Postoji onaj stereotip po kojemu u teškim vremenima na površinu uvijek ispliva sve ono najgore u jednom društvu, a aktualnu pandemiju koronavirusa zasigurno možemo bez pretjerivanja svrstati u ovu kategoriju, u andrićevske “nemirne godine”, jer je koronavirus u gotovo cijelom svijetu okrenuo život naglavačke.

U tom smislu, barem na ovim prostorima, daleko se najčešće citira jedna navodna Andrićeva misao o tome kako u teškim vremenima fukara progovori, a pametni ušute. Radi se zapravo o parafrazi jednog odlomka iz Andrićeve priče “Svadba”: “Na to starac (Salihaga Međuselac, op.a.) tumači naširoko kako ima neko predanje da božje proviđenje, koje budno bdi nad ovom zemljom, i ljudskim sudbinama, zaklopi oči svakih sto godina, otprilike, na nekoliko trenutaka koji za nas smrtne znače nekoliko godina. I tada sve na ovom svetu krene naopako. Zli zavladaju a dobri im se pokore, nevaljali i maloumni progovore a čestiti i mudri umuknu.”

U Bosni i Hercegovini, tako, prilikom svakog “izvanrednog stanja” ukaže se kolektivni supermen u vidu nečega što se zove Civilna zaštita. Tako se dogodilo i ovaj put: upitnom zakonskom procedurom osnovan je Krizni stožer na čije čelo je postavljen Fahrudin Solak, poglavica Civilne zaštite, koji upravlja pandemijom na prostoru Federacije BiH, dok je njegov pandan u susjednoj Republici Srpskoj svemoćni Supermen iz Laktaša. Nešto slično se dogodilo i za vrijeme katastrofalnih poplava iz 2014. godine. Tada se “ukazao” tragikomični Jerko Lijanović, odjeven u nekakvu smiješnu, socrealističku uniformu. Podsjećao je na one portire iz bivše države koji su na ta mjesta birani uglavnom prema socijalnim kriterijima.

Iako smo mislili da nakon Jerke gore ne može, stvarnost nas je, kao i svaki put dosad, iznova razuvjerila. Od iritantne pojave Fahrudina Solaka, čovjeku naprosto dođe da instinktivno zavapi: “Vratite nam Jerku!”

O Solaku se posljednjih godina isključivo pisalo u svjetlu kriminalnog raspolaganja novcem predviđenim za prirodne nepogode, jer je navodno od srestava Civilne zaštite, predviđenih za saniranje posljedica poplava, kupovao skupocjenu opremu za ekstremne sportove za stranačku vrhušku. Široj javnosti ovaj je lik postao poznat kad je “urbi et orbi” na jednoj televiziji “stručno” pojasnio kako su po njegovom mišljenju testovi na koronavirus nepotrebni, jer zbog čega bi testovima utvrđivali je li netko pozitivan ako za koronavirus ne postoji adekvatna terapija. Genijalno!

Solak je kadar Izetbegovićeve SDA čiju “kadrovsku politiku” možemo usporediti s onom Kaligulinom. Radi se o jednom od najozloglašenijih rimskih careva, iako pojedini povjesničari tvrde da to nije točno, koji je svog omiljenog konja imenovao senatorom i konzulom. Povijest je čak zapamtila i ime Kaligulinog konja – Incitat. Njegovo ime je postalo opći pojam, sinonim za likove poput Fahrudina Solaka, koji su imenovani na neku dužnost iako je svakome jasno da je nisu sposobni obavljati. Slični su i drugi Bakirovi “kadrovi”, poput Šefika Džaferovića ili Fadila Novalića.

A da ne bi ispali nepravedni prema Izetbegoviću, treba naglasiti da nije nimalo bolja situacija ni s HDZ-om, odnosno sa SNSD-om. Međutim, kadroviranje SDA je opasno i pogubno za Federaciju, a samim tim i za BiH, jer ti ljudi manje-više samostalno odlučuju o našim (ne)životima, dok se istovremeno HDZ-ovi kadrovi svojski trude ne petljati se u vlastiti posao, čime su, uzgred, Hrvate sveli na kombinaciju folklornog društva i kolektivnog fikusa. Kaligula je potez sa svojim konjem napravio s namjerom da ismije Senat. Bakir Izetbegović ipak nije toliko inteligentan i duhovit kao Kaligula, on je naprosto postavio kadrove po vlastitoj mjeri.

Jedna od mjera koje je donio Solakov Krizni stožer bila je i ona o osnivanju karantena koje su potpale pod ingerenciju županijskih stožera Civilne zaštite. Ova mjera je po svojoj stupidnosti jedinstvena i u svjetskim okvirima, i može stati uz bok Trumpovih izjava o liječenju koronavirusa Domestosom. Solak je, ponašajući se tržišno, samo malo “nadogradio” Dodikove šatore s graničnih prijelaza. Solakove karantene nisu “osmišljene” zbog prevencije, već naprotiv: rizične skupine ljudi zatvorene su u mali prostor, jedni preko drugih, pretvarajući na taj način karantene u svojevrsne inkubatore koronavirusa. Osim famoznog koronavirusa, po tim rupama koje su preko noći proglašene karantenom, “korisnici” se mogu zaraziti s kompletnom faunom (ili florom?) iz porodice virusa, uključujući i sve vrste bakterija.

Ova “metoda” po svojoj “domišljatosti” podsjeća na srednjevjekovna rješenja, kada su cijele obitelji zaraženih leprom smještane u provizorne leprozorije. Oni koji nisu bili bolesni, tamo bi to za kratko vrijeme postali. Zatim je donesena uredba da se vrijeme izolacije produži na 28 dana, jedna mjera koja je također jedinstvena u svjetskim okvirima. Ali, kao što to kaže ona reklama, ni to nije sve: ljudi su zadržavani u karanteni i duže od tog perioda, a da za to vrijeme nijedanput nisu testirani, niti oni, a niti drugi “korisnici” karantene, jer to, naravno, loše utječe na biznis. Što ako se pokaže da je koji od nesretnih “stanovnika” Solakovih karantena, ne dao bog negativan? Tada bi ga morali pustiti iz karantene, što je čisti financijski gubitak.

Međutim, nakon štrajka glađu Solakovih zatočenika u Zenici, Maglaju i Sarajevu – a pogotovo nakon geste Joze Ivančevića, gradonačelnika općine Prozor-Rama, koji je odbio poslati četvoricu svojih sugrađana u karantenu Hercegovačko-Neretvanske županije na Ortiješu – “poslovno carstvo” Fahrudina Solaka i njegovih pajdaša s “hrvatske” strane se raspalo, te je ova mjera ukinuta, a ljudi koji su boravili u karantenama poslani su u kućnu samoizolaciju. Ovo je prošlo gotovo bez ikakvog publiciteta, o tome se, koliko sam vidio, nije oglasila niti jedna oporbena stranka, što samo pokazuje ono što svi znamo: svi su oni, bez iznimke, mentalni HDZ-ovci, odnosno SDA-ovci.

Odluka Joze Ivančevića da se ogluši o zapovijed županijskog stožera Civilne zaštite, bez obzira što se radi o “incidentu” koji nije dobio pravi publicitet, po mojemu mišljenju je jedan od najvažnijih političkih događaja u posljednje vrijeme: da je netko od političke elite stao u zaštitu građana koji su ga izabrali. Ivančević je za ovaj postupak dobio potporu građana, koji su organizirali mirni prosvjed potpore.

Tko je Jozo Ivančević? Ako bismo napravili listu najozloglašenijih političara u BiH, i to po izboru HDZ-ovih internetskih trolova, onda bi gradonačelnik općine Prozor-Rama vjerojatno bio pri vrhu te liste, u društvu Željka Komšića i Šefika Džaferovića. Dva su razloga za to: prvi je taj što je isposlovao da Elektroprivreda HZ HB plaća naknadu na ime potopljenog zemljišta u općini Prozor-Rama, što je civilizacijski standard svugdje, osim možda u Sjevernoj Koreji. Drugi je taj što pripada stranci HDZ1990. Bez ovog drugog, ne bi bilo moguće ni ono prvo, da Ivančević izbije iz džepa milione HDZ-ovoj “sirotinji” koja mijenja audije kao košulje i preusmjeri ih na infrastrukturne objekte u općini Prozor-Rama. Postoji li ijedna općina u cijeloj Bosni i Hercegovini koja je novcem svojih građana financirala umjetničko djelo trajne vrijednosti? Nećete vjerovati – postoji, i to upravo općina Prozor-Rama. Radi se o prelijepoj instalaciji “Tvrtkov biljeg” renomiranog hrvatskog kipara Petra Dolića, rođenog 1975. u Travniku, koja je smještena unutar kružnog toka na ulazu u grad Prozor iz smjera Jablanice.

Kako piše portal Bljesak.info, ovih su dana neki “korisnici” ortiješke karantene najavili tužbe, nakon što se saznalo da je barem jedan od njihovih sustanara bio pozitivan na koronavirus, uz “ljubazno” uvjeravanje pojedinih policijskih službenika da to ne čine. Hoće li vlasti javno objaviti podatke po kojim kriterijima su birani objekti za karantene, i pod kojim uvjetima? Po kojim cijenama? Hoće li reagirati  Tužiteljstvo? Da nam odgovore na neka pitanja. Je li nečiji “profit” utjecao na to da određene osobe ostanu mnogo duže u karanteni od predviđenog, riskirajući zarazu? Odnosno, postoje li ljudi u ovoj zemlji koji mogu nekažnjeno, iz pohlepe, neznanja ili nestručnosti, svjesno dovoditi u opasnost povjerene im ljudske živote?

bljesak.info

Objava Josip Mlakić: Korupcija naša svagdašnja, vol.2 (Vratite nam Jerku!) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Nikola Špirić je na crnoj listi SAD-a zbog korupcije, a u BiH će pratiti rad Agencije za prevenciju korupcije pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na rang listi Indexa koju je objavio Transparency international, BiH je pala za 11 mjesta u odnosu na prošlu godinu i zajedno sa Kosovom zauzela 101. poziciju od 180 država, prenosi N1.

Od zemalja regije, najbolje je plasirana Hrvatska, koja je ipak nazadovala za tri mjesta i zauzima 63. poziciju, Crna Gora i Srbija dobile su istu ocjenu kao i prethodnih godina i zauzimaju 66., odnosno 91. mjesto, a Sjeverna Makedonija je sa 93. pala na 106. mjesto i drži najgoru poziciju u regiji.

Ovako velikom padu BiH, kako je navedeno u izvješću, najviše su doprinijele nepravilnosti u provođenju izbora, zakona iz oblasti financiranja političkih partija i predizbornih kampanja, čime građanima nije omogućeno pravo na slobodne i fer izbore, na što je TI BiH ukazivao u okviru monitoringa izborne kampanje. BiH time spada u red država koje zbog stalnog porasta najtežih oblika političke korupcije nisu u stanju da svojim građanima omoguće osnovna ljudska prava.

Brutalna represija i prijetnje biračima, manipulacija biračkim popisima i rezultatima izbora, uz potpuno mobiliziranje državnih resursa u službu vladajućih partija, zemlju udaljava od političke odgovornosti i demokratizacije. Kao posljedica neregularnih izbora, vlasti BiH imaju vrlo upitan legitimitet, koji dodatno kompromitira imenovanjem presuđenih kriminalaca na najviše dužnosti izvršne vlasti.
Parlamenti, lišeni bilo kakve funkcije parlamentarnog nadzora, parlamentarce svode na puke glasnogovornike partijskih lidera, bez mogućnosti da se bilo koji od antikorupcijskih zakona, kao što su zakoni o sukobu interesa, financiranju političkih partija ili Visokom sudskom i tužiteljskom vijeću nađu u barem izglednoj situaciji da budu usvojeni.

Potpuna politička i kontrola organiziranog kriminala nad pravosuđem zahtijeva prioritetno djelovanje.

Nažalost, inicijativa organizacija civilnog društva za provođenjem detaljnih provjera (vetting) svih nositelja pravosudnih dužnosti bila je ignorirana od strane BiH vlasti, ali i od strane EU. To je ujedno i dio šireg problema izostanka implementacije EU Strategije za zapadni Balkan.

“BiH je u situaciji u kojoj je korupcija postala službena državna, entitetska i kantonalna politika, i to je moguće vidjeti u svakom pojedinačnom potezu institucija – ukoliko analizirate bilo koje imenovanje, tender, propis, vidje ćete da se radi o vrlo jasnom partikularnom interesu koji stoji iza njih”, istaknuo je predsjedavajući Upravnog odbora TI BiH Srđan Blagovčanin, komentirajući nalaze Indexa percepcije korupcije.

TI BiH je na osnovu detaljnih i iscrpnih analiza pripremio prijedlog mjera koje bi trebale na sustavan način adresirati uzroke korupcije, a odnose se na unaprijeđenje izbornog procesa, reformiranje pravosuđa s fokusom na vetting, detaljne sustavne preglede i reviziju javnog sektora i javnih poduzeća koji trebaju rezultirat njihovom racionalizacijom i depolitizacijom, prenosi N1.

Objava BiH među zemljama koje najviše nazaduju u borbi protiv korupcije: Politika i organizirani kriminal kontroliraju pravosuđe pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U četvrtak 23. svibnja u 12 sati u amfiteatru Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru bit će premijerno prikazana prva epizoda animiranog filma ‘Obitelj Grabo’. Prvi je to u nizu od deset animiranih filmova nastalih u produkciji portala Bljesak.info koji na jedinstven način progovara o korupciji u našem društvu.  ”Kratkim jednominutnim animacijama nastojimo podignuti svijest o korupciji u našem društvu i upozoriti na sve negativnosti koje ova pojava nosi sa sobom. Također, cilj je prikazati kako nam se korupcija sve više čini normalnom i, što je najgore, potrebnom pojavom”, poručili su organizatori.

Uz promociju animiranog filma, u organizaciji portala Bljesak.info, biti će održano i predavanje o korupciji u našem društvu. Predavači će biti: – Berislav Jurič , urednik portala Bljesak.info, scenarist i redatelj animiranog serijala ‘Obitelj Grabo’, – Azhar Kalamujić, novinar Centra za istraživačko novinarstvo, – Aleksandar Draganić, ekonomski analitičar i stručnjak za pitanja korupcije. Projekt je nastao u nastao uz podršku organizacije ‘European Endowment for Democracy’.

Objava ‘Obitelj Grabo’ – Predstavljamo crtić o korupciji u BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Obuhvatit će sve pravosudne institucije u BiH, Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće, tužiteljstva, sudove, ministarstva pravde, agencije za provedbu zakona i APIK.

Nema napretka, samo nazadak

Ovo nije prvi ovakav projekt u BiH, a vjerojatno neće biti ni zadnji, jer je korupcija u ovoj zemlji duboko ukorijenjena. To najbolje pokazuju podatci  Transparency International BiH koji su predstavili rezultate Indeksa percepcije korupcije (CPI) za 2018. godinu. Naša država je ponovo dobila ocjenu 38, na ljestvici od 0 do 100, gdje 0 predstavlja najvišu razinu percipirane korupcije, dok 100 predstavlja najnižu razinu korupcije, i nalazi se na 89. mjestu, od ukupno 180 zemalja uključenih u istraživanje. Nimalo iznenađujuće, dijelimo mjesto s  Indonezijom, Šri Lankom i Svazilendom.

Uspoređujući rezultate u zadnjih sedam godina, gdje se ocjene kreću od 42 za 2012. i 2013., do 38 za 2017. i 2018., vidljivo je da Bosna i Hercegovina ne samo da nije napravila nikakav napredak, već bilježi nazadak. Negativne trendove, osim Makedonije, koja je zabilježila pomak sa ocjene 35 na 37, bilježe i ostale zemlje Zapadnog Balkana, te su i Srbija, Crna Gora, Albanija, Kosovo i Hrvatska u odnosu na prethodnu godinu zabilježile nazadak. Najbolju poziciju od država regije i dalje drži Hrvatska, a najveći nazadak zabilježila je Srbija (sa 41 na 39).

– Analiza rezultata CPI-a i poređenje sa ostalim istraživanjima, pokazala je direktnu povezanost između razine korupcije i razine  demokratičnosti. Razvijene demokracije tako imaju prosječan indeks oko 75, slabi demokratski sustavi imaju ocjene oko 49, dok hibridni režimi, koji pokazuju elemente autokratskih sistema imaju indeks blizu 3 –  objasnili su iz te organizacije.

Vlasti reagiraju represijom

Bosna i Hercegovina je već prema istraživanjima kao što je Indeks demokracije (Economist Intelligence Unit), koji je uključen i u CPI, svrstana među hibridne režime, u kojima se redovito dešavaju izborne nepravilnosti, politički pritisci, nedostatak nezavisnosti pravosuđa, visok stupanj korupcije, pritisci na medije i gotovo nepostojeća vladavina prava. Sve ove karakteristike i slabi demokratski temelji omogućavaju cvjetanje korupcije, posebno u sustavima u kojima nedemokratske i populističke vođe koriste njihove slabosti za vlastitu korist.

Ovo je naglasio i Srđan Blagovčanin, predsjedavajući Upravnog odbora TI Bosne i Hercegovine, napominjući da je Bosna i Hercegovina u potpunosti zarobljena privatnim interesima nositelja vlasti.

– Institucije paralizirane korupcijom ne uspijevaju ostvariti svrhu zbog koje postoje, ostavljajući građane u situaciji da ne mogu ostvariti elementarna ljudska prava. Razarajuće posljedice korupcije manifestiraju se na urušavanje demokratskih standarda i odsustvo ekonomskog razvoja. Na sve izraženije nezadovoljstvo građana, vlasti sve česće reagiraju represijom, kao u slučaju Pravde za Davida – upozorio je Blagovčanin.

(Izvor: Dnevni list)

Objava Što se više EU ulaže novca u borbu protiv korupcije u BiH, ona sve veća pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Izvješće sofijskog Centra za istraživanje demokracije pokazuje da je mito, kao rasprostranjena društvena bolest, u ovoj zemlji zastupljeniji 2-3 puta više nego u ostalim europskim zemljama. Ista studija pokazuje da je primanje i davanje mita u Rumunjskoj veće nego u Bugarskoj. Još jedna studija pokazuje da mito u BiH uzrokuje godišnji gubitak u vrijednosti od 1,7 milijardi eura.

Slično tome, mito u Srbiji je također jedan od najvećih društvenih problema. Svi ovi primjeri podsjećaju da je mito jedan od najozbiljnijih problema sa kojim se suočavaju balkanske zemlje. Zbog toga potreba za borbom protiv mita pred svim balkanskim zemljama stoji kao jedan od glavnih temelja.

Iako su mito i ostale vrste korupcije teme koje su zasmetale ljudima još od antičkog perioda, ekonomsko-socijalni gubici, uvjetovani mitom i korupcijom su počeli da privlače pažnju u posljednjih 25 godina. Zemljopisni položaj Balkana, raspad Titove Jugoslavije, ratovi koji su se dogodili 90-tih godina te godine ekonomske transformacije su faktori koji su stvorili temelj koji je bio skladan razvoju korupcije na Balkanu.

Na primjerice institucije u Srbiji, zemlji koja je srljala iz rata u rat, koja je bombardirana od strane NATO-a i koja je bila pod sankcijama UN-a i EU, 90-tih godina su se povezale sa ozbiljnim kriminalnim radnjama. Istih godina u Hrvatskoj su uspješne trgovinske aktivnosti mogli provoditi samo oni koji su bili bliski tadašnjoj vladi ove zemlje. Povezanost između kaznenih djela i službenih državnih organa je tema koja je dugo vremena okupirala dnevni red Bugarske.

Napori koji su vođeni za razvoj novoformiranih država na Balkanu, prijetnje usmjerene nacionalnoj sigurnosti i prijetnje u vezi manjina su samo neki od elemenata koji su usporili razvoj borbe protiv korupcije na Balkanu. Kada je članstvo u Euro-atlantske institucije postalo jedan od temeljnih ciljeva vanjske politike balkanskih zemalja onda je borba protiv korupcije postala neodvojivi dio primarne reforme. Izvješća koji su objavljeni od strane Europske komisije bili su mapa puta zemljama Zapadnog Balkana na temu šta trebaju učiniti na polju borbe protiv korupcije.

Za razliku od bliske prošlosti, danas se u Balkanskim zemljama nalaze nevladine organizacije koje posjeduju kapacitet da odigraju aktivnu ulogu u borbi protiv korupcije. S druge strane, usljed činjenice da se kampanjama koje vode nevladine organizacije i medijski izvori povećava svijest, danas sve balkanske zemlje dobivaju društvenu podršku u vezi borbe protiv korupcije.

No, i pored pozitivnih zbivanja u ovom smjeru, balkanske zemlje u objavljenim izvješćima i dalje dobivaju slabe ocjene na temu korupcije. Na primjer, u izvješćima Transperancy Internationala balkanske zemlje se i dalje prikazuju zemljama u kojima je korupcija najviše zastupljena.

U izvješćima Global financial integrity (GFI) tvrdi da se u balkanskim zemljama nedovoljno razvijen mehanizam za borbu protiv korupcije. U izvješćima Europske komisije za napredak balkanskih zemalja se prenosi da je nedovoljna borba protiv korupcije zajednički problem svih zemalja regije. Čak i Bugarska i Rumunjska, članice EU, često su podležne kritikama Bruxellesa kada je u pitanju korupcija.

Fondovi, koji su izdvojeni od strane međunarodnih financijskih institucija za borbu protiv korupcije, u balkanskim zemljama se uglavnom koriste za ojačanje kontrole nevladinih organizacija. Paralelno tome, nad vladama zemalja vrše se različiti pritisci kako bi se izvršile potrebne reforme.

No, nedovoljna politička volja uglavnom ostaje da bude temeljni uzrok neuspješne borbe protiv korupcije. Zbog toga se trebaju razviti različite strategije kojima bi političke partije zauzele aktivniju ulogu u borbi protiv korupcije. Treba istaći da je borba protiv korupcije temeljna stavka u razvoju prosperiteta, stabilnosti, demokracije i pravne države na Balkanu.

(Izvor: TRT)

Objava Balkan je slab na mito: Samo BiH godišnje gubi 1,7 milijardi eura pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Federalna ministrica okoliša i turizma Edita Džapo je tijekom 2017. godine čestitke i obavijesti objavljivala gotovo isključivo u Dnevnom avazu. Slične su i nabavke za zakup medijskog prostora i u Ministarstvu za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice, te u nešto manjim iznosima u Ministarstvu zdravlja Kantona Sarajevo, ministarstvima kojima upravljaju kadrovi SBB-a.

Fond za zaštitu okoliša Federacije je 2016. godine projekt ”jačanja svijesti o značaju zaštite okoliša i održavanja tematskih konferencija i radionica” dodijelio konzorciju koji je predvodio Avaz. ”Oni su aplicirali kao i svi drugi mediji”, izjavio je Fuad Čibukčić, direktor Fonda, i dodao da je prijava Avaza prošla dvije komisije, a da je konačnu odluku donio Upravni odbor.

Tijekom 2014. godine, SBB je imao ukupno 71.000 KM donacija od firmi. Tajnik Avaz roto pressa Adnan Mulalić je za BIRN BiH izjavio da je Dnevni avaz deset puta tiražniji od svojih konkurenata, zbog čega su ministarstva, i kada su na njihovom čelu bili predstavnici drugih stranaka, uplaćivala oglase u ovim novinama. Prema Mulaliću, posao koji je dodijelio Fond za zaštitu okoliša bio je projektni, a ne tenderski, a skoro isti iznos dobile su i druge dnevne novine u BiH. Avazova grupacija i predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić, prema Mulaliću, u protekle dvije godine uplatili su, uz donacije stranci, preko 660.000 KM za humanitarne svrhe. Dodao je i da je Avaz 2016. godine imao marketinške prihode u iznosu devet milijuna maraka, a 2017. osam milijuna maraka, što pokazuje, kako je rekao, ”apsolutno dominantne iznose s kojima radi Avaz” u odnosu na tendere vrijedne nekoliko desetina tisuća maraka.

Zakon ne predviđa kontrolu 

Strankama je zabranjeno da prime donaciju od kompanije koja je tijekom godine u kojoj je donirala novac, imala tendere u vrijednosti većoj od 10.000 KM. Revizorski tim Središnjeg izbornog povjerenstva BiH kontrolira ovakve donacije, ali šefica Službe za reviziju SIP-a Hasida Gušić objašnjava da revizori ne prate pobjeđuje li neka firma koja dâ donaciju na tenderima u godinama nakon doniranja. ”Dadne li firma donaciju dakako bi dobila posao ili se stranka osjeća obveznom prema firmi koja je donirala, to je pitanje za razmišljanje”, ističe Gušić. Građevinska kompanija Bosman je u izbornoj 2014. godini donirala 5.000 KM općinskoj organizaciji Stranke demokratske akcije (SDA) Centar.

Tijekom tri godine nakon ove donacije Bosman je od općina Vogošća i Ilidža, gdje su načelnici iz SDA, pregovaračkim postupkom bez objavljivanja obavještenja o nabavci dobio tendere u vrijednosti većoj od 90.000 KM. Medina Jahić za BIRN BiH kaže kako je ”Bosman d.o.o. brand koji je iz godine u godinu postao veoma bitan faktor privrednog razvoja”. ”Kao jedna od većih firmi u Bosni Hercegovini, nemamo vremena da se zamaramo sitnim istraživanjima, pogotovo vezanim za politiku. Jer to nije naša politika. Mi radimo, zapošljavamo i pokušavamo da brand Bosman d.o.o. opstane kao jedan od najpoznatijih i najuspješnijih u ovoj državi… I kao uspjeh smatramo svaku donaciju koju možemo izvršiti, uključujući donacije sportskim klubovima, školama, mjesnim zajednicama, narodnim kuhinjama i strankama koje donirani novac planiraju iskoristi u svrhe korisne za širu zajednicu”, kaže Jahić.

SDA je morala vratiti donaciju Bosmanu nakon što su revizori SIP-a otkrili kako je ova kompanija, u toku godine kada je donirala stranku, na tenderima dobila poslove daleko vrjednije od 10.000 KM, koliko je dozvoljeno zakonom. Ovu i još nekoliko donacija SDA je vratila tek dvije godine poslije izbora 2014., kada je prikupila 193.000 KM donacija od firmi.  Ivana Korajlić iz Transparency Internationala ranije je za BIRN BiH objasnila da je strankama novac najpotrebniji u izbornim godinama. ”Strankama se svakako isplati kršiti zakon, ne samo zbog ovih praznina već i niskih sankcija, tako da ukoliko će im kršenje zakona omogućiti više mandata, kroz koje će naknadno moći ostvariti dodatna sredstva, onda im se isplati i biti sankcionirani jer će dobit biti mnogo veća od sankcije. Osim toga, sve sankcije dođu na naplatu tek gotovo dvije godine nakon, na primjer, izborne kampanje, kada su sredstva najpotrebnija”, objasnila je Korajlić. Transparency International je u lipnju prošle godine podnio prijave protiv osam bh. stranaka zbog primanja donacija od firmi koje su sklapale ugovore s organima izvršne vlasti.

Najviše spornih donacija imala je SDA, koja je prijavila priloge od 20 firmi koje su sklapale ugovore ukupne vrijednosti veće od 28 milijuna KM tijekom 2015. i 2016. godine. Jedna od donacija iz 2014., koju je SDA vratila tijekom 2016. godine, jeste iz sarajevske građevinske firme Džekos, koja je također donirala 5.000 KM tijekom predizborne kampanje. Izravne sporazume i ova firma je dobivala od općina Novi Grad Sarajevo i Ilidža. Takozvanim pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja Džekos je dobivao tendere od istih općina. Iz firme Džekos, kao ni iz SDA, nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH. Vehid Šehić iz Koalicije Pod lupom, bivši član SIP-a, kaže kako nije ”sustavno riješena kontrola financiranja političkih stranaka”. ”Pošto je kod nas sve interes, sigurno ima onih koji financiraju političku stranku ali očekuju protuuslugu. Postoji osnova sumnje da se netko pomaže da bi sutra vratio taj novac”, smatra Šehić.

Firma B-M Commerce iz Kiseljaka donirala je Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) još 2006. godine. Suvlasnik firme Vlatko Bilan kaže da redovno donira samo HDZ. ”Ja to doniram ima 25 godina, redovno svake godine, u godini i po tri puta… To je moja stranka i što ne bih ja dao tu kad mogu”, kaže Bilan i dodaje da donacija stranci nije obvezna. Na posljednjim lokalnim izborima donirali su 1.000 KM lokalnoj HDZ-ovoj organizaciji u Kiseljaku.

Mladen Mišurić Ramljak obnovio je svoj načelnički mandat. U siječnju 2017. ured načelnika donio je odluku da se gorivo tijekom 2017. godine kupuje od firme B-M Commerce. Vrijednost ugovora je veća od 37.000 KM. Bilan kaže da godišnji ugovor ove vrijednosti nije prevelik za benzinsku crpku. ”Šta meni HDZ može dati? Ne može ništa i ne znam šta može, ne radimo nikakve mutne poslove. Ja ne moram dati i ne dobijem svake godine tender za gorivo”, kaže Bilan. Mišurić Ramljak nije odgovorio na službeni upit BIRN-a BiH.

Građevinska kompanija Inžinjering 1 iz Jelaha je u ožujku 2016. godine donirala 3.000 KM lokalnoj organizaciji SDA u Tešnju. Nekoliko mjeseci kasnije bili su dio jednog od dva konzorcija koji su dobili poslove izgradnje kanalizacije u Tešnju vrijedne oko tri milijuna maraka. Kandidat SDA Suad Huskić osvojio je načelnički mandat nakon donacije. U lipnju 2017. godine Općina Tešanj je izravnim sporazumom kompaniji Inžinjering 1 dodijelila posao ”izgradnje mosta kod Madija-Ćifluk oštećenog prilikom izgradnje kanalizacije” vrijedan 5.980 KM, što je samo 20 KM manje od zakonski dozvoljenog limita za izravne sporazume. Huskić kaže da je Inžinjering 1 odabran jer je ”ispitivanjem tržišta” utvrđeno da je ta firma najkonkurentnija za spomenuti posao i da to nema nikakve veze s bilo kakvim donacijama.

”Općinski načelnici nemaju zakonsko pravo, obavezu ili odgovornost za financijsku kontrolu političkih subjekata, time i donacija. Osim toga, Zakon o javnim nabavkama BiH nijednom riječju ne spominje donacije ponuđača političkim subjektima niti ograničava ili daje prednost učešća u javnoj nabavci”, rekao je. Inžinjering 1 je u lipnja 2017. godine dobio i tender za nastavak izgradnje školskih sala. Huskić kaže kako je tenderska procedura provedena otvorenim postupkom ”zajamčenom otvorenošću postupka za sve zainteresirane” i da nije bilo žalbi. Inžinjering 1 nije odgovorio na upit BIRN-a BiH. Još jedna građevinska firma, HiH iz Živinica je 29. rujna 2016. godine – prema evidenciji koju je Općinski odbor Socijaldemokratske partije (SDP) Živinice dostavio SIP-u – uplatila 1.000 KM donacije. Desetak dana poslije, Općina Žinice je izravnim sporazumom toj firmi dodijelila posao ”prijevoza uglja i drva za potpalu za 2016./2017. godinu” u iznosu od 2.000 KM. Na čelu općine tada je još uvijek bio SDP-ov predstavnik Hasan Muratović. HiH će tijekom 2017. godine od Općine Živinice dobivati vrijedne tendere otvorenim postupkom. Iz ove kompanije, kao ni iz ureda gradonačelnika, BIRN BiH nije dobio komentar.

Stranke tražile donacije 

Tri lokalne firme iz Gračanice donirale su tijekom kampanje 2016. godine lokalne organizacije SDA i SDP. Nakon što je pobijedio dugogodišnji SDP-ov načelnik Nusret Helić, firme su od Općine Gračanica dobile tendere vrijedne nekoliko puta više od iznosa doniranog novca. Lokalna građevinska kompanija Tehna donirala je općinskim organizacijama – SDA 2.000 KM i SDP 1.000 KM. U studenom 2017. godine Općina Gračanica je izravnim sporazumom dodijelila posao izgradnje krova na stadionu Fudbalskog kluba Lokomotiva iz Miričine vrijedan 5.600 KM.

Vlasnik firme Tehna iz Gračanice Asim Begović kaže kako su ovaj posao dobili jer jedino Tehna ima ”krovne kalupe” koji su bili potrebni. ”Nismo mi dali tu 100.000 pa da očekuje neko da se to vraća. Mislite da ćemo imati utjecaj što smo dali 1.000 KM? Nema od toga ništa. Tko god se javi mi dadnemo – rukometnom klubu, Tošku, prije dvije godine čak i iz Goražda je bio sportski savez”, kaže Begović. Firme Zeka-comerc i Alibegović-plast također su donirale SDA i SDP u Gračanici tijekom 2016. godine. Ove dvije firme su u dva dana nakon izbora dobile tendere za ”utopljavanje” sportske sale Osnovne škole Hasan Kikić u Gračanici – 27.000 KM, odnosno 10.000 KM.

Iz firme Alibegović tvrde da su na tenderu imali najpovoljniju ponudu. ”Želim da napomenem da firma Alibegović-plast d.o.o., od ukupno urađenih poslova koji su vezani za općinske institucije na području Gračanice, ne sudjeluje ni jedan posto od izvedenih radova koji su vezani za našu branšu”, kaže direktor firme Amir Alibegović i dodaje da njegova firma daje donacije i brojnim drugim humanitarnim i sportskim udruženjima. Iz kompanije Zeka-comerc i ureda načelnika Nusreta Helića, BIRN BiH nije dobio odgovore. Vehid Šehić smatra da zbog velikog broja općina i razina vlasti Služba za reviziju SIP-a nema dovoljno kapaciteta za reviziju. ”To bi trebale i druge institucije ove države kontrolirati. Možda bi trebalo kroz jedan član Zakona o financiranju političkih stranaka urediti ovo pitanje… Sigurno da se i to može utvrditi kada bi se mogla izvršiti detaljna revizija političkih stranaka, a onda kontrolirati je li taj privatni gospodarski subjekt dobio neki posao na tenderu gdje bi se moglo utvrditi da je pomoć rezultirala vraćanjem usluge kroz dobivanje tendera”, kaže Šehić.

Istraživanje je nastalo u saradnji s Transparency Internatonal u Bosni i Hercegovini, u okviru inicijative za unapređenje transparentnosti i odgovornosti financiranja političkih stranaka u BiH. 

Objava Uhodan sustav: Donacija za stranku nakon dogovorenog tendera pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pitanje nadležnosti

Optužnicom iz travnja 2009, Čović kao zamjenik premijera i ministar financija FBiH, te Edhem Bičakčić kao premijer FBiH optuženi su da su zloupotrijebili položaj tako što su odobrili dodjelu sredstava iz proračuna FBiH za 1999. i 2000. za rješavanje stambenih pitanja djelatnika u tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti BiH i FBiH. Prema optužnici, pribavili su drugom korist od 3.671.398,76 KM, a za taj iznos su oštetili proračun. Korisnici ovih sredstava bili su političari, diplomate, direktori poduzeća, bivši vojni generali, suci, tužioci i drugi. Sud BiH ih je u travnju 2010. oslobodio optužbe, što je Apelacijsko  vijeće kasnije i potvrdilo.

Optužnicom iz siječnja 2010, Čović je sa još šest osoba optužen da je 1999, kao zamjenik premijera i ministar financija, te kao predsjednik i predsjedavajući UO JP Hrvatske pošte i telekomunikacije d.o.o. Mostar, zloupotrijebio položaj odbora HPT-a u procesu prijenosa većinskog vlasničkog udjela HPT-a u Eronetu, vrijednog 4.674.059 KM, na tri privatna poduzeća: Hercegovina osiguranje, Alpina Comerc i Croherc AG. Županijski sud u Mostaru je sve optužene oslobodio krivice u lipnju 2011.

Tužteljstvo KS-a optužilo je u srpnju  2011. Čovića za zloupotrebu položaja, odnosno da je od 2000. do 2001, kao ministar financija, omogućio produzeću “Lijanovići” neplaćanje posebnih taksi na strojno iskorišteno meso peradi, čime mu je pribavio imovinsku korist. Županijski  sud u Sarajevu oslobodio ga je optužbe u svibnju 2012, a kasnije je Vrhovni sud FBiH potvrdio tu presudu.

Oznaku visoka korupcija nosi i predmet koji se u Županijskom sudu u Sarajevu vodio protiv bivših premijera FBiH Bičakčića i Nedžada Brankovića. Optuženi su da su u 2000. djelujući kao premijer (Bičakčić) i direktor Energoinvesta (Branković) zloupotrijebili položaj tako što su protivno relevantnim propisima omogućili optuženom Brankoviću da stekne vlasničko pravo nad stanom u Sarajevu vrijednosti 217.983 KM, čime su navodno oštetili Energoinvest i proračun FBiH. Oslobođeni su krivice u ožujku 2012, da bi Vrhovni sud FBiH u odnosu na Brankovića potvrdio presudu, dok je za Bičakčića donio presudu kojom se odbija optužba s obzirom na to da ga je Sud BiH pravomoćnom presudom iz siječnja 2011. oslobodio krivice za isto kazneno djelo.

OSCE u analizi ukazuje i na niz pitanja koja izazivaju zabrinutost u vezi sa kvalitetom istraga, kaznenog gonjenja i presuđivanja u ovim predmetima. Tako je do stanja nesigurnosti u pogledu nadležnog tužiteljstva došlo u predmetu protiv Čovića i drugih pred Županijskim sudom u Mostaru.

Naime, Tužiteljstvo HNŽ-a otvorilo je istragu u ovom predmetu nakon što je 2003. zaprimilo kaznenu prijavu od Financijske policije FBiH. U lipnju 2005. županijski tužitelj je predmet poslao Tužiteljstvu BiH, a prema saznanjima kojima raspolaže Misija OSCE-a, Tužiteljstvo BiH je predmet zadržalo godinu i tri mjeseca, nakon čega ga je vratilo Tužiteljstvu u Mostaru, koje optužnicu podiže u siječnju 2010. Iako je istraga trajala sedam godina, županijski tužitelj je istražne radnje poduzimao samo u razdoblju 2003. i 2004, te 2008. i 2009. U ovoj optužnici uočeno je i neadekvatno navođenje svojstva u kojem je optuženi počinio zloupotrebu položaja, a manjkava je i u pogledu formuliranja subjektivnog elementa kaznenog djela.

“Tužitelj je propustio da ispravno utvrdi iznos koristi pribavljene sebi ili drugima i ekonomske štete koju su optuženi navodno izazvali postupanjem. Drugim riječima, Tužilaštvo je u fazi istrage naredilo financijsko vještačenje, ali je propustilo da rezultate iz izvještaja vještaka uskladi sa činjeničnim opisom optužbe”, stoji u analizi.

Neadekvatne primjene odredbi koje se odnose na sukob nadležnosti osjetile su se i u predmetu protiv Bičakčića i Brankovića, gdje je Vijeće Županijskog suda u Sarajevu neobjašnjivo propustilo da odluči po podnesku obrane, u kojem je pokrenuto pitanje suđenja dva puta za isto djelo u odnosu na prvooptuženog, s obzirom na to da se u odnosu na iste činjenice u to vrijeme protiv njega vodio postupak i pred Sudom BiH. Propust ovog vijeća da prepozna sukob nadležnosti kritizirao je i Vrhovni sud FBiH.

Mora se naglasiti da je i Sud BiH u vlastitom povezanom postupku protiv Bičakčića propustio da odluči o pitanju sukoba nadležnosti. Pored toga što je ugrozila prava optuženog, ova situacija dovela je i do bespotrebnog trošenja resursa.

Neki od nedostataka uočeni su i u predmetu koji se u Sudu BiH vodio protiv Čovića i Bičakčića, koji nije bio usklađen u pogledu identifikacije načina ili vida izvršenja zloupotrebe položaja.

Analizirani su i predmeti visoke korupcije, poput onog protiv Stipe Prlića, Zorana Bakule i Nevena Kulenovića (slučaj Gibraltar) koji se vodio pred Sudom BiH i koji prema Misiji zorno ilustrira probleme koji utječu na financijske aspekte istrage u predmetima visoke korupcije.

Bobar i Martinović

U složenom predmetu protiv delegata u federalnom Parlamentu Tomislava Martinovića i drugih pred Sudom BiH, potvrđena optužnica imala je ozbiljnih manjkavosti, jer su bitna obilježja djela za koja su se optuženi teretili nedostajala u svih 12 točaka optužnice. Optužnica nije ispunjavala osnovne uvjete propisane ZKP-om BiH, a neki od najvidljivijih nedostataka ispravljeni su tijekom suđenja, kada je tužitelj dostavio izmijenjenu optužnicu. Martinović i još 10 osoba bili su optuženi da su između 1998. i 2006, djelujući u različitim svojstvima službenih osoba u Vladi i MUP-u HNK-a, zloupotrijebili položaj. Martinović je pravomoćno oslobođen.

Veroljub Janjičić (direktor Bobar osiguranja) i Darko Jeremić (predsjednik UO Bobar osiguranja) u bijeljinskom sudu su osuđeni na osnovu sporazuma. Optuženi su da su oštetili Bobar osiguranje a.d. Bijeljina za oko osam milijuna KM. Jeremiću se u predmetu Bobar banka sudi i pred Sudom BiH, dok je Janjičić predložen kao svjedok.

Oznaku visoka korupcija nose i predmeti protiv Steve Savića (bivši načelnik Zvornika), Abdulkadira Tutnjevića (nekad direktor Šipad Vranice), Sretena Telebaka (bivši direktor ŽRS-a), Tihomira Gligorića (bivši direktor Uprave za geodetske i imovinskopravne poslove RS-a), te Dragana Pajića (bivši gradonačelnik Brčko distrikta).

/Izvor: Oslobođenje/

Objava Visoka korupcija u BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na toj skali ocjena od nula do 100, nula predstavlja najviši nivo percipirane korupcije, a 100 najniži nivo korupcije. TIBiH je poredeći rezultate u posljednjih pet godina, gdje se ocjene kreću od 42 za 2012. i 2013., što je bila najveća ocjena u ovom razdoblju, do 38 za 2015. godinu, te 39 za 2016., zaključio da BiH nije napravila nikakav napredak.

Što se tiče regije, BiH poziciju na listi CPI dijeli s Albanijom, a i dalje se nalazi ispod Hrvatske (ocjena 49 i 55. mjesto), Crne Gore (ocjena 45 i 64. mjesto) i Srbije (ocjena 42 i 72. mjesto), dok su ispod BiH Makedonija, koja je najviše nazadovala u regiji (nalazi se na 90. mjestu, s ocjenom 37) i Kosovo (ocjena 36 i 95. mjesto).

Predsjedatelj Odbora direktora TIBiH Srđan Blagovčanin je na konferenciji za novinare u Sarajevu kazao da je nepostojanje napretka BiH na listi Indeksa percepcije korupcije pokazatelj odsustva napretka u bilo kojem reformskom procesu.

– Ukoliko nema napretka u borbi protiv korupcije nije moguće ostvariti napredak ni u bilo kojoj drugoj oblasti – kazao je Blagovčanin.

Govoreći o uzrocima i žarištima korupcije Blagovčanin je naveo da je ključni problem politička korupcija te da je stanje unutar provosudnih institucija poprimilo zabrinjavajuće razmjere, posebno u tužiteljstvima.

Ekstremna prisutnost političke korupcije, kako je dodao, zahtijeva rješenja na nivou političkog sistema, odnosno reformiranje načina na koji funkcionišu političke stranke i nositelji javnih funkcija.

Blagovčanin je naglasio da poseban prioritet mora biti reforma pravosuđa koje se suočava ne samo s pokušajima političke kontrole već i sa sve većim brojem korupcijskih afera u svojim redovima.

CPI je globalni indeks, a slično ranijim godinama, na prvom mjestu su Danska i Novi Zeland s ocjenom 90, a slijede Finska i Švedska s ocjenama 89, odnosno 88. Na dnu liste su Libija, Sudan, Jemen, te Somalija s ocjenom 10.

Ovogodišnji CPI, ističu u TIBiH, pokazuje da sve više zemalja bilježi nazadak, što pokazuje potrebu za preduzimanjem hitnih mjera u borbi protiv korupcije, posebno u zemljama, kao što je BiH, u kojima sistemska korupcija na najvišim nivoima vlasti vodi sve većoj nejednakosti u raspodjeli moći, bogatstva i jazu političkih elita i građana.

Fena.ba

Objava BiH nije napravila napredak u borbi protiv korupcije pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U prethodnom periodu uspješno je realiziran prvi krug samoprocjene provođenja Konvencije UN-a protiv korupcije u BiH, a sada započinje drugi krug koji će trajati pet godina, s tim da će Bosna i Hercegovina biti nadgledana u prvoj godini provođenja.

Ministarstvo sigurnosti i Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije zajedno će finalizirati izvještaje o implementaciji Konvencije za dva poglavlja koja se odnose na Bosnu i Hercegovinu.

Riječ je o poglavljima Preventivne mjere za koji će izvještaj sačiniti Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije i Povrat dobara u vezi s mjerama prevencije pranja novca, o čemu će izvještaj sačiniti Ministarstvo sigurnosti.

Dnevno.ba

Objava Konvencije protiv korupcije u BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.