Foto: artinfo.ba

Objava Kardinal pohodio novorođene trojke na Gromiljaku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prema ustaljenom načinu crkvene korespondencije, Sveti Otac je nakon što mu je vrhbosanski nadbiskup, navršivši 75 godina života 8. rujna 2020. predao “odreknuće od službe” (usp. Kan 401 § 1.), odgovorio da kardinal Vinko nastavlja sa službom “donec aliter provideatur” – “dok se drukčije ne odluči”.

Papin odgovor išao je redovitim putem preko Apostolske nuncijature u Sarajevu, kao i kardinalov podnesak odreknuća.

U svome osvrtu za Katolički tjednik nadbiskup Vinko kard. Puljić je kazao: “Nakon što sam prema propisu Zakonika kanonskoga prava, ponudio Papi svoju ostavke, šalio sam se da vidim tko će prije reagirati: dragi Bog ili Papa. Evo, Sveti Otac je prije reagirao i na tome mu zahvaljujem. Ja sam spreman za Crkvu raditi dok me služi zdravlje.”

KT

Objava Papa Franjo odlučio da kardinal Vinko Puljić nastavlja sa službom pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ispred katedrale se dogodilo nekoliko incidenata, neugodnih povika prema kardinalu, a jedna osoba se posebno istaknula. Osim uvreda policiji da su fašisti i porukom da se srame, te nazivanja kardinala pogrdnim imenima, osoba je i javno zaprijetila:

– Ništa se danas neće desiti, nismo ludi, ali za par dana…

Pogledajte video

Objava Zastrašujuće uvrede i prijetnje kardinalu tijekom mise u Sarajevu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U Mektićevu životopisu, uz ino, stoji i kako je od 1980. do 1997. rukovodio policijskim stanicama. U „prijevodu“ to bi značilo bio je (uglavnom) „komandir milicije“… A onda ga je poslije rata krenulo te je, evo, prije, sad već, više od pet godina taj nekadašnji milicajac dogurao do ministarske fotelje.

Milicijski čip

No usprkos profesionalnom uzletu, ostao mu je taj milicijski čip, pa mu je i retorika iz prošlih vremena. „Mislim da se crkveni velikodostojnici trebaju baviti mnogo ozbiljnijim pitanjima. Nisam htio priču širiti, pričati o većim problemima s kojima se Crkva susreće. On kaže nije strukturalno formirana vlast, ustvari hoće reći kako Dodik nije u vlasti“, tvrdi Mektić, obraćajući se neizravno kardinalu.

Jasno, kada kaže kako bi se crkveni velikodostojnici trebali baviti mnogo ozbiljnijim pitanjima, gotovo eksplicitno sugerira da bi im – naročito, valjda, kardinalu – bilo najbolje držati se sakristije. To je, naime, narativ na kojemu je Mektić profesionalno stasao s milicijskom šapkom i petokrakom posred nje.

Uz to, opaska o „mnogo ozbiljnijim stvarima“ svjedoči da ministar sigurnosti ne razumije kako u ovoj zemlji trenutačno ozbiljnijih stvari nema. Istina, ne vidi se to iz udobne sarajevske fotelje iz koje mu se usprkos izbornog poraza ne ide. Ali, kada bi (tehnički) ministar otišao u primjerice Vučjak i razgovarao s povratnicima u hrvatska sela što gravitiraju tamošnjem tzv. migrantskom kampu, možda bi konačno progledao i shvatio „koliko mali čovjek trpi“.

No, želeći po svaku cijenu polemizirati s argumentiranom kardinalovom tvrdnjom, Mektić mu, zapravo, daje za pravo. “U susjednim zemljama“, veli, „postoje centralizirani organi koji se bave migrantskom krizom, donose odluke koje se onda spuštaju na nižu razinu i poštuju se i izvršavaju. Mi u ovakvom uređenom sistemu nismo u stanju nositi se s bilo kakvom ozbiljnijom krizom”.

U biti je, dakle, parafrazirao Puljića koji, vidjeli smo, konstatira kako ovdje vlada kaos. O čemu – dodatno! – svjedoči i Mektićeva žalopojka kako Vijeće ministara donese neku odluku, a onda Općinsko vijeće donese odluku da poništi odluku Vijeća ministara, zatim, svjedoči, imamo situaciju da Općinsko vijeće donese odluku da se ne poštuju odluke međunarodnih institucija iako smo potpisali međunarodne ugovore.

Antihrvatska kampanja

Mektić kaže „to nije normalno“, Puljić konstatira „to je kaos“. Suglasni su, dakle, jer sve normalne zemlje, također suočene s migrantskom krizom, imaju sustav koji funkcionira. Hrvatska je dobar primjer. Međutim, baš su, čini se na Mektićevoj matrici, sarajevski mediji nastojali ustrajnom višetjednom kampanjom kriminalizirati rad tamošnje policije, koja, inače, uspješno radi svoj posao.

Slijedom čega se nije teško složiti s kardinalovom tvrdnjom da „koliko god se Mektić hvali kako on vodi službu sigurnosti, on u velikoj mjeri kumuje neredu svojim stavovima i svojom strukturom“.

Riječju – u ovom bh. kaosu Dragan Mektić je (samo) ministar nesigurnosti. I to doista nije normalno.

/Izvor: Nedjelja.ba/

Objava Tlapnje ministra nesigurnosti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše, fra Mirko Filipović, Svjetlo riječi, 2000.

Onoga trenutka kad su prekoračili prag dvorane u Novom Travniku u kojoj je HDZ sa svojim satelitima organizirao „Hrvatski narodni sabor“ nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Džolan Katoličkoj su crkvi u Bosni dali autogol. Ne jedan, nego dva! Usprkos moći, novcu, sili, medijima i prevarama koje je kontrolirala i kojima se obilato služila najmoćnija hrvatska stranka u BiH, dosadašnji odnos između nje i najodgovornijeg dijela Katoličke crkve u Bosni mogao bi se označiti barem neriješenim rezultatom. Sada je 2:0 za HDZ. Bivši poručnik s Pala, a sada general-predsjednik dobio je ovu utakmicu na izvrstan način: namamio je prve igrače Crkve da sami sebi dadnu gol, a odsada će ih još slati i po lopte.

Nikakav razlog nije bio opravdan i nikakva potreba nije postojala da dvojica vodećih ljudi Crkve u Bosni odu na miting  koji je za svoje predizborne potrebe u Novom Travniku organizirala Hrvatska demokratska zajednica BiH i njoj pridružene stranke blizankinje, koje su samo filijale jednog te istog političkog programa i mentalnog sklopa bitno obilježenog neprijateljskim raspoloženjem prema vlastitoj domovini i bezočnom sebičnošću koja, ne gledajući potrebe naroda u cjelini i nogama i rukama dobije pašaluk ispod Makljena. Na tome skupu nije bilo službenih predstavnika ni jedne hrvatske  oporbene stranke pa nije trebalo biti ni predstavnika Crkve, pogotovo ne na tako vjerskoj razini.

Kako razlog ovog dolaska kardinal je u govoru naveo činjenice da se taj skup održava na teritoriji njegove jurisdikcije. I mada mu se u čestoj prisutnosti ne terenu i pribiva nju ponekad i  manjim skupovima ne može ništa prigovoriti, ipak to nije opravdanje za dolazak na ovaj predizborni miting koji nema nikakvih pastoralnih obilježja  a da bi se natpastir mogao pozvati samo na svoju crkvenu službu. Ovo je bio poltičko-manipulatorski skup, a Njegova Uzoritost je trebala imati dovoljno mudrih savjetnika koji su to mogli unaprijed otkriti i signalizirati mu da se uzdrži od odlaska jer će se ondje njime samo poslužiti. Uzmimo da je doista imao jednu nakanu da na licu mjesta proročki hrabro kaže ono što treba i što misli kazati. I tu se prevario! Gospodi za predsjedničkim stolom nisu trebale njegove riječi (mogao je tom prilikom, kao što nije, izravno očitovati skandale i propuste glavne stranke – svejedno!) njima je trebalo samo njegovo ime i njegova crkvena odora. O tome svjedoči stalno kuckanje po stolu odgovornog službenog kojim ga se upozorava da skrati priču jer ga radi toga nisu ni pozvali.

U tom je smislu mnogo jednostavnije i jasnije postupio provincijal. On nije ni izlazio za govornicu. Samo je dao svoje ima, svoju službu, svoj habit i stoljeća svoje Zajednice  na raspolaganje manipulatorima narodom i time instituciju kojoj stoji na čelu šutke preveo u treću ligu. Ali,  i za to treba imati hrabrosti.

Nije prošlo ni dva dana a general Jelavić je ovom dvojicom crkvenih dostojanstvenika obrisao pod svog slavodobitnog puta do uspostave hrvatskog carstva s one strane Makljena, u kojem će, poput Napoleona, iz kardinalovih ruku oteti krunu da bi je sam stavio na svoju generalskocarsku glavu. Na predizbornom skupu u Širokom Brijegu navijestio je, naime, smrt ovakvoj Federaciji, jer iza njega sada stoji „Hrvatski sabor“ koji ima legalitet i legitimitet jer ga je podržala Katolička crkva. Mašala!

Ovome treba dodati da je poručnik JNA pa general HVO-a i predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić u bjekstvu zbog presude za otuđenje novca koji je pripadao pripadnicima HVO-a, odnosno, hrvatskoj vojnoj komponenti oružanih snaga BiH. Već 19 godina od raspuštanja hrvatske vojne komponente u BiH, ništa se nije promijenila osim stalnog slabljenja političkog položaja Hrvata u BiH.

Objava Autogol u Novom Travniku na mitingu HDZ-a koji je predvodio poručnik JNA pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Teško je, dakle, išta kvalitativno novo reći o dvjema organizacijama na našim prostorima koje su predstavnici i predvodnici em vjerskog nacionalizma em dosljedne i nepokolebljive šutnje o zlu: Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Crkvi u Hrvata. Teorijskog materijala ima više nego dovoljno i zato će ovaj tekst biti kratak. Ipak, neki prizori zahtijevaju da se ne prešute.

Jedan od tih prizora vidite na slici gore. Utakmicu Svjetskog nogometnog prvenstva između Hrvatske i Rusije zajednički gledaju Dragan Čović, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ BiH), i Vinko Puljić, kardinal i vrbosanski nadbiskup. Prvi od njih je najistaknutija politička figura bosansko-hercegovačkih Hrvata i jedan od glavnih arhitekata njihove nesreće, drugi od njih je najistaknutija religijska figura katolika u BiH čija je vjera većinom svedena na hrvatstvo. Pred nadolazeće izbore u BiH ovakvi prizori su marketinški pun pogodak za HDZ koji se proklamira kao jedini vjerodostojni i legitimni zastupnik preostalih bh. Hrvata i oni će takvim prizorima svjesno manipulirati. Kardinal Puljić iskorištava se tako za potrebe jedne političke mašinerije koja od svog postanka do danas korumpira sve čega se dotakne.

No, nemojte biti naivni i misliti da je prizor slučajan i da je kardinal nesvjesno izmanipuliran. Daleko od toga. Ako izuzmemo maglovite načelne i generalne osude i isprazna moraliziranja koja se mogu odnositi na sve i na ništa, sarajevski nadbiskup se čvrsti drži Čovićeva pastirskog štapa i uloge dvorskog teologa sa zadatkom da nacionalno-političko jednoumlje zaogrne božanskim autoritetom. (O tome koliko takvo djelovanje predstavlja zloupotrebu funkcije i razara iznutra crkvenu zajednicu kojoj je kardinal na čelu, neka govore pozvaniji od mene.)

To je smisao i svrha kardinalovih poziva za jedinstvo, uz denunciranje onih koji na to jedinstvo ne pristaju. Govoreći u nedjelju pred Hrvatima u Sesvetama kod Zagreba, mahom podrijetlom iz BiH, sa vrhuškom HDZ-a u prvim redovima, kardinal Puljić je propagandnu hadezeovsku priču o jedinstvu i zbijanju redova poškropio čak i autoritetom sedam smrtnih grijeha. Najveći od tih grijeha je oholost, a kardinal Puljić je taj grijeh naveo kao glavni uzrok nacionalnog nejedinstva ― drugim riječima, postojanja kakve takve opozicije Čovićevom HDZ-u.

Za one koji se ne žele pokajati zbog grijeha i svjesno ustraju u njima slijedi naravno vječno prokletstvo i pakao. Tako je na kršćanskom nebu. Na onom dijelu kršćanske zemlje kojim upravlja Dragan Čović je slično: za oholice umišljene koji ne žele u jedinstvo s njim rezerviran je zemaljski pakao. Iz kojeg mnogi emigriraju u Irsku, usprkos prioritetnom upućivanju u Hrvatsku.

Franjo Šarčević, Prometej.ba

Objava O nacionalnom (ne)jedinstvu i smrtnim grijesima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U izjavi za agenciju Fena kardinal Puljić je kazao kako iseljavanje vidi i kao nastavak politike koja se temelji na procjeni da je bolje ukoliko Hrvata u BiH bude što manje.

Vrhbosanski nadbiskup je podsjetio na činjenicu kako je prema podacima prikupljenim tijekom blagoslova domova ustanovljeno kako je u 286 crkvenih župa koliko ih ima u BiH broj katolika u 2017. godinu u odnosu na stanje godinu dana ranije smanjen za više od 14 tisuća.

Stalna proizvodnja napetosti u zemlji i stvaranje nesigurnosti te nepostojanje jednakopravnosti zamorili su ljude i oni stoga sve češće i u sve većem broju odlaze, ocjenjuje kardinal Puljić.

“Javnost uporno čini da se ljudima zgadi ova zemlja i život u njoj jer se forsira samo negativno”, kazao je vrhbosanski nadbiskup.

Komentirajući imenovanje biskupa Henryka Hosera apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, kazao je kako je tu Crkva u BiH u jedinstvu s općom crkvom.

“Što Sveti otac predloži i odluči to vrijedi i za nas u BiH te ne donosimo posebni stav nego prihvaćamo papinu odluku”, kazao je Puljić.

(Izvor: HINA)

Objava ZANIMLJIVA TEORIJA Nadbiskup Puljić misli da Hrvati iz BiH sele zbog politike “ogađivanja” BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu danas je započelo 71. redovito zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine pod predsjedanjem nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića, predsjednika BK BiH. Sudjeluju svi članovi Biskupske konferencije te delegat Hrvatske biskupske konferencije mons. Tomislav Rogić, biskup šibenski.

Tijekom prijepodnevnog dijela zasjedanja, s biskupima se susreo apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini mons. Luigi Pezzuto.

Riječi pozdrava i dobrodošlice uputio je kardinal Puljić napominjući da su „u proteklom razdoblju od našeg 70-og zasjedanja, održanog sredinom srpnja ove godine u Banjoj Luci, društveni život u BiH obilježile brojne političke napetosti i intrige, koje su stvarale negativnu klimu u javnosti i urušavale nadu ljudima ove zemlje“.
Posjetio je i na objavljene statističke podatke prema kojima je u zadnjih pet godina iz Bosne i Hercegovine odselilo oko 150.000 ljudi. Također je spomenuo zabrinutost Hrvata zbog neravnopravnosti s druga dva naroda u BiH.

„Mnogi Hrvati, koji su u ogromnoj većini katolici, u nekim dijelovima BiH bolno doživljavaju da nemaju svojih predstavnika u vlasti pa se osjećaju otpisani kao narod i na margini života. Ne bi smjela biti važnija stranka od naroda koji želi biti ono što jest i opstati na svojoj grudi. S tugom u srcu moram primijetiti da je gotovo sve ispolitizirano i obojeno stranački tako da nije važan čovjek ili građanin, nego tko je koje stranke i je li ‘naš’ ili ‘njihov’ odnosno je li na ‘našem’ ili na ‘njihovom’ teritoriju pa se prema tome dijele prava. U dragoj nam domovini Bosni i Hercegovini brojni su ljudi, tamo gdje su u manjini, već godinama precrtani i od većine drugih i drugačijih, ali i od većine u vlastitom narodu. Tako se opravdava licemjerje po kojem se i veliki dio svoga naroda stavlja u stanje potrebe za skrbnikom pa čak i niječe njihovo postojanje u velikom dijelu vlastite domovine, a da se u isto vrijeme za njih istinski ništa ne čini. Biti na strani slabog i nemoćnog sigurno je put Božji i put istinskog čovještva pa tako i put Crkve, ali i istinske politike“, kazao je kardinal Puljić ističući da je, prema razmišljanju ogromne većine stručnih ljudi, „za brži napredak Bosne i Hercegovine nužno mijenjati daytonski okvir s ciljem stvaranja normalne funkcionalne države jednakopravnih naroda i građana u svakom dijelu zemlje“ kao i „stvaranje pozitivnog ozračja koje je itekako povezano sa stanjem duha i moralnih vrijednosti u čemu i Crkva, kao i mnogi drugi segmenti društva, nužno treba nastaviti davati svoj doprinos“. Izrazio je nadu da će i predstavnici vlasti u Banjoj Luci napokon preuzeti financiranje tamošnjeg Katoličkog školskog centra po uzoru na vlasti u šest drugih gradova u Bosni i Hercegovini.

Pošto je napomenuo da po prvi put sudjeluje kao delegat HBK na zasjedanju BK BiH, biskup Rogić prenio je pozdrave predsjednika i članova Hrvatske biskupske konferencije. Upoznao je biskupe s najvažnijim točkama koje su razmatrali biskupi HBK na svom 55. plenarnom zasjedanju održanom u Zagrebu od 10. do 12. listopada 2017. napominjući da je po prvi put na zasjedanju sudjelovao novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giuseppe Pinto. Dodao je da je posebice istaknuto da se ove godine spominju 20. obljetnice od utemeljenja Požeške, Varaždinske i Vojne biskupije. Spomenuo je i neke važnije točke zasjedanja kao što su: razmatranje radnog dokumenta „Da vaša radost bude potpuna“, trajna svećenička teološko-pastoralna izobrazba kroz pastoralno-katehetske kolokvije, izrada programa katoličkog vjeronauka u osnovnim i srednjim školama u sklopu cjelovite kurikulne reforme, pokretanju Hrvatske katoličke mreže, djelovanju katoličkih škola i drugo. Podsjetio je da će se Treći Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji održati u Solinu, 15. i 16. rujna 2018. u Solinu.

Dnevnim redom predviđeno je da biskupi, između ostalog, razmotre apostolsko pismo u obliku motuproprija pape Franje u vezi s pripremom i odobravanjem prijevodâ bogoslužnih knjiga. Također će razmišljati o karitativnom djelovanju kao i inicijativama na planu opstanka i povratka.

U petak, 3. studenog 2017. u 18 sati biskupi će slaviti Svetu misu u katedrali Srca Isusova. Predsjedat će kardinal Puljić, a prigodnu propovijed uputit će dopredsjednik Biskupske konferencije BiH mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.

U subotu, 4. studenog biskupi će slaviti Euharistiju u kapeli Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i susresti se s bogoslovnom zajednicom.

Zasjedanje Biskupske konferencije BiH završit će konferencijom za novinstvo, 4. studenog u 12 sati u prostorijama Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog u Sarajevu (ulica Kaptol 7; tel. 033 208 878).

Sve informacije mogu se dobiti u Tajništvu BK BiH na tel. 033 66 68 67.

(Izvor: Kta)

Objava KARDINAL: Ne bi smjela biti važnija stranka od naroda pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nadbiskup vrhosanski, kardinal Vinko Puljić u intervjuu za Dnevni list povodom najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa govori o porukama koje on nosi sa sobom te nas potiče da se kroz slavlje Uskrsa obnovimo u radosti kršćanskog života.

Kazavši kako svako vrijeme nosi svoje breme, kardinal je naglasio kako je ovo naše vrijeme u kojem moramo imati hrabrosti nositi se sa izazovima. U kontekstu potrebe izgradnje pravednog društva i države jednakopravnih naroda kardinal je između ostalog naglasio kako se mora mijenjati mentalitet koji vlada u onoj politici koja je nadmoćnija, a koji se manifestira kroz poruke koje glase “mi ćemo vama dati….”.

-Nema nitko vlasti davati ono što po pravu i naravi pripada, nego vlast mora to priznati i provesti, kazao je kardinal Puljić.

Govoreći o aktualnoj problematici iseljavanja, posebice Hrvata, kardinal je kazao kako nositelji vlasti moraju shvatiti da je njihova uloga borba za opće dobro, kazavši i kako ljudi moraju imati hrabrosti uhvatiti se u koštac sa životnim problemima

Najveći kršćanski blagdan-Uskrs na poseban način govori o pobjedi života nad smrću kao i nadi koju ne treba gubiti i u najtežim vremenima. Iako su ove poruke duboko usađene u kolektivnu svijet našeg naroda, dojam je kako su danas potisnute. Mogu li one ponovno biti aktualizirane i prepoznate kao smjernice našeg djelovanja?

– Kardinal: Da bi na ovo pitanje odgovorio, moram poći od osobne vjere u uskrslog Krista. Tek nakon tog stava, opredjeljenja za Krista koji je pobijedio zlo i donio nadu života, čovjek otkriva izvor osmišljenja i svojih patnji i ustrajnosti u dobru. Iako je kršćanstvo protkalo našu povijest i kulturu ipak, nije protkalo osobni život vjere. Zato slavlje Uskrsa ima za cilj da se obnovimo u radosti kršćanskog života koja izvire iz vjere u uskrslog Krista. Kršćanin i kada pati i kada plače, uvijek ima izvor nade. Zato ne možemo govoriti o kolektivnoj vjeri, nego o osobnoj vjeri koja se ugrađuje u život zajedništva i izgrađuje javnost života.

Jasno je kako teško materijalno stanje u BiH dovodi i do beznađa i opće apatije. Ipak, u kojoj mjeri Uskrs može uliti nadu vjernicima da je život na ovim prostorima ipak moguć te kako ne treba posustajati u borbi s izazovima koje donosi svaki dan?

– Kardinal: Upravo sam rekao da je važna osobna vjera, koja je uporište da se čovjek nosi sa izazovima života. Možda smo previše uzvikali kako je teško. A kada je bilo lako? Svako vrijeme nosi svoje breme. Ovo je vrijeme naše i moramo imati hrabrosti nositi se s ovim vremenom. Ići za Isusom, nužno je shvatiti da križ nije ukras kojeg nosimo, nego sadržaj života kojeg živimo.

S obzirom da Uskrs progovara o najvećoj žrtvi koju je Sin Božji podnio za svakog čovjeka mogu li vjernici danas iz toga pronaći smisao i misao vodilju u svojem svakodnevnom životu, ne bojeći se svladavati prepreke u procesu izgrađivanja bolje budućnosti?

– Kardinal: Isus je zato postao čovjekom da u svom ljudskom tijelu pretrpi sve ovo i tako prikaže žrtvu spasenja. Ujedno da i nama pokaže svoju blizinu u svakoj patnji, kako bi mi u svojoj patnji tražili Isusovu blizinu. Nije slučajno u korizmi posebna pobožnost razmatranja Muke Kristove i u toj muci tražimo utjehu za naše rane i za naše nošenje svagdanjeg križa. To je vjera u Isusa, opredijeliti se i ići njegovim putem. Zato je važno da se ne „zakopamo u svoje probleme“, a ne dignemo oči koje otkrivaju smisao i patnje i života.

Ipak, unatoč svemu, teška situacija u BiH prisiljava velik broj ljudi, a posebice Hrvata-katolika na iseljavanje. Svjesni smo negativnih trendova na koje duže vremena upozorava Biskupska konferencija. Ima li nade ili pak naznaka kako bi se ovi trendovi mogli usporiti, pa u konačnici i zaustaviti?

– Kardinal: Mi biskupi upućujemo pastirsku riječ, koja će vjerojatno stići do jednog dijela naših vjernika, koji će barem promisliti prije odluke da napuste svoju grudu. Ipak je najveća odgovornost na nosiocima vlasti, koji bi trebali shvatiti da je njihova prvotna uloga boriti se za opće dobro. Ujedno i ljudi moraju imati hrabrosti da se suoče sa izazovima života. Previše je politizacije a premalo strateških programa. Previše se kuka i očekuju da netko treći učini, a premalo shvaćamo da smo svi mi, svatko na svojoj poziciji odgovorni u izgradnji boljeg sutra.

Mislite li kako postoji spremnost i volja u današnjem društveno-političkom ozračju da se konačno uhvati u koštac s ovim problemima, a kako bi se svakom čovjeku omogućio dostojan život?

– Kardinal: Nažalost, niti domaći niti međunarodni društveno-politički čimbenici ne vode računa o malom čovjeku i izgradnji općeg dobra. Previše je naglasak na stranku, a ne na narod. Previše je globalizacije, koja gazi osobu u njezinim pravima i dostojanstvu. Bilo da se radi o gospodarstvu, sudstvu itd. Ova zemlja ima dovoljno „resursa“ koji mogu služiti za napredak ove zemlje i njezinih stanovnika. Ali, nažalost bolest iz svijeta da je glavni kriterij interes spustio se i u našu zemlju, te se izgubio čovjek jer je preči interes.

Jasno je kako toliko godina nakon rata nemamo državu u kojoj su prava Hrvata izjednačena s pravima druga dva naroda. Mogu li se uzroci sveukupne krize u BiH tražiti i u nikada dovršenom procesu izgradnje pravednog društva kao i države u kojoj će se poštovati jednakopravnost naroda?

– Kardinal: Valja mijenjati ovaj mentalitet koji vlada u politici koja je nadmoćnija: „mi ćemo vama dati“…. Nema nitko vlasti davati ono što po pravu i naravi pripada, nego vlast mora to priznati i provesti.

Pravo na moje osobno dostojanstvo, slobode i ljudska i građanska prava to se ne daje nego u društvo ugrađuje. Pravo na rad se ne daje nego se stvaraju uvjeti da se ta prava ostvaruju. Pravo na privatno vlasništvo, to država ne daje nego poštuje, i osigurava ostvarenja tih prava. Pravo na identitet vjerski, kulturni i nacionalni. To ne daje ni stranka ni država nego osigurava ostvarenje tih prava.

Taj problem nije samo problem lokalnih političara, nego i svjetskih koji igraju prljavu igru: stvore takvu nemoguću državu i onda stoje po strani i rugaju se kako ne funkcionira.

Kolika je odgovornost za trenutno nepostojanje društva jednakopravnih naroda u međunarodnim čimbenicima, a kolika na domaćim elitama?

– Kardinal: Ne mogu procjenjivati kolika je čija odgovornost. Dali smo pravo da nam drugi kroje sudbinu te sada kukamo kako je nemoguće ovakvu državu voditi. Kada se treba dogovoriti onda igramo igru čija će biti jača, a onda nema jedakopravnosti. To se posebno očituje ako domaći političari imaju jaku potporu u svjetskim moćnicima, i tada mi postajemo sitniš u rukama velikih sila.

Biskupska konferencija nedavno je pružila podršku hrvatskim političkim -predstavnicima u borbi za  ravnopravnost. Mislite li kako će u hrvatskom političkom i društvenom biću biti dovoljno jedinstva i snage za izboriti se?

– Kardinal: Njima je narod dao povjerenje i oni su dužni pred svojim glasačima opravdati to povjerenje. Nismo mi oni koji im dajemo zadatak, nego glasači. Mi samo želimo uz narod biti i podsjetiti na njihovu dužnost i odgovornost.

Razgovarao: Dario Pušić

Dnevni list

Objava Valja mijenjati ovaj mentalitet koji vlada u politici pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kardinal Puljić smatra uvredom činjenicu da nikakve reakcije nije bilo prije 12 godina, kada je biskupski plan reagionalizacije sačinjen. Nisu se oglasili niti političari, niti novinari.

“Nitko nije isčitao ono što smo mi predložili, nego su to jednostavno prešutjeli. Nitko nije bio protiv, ali ignorirali su to 12 godina. Sad nam to treba i sada treba izvući iz naftalina taj naš program. Mi smo se prije 12 godina jednostavno osjetili povrijeđenima, jer smo ignorirani, čak i prozvani što se petljamo u politiku i sada smatramo da nas ne bi trebalo manipulirati”, kaže za BHRT kardinal Vinko Puljić.

Puljić kaže kako su biskupi prije 12 godina sačinili plan, jer su im predstavnici međunarodne zajednice zamjerali kako samo kritiziraju i napadaju, a ništa ne predlažu.

“Onda smo mi biskupi predložili taj modus, misleći da oni stoje iza toga što govore, da žele multietničku državu Bosnu i Hercegovinu”, govori jedini kardinal iz Bosne i Hercegovine.

Kardinal Puljić pesimista  je da bi plan regionalizacije danas mogao biti proveden!

Kada bi danas netko predložio plan sličan onom iz 2005. godine, kardinal Puljić nije optimista da bi on mogao biti proveden u djelo.

“Bojim se da nema dobre volje. Bio bih opet frustriran. Nema dobre volje, jer svi ovi koji se sada, na neki način prepucavaju, imitiraju staru Jugoslaviju. I oni su govorili da su svi jednaki, samo su neki jednakopravniji”, nezadovoljno govori Vinko Puljić.

On kaže da nije u pravu uvijek onaj koji ima moć govoriti, koji ima vlast. U pravu mora biti, smatra kardinal Puljić, obični čovjek sa svojim pravima i slobodama i dostojanstvom, pogotovo u ovoj zemlji gdje smo različiti.

“Tako se kunu na taj Dayton, a u tom Daytonu nema moj narod jednaka prava u toj državi. Onda se ja pitam: Je li taj Dayton, osim što je zaustavio rat, donio bilo šta drugo dobro? Ako nije, treba ga onda mijenjati. I svi potpisnici moraju biti odgovorni za to. Nažalost, moram priznati da je teško nešto predložiti ako nema dobre volje, jer onda je sve to uzaludno”, govori kardinal Puljić, otkrivajući nezadovoljstvo provedbom sporazuma iz Daytona.

On smatra da je potrebno stvoriti dobru volju da ono što se želi za svoj narod bude priznato i drugom, a ono što se ne želi, ne smije se nametati drugom.

“Ostavite nas da mi svoju vjersku službu vršimo, a vi političari ako možete, nađite pametne glave, pa se dogovorite. I neka svaki čovjek osjeti da radite za ljude, a ne za svoje interese“, poručuje na kraju u razgovoru za BHRT Vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić.

Objava Po Daytonu moj narod nema jednaka prava, a naš plan danas je neprovodiv pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.