Priprava za blagdan i susret Klišana započinje trodnevnicom. Središnje misno slavlje  bit će na Veliku Gospu u Kostajnici 15. kolovoza 2023. godine u 11 sati. Nakon mise slijedi susret raseljenih Kličana ispred crkve. Uz druženje, pjesmu i kliški bećarac u glazbenom dijelu nastupit će Jozo Vučić.

Objava KOSTAJNICA: Susret raseljenih Klišana na blagdan Velike Gospe pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Jedini gol zabio je Mirza Pirija. Na oduševljenje publike i mještana, nogometaši trenera Nedima Kudre ispisali su povijest ovog malog mjesta plasmanom u polufinale Kupa BiH.

Tako će među četiri najbolje ekipe u Kupu biti i trećeligaš, odnosno član Druge lige Federacije BiH, skupina Jug.

Objava FK Klis iz Buturović polja u polufinalu Kupa BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Tursko osvajanje Rame

Turci su osvojili Ramu kad i ostalu Bosnu. Prozorska tvrđava se vjerojatno predala na temelju pisma koje su osvajači iznudili od posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića prije nego što su ga ubili u Jajcu. Međutim, ugarska i hercegovačka vojska otele su Prozor i Ramu od Turaka neposredno nakon pada i držali su ih jedno vrijeme.

Rama je ponovno pala pod Turke 1482. godine kad i ostali susjedni kra­jevi. Potpala je najprije pod livanjski, a onda pod kliški sandžak, a kad je Klis oslobođen, Rama je postala dio bosanskog sandžaka. U bosanskom vila­jetu postojao je jedan mulaluk i to sarajevski. Dijelio se na nahije: vi­soč­ku, fojničku, konjičku (Neretva) i prozorsku. Tako je u Prozoru sjedio naib sarajevskog mule. Ima nekih turskih dokumenata koji govore o Rami i ramskim ljudima. Prozor je za vrijeme Bajazida II. (1481.-1512.) progl­ašen kasabom i u njemu je, kao i u ostalim kasabama, na sultanovu za­povi­jed podignuta džamija o državnom trošku. Kasnije je nekoliko puta obnav­lja­na, jer je drvena građa od koje se uglavnom gradilo brzo propadala.

Kršćani su u muslimanskoj državi od samog nastanka te države imali položaj zimija, podanika koji posjeduju svete knjige i koje muslimanska država štiti za razliku od politeista. Kao što je Muhamed na početku sklopio ugovor s kršćanima koji su priznali njegovu vlast i dao im ograničenu slobodu i imovinsku sigurnost, tako se događalo i u zemljama koje su muslimani osvojili u nizu svojih osvajačkih pohoda.

Osim Muhamedova primjera, položaj zimija diktirao je tzv. Omarov ugovor koji ima ove bitne odredbe: kršćani i židovi ne mogu podizati vjerske zgrade, niti ih popravljati, ne smiju primati uhode, ali moraju pri­miti strance u goste najmanje tri dana; muslimane moraju poštivati i ustati kad se oni pojave, ne smiju nositi istu odjeću kao oni, posebno ne smiju no­siti oružje ni jahati osedlana konja, ne smiju javno nositi križ, ne smiju glas­no zvoniti niti glasno pjevati. Posebno ne smiju priječiti svojima da pos­ta­nu muslimani. Otpad od islama kažnjavan je smrću. Djeca iz mješovi­tih brakova morala su se odgajati u muslimanskoj vjeri. Ovo je bio okvir prema kojem je postupala turska država i u našim krajevima s malim modifikacijama.

Turska država kao teokratska feudalna vojnička država ravnala se prema šerijatu, vjersko građanskom zakoniku, kanunnamama, zbirkama državnih zakona koje je proglasio sultan, a u njih spadaju posebno fermani (dekreti) i hatišerifi (motu proprio) pojedinih sultana, te prema običaju (adet) i vladarovoj volji (urf). Podanici su dijeljeni na askere i raju, tj. carske namještenike i običan svijet koji obrađuje zemlju i plaća porez. Kršćani su spadali u klasu raje što je na početku bilo zajedničko i kršćanima i muslimanima, a kasnije se primjenjivalo samo na kršćane. Porezi su bili raznoliki i teški. K tome je narod morao raditi na cestama, mostovima, pomagati vojsci u transportu, popravljanju tvrđava i drugim radovima koji su bili potrebni.

Najteži porez koji je zadesio osvojene krajeve pod Turcima, bio je danak u krvi, okrutna ustanova odvođenja dječaka i djevojčica koja se ponavljala svakih pet godina. Tako su naša odnarođena djeca prevođena na islam. Djevojke su spremane u harem, a dječaci odgajani za elitnu tursku vojsku – janjičare. U ovoj su nesreći i neki ramski dječaci ipak dobili mogućnost visokih položaja u turskoj vojsci ili na sultanovu dvoru kao npr. Alipaša iz Varvarekoji je bio katoličko dijete. Rodio se u Varvari, istakao se kao turski vojskovođa u ratovima po Ugarskoj i Hrvatskoj, postao sandžakom u Bali te vršio službu beglerbega Anatolije i Rumelije. Nakon upravljanja Anatolijom došao je 1644. godine za upravitelja Bosne, odakle je 1646. premješten na Cipar, a 1648. godine u Sivas. Stradao je kao žrtva urote. Zamjerio se, naime, nekoj dvorskoj gospođi u Sivasu i, kad sultanu Ibrahimu nije poslao Selšir pašinu ženu, lijepu Perihanu, izgubio je položaj i povukao se izvan grada. Sultan je naredio Mehmed paši Čupriliću i Husein paši od Amasije da ga živa ili mrtva dotjeraju u Carigrad. U sukobu su oba potučena i zarobljena. Nakon toga veliki vezir je naredio Selšir ­paši, kojemu je Alipaša Varvari mnogo dobra učinio, da ga smakne i glavu mu pošalje u Carigrad. Bosnom je upravljao 1649. godine još jedan ramljak – Mehmed paša Defterdarović Prozorlija. U selu Dugama postojala je tradicija o dvojici braće Alipaši i Džaferbegu koji su se zvali Malkoči. Alipaša je pravio džamiju u Sarajevu, koja se danas zove Alipašina, ali i džamiju u svom selu. Dio sarajevskog polja bio je Alipašin posjed pa se tako kasnije i prozvalo jedno sarajevsko naselje. (Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća)

Osvajanje Klisa

Osvojivši Klis Turci ga odmah učiniše središtem sandžaka (live) koji je u to vrijeme bio veća administrativno-politička jedinica Otomanskog Carstva. Isprva se Kliško-lički sandžak obuhvaćao livanjsko i grahovsko područje, Krbavu, kopneni dio Dalmacije od Poljica do velebitskoga Podgorja, a kasnije je podijeljen na dva sandžaka: Kliški i Lički. Novouspostavljeni Kliški sandžak je obuhvaćao teritorij zaokružen Drnišom i Vrlikom te preko Bunića, Bilaja i Plevalja do Rame na sjeveru od Neretve. U njemu su uspostavljene staroostrovička, petrovačka, ključka (sjedište: Ključ na Sani) i hlivanjska kapetanija jer su i Turci na pograničnim mjestima postavljali kapetane. Već krajem XVI. stoljeća u Klisu je bio postavljen kapetan, a kasnije i u navedenim mjestima.

Prvi sandžak-beg kliški postao je njegov osvajač Murat-beg Tardić, a nakon njega Malkoč-beg Karaosmanović. Kapetan kliški nadzirao je prolaz robe kroz kliški klanac, a njegov dizdar to je radio u selu Konjskom. Valja reći da je osim sandžak-bega u Klisu bio imenovan alajbeg (u suvremenoj vojsci: brigadir), inače zapovjednik spahijama, zatim dizdar i kadija. Od ostalih nižih časnika i dočasnika u dokumentima se spominju asapaga, zatim mustahfiza i azap alufedžije. Danas ne poznajemo većinu imena kliških kapetana, a u više izvora spominju se Ibrahim-aga (1596. godine kada je Klis nakratko oslobođen) te Alija-aga (Aliaga).

Veći dio stanovništva, koje je živjelo do Kružićeve smrti u Klisu, izbjeglo je u Senj i na srednjodalmatinske otoke, a dio i u Trogir gdje su neki Klišani imali imanja. Turci su, stoga, morali privući stanovništvo u prvom redu iz gospodarskih razloga, a zatim iz vojno-strateških potreba. Odmah su pokušali uspostaviti živu trgovinu s mletačkom Dalmacijom, zauzeli su sve solinske mlinice čime su kontrolirali opskrbu i prehranu Splita žitom.

Zemlja koju su osvojili Turci postala je erâzi miri (emirova, sultanova, dakle državna zemlja), odnosno postala je sultanov (carski) has. Erâzi miri je sultan (senior) mogao davati kao feude spahijama (vazalima) ili drugim službenicima. U Klisu su zemlju dobivali spahije, a ti posjedi (feudi) nazivani su timari, zijameti i hasovi. Međutim, timari, a takvi su bili posjedi u Klisu, nisu se mogli prodavati, davati u zakup, nasljeđivati i slično, nego su njihovi posjednici trebali prikupljati svoju rentu i biti odani vladaru.

Raja je mogla biti kršćanska (sa sitnim posjedom zvanim baština) ili muslimanska (sa sitnim posjedom zvanim čiftlik) te je plaćala rentu kao i u drugim područjima Osmanskog Carstva u robnom, novčanom i radnom obliku, a kršćani su državi morali plaćati i porez na glavu – harač ili džiziju, a do polovine XVII. stoljeća i tzv. devširmu, odnosno danak u krvi. Stanovništvo u kopnenom dijelu Dalmacije bilo je povlašteno utoliko što je trebalo plaćati porez u novcu i uglavnom je bio oslobođen plaćanja ostalih nameta. Kako je Klis bio slabo naseljen i to uglavnom muslimanskim pukom, ono je bilo oslobođe.no najtežih davanja, ali je zauzvrat vršilo vojničku (stražarsku) službu.

Stoga su Turci privlačili nadničare, težake iz Splita i Kaštela i davali im zemlju na obrađivanje te pravo na ispašu njihove stoke. Inače je jedan granični pojas zemlje između turskoga Klisa i mletačkoga Splita bio neobrađen da ne bi dolazilo do oružanih sukoba. Već. 1576. godine jedno je mješovito povjerenstvo odredilo granice Splita.

Mlečani su pokušavali u više navrata osvojiti Klis, a nalazili su vjerne saveznike u Hrvatima koji su do Klisa pokušavali doći svih 111 godina turske vladavine u njemu. Poduzimali su razne akcije, a najviše su se zalagali prikupiti podatke o snazi grada Klisa te manjih utvrda, čak i čardaka na području sandžaka. Željeli su doznati turske potencijale, snagu pojedinih utvrda s naoružanjem i brojem vojnika, raspored straža i vojnih snaga, podatke o važnijim časnicima i dočasnicima te, ako je moguće, planove. Mnoge podatke dobivali su od svećenstva koji su pohodeći područja pod turskom upravom crtali i zapisivali podatke, ali mnoge podatke dobivali su od kršćanske raje iz tih krajeva, te od samih potplaćenih Turaka. Tako su Mlečani doznali da Turci slabo upravljaju kliškom tvrđavom držeći u njoj slabu posadu, opskrba vodom im je slaba jer nisu izgradili nove cisterne koje bi trebale poslužiti za vrijeme mogućeg napada, topovi su im u slabom stanju, ali iako neodržavana, ova se utvrda možda može, po ondašnjim izvješćima, osvojiti sa sjeverozapada, gdje se nalaze vrata, a “s druge strane ne može mu se naškoditi, jer su to nepristupačne zidine.”

Najpoznatiji pokušaj oslobođenja Klisa, kada je Klis privremeno bio otet Turcima, uz pomoć dijela turske posade, organiziran je 7. travnja 1596. godine od strane splitskih plemića Ivana Albertija i Nikole Cindra kojima su pomogli uskoci, Poljičani, Kaštelani i Bračani. Sandžak.beg Mustafa je odgovorio opsadom dovevši pod kliške zidine preko deset tisuća vojnika. Klisu i njegovim braniteljima, kojih je tada bilo oko 1500, pokušao je pomoći general Juraj Lenković vodeći oko tisuću vojnika i uskoka, ali je i sam bio ranjen te se, poražen, povukao. Klis je predan Turcima 31. svibnja, no ovo je privremeno oslobođenje odjeknulo u Europi te među domaćim stanovništvom i uskocima davši im snažnu potporu njihovim nastojanjima.

Objava Povijest: Popis Kliškog sandžaka iz 1550. godine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Rezultati 4. kola Druge lige FBiH – Jug:

HNK Sloga – NK Kamešnica 2:2 (Agić, Halilović / Jozić, Čeko);

HNK Stolac – HNK Brotnjo 1:2 (Akrapović / Ferenc x2);

HNK Tomislav – HNK Grude 2:0 (Stipić, Banović);

HNK Rama – FK Klis 2:1 (Babić, Lovrić / Makan);

NK Ljubuški – HNK Neum 1:2 (Buhač I. / Krvavac, Lovrić);

NK Troglav 1918 – FK Turbina 2:2 (Krezo, Vidović / Husović, Hatić).

FK Bjelopoljac – HNK Branitelj 4:1 (Abazović x2, Brekalo, Šetka / Šarac).

Kadetski sastav HNK Rama odlično je startao u novoj prvenstvenoj sezoni Lige mladih HNŽ. Na prošlotjednom  gostovanju u Neumu kadeti HNK Rama su pobijedili kadete Neuma 3.2. Strijelci za HNK Rama : Ivan Pavlović, Marin Franjušić te autogol domaćina.

Utakmicu drugog kola  protiv Veleža kadeti HNK Rama su odigrali proteklog vikenda i ostvarili novu pobjedu 2 :1. Strijelci za Ramu Ivan Pavlović i Nedim Nevenović.

Pioniri i predpioniri HNK Rama prvenstvo započinju ovaj tjedan.

Objava HNK Rama:  Uspješan vikend pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

HNK Rama je prvenstvo okončao na 5. mjestu, nakon što je u zadnjem prvenstvenom kolu poražen u Posušju  4:3.

Kadeti HNK Rama proteklog su vikenda gostovali u Buturović Polju, gdje su odigrali odličnu utakmicu protiv Klisa  i zasluženo slavili 6:3.

Strijelci za kadete HNK Rama :
Ivan Pavlović 3x, Željko Barešić, NedimNevenović, Josip Mendeš.

Kadeti HNK Rama su ovom utakmicom uspješno završili prvenstvo u Omladinskoj ligi NS HNŽ te zauzimaju 3. mjesto.

Objava HNK Rama: Prvenstvo završili na 5.mjestu, Klis prvak pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U nedjelju naše nogometaše očekuje gostujući susret u Konjicu kod trenutno vodećeg Klisa. Utakmica se igra u nedjelju od 17.30 sati.

U srijedu se igra pretposljednje kolo protiv Troglava dok u zadnjem kolu prvenstva HNK Rama gostuje kod HNK Posušje  koje se također bori za naslov u sezoni 2018/2019.

Mlade selekcije HNK Rama sutra gostuju u Mostaru.

Kadeti HNK Rama igraju utakmicu Lige mladih HNŽ  protiv HŠK Zrinjski od 11.00 sati ,dok su predpioniri i pioniri HNK Rama u gostima  kod Branitelja.

Utakmice se igraju u terminima 10.00 i 11.00 sati.

Objava HNK Rama: U nedjelju protiv vodećeg Klisa pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Vozeći se regionalnom R 418 b Konjic-Prozor od Ostrošca prema Kostajnici vrlo bzo se ugledaše spaljeni i zarasli ostaci kuća. Ipak, u svemu tome uvijek u oči upadaju krovovi kuća što je jasan pokazatelj da ovdje ipak ljudi ima ili barem ponekada dolaze.

Kostajnica, mjesto u općini Konjic, filijala župe Obre, stoji  ispod Bokševice na obali Jablaničkog jezera

Župa Presvetog Srca Isusova Obri prenesena je župa Ostrožac, jer je gradnjom HE Jablanica 1953. godine potopljena. Pripada Ramskom dekanatu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Inače, župa je osnovana u Ostrošcu 1919. godine, a samo naselje formirano je još 1891. oko uskotračne pruge. Župna crkva u Obrima sagrađena je 1955. godine

Jablaničko jezero je prekinulo komunikaciju župljana pa su vjernici u Kostajnici i okolnih sela izgradili područnu crkvu koja je posvećena Uznesenju Blažene Djevice Marije 1962. godine.   Tijekom rata crkva je devastirana i potpuno opljačkana, dok je u Obrima uništena. Crkva u Kostajnici je obnovljena  u vrijeme župnika don Ante Ledića uz potporu talijanskog Caritasa, Vlade Republike Hrvatske i vjernog puta Kostajnice. Obnovljenu crkvu je blagoslovio msgr. dr. Pero Sudar 10.10.1999. godine.

U Kostajnici je prije rata živjelo više od 500 stanovnika koji su živjeli od poljoprivrede i rada u mnogim terenskim građevinskim poduzećima, u rudniku u Parsovićima i u tvornici zakovica u Buturović Polju.  Velika većina katolika s ovih područja je protjerana tijekom rata te su se našli skoro u svim dijelovima svijeta. Iako daleko od svog doma ipak ne zaboravljaju svoje korijene.

Pri dolasku u Kostajnicu domaćinski s osmjehom na licu čeka don Jozo Majić, župnik u Obrima i Solakovoj Kuli

Naravno, tu su i njegovi župljani Marko i Branko Šagolj te Josip Buzuk. Nakon kratkog razgovora krenusmo u obilazak Kostajnice, a župnik Jozo domaćinstvo prepusti svojim župljanima.

Krenusmo prema podnožju Bokševice koja je kroz cijelu povjest ovog kraja bila neka vrsta zaštite. U vrijeme turske okupacije u njoj su zaštitu tražili progonjeni kršćani, a isto tako pružila je zaštitu i kod progona Hrvata katolika ovog kraja u zadnjem ratu.

Penjemo se prema jednom neobičnom mjestu prokresanom putom koji urediše ovdašnji lovci i Hrvati i Bošnjaci. Put vodi uz čisti planinski potok s lijepom vodopadima. Polako stižemo do pećine u kojoj se za vrijeme turske okupacije skupljao vjerni puk na misu a fratri su stizali iz Kreševa i Fojnice.

Pećina je zaista velika i zanimljiva. Sam lokalitet je naziva Potočilo, a potok Piješćak. U vrijeme jakih kiša pećina postaje izvor velike vode te je ne moguće ući u nju. Priroda ju je lijepo ukrasila. Jedan oblik čini se kao šaka pa mještani to pripisuju Božjem djelu  i da ta ruka bdije nad ovim mjesto i narodom. Josip Buzuk Joči je izradio Gospin kip te ga postavio u ovoj pećini kao znak zahvale.

Odatle nastavljamo put dalje prema uzvisini odakle se vidi cijela Kostajnica

Dok tako hodimo Marko i Branko kao izvrsni poznavatelji ovih prostora pričaju u svim osobitostima ovog kraja; o tome kako se nekada živjelo, koja divljač boravi na ovim prostorima, ljubavi spram svom rodnom kraju, lovu s prijateljim… I tako dok hodimo najednom se ispred nas ukaza izvor. Marko se primače i napi se hladne vode kako bi pokazao da je voda izvrsna za piće.

Dolazimo na uzvisinu odakle se vidi cijeli kraj. Dole ispod nas vidi se Kostajnica prošarana crvenim krovovima obnovljenih kuća, a pored njih vire zidovi spaljenih koje čekaju neka nova vremena i svoju nekadašnju „čeljad“ da ih obnovi.

U Kostajnici su živjele i  žive obitelji prezimena: Andrić, Anđelić, Banović, Barun, Buzuk, Božić, Cipetić, Čakarić, Čerkez, Drljo, Đaković, Ilić, Ivančić, Ivanković, Jukić, Jurić, Kaleb, Kolovrat, Livaja. Lukić, Majić (župnik don Jozo Majić) Mlikota, Petrović, Radić, Rako, Stanić, Stojanović, Šagolj, Topić, Trboglav, Verkić, Vidović, Zebić, Zekić i Zovko.

Uz lagani hod i razgovor saznajemo dosta zanimljvih detalja o ovoj trojici zanimljivih ljudi. Marko Šagolj radi u EP u Mostaru, ali svako svoje slobodno vrijeme provodi u Kostajnici. Strastveni je zaljubljenik u prirodu. Njegov brat Branko stalno s majkom živi u Kostajnici. Bavi se poljoprivredom, ima trideseta košnica pčela i uvijek radi nešto oko svoje kuće. Otkrio je  svoj talent rada s kamenom.

Josip Buzuk s obitelji živi u Stocu, ali dolaskom u mirovinu većinu vremena provodi u Kostajnici. Kuća mu je neuvjetna, ali je dobio obećanje iz općine Konjic da će pomoći oko infrastrukture, odnosno priključka vode i struje. Njemu ne smeta da bude po nekoliko dana u kući bez struje i vode. Uz njega je uvijek njegov vjerni prijatelj ruski pas.

Polako se spustismo do crkve koja je ovih dana obnovljena

O obnovi crkve župnik don Jozo Majiće kaže: „Iako je crkva bila 1999. godine obnavljana, to nije bilo adekvatno i dovoljno. Zato smo ovih dana izvršili obnovu unutrašnjosti i vanjske zidove te dijelove krova koji su prokišnjavali i zvonik u potpunosti. Zahvaljujem se vjernicima koji su pomogli koliko su mogli, općini Konjica, Prozor-Rama, HNŽ-e, Udruzi Konjičko-Klišanskih Hrvata iz Beča.“

Don Jozo je župnik u dvije župe; Obri i Solakova Kula,  u kojima je prije rata živjelo više od četiri tisuće vjernika. „Trenutno u župi Obre žive 22 osobe. U Solakovoj Kuli je tek 17 vjernika. Župa Obri je imala prije rata oko 2000 vjernika, a u filijali Kostajnica bilo je 428 vjernika.“

Na pitanje ima li povratka u Kostajnicu i dolaze li nekadašnji stanovnici don Jozo je kazao: „Interes za povratak je velik. Kuće se obnavljaju svojim sredstvima, a općina i županija pomažu infrastrukturu. Što je najvažnije interes ne prestaj. Imovina nije prodana i to je najvažnije.  Ljudi uglavnom ne zaboravljaju svoje. Najviše se vjernici okupljaju na Veliku Gospu. Intenzivni je dolazak za godišnje odmore te često provode skoro cijeli odmor ovdje.  Dolaze roditelji s djecom kod svojih djedova i baka i to je jasna poruka da djecu uče kako ne bi zaboravili svoje korjene.“

Nedaleko od župne crkve je i mjesno groblje. Lijepo je bilo vidjeti kako je groblje uređeno i čisto, ali je pored groblja uređena i nekropola stećaka. Kada je Jablaničko jezero na svojoj punoj razini doseže do nekropole. Sve to govori o dugoj povijesti ovog kraja. Ostajali su i opstajali su u najgorim vremenima.  Ljude ovdje nije obeshrabio ni zločinački čin kada su ubijeni članovi obtelji Anđelić.

Smokve pored srušenih zidova kuće govore da je ovdje blaga i ugodna klima. Stoga su ovdje ljudi od poljoprivredne proizvodnje. Nije im bilo lako, ali imali su sve što im je bilo potrebno. Bokševica ih je štitila od vjetrova, davala vodu i neku vrstu sigurnosti uz određenu dozu strahopoštovanja. Život u Kostajnici nije prestao i neće prestati dok je ovih vrijednih ljudi ma gdje bili.

Objava FOTO/VIDEO: Kostajnica u konjičkom Klisu, mjesto koje živi uz obnovljenu crkvu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Video: Kliško kulturno ljeto 2014. pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Danas naši Ramljaci gostuju u Trilju na Pučkoj fešti u čast proslave Gospe Karmelske, gdje će kao glavni gosti izvesti istoimenu  predstavu.

Gostovanje u Dalmaciji je znak odličnog početka uspješne, dugotrajne  i plodne suradnje u svim segmentima kulturnog života općine Prozor- Rame s dalmatinskim općinama.

Uskoro Vam donosimo detaljnije informacije o nastupima članova KUD-a „Hrvatska sloga“ u Klisu i Trilju uz bogatu fotogaleriju.
 
 
 
 

Objava „Diva“ sinoć oduševila Klis pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.