Kupres je jedno od omiljenih skijališta za goste iz okruženja, ali i one koji do kupreških staza potegnu iz nešto daljih krajeva, kao što je Dalmacija. Mališani su iz OŠ “Ivan Mažuranić” ovom prigodom imali priliku sudjelovati u maloj školi skijanja koju su vodili treneri Delfina Tadić i Filip Šimunović, a neki od njih su prvi put stali na skije. Za one koji još nisu skupili hrabrosti spustiti se na jednoj od nekoliko kupreških staza, tu je bila opcija sanjkanja.

“Oduševljenju nije bilo kraja”

“Ukupno je sudjelovao 31 učenik, imali su priliku sudjelovati u skijanju, sanjkanju i svježem zraku. Djeca su učila osnove skijanja uz mene i moje suradnike, Filipa Šimunovića i Ivana Perića.  Sva su djeca uspješno svladala prve korake skijanja. Atmosfera je bila odlična, djeca su oduševljena, jer je ovo bio jedan od prvih ovakvih izleta koji je uključivao snijeg i skijanje, što se tiče OŠ ‘Ivan Mažuranić’. Oduševljenju nije bilo kraja, djeca su zadovoljna i sretna. Zahvalila bih svim učenicima, kolegama koje su mi pomogle, ravnateljici Lidiji na odličnoj ideji i Općini Prozor-Rama koja nam je omogućila prijevoz”, kazala je za Ramski Vjesnik trenerica Delfina Tadić.

Klub i škola nisu mogli odabrati bolji dan, kako je radni tjedan još u tijeku, na skijalištu nije bilo prevelike gužve i na stazama je bilo dovoljno mjesta za sve, pogotovo one koji su se prvi put s trenerima, nakon male staze za učenje, odvažili ići upravo na veliku stazu. Bio je ovo drugi posjet kluba kupreškom skijalištu. Klub je kroz prethodne projekte okupio 30 volontera i ima jednu od najvećih volonterskih baza u Rami, a upravo je njih 13 Kupres posjetilo prošli tjedan.

Objava FOTO: Veslački klub “Rama” i Osnovna škola “Ivan Mažuranić” na izletu na kupreškom skijalištu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Utrka je otvorenog karaktera, a skijat će se veleslalom i to u kategorijama Baby sprint (2014. i mlađi), Djeca (2010.-2013.), Kadeti (2006.-2010.), Juniori (2001.-2005.) te Seniori (2000 i stariji) s početkom utrka od 11 sati.

Prijava i registracija

Prijaviti se možete putem ONLINE OBRASCA na sljedećem LINKU. Natjecatelj je prijavljen nakon što organizator dobije online formular, prijava je preliminarna i ne znači registraciju za natjecanje.

Registracija i verifikacija će se obavljati u prostorijama restorana “Tikvice” u subotu od 8:30h. Podsjećamo, prijava ne znači i registraciju. Natjecatelj je registriran i unesen u Verifikacijsku listu pripadajuće kategorije nakon što se potpiše na prijavnu listu u vrijeme predviđeno za registraciju.

Utrka

Utrka otvorenog karaktera skijat će se u disciplini veleslalom prema FIS pravilima. Starije kategorije voze po dvije utrke, dok mlađe kategorije skijaju jednu veleslalomsku vožnju.

Minimalna visinska razlika je 100 metara. Od opreme su OBAVEZNE: skije, pancerice, štapovi, skijaške rukavice, naočale, odijelo i kaciga. Startnina se ne naplaćuje, ali ski pass se plaća prema ustaljenim pravilima skijališta i kupuje se na blagajni.

Svečano proglašenje pobjednika će biti upriličeno u restoranu “Ognjišta” u 15 sati, a za prva tri mjesta su osigurane medalje.

Satnica

8:00h Otvaranje lifta (četverosjed)

9:00h Trening i zagrijavanje

8:30-9:30h Registracija natjecatelja / Restoran “Tikvice”

10:15-10:30h Ogled staze I

11:00-12:00h Utrka / Prva vožnja

12:30-12:45h Ogled staze II

13:15-14:15h Utrka / Druga vožnja

15:00h Proglašenje pobjednika

Za sve dodatne informacije možete se javiti na e-mail: sport.sshb@gmail.com ili na broj telefona 00387 63 147 443.

Objava NAJAVA: “Prvenstvo Herceg-Bosne ’22” u alpskom skijanju na Kupresu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Operacija je počela 1. studenoga, a ime je dobila po planini Cincar, koja dijeli Kupreško i Glamočko polje i njezinom istoimenom vrhu.

Naime, područje Kupresa okupirale su snage JNA i bosanskih Srba još 1991. te je vojska Republike Srpske držala u svojim rukama strateški važne prijevoje Malovan i Kupreška vrata. Oslobađanje ovog područja bilo je strateški važno i Hrvatima i Bošnjacima.

Hrvatima je bila važna kako bi oslobodili okupirani Kupres i omogućili povratak protjeranog stanovništva, što bi ujedno otklonilo mogućnost srpskog napada prema Šujici te Livnu i Tomislavgradu. S druge strane, Bošnjacima bi oslobađanje ceste Bugojno – Livno bitno popravilo opskrbne rute iz Dalmacije prema dijelovima središnje Bosne koje su držali.

Napad HVO-a vodilo je Zapovjednog područje Split i izvela ga je 2. gardijska brigada HVO-a, a s muslimanske strane bio je u odgovornosti 7. korpusa Armije BiH, piše povijest.hr.

Također, akcija je poslužila i za slabljenje i zaustavljanje neprijateljske ofenzive na Bihać koja je bila u tijeku.

Operacijom je oslobođen veći dio Kupreške visoravni zajedno s Kupresom. Ukupno je oslobođeno područje površine oko 600 kvadratnih kilometara, a vojska bosanskih Srba odbačena je dalje od planine Cincar te je otvorena prometnica Bugojno – Livno.

Operacija Cincar ujedno je bila uvod u hrvatske oslobodilačke operacije koje su uslijedile: Zima ’94., Skok 1, Skok 2, Ljeto ’95. i Oluja.

Objava Operacijom “Cincar” oslobođeno Kupreško polje (1994.) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Na Kupresu proslavljen Četvrti Obiteljski dan u BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Program pod nazivom “U spomen žrtvama hrvatskog naroda na Kupresu“ započeo je polaganjem vijenaca na spomen obilježju hrvatskog naroda za sve žrtve Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata u Kupresu.

Vijence su položila i svijeće zapalila brojna izaslanstva udruga proisteklih iz Domovinskog rata, hrvatskih političkih stranaka, općinskih i županijskih vlasti te predstavnici gradova prijatelja Kupresa.

Nakon toga, u crkvi sv. Obitelji u Kupresu služena je sveta misa sa zajedničkim opijelom za sve poginule i sahranjene na Kupreškoj visoravni koju je predvodio kupreški župnik don Tomislav Mlakić uz koncelebraciju nekoliko svećenika.

“Na današnji dan prisjećamo se pada Kupresa, te 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni, samo dva dana nakon što je uspostavljeno Hrvatsko vijeće obrane (HVO). Pad Kupresa trajan je simbol patnje i stradanja, ali i hrabrosti i odanosti hrvatskih branitelja”, poručili su predstavnici braniteljskih udruga sa Kupresa .

U sklopu obilježavanja izaslanstva Općine Kupres i udruga proisteklih iz Domovinskog rata u utorak su položila vijence i zapalila svijeće na spomen obilježjima Suho polje, Kupreško polje te na Spomenik vukovarskim braniteljima.

Objava Obilježena 29.obljetnica stradanja hrvatskog naroda na Kupresu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Naime, Ivan Ivić je izaslanik u Domu naroda Parlamenta FBiH i to 13. izaslanik ispred Hrvata. Inače, do ovakvog razvoja situacije došlo je nakon što je Ivić glasovao za imenovanje Vlade HBŽ na čelu s Ivanom Vukadinom, zbog čega je protiv njega pokrenut stegovni postupak, koji je pokrenuo predsjednik ŽO HDZ BiH HBŽ Branko Ivković.

U sličnoj situaciji je i Lovrić, koji je u Vukadinovoj Vladi postao ministar. Inače, Općinski odbor HDZ BiH Kupres održao je sredinom siječnja sjednicu na kojoj su jednoglasno odbacili inicijativu ŽO HDZ BiH Hercegbosanske županije na čelu s Brankom Ivkovićem u kojoj se poziva OO HDZ-a Kupres da isključe predsjednika općinskog odbora i zastupnika u Skupštini HBŽ-a Ivana Ivića i člana općinskog odbora i aktualnog ministra policije Marija Lovrića, a sve zbog podrške prilikom imenovanja nove županijske Vlade na čelu s Ivanom Vukadinom, u kojoj je Mario Lovrić imenovan na ministarsko mjesto.

Općinski odbor HDZ-a BiH Kupres je jednoglasno donio odluku u kojoj su predložili Predsjedništvu HDZ-a BiH na čelu s Draganom Čovićem da raspuste Županijski odbor HDZ-a BiH Hercegbosanske županije, a taj prijedlog i odbacivanje inicijative za isključivanjem njihovih članova su potpisali svih 17 članova OO HDZ BiH Kupres

Podsjetimo kako je u prošloj godini došlo do raspada i u duvanjskom HDZ-u, kada je iz stranke isključen Ivan Vukadin, tadašnji načelnik općine Tomislavgrad, a danas novi premijer Hercegbosanske županije. S Vukadinom su tada isključeni i Robert Bagarić i Ante Tadić, svi zbog teških povreda Statuta HDZ BiH.

Uoči lokalnih izbora Vukadin je osnovao i Općinski odbor Hrvatskog nacionalnog pomaka (HNP), a s njim su otišli svi dotadašnji članovi OO HDZ BiH Tomislavgrad (25), donedavni članovi Mladeži i Zajednice žena HDZ-a BiH Tomislavgrad. Na lokalnim izborima, kandidat HNP-a, Ivan Buntić postao je novi načelnik općine Tomislavgrad, a novu većinu u općinskom vijeću čine upravo kandidati HNP-a. HDZ BiH ima tek četiri mandata.

Pred kraj godine, Vukadin je postao premijer Hercegbosanske županije, a u njegovoj Vladi ministar je postao upravo Lovrić. Podsjetimo i da se Lovrić našao na udaru kritika iz srpskih redova jer se zastava HBŽ našla na policijskoj stanici u Drvaru. Tako je i načelnica općine Drvar Dušica Runić pozvala ministarstvo da se zastava ukloni.

/Izvor: Bljesak.info/

Objava Nastavlja se raspad HDZ-a u Livanjskoj županiji pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nova skijaška sezona u Sportsko-rekreacijskom centru “Adria ski” na Čajuši kod Kupresa startat će u petak, 8. siječnja, kazao je za Fenu vlasnik tog centra Zvonko Bagarić.

Bagarić je istaknuo kako je s tehničke strane sve spremno, obavljen je servis liftova i vučnica, te strojeva za održavanje staza, a za četvrtak su najavljene završne pripreme.

Čajuša kod Kupresa omiljeno je zimovalište Hercegovaca i Dalmatinaca, a proteklih godina zbog dobre ponude i povoljnih cijena smještaja sve više je gostiju iz drugih država EU, dodao je Bagarić.

U odnosu na proteklu godinu cijene smještaja i drugih usluga nisu se bitno mijenjale. Cijena dnevne ski karte za odraslu osobu iznosi 35 konvertibilnih maraka, odnosno 25 maraka za osobe mlađe od 14 godina, dok je cijena poludnevna karte, koja se prodaje iza 13 sati, 25 maraka, odnosno 20 maraka za mlađe osobe.

Cijena iznajmljivanja skijaške opreme u skijaškom centru Adria ski također se nije mijenjala od prošle godine. Za odrasle osobe dnevni najam opreme košta 20 maraka, a za mlađe osobe 15 maraka.

Sportsko-rekreacijski centar “Adria ski” raspolaže s pet ski-liftova: četvorosjed u dužini od 1850 metara, dvosjed u dužini od 980 metara, dvije “sidro” vučnice u dužini od 1.080 i 1.150 metara te jedan “baby lift” dužine 300 metara.

Objava Skijaška sezona na Kupresu starta 8. siječnja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Natjecanje u kosidbi trave na Kupresu je upisano na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva na 15. zasjedanju Komiteta za očuvanje nematerijalne kulturne baštine.

Incijativu za nominaciju ovog elementa je pokrenula lokalna zajednica koja baštini ovu tradiciju, a upis na UNESCO-vu listu doprinosi podizanju svijesti ne samo o važnosti nematerijalne baštine nego i važnosti njezina daljnjeg očuvanja i prenošenja na mlade.

Ministarstvo civilnih poslova i Državno povjerenstvo za UNESCO su dali potporu ovoj inicijativi i nominaciju uputili UNESCO-u.

Običaj natjecanja u košenju trave na Kupresu je četvrti element nematerijalne baštine Bosne i Hercegovine koji je upisan na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, nakon Zmijanjskog veza, Konjičkog drvorezbarstva i Branja trave ive na Ozrenunavedeno je iz kabineta ministrice ministarstva civilnih poslova BiH Ankice Gudeljević.

Objava Kupreška kosidba na Unescovoj listi nematerijalne baštine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Iako po lošim vremenskim uvjetima natjecanje je proteklo prema izvornim pravilima Alke prilagođeno skijanju. Bilo je napeto, uz “pripetavanja”, a slavodobitnik prve Ski Alke postao je Marko Vrca.

Nakon Alke uslijedila je već tradicionalna utrka Super Slalom Đir.

Trideset punoljetnih natjecatelja u slalomu savladavali su “zapreke” za stolom u obliku “meze i pića”. Najbrža žena bila je Ivana Vulić iz Splita, a najbrži muškarac Vinko Marić iz Kreševa.

Na proglašenju pobjednika sudjelovao je promotor DalSki asocijacije Natko Zrnčić Dim. Danas je na programu prvenstvo Dalmacije u veleslalomu.

Objava Kupres: Na padinama Čajuše prva alka na skijama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ova 29-godišnjakinja rodila se i odrasla u Peruu, ali njezini hrvatski korijeni vukli su je u regiju iz koje dolazi njezina obitelj.

Odrastanje u Peruu

Dragitza se rodila i 26 godina provela u Limi, glavnom gradu države Peru. Njezin otac je porijeklom s Kupresa, a majka iz Bugojna, pa je nakon navršenih devet godina imala priliku još dvije provesti u Hrvatskoj prije no što se ponovno vratila u Peru. Nakon što je završila srednju školu i fakultet u Limi, Dragitza je odlučila da više ne želi živjeti tamo i da želi doći u Hrvatsku.

“Nakon završenog fakulteta, nisam ni tražila ondje posao, već sam došla u Zagreb. Ljudi iz Lime najčešće odlaze u Argentinu tražiti posao ili dodatnu edukaciju, ali ja nisam htjela tim putem. Nešto me vuklo u Hrvatsku.”

Dodaje kako to nije zbog ljudi, kaže da su Peruanci jako topli i znaju se lijepo družiti s drugima, ali je Lima vrlo nesigurno mjesto za život.

“Prisutno je jako veliko siromaštvo, korupcija također ne ide na ruku narodu, i jednostavno sam se osjećala da tamo ne pripadam. Dok sam odrastala, često smo provodili vrijeme u hrvatskom društvu, ondje je većina Hrvata došla nakon 2. svjetskog rata, većina ih je već treća generacija, ja sam recimo druga.

Studirala sam komunikologiju, ondje se taj fakultet dosta razlikuje od ovog u Hrvatskoj. Učila sam puno o oglašavanju, ali i grafičkom dizajnu. Nakon studija sam se prijavila za stipendiju u Hrvatskoj, nije ju bilo komplicirano dobiti, ima dosta prostora tu. Mislim da je cilj da se Hrvati iz inozemstva ipak na kraju vrate u zemlju. Ne ostaju svi naravno, neki dođu samo na godinu ili dvije.”

Prvo je došla sama, živjela je u studentskom domu na Savi i u to vrijeme upoznala dosta ljudi iz Perua, Argentine i Kanade.

“Učila sam hrvatski na Filozofskom fakultetu i bilo mi je dosta zahtjevno, ali mislim da je to trenutno najbolji tečaj za naučiti hrvatski. To nije bio moj prvi dodir s hrvatskim jezikom jer sam ja ovdje došla s devet godina i išla sam tu u školu dvije godine.”

Cijeli život priča španjolski, ali ono što je naučila kao dijete joj je dosta pomoglo.

“Hrvatski jezik je jako težak, stvarno je zahtjevan, pogotovo padeži. Nisam ništa mogla usporediti sa španjolskim.”

Danas govori jako dobro i dodaje da još uvijek brka padeže ponekad.

Prvi prvom dolasku ostala je samo mjesec dana, ali se nakon pola godine ponovno vratila i tada je znala da želi biti ovdje.

“Imala sam super cimericu iz Slavonskog Broda, upoznala sam i dosta stranaca, nekako mi je sve sjelo na mjesto.”

Prvi posao u Hrvatskoj bio je neobičan izbor

“Moj prvi posao u Zagrebu bio je u Muzeju iluzija. Vidjela sam oglas u kojem je pisalo da traže nekog tko govori engleski i da je španjolski prednost. Prijavila sam se na to radno mjesto misleći kako ću ja biti vodič u muzeju, a ne da ću voditi cijeli muzej. Međutim, ispalo je da sam voditeljica muzeja i ondje sam se zadržala oko godinu dana.”

Ističe kako joj nije bio problem pronaći posao, te kako je odbila čak dva koja su se dogodila u međuvremenu.

“Mnogi su mislili da sam posao dobila preko veze, ali stvarno nisam. Nakon godinu dana u Muzeju radila sam na još jednom njihovom projektu, ali to nije baš dobro funkcioniralo i kada sam dobila otkaz bila sam baš sretna. Svi oko mene su se čudili kako nosim taj osmijeh na licu, a meni je baš to trebalo.” Već tada je imala u planu svoj obrt, točnije već ga je otvorila samo još nije ništa radila.

Pokretanje vlastitog biznisa

Prvo je imala ideju da želi raditi šalice jer ih i sama skuplja.

“Stalno sam bila u potrazi za šalicom s nekim fora hrvatskim natpisom i nisam ju nigdje mogla naći. Danas ih već ima, ali tada nisam mogla pronaći ništa zanimljivo.”

Logično, palo joj je na pamet da ih sama počnem izrađivati, pa je krenula lagano s crtanjem, a malo se inspirirala i španjolskim brendom Mr. Wonderfull koji radi slične stvari na svim jezicima.

“I tako sam ja krenula, pokazala sam prijateljici neke ideje i jako su joj se svidjele. Tata mi je posudio novac za tiskanje prvih 250 komada, otvorila sam paušalni obrt (još uvijek ne znam točno što to znači, ali evo ja sam paušalac) i krenula s poslom.”

Nakon što je kontaktirala Instagram profil @zagrebfacts jer je u ponudi imala puno natpisa zagrebačkog slenga, ljudi su se počeli raspitivati.

“To je bilo prije dvije godine, sjećam se samo u nekoliko dana prodala sam gotovo sto komada. To mi je bio dobar vjetar u leđa i motivacija za dalje.”

Nakon toga je kupila jedan stroj za tiskanje, pa drugi pa treći. Posao je započela u sobi iznajmljenog stana pa se s vremenom prebacila u dnevni boravak.

“Naglasak sam stavljala na personalizirane šalice, kupcima sam nudila pet opcija koje su mogli birati. Onda je došao Majčin dan i posao se jednostavno zarolao do te mjere da su me kontaktirali i dućani sa svojim narudžbama.”

Onda su krenuli i mediji, nagradne igre, probala je čak suradnju s hrvatskim influencericama, ali to baš i nije bila neka sreća. No, velika je sreća bila otvoriti showroom u Jurišićevoj.

“Sama sam tamo, pomaže mi moja najbolja prijateljica i tamo se odvija sve, od proizvodnje do prodaje.”

Iako je krenula sa šalicama, u veljači prošle godine je krenula i s platnenim torbama i pernicama, a u veljači nas očekuju i T-shirti te majice s kapuljačom. Danas može jako lijepo živjeti od toga.

“Ne očekujem bogatstvo, ali mislim da je ovako nešto trebalo u Hrvatskoj. Barem se za sada tako pokazalo.” Bren Puro Amor Design možete pratiti na Facebooku i Instagramu.

Uspjeh u stand-up nastupima

Kako je u Peruu polazila satove glume i bila dio jednog glumačkog ansambla, Dragitza iza sebe ima i nekoliko predstava.

“To je jedan od razloga zašto sam nakon fakulteta htjela ići u Ameriku, prošla sam čak i audiciju na New York Conservatory for Dramatic Arts, što je dosta zahtjevno, ali i preskupo pa sam od toga odustala. To mi je bila dobra potvrda da imam talenta pa kad sam došla u Zagreb upisala sam se Studio Kubus, ali sam skužila da mi je dosta teško glumiti na hrvatskom jeziku.” Nedugo nakon toga naletjela je na radionicu stand-upa u Studiju Smijeha i odlučila otići tamo.

“Marina Orsag mi je rekla da sam jako simpatična, da imam super naglasak te mi je savjetovala da napišem neki tekst. Uskoro me pitala kad planiram na open mic, i iako sam bila uzbuđena nisam nikome rekla da idem. Prošlo je odlično, ekipa je urlala od smijeha, a tema se vrtila oko mojih roditelja, života u Zagrebu, o tome kako su mi rekli da nikad naći posao ovdje, i tako o nekim stvarima koji primjetiš kao stranac.”

Inspiraciju crpi iz svojeg ljubavnog života za koji kaže da je totalno kaotičan.

“Pa malo posudim priče od frendica, simpatične stvari iz zemlje, ali sam dosta fokusirana na žensku tematiku. Od PMS-a do ginekologa.” Ne piše tako često koliko bi htjela, ali se nada doći do toga da svaki mjesec ima novu stvar. “Puno ljudi dolazi slušati stand-up, genijalno je kad skužiš da možeš od srca nasmijati ljude oko sebe. Optimističan sam tip, vidim u svakoj osobi dobru stvar i po prirodi sam dosta pozitivna.”

Karaoke, kuhanje i ritam života u Zagrebu

U slobodno vrijeme odlazi u Praćku na karaoke, dok za ples bira Katran.

“E, to mi je bio mali šok, u Peruu se pleše gdje god se stigne, a ovdje ništa. Tako je teško mrdnuti se ljudima tu, u početku sam išla na latinoameričke plesove, falilo mi je to jako.”

Jako voli kuhati, najčešće peruansku kuhinju, mama joj redovito šalje začine kako bi to bilo izvedivo.

“Jedemo jako začinjenu hranu, dugo pripremamo meso, a korijander i žuti chilli su mi omiljeni začini.” Priznaje kako ne briljira u pripremi ribe, a u Peruu je jedno od najpoznatijih jela upravo sirova riba, poznatija kao ceviche.

“Od hrvatske kuhinje obožavam pašticadu, grah i zelje i istarske specijalitete koje šalje cimeričina mama.”

Dragitza je baš sinoć prošla u polufinale u TV emisiji Kuhan i pečen.

Sviđa joj se ritam života ovdje, Zagreb nije tako velik grad i ovdje stignem sve obaviti u jednom danu.

“Tužno mi je jedino što Hrvati žele otići iz zemlje i često mi kažu kako ću se ovdje sigurno zadržati samo neko vrijeme. Mislim da dovoljno ne cijene ovo što imaju, ne znam. I nije mi bilo tako lako započeti ovu avanturu. Bilo je dana kada sam prodala samo jednu ili dvije šalice, ali ako si uporan i ako uporno radiš, nema tih vrata koja nećeš otvoriti. Hrvati nemaju baš tu svijest da nakon završenog školovanja pokrenu neki svoj posao, dok je to u Peruu uvriježena praksa. Ako ne nađeš posao, smisliš si ga sam. Samo ja imam još desetak ideja, ali nemam vremena za sve.”

Pa evo, Dragitza je dobar primjer da ako predano utabaš put do cilja, nema toga što ćete pokolebati da odustaneš. Divna je.

/Izvor: Telegram.hr/

Objava Otac s Kupresa, majka iz Bugojna, nakon 26 godina u Peruu doselila u Zagreb pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.