Zahtjevne pripreme
Za većinu prvi susret s kamenom zahtijevao je prethodne pripreme i skiciranje zamišljenih skulptura na akademiji. Desetodnevni rad odvijao se na platou mjesnog trga uz stalne posjete znatiželjnih prolaznika. U zahtjevnom radu studentima su pomagali domaći meštar od kamena Anđelko Penava i učenik II. razreda Srednje klesarske škole u Posušju Zdravko Miličević iz Rakitna. U kreativnu radnu atmosferu uključio se i osmogodišnji dječak Petar koji je i sam isklesao jedan portret, te odlučio da će kada naraste upisati akademiju.

U predanom radu uz zvonke zvuke metalnih dlijeta i u oblacima kamene prašine, kameni su blokovi svakim danom dobivali neobične simboličke forme.

Skulpturama većinom pojednostavljenih formi razigranih površinskim teksturalnim kontrastima, studenti su, slušajući kamen koji je to od njih zahtijevao, oblikovali neobični plastički svijet – Antonio velikog bika Picassovske manire, Kristina mačku, Božena oblak, Slaven pauka, pa do onih više apstrahiranih u kojima se naslućuju iskonske ideje stvaranja života poput Josipove Duše i tijela u sutonu, Borisove skulpture “Pri stvaranju”, ili Anine kompozicije kamenih blokova koji podsjećaju na stare megalitske međaše. “Spomenik pastiru” apsolventa Osječke akademije Vjekoslava Filipovića ima i zvučnu dimenziju – mladi je kipar u središnju šupljinu ugradio klepku – zvono.

Trajno ostaju Posušju
Po zamisli organizatora kolonije i profesora Vučkovića, skulpture će trajno ostati u Posušju na zelenoj površini uz gradsku šetnicu kod trga. Arhitektica Maja Ramljak sudjelovala je u biranju lokacije, a nakon što su postavljene u prostor izazvale su opće oduševljenje studenata autora, kao i bivših studenata ALU-a u Širokom Brijegu – akademsku slikaricu Martinu Tomić i akademskog kipara Zdenka Galića iz Posušja, koji su izjavili da su ponosni što će ove skulpture krasiti njihov grad.
U predgovoru kataloga kolonije Dragana Nuić-Vučković napisala je da nastale skulpture kao cjelina, bez prethodne namjere, stvoriše priču koja u sebi nosi tragove stoljetnog življenja na hercegovačkom kamenu. U funkciji ambijentalnih skulptura otvaraju mogućnost stvaranja trajne galerije na otvorenom, čime bi Posušje nesumnjivo dobilo dodatnu vrijednost. Baš poput mnogih mjesta i gradova poznatih po kamenu – Vrsara u Istri ili Verone u Italiji.

SUDIONICI KOLONIJE
Na koloniji su sudjelovali: Ana Čolaković (Vinkovci), Kristina Livačić (Vitez), Božena Radoš (Tomislavgrad), Antonio Kukavica (Imotski), Boris Cikač (Nuštar), Josip Ivešić (Novi Šeher-Žepče), Slaven Kolar (Žitomislići) te Vjekoslav Filipović (Strošinci), prof. Nikola Vučković (Metković), asistentica Mateja Galić (Široki Brijeg)

dnevni-list.ba

Objava PRVI SUSRET S KAMENOM Studenti klesali tvrdi posuški kamen, a priključio im se i 8-godišnjak pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.