pokoljenjima ostaviti.

Zaključujem s riječima pape Franje:

“Crkva ima zadatak naviještati Božje milosrđe, to živo srce evanđelja, koje na svoj način mora doprijeti do srca i uma svake osobe” (Franjo, Misericordiae vultus – Lice milosrđa, br. 12).

kta bih

Objava Propovijed kardinala Vinka Puljića na Misi za sve žrtve Drugoga svjetskoga rata te posebno za žrtve Bleiburške tragedije pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dodao je kako je biskup Komarica kao pročelnik Komisije Iustitia et Pax BK BiH donio izjavu u javnost koja je plod zasjedanja te komisije s komisijama HBK i SLBK. ”Nažalost, moćnici koji su doveli do takvog stanja ignoriraju takvu poruku i to najgore vrijeđa”, rekao je i dodao kako se nestanak posebno odnosi na područje Banjalučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije.

”No, nema koristi samo kukati, nego moramo tražiti načina da osiguramo opstanak onih koji jesu tu”, dodao je. Između ostalog, kardinal Puljić je rekao da, ako želimo izgraditi pravnu državu, onda treba priznati da su sva tri naroda konstitutivna u cijeloj BiH, a ne samo u pojedinim avlijama

Objava Moćnici ne daju govoriti da su Hrvati nestali pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Uz prisjećanje na osnovnu poslanicu “Mir vama”, ali i sve ono što je papa tada poručio multietničkoj državi i njenim građanima, istaknuto je da svi i danas trebaju ne samo prisjećati se njegovih riječi nego ih živjeti i ugraditi ih u svakodnevni privatni i javni život.

Nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić kazao je okupljenima u Svećeničkom domu da je Papa Franjo svojim dolaskom na trenutak vratio BiH u središte zanimanja svjetske javnosti, o kojoj se tada govorilo u pozitivnom kontekstu.

Podsjetio je da je papa na početku mise na stadionu Koševo, kojoj je prisustvovalo na hiljade vjernika, kazao da je mir Božiji plan za čovječanstvo. Puljić je dodao da se danas težnja za mirom sukobljava s činjenicom da se u svijetu vode brojni oružani sukobi, koji su jedna vrsta trećeg svjetskog rata.

Navodi da je papa Franjo govorio o tome i da se takvi sukobi namjerno izazivaju radi prodaje oružja i stvaranja profita te je u tom smislu podsjetio na papu Ivana Pavla II koji je rekao “Nikada više rata”.

– Upustimo se u avanturu beskompromisnog življenja Božije ljubavi i njome zračimo kao graditelji mira sa svom hrabrošću i strpljivošću, ali i upornošću – kazao je kardinal Puljić.

Član Predsjedništva BiH Dragan Čović kazao je da svi zajedno mogu biti ponosni na sliku koja je u svijet otišla iz BiH i poslala nešto što je vjerovatno događaj sam za sebe.

– Teško da ćemo opet u jednom razumnom vremenu ispred sebe moći takvu sliku poslati uime BiH naše domovine – istaknuo je Čović, naglašavajući da je papa poslao mnogo poruka u kojima je naglasio da vrijedi graditi zajedničku BiH.

Prisjetio se i različitih strahovanja tokom pripreme papinog pohoda, ali je posebno naglasio da kada se nešto želi onda se to zajednički i uspješno postiže, dodajući da je papa Franjo taj dan bio usredotočen na BiH i probleme njenih građana.

O izazovima koji su bili pred državnom televizijom koja je trebala poslati sliku s pohoda okupljenima je govorio direktor BHRT-a Belmin Karamehmedović istaknuvši da je to bio najzahtjevniji zadatak još od Zimskih olimpijskih igara, ali koji je uspješno realiziran iako su se uposlenici BHRT-a suočili s nedostatkom moderne opreme za praćenje ovog događaja.

Povodom obilježavanja godišnjice papinog pohoda u sarajevskoj katedrali Srca Isusova nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predslavio je svečano Misno slavlje.

(FENA) H.D.

Objava Obilježena godišnjica papinog posjeta Bosni i Hercegovini pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić pohodio je 26. travnja 2016. župu Sv. Franje Asiškoga u Rumbocima i obavio kanonsku vizitaciju. Kardinal se susreo sa župnikom fra Jurom Perićem i u njegovoj pratnji obišao filijalnu crkvu te župe na Zvirnjači kao i kuću Dive Grabovčeve.

Nakon toga pohoda kardinal Puljić je pregledao knjige administracije, susreo se sa članovima vijeća i u prijepodnevnim satima predslavio Svetu misu za narod pred prepunom župnom crkvom i time je završio kanonski pohod te župe i ujedno i vizitaciju ramskoga dekanata koji broji devet župa. (kta)

Objava Kanonska vizitacija župe Sv. Franje Asiškoga u Rumbocima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava KANONSKA VIZITACIJA ŽUPE PRESVETOG SRCA ISUSOVA U PROZORU pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kardinal Puljić je tom prigodom izrazio zadovoljstvo i radost zbog realizacije ovog projekta, te je okupljenima poručio da ova dvorana treba služiti podizanju svijesti zajedništva koje trebamo izgrađivati i da znamo vrednovati ono iz čega živimo, a to je ljubav, bez koje nema pravog života.

U ime domaćina nazočne je pozdravio župnik župe Gračac fra Mato Topić, koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli i doprinijeli izgradnji dvorane, a posebno načelniku općine Prozor-Rama dr Jozi Ivančeviću sa suradnicima, koji je dao najveću potporu ovom projektu.

Nazočne su pozdravili i općinski načelnik dr Jozo Ivančević, kao i efendija Amir Drežnjak, imam u Lizopercima, čiji se dio džemata poklapa s fra Matinom župom.

Fra Mato je uručio zahvalnice najzaslužnijima za pomoć u realizaciji ovog projekta, a načelniku Ivančeviću uručio je Povelju prijateljstva.

Župna multimedijalna  dvorana je moderno uređena i opremljena, ima oko 300 kvadrata i služit će za različita okupljanja.

Druženje je nastavljeno u župnom dvorištu uz ramske tamburaše.

Objava FOTO: Kardinal Puljić blagoslovio župnu dvoranu župe Gračac pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Dvoranu će blagosloviti nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a slavlje će uveličati Župni zbor i Frama “Gračac”, VS “Arabella”, Etno skupina “Čuvarice” i Tamburaški sastav župe Rama-Šćit, najavljeno je iz ove župe.

Objava NAJAVA: Blagoslov župne dvorane u župi Gračac pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.