Glavni je projekt pripremilo poduzeće Centar za projektovanje i konsalting “CPK” d.o.o. Banja Luka, dok je geotehnički projekt urađen od strane IGH Mostar d.o.o., izvještaj o reviziji glavnog projekta uradio je INTERPROJEKT d.o.o. Mostar.

Služba za prostorno uređenje, komunalne djelatnosti, imovinsko pravne odnose i katastar u Općini Prozor-Rama ranije je dala urbanističku suglasnost za rekonstrukciju ovog raskrižja.

Izvođač radova je HP INVESTING d.o.o. Mostar. Rok izvođenja radova je 120 kalendarskih dana računajući početak radova 18. travnja.

Vrijednost radova je 548.857,48 KM s PDV-om.

Izvođač je prethodno dobio i suglasnost za regulaciju prometa tijekom izvođenja radova, točnije za naizmjenično prometovanje jednom trakom. Iz poduzeća smatraju da većih obustava prometa neće dolaziti.

Objava Počeli radovi na rekonstrukciji raskrižja za naselja Duge i Krančići pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Krančići: Popis stambenih zgrada i njihovih sastavnih dijelova 1880. godine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pred svojom kućom dočeka nas Tadija Radoš, momak u pravim zrelim godinama, baš onako momačkim.  Radost dolaska čitala se  u osmijehu i ugodnim domaćinskim riječima.  Zbog kiše svraćamo u kuću, a Tadija kao pravi domaćin odmah pripremi mezu i pivo.

A onda se počele zanimljive i lijepe priče iz života. Priče kojih bi se svatko rado sjećao. Priče koje imaju svoju osobitost u zanimljivim zbivanjima, radosnim pamćenjima i trenucima prožetim emocijama… pa i snježnim nanosima…

No, nismo došli zbog samih tih priča iako ih je bilo itekako zanimljivo slušati dok Tadija pripovijeda. Povod našeg posjeta je farma koza koju Tade polako stvara.

Na pitanje što ga je potaklo na stvaranje farme koza Tadija reče: „Još od djetinjstva kada smo kao obitelj uzgajali koze zavolio sam te životinje. Eto sada polako stvaram farmu. Započeo sam prije par godina i moji prijatelji su me u tome pomogli. Od srca im se zahvaljujem na pomoći koju su mi tada pružili i koju mi i sada daju. Trenutno imam oko 200 grla miješane pasmine koza. Uvijek se neke ojare pa nisam siguran u točan broj.“

Nakon tih razgovora i uvodnih riječi kiša je stala te smo se uputili prema štalama gdje su smještene koze.  Nakon izlaska iz štale krenuše za Tadijom kao za pravim pastirom.  Zanimljiv je prizor bio dok ih je hranio.  U njegovim reakcijama osjetio se užitak u poslu koji radi.

„Za sada uzgajam ovu miješanu pasminu koza i to uglavnom za prodaju jarića.  Sve se može prodati i imam dosta redovnih kupaca. Planiram proširenje stada kako bih pored prodaje jarića proizvodio i mlijeko. Za to mi treba velika štala. Do sada sam uz potporu općine Prozor-Rama već jednu manju štalu radio, a za veći dio koza susjed Milan mi je ustupio svoju štalu. Vjerujem da ću ponovno uz svoj rad i pare dobiti potporu i od općine kako bih napravio pravu veliku farmu.“ – Ispriča Tadija svoje planove za budućnost dok je hranio koze.

U razgovoru saznajemo kako bi nakon formiranja velike farme s 200 koza nastojao i zaposliti jednog radnika koji bi mu pomagao u radu.

Promatrajući okruženje u kojem koze pasu može se samo zamisliti kako je samo  slasno mlijeko i meso uzgojeno na tim pašnjacima i šumama.

Ova korona je sve nekako usporila i okrenula, no, Tadiju to ne brine. Kao pravi domaćin rado će ugostiti svakog posjetitelja, putnika namjernika ili onoga koji samo odluči  svratiti da vidi njegove koze.  Rado će pripremiti i kozletinu na ražnju koji je pripremio na prikolici za ljetne dane i fešte.

Ukoliko se netko odluči probati jaretinu odnosno kozletinu neka se samo javi Tadiji na broj 063 570 779.

Objava Foto/video: Tadijina farma koza na Krančićima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ošljani se u usmenim predajama spominju  kao jedno od najstarijih naselja u Rami. Mještani s ponosom ističu kako je njihovo selo po starini odmah iza Graca i Varvare. Međutim, ovo selo nije zanimljivo samo po svojoj starosti, nego po svojim grobovima koji se u pučkoj pobožnosti već dugi niz godina obilaze kao zavjetna mjesta. Posebno su zanimljive i intrigantne usmene predaje o tome tko leži u tim grobovima.

Prvi  grob koji vjernici najčešće obilaze nalazi se na brežuljku Matijaš. Predaja govori da je tu pokopana mlada (nevjesta) koja je pobjegla pred turskom navalom nakon što je turska vojska presrela katoličke svatove te ih sve pobila. Mjesto smrti je ujedno i grobno mjesto. Podno ovog brežuljka lokalitet je Pod Matijašom gdje je pokopan ostatak svatova. Legenda o ovim svatovima i njihovoj smrti i dalje živi, no groblje je skoro uništeno i zapušteno.  Najvećim dijelom  je zaraslo u šumu izuzev jednog groba kojeg  su vrijedni mještani uljudno ogradili i obilježili.

Svega nekoliko kilometara od ovog svatovskog groblja na brdu Troglav nalazi se još jedan osamljeni grob za kojeg predaja kaže da je grob svećenika koji je bio sa svatovima. Ovaj grob se nalazi na zapadnoj strani Ošljana, a na južnoj strani, udaljen samo nekoliko kilometara nalazi se još jedan grob na lokalitetu Sadavina. Za ovaj grob mještani pripovijedaju da je pokopana jedna od djevojaka iz svatova ubijenih Pod Matijašom. S ovim zavjetnim grobom povezane su i mnoge legende, a svakako je najzanimljivija ona koja govori da su ljudi prolazeći ovim područjem mogli vidjeti djevojku u bjelini sklopljenih ruku. Životne nedaće, molbe za pomoć i zahvalu potiču ljude da obilaze ovo mjesto moleći za pokoj duše neznane djevojke.

Ovi prethodni grobovi po predaji su iz turskog „vakta“. No, na istočnom dijelu sela, na lokaciji Pandin Dolac, smješten je grob iz Drugog svjetskog rata. Još živući mještani pripovijedaju da je u na tom mjestu ubijen i sahranjen talijanski svećenik kojeg su ubili partizani. Legenda dalje kaže da svećenika nisu mogli pogoditi mecima puške muškarci nego da je jedna partizanka kleknula i s koljena ga jednim pogodila. Za ovog svećenika nikada nitko nije ni pitao. Sigurno bi bilo zanimljivo ovaj grob istražiti jer pripada nedavnoj povijesti te su veće mogućnosti da se sazna identitet nevine žrtve.

Ovakvim i sličnim legendama o grobovima prožeta je cijela naša povijest. Međutim, ovdje se izdvaja nekoliko zanimljivosti. Naime, briga mještana za ove grobove je više nego očita jer su svi ograđeni željeznom ogradom a uređenje su platile pojedine obitelji kao svoj zavjet nevinim žrtvama.

Jedna činjenica je napose zanimljiva koja nije lako uočljiva, ali je ipak vidljiva detaljnijem pogledu na prostorni smještaj. Svi grobovi su raspoređeni na četiri strane svijeta oko Ošljana.

Objava Zavjetni grobovi na Ošljanima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Za bavljenje poslovima ili kreiranje nekih ideja potrebno je najviše volje. Često čujemo u svakodnevnim razgovorima kako netko ima dobru ideju, no nema novac za realizaciju. Svaka dobra ideja uz upornost nađe svoj put do novca. Kvaliteta ideje i rad donose toliko zarade kolika je razina kvalitete ideje.

Malo tko će pomisliti da se od hobija može roditi zanimljiva ideja kao što se to dogodilo u obitelji  Stipe i Nevenke Rajič. Stipo je  s Krančića, župa Uzdol, a  od 1984. živi u RH  i radi u Cedeviti gdje je upoznao svoju suprugu Nevnku koja je rođena u Oborovu pored Dugog Sela. Obdvoje rade u Cedeviti.

O njihovu životu Nevenka kaže: „Od 1995. godine  živimo u Oborovu gdje smo izgradili obiteljsku kuću. Stipo je aktivan u nogometnom klubu, a   ja pjevam u Crkvenom zboru župe Sv Juraja i Jakova u Oborovu. Još uvijek živimo kao tradicionalna obitelj, odnosno, sinovi su zajedno s nama.

O početku ovog zanimljivog i korisnog hobija Nevenka kaže: „Ideja je bila nevjeste Martine, jer su ona i sin nezaposleni pa je svaka kuna dobro došla. Dakle, Martina je krenula sa krunicama s imenima, narukvicama, deseticama i privjescima, a o tome što radi može se naći na facebooku pod nazivom Čarobni kutak perli. Ja sam onda malo proširila asortiman sa tematskim krunicama, poput 160 god Sv Ive na Uzdolu, Srce vatreno, Za Hrvatsku kao Tigar… Od ovakvog načina izrade krunica i narukvica se ne može živjeti, ali kao dodatni posao je isplativo. Uz bolju promidžbu dalo bi se i pristojno zaraditi.“

Nevenka i Stipo Rajič cijeli radni vijek rade bar dva posla, tako su  jedno vrijeme uzgajali činčile i u pravo vrijeme rasprodali legla prije rušenja “blizanaca” i kraha burze, poslije toga su jedno vrijeme prodavali osiguranja. Osim stalnog posla u Cedeviti obrađuju i dosta veliki vrt, naravno, jer žive na selu.  Izrada krunica se ipak od svega pokazala najisplativijom, jer to je rad kod kuće gdje ovise samo o sebi i svom slobodnom vremenu

O mjestu u kojem obitelj Rajič živi Nevenka nam iznosi zanimljivosti: „Živimo dvadesetak kilometara istočno od Zagreba na lijevoj obali Save. U selu živi oko 800 stanovnika, imamo trgovinu, poštu. Djeca idu u 10 km udaljenu Rugvicu u osnovnu školu, a to nam je i općinsko središte. Imali smo i Veterinarsku ambulantu koja je od 1938. godine djelovala, ali je propadanjem sela i stočarstva zatvorena. Devedesetih  godina i nadalje povećan je broj stanovnika doseljavanjem uglavnom ljudi iz Bosanske Posavine. Danas je nažalost i kod nas prisutan trend iseljavanja cijelih obitelji  u Zapadnu Europu. Porazan je podatak da je u zadnje tri godine više obitelji iselilo u potrazi za egzistencijom nego od 45 pa do 2012!“ Zaključila je Nevenka naš razgovor.

Dobro bi bilo da svi sebi postavimo pitanje: „Trebamo li čekati skrštenih ruku da nam netko stvori sve uvjete ili  ćemo sami poduzeti nešto?“

Objava Nevenka Rajič: Od hobija do posla pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.