Ministarstvo će u tekućoj godini, u suradnji s Općinom, realizirati nekoliko značajnih projekata koji uključuju poboljšanje infrastrukture. Fokus je na obnovi i unapređenju putova, sportskih, kulturnih i drugih osnovnih infrastrukturnih objekata, kao i podrška ekonomskim aktivnostima.

Inicijative su usmjerene na podizanje kvaliteta života povratničke zajednice kroz izgradnju društvenih i stambenih objekata. Ovi projekti imaju za cilj poboljšanje životnih uvjeta povratnika i poticanje održivog razvoja zajednice.

Načelnik Ivančević za Ramski Vjesnik je potvrdio kako je zadovoljan sastankom, onim o čemu se razgovaralo. Prije svega, Ivančević ističe kako se nada što skorijem početku radova ne elektrifikaciji i ostaloj infrastrukturi kada su u pitanju sami istok općine Prozor-Rama i dio sela u općini Konjic, kao što su Pajići, Gornja i Donja Vratna Gora, Rolje, Antunivići, Raiči i dr.

Prozor-Rama i Konjic dogovorili pomoć u infrastrukturi u naseljima koja spajaju Ramu i Konjic

Podsjećamo upravo je o ovoj tematici načelnik imao konstruktivne radne sastanke sa žiteljima spomenutih naselja.

Objava SARAJEVO: Ivančević na radnom sastanku s ministrom Dizdarom pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“S iznimnim zadovoljstvom obavještavamo javnost da je nagradu „Zlatni hercegovački šipak“ za posebna dostignuća na području obrazovanja i kulture osvojio prof. dr. Rašid Hadžović koji trenutno obnaša dužnost kantonalnog ministra kulture, obrazovanja i sporta u Vladi HNŽ. Želimo mu čestitati i ovim putem obavijestiti da je nagrada dostavljena u njegov ured u zgradi vlade, a medije zamoliti da kontaktiraju ministrov ured kako bi im dostavili izjavu i eventualne fotografije”, navodi se u objavi roditelja.

“Smatramo da ste kao ministar svojim izjavama pomeli konkurenciju za najbolju mostarsku lisku koja je vječno utkana u sokacima našeg grada, te stoga odnio sigurnu pobjedu u školskoj 2020/202. Posebno se referiramo na izjavu koja datira 24.05.2021. o poučnim detaljima nošenja s krizom u protekloj školskoj godini, te ujedno želimo i pohvaliti Vaše komunikacijske sposobnosti s roditeljima. Na žalost roditelji nisu imali dovoljno sredstava za izradu skulpture u punoj veličini jer su se istrošili na instrukcije svoje dječice te se ovim putem ispričavamo”, stoji u objavi.

Objava Ministar Hadžović dobio nagradu “Zlatni hercegovački šipak“ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Identično je zamijećeno i oko SDA-ova Salema Marića, kojemu uopće nema imovinske kartice, a na čelu je Gradskog vijeća, premda je izgradio nove nekretnine. 

Lasić je do premijerske funkcije bio profesor, a u zadnjoj imovinskoj kartici, dok je još bio skupštinski zastupnik, prijavio je prosječnu imovinu. Imao je stan i automobile taman teške koliko i kredit u banci.

Naime, kao zastupnik u Skupštini HNŽ-a Lasić je prijavio da je u 2009. zaradio 37.824 marke. Naveo je da posjeduje stan od 72 kvadrata vrijednosti 100 tisuća maraka te dva automobila marke Peugeot vrijedna 45 tisuća. Na računu u banci imao je 10 tisuća maraka, a dugovanja i obveze u vrijednosti 128 tisuća maraka.

U ta doba, kako se navodi i u službenom životopisu bio je ravnatelj Srednje ekonomske škole “Jozo Martinović” (1999. – 2011.) u Mostaru, a od 9.11.2011. do 19.3.2015. obnašao je dužnost predsjednika Vlade Hercegovačko-neretvanske županije. Već šest godina je federalni ministar prometa i veza. Njegova imovina se posebno podebljava zadnje dvije godine, kada gradi veliko imanje na Pologu, kupuje 300-tinjak tisuća maraka vrijedan stan u središtu Mostara te Mercedesa kakvog vozi Lionel Messi.

Rast imovine

Deset godina nakon što je prijavio stan od 72 kvadrata u Orci, Lasić u istoj zgradi kupuje penthouse od 140 kvadrata vrijedan oko 300 tisuća maraka. Cijena tog četverosobnog stana s dva balkona oglašavana je i na internetu, gdje je prodavan za 280 tisuća maraka. Ako zbrojimo onaj stari, Lasić u Orci ima preko 300 kvadrata vlastitog stana, odnosno dva stana – jedan od 140, drugi od 72 kvadrata.

Usporedo s kupnjom penthousa kreće i izgradnja imanja na Pologu, koje je priča samo za sebe. Imanje kakvog se ne bi postidjeli ni najplaćeniji svjetski sportaši ili glumci smješteno je u Pologu nadomak Mostara, a građeno od 2019. do 2020. U cijelosti je ograđeno zidom i visokom ogradom, a ima i put i kapiju za nigdje. Ministar prometa na njemu je sagradio kuću, bazen, nogometno i košarkaško igralište te boćalište… Navedeno prati svlačionica, vanjski šank, vanjski poligon za vježbanje, vanjski roštilj, kamin. Sve je obloženo kamenom, te dovezene i višegodišnje sadnice maslina, ugrađena led rasvjeta, te videonadzor. Čini se da je ispod cijelog imanja i podrum, barem na to ukazuju zasebna ulazna vrata, ispod kuće koja je centrirana na placu – kategoriziranom kao pašnjak 4. klase, od 4165 četvornih metara.  

Uz četverosoban stan u Orci, novoizgrađeni objekt na Pologu, Lasić je krajem 2020. kupio Mercedesa GLE 5.3 AMG. Iznos sa osiguranjem vozila, carinom i registracijom iznosi negdje oko 250 tisuća maraka. Auto je kratko vozio na stranim tablicama pa je prebacio na domaće. Da Denis prati svjetske trendove govori podatak da upravo ovakvo vozilo vozi jedan od najplaćenijih nogometaša današnjice – Lionel Messi. Čak imaju i iste felge na vozilu.

Osnovna plaća ministra u Federaciji je oko 2900 maraka, doda se još oko 300 za odvojeni život i 130 za topli obrok, što bi sveukupno bilo o 3300, ili čak i manje, budući da je Lasićevo ministarstvo u Mostaru. Godišnje bi to bilo nekih 40 tisuća maraka,  što bi značilo da bi trebalo više od šest godina ministarske plaće samo za kupnju Mercedesa, bez ičeg ostalog, a upravo je toliko Lasić na čelu ministarstva.

Na upit nakon pet dana nije odgovorio

Još u ponedjeljak poslali smo upit sljedećeg sadržaja za ministra.
“S obzirom da nema izjave o imovinskom stanju datuma, molimo da nam odgovorite na sljedeća pitanja:
-Koje nekretnine ima u posjedu ministar Lasić?
-Ima li dozvole/odobrenja za kuću-ranč na Pologu?
-Koliko stanova ima u Mostaru, koje kvadrature?
-Kolika je vrijednost voznog parka?
-Posjeduje li nekretnine van BiH?
-Kolika su mu kreditna zaduženja, a koliko osobno primanje?”

Nažalost, ni nakon više usmenih i pismenih podsjećaja, nisu odgovorili na pitanja koja bi zapravo trebala biti javno dostupna svima. Koliki su rashodi, prihodi i zaduženja ministra, kako ovog, tako i bilo kojeg drugog.

Objava Skromni ministar: Od skromnog profesora do milijunaša pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Naime po njegovom imenovanju počelo se pričati o njegovom školovanju koje nije bilo baš na nekom zavidnom nivou. Ministar Lučić srednju školu je pohađao pet godina, dok je student bio čak 12 ljeta.

No, ministar se previše ne obazire na medijske natpise. On je već krenuo formirati svoj kabinet, a njegov prvi potez je dovođenje za savjetnicu Marine Ševkušić. Buduća savjetnica inače je bila druga pratilja na Miss Planeta Zemlje BiH.

Marina je diplomirani politolog. Završila školovanje na M. A. International Relations/Diplomacy, ali većinu života bavila se modelingom i manekenstvom.

Objava Bivša misica bit će savjetnica ministra Lučića pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Borasa se za kazneno djelo tereti od veljače 2015. do kraja travnja 2016. godine, a osuđen je na kaznu zatvora od jedne godine s kušnjom od tri godine, odnosno, koja se neće izvršiti ukoliko on u roku od tri godine ne počini drugo kazneno djelo.

Po Borasu za sve je kriv HZMO, a on je nastavio podizati mirovinu iz Hrvatske

Kako prenose hrvatski mediji presudu, Zdravko Boras u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti presude mora vratiti i imovinsku korist pribavljenu ovim kaznenim djelom u visini od 95.491 kuna (oko 25.200 KM), uvećeno za zatezne kamate.

Da pojasnimo, Rješenje za vojnu, invalidsku mirovinu Boras je dobio još u studenom 1998. godine, a uplate su stizale do travnja 2016. godine. Sporno je razdoblje od veljače 2015. godine kada je Boras stupio na sadašnju dužnost. Ima prijavljeno prebivalište u Podstrani.

Ovu presudu izrekao je jučer, u utorak 26. studenog, sudac Općinskog suda u Splitu Ante Unković. Na presudu se ministar Boras ima pravo žaliti višem sudu.

Ministar Zdravko Boras je u ranijim medijskim istupima, komentirajući svoj sudski postupak u Hrvatskoj, izjavio da je “svatko nevin dok mu se ne dokaže krivnja” te da će “ukoliko se njemu dokaže krivnja odmah podnijeti ostavku na mjesto ministra policije MUP-a ŽZH”.

Boras je tvrdio da nije kriv i da je u listopadu 2013. godine dobio rješenje Ministarstva branitelja i tadašnjeg ministra Predraga Freda Matića u kojem mu se ukida status invalida. Tvrdio je da je rješenje dostavljeno i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO) te da “ne vidi kako je on imao obvezu bilo što prijavljivati”.
Boras je na sudu izjavio kako ga “žalosti dokle su dovedeni hrvatski branitelji” te da “smatra da nemaju nikakva prava”, iako je nastavio podizati svoju hrvatsku mirovinu u iznosu od 6.500 kuna ili oko 1.700 KM, i istodobno isticao da je sva odgovornost za nepravilnosti na HZMO.

Boras ima 49 godina i u HV-u je dogurao do čina natporučnika, a u HVO-u do bojnika. Na sudu je izjavio da je “spreman vratiti novac, ali tek kada se utvrdi tko je kriv”. Ostaje za vidjeti kako će za ovaj neviđeni skandal reagirati Vlada ŽZH, a kako i sam ministar Boras.

HSP BiH traži Borasovu ostavku

Nakon što su vijest o presudi objavili mediji, na istu je regirao i dopredsjednik Hrvatske stranke prava (HSP) BiH i vijećnik u Općinskom vijeću Posušje, Blago Petrić, te je zatražio od Borasa da podnese neopozivu ostavku na mjesto ministra MUP-a ŽZH.

“Ostankom ministra Borasa na poziciji ministra MUP-a prvenstveno smatramo da se šalje loša slika cjelokupnoj javnosti i da se baca ogromna mrlja na Zapadnohercegovačku županiju”, navode iz ove stranke i podsjećaju kako je Boras u svojim ranijim istupima sam rekao, da će ukoliko mu se dokaže krivnja podnijeti ostavku.

Zanimljiv slučaj Nike Lozančića koji nije znao da je hrvatski branitelj

Skoro identičan slučaj na hrvatskom sudu prije nešto više od 10-ak godina imao je i Niko Lozančić, tada zastupnik Parlamentarne skupštine u BiH i bivši predsjednik Federacije BiH i dopredsjednik HDZ-a BiH. On je na Općinskom sudu u Zagrebu optužen da je od 2000. do 2009. neovlašteno primao mirovinu hrvatskoga ratnog vojnoga invalida u iznosu od 5.248 kuna mjesečno te da je time oštetio hrvatski proračun za ukupno 713.992 kune. Naime, Lozančić je istodobno, kao i minisitar Zdravko Boras, kao zastupnik u Parlamentarnoj skupštini bio osiguran i u radnom odnosu u BiH te je tako ilegalno stekao navedeni iznos.

Također je osuđen u Hrvatskoj i to na uvjetnu kaznu od godine dana zatvora s četvorogodišnjim rokom kušnje, a morao je vratiti i spomenuti iznos.

Lozančić se zaista “prosuo” u javnosti svojim uvrjedljivim pismima prema sutkinji koja je vodila postupak, a tražio je i da mu sudske obavijesti iz Hrvatske stižu – diplomatskim putem.

“Cijelo sam vrijeme živio u uvjerenju da je mirovina koju primam izraz skrbi i potpore Hrvatima u BiH. Ja nikada nisam bio pripadnik nikavih postrojbi MORH-a, nego isključivo HVO-a. Nisam imao pojma da u RH imam status hrvatskoga branitelja iz Domovinskoga rata i cijelo sam vrijeme živio u uvjerenju da je mirovina koju primam izraz skrbi i potpore Hrvatima u BiH. Svojstvo ratnoga invalida priznale su mi komisije HVO-a, a prvi put saznajem da mi je to priznato i od Ministarstva branitelja RH. Iz toga rješenja prvi put saznajem da nisam ranjen u Kaknju u BiH, nego negdje na Južnom bojištu, premda sam cijelo vrijeme rata do dana ranjavanja proveo u Kaknju. Bio sam pripadnik HVO-a, kao regularne vojne formacije u sastavu oružanih snaga BiH, a nikada nisam bio pripadnik bilo kakvih vojnih formacija bilo koje druge države, pa ni Oružanih snaga RH. U Hrvatskoj nikada nisam ostvario ni dana radnoga, odnosno mirovinskoga staža, pa ni mirovinu koju sam dobio nisam doživljavao kao ‘klasičnu mirovinu’, nego kao jedan od oblika skrbi koje su smislile i realizirale vlasti RH”, pisao je svojedobno Lozančić Općinskom sudu u Zagrebu što je bilo u granici s prvoklasnim humorom.

Kako je tada izvjestio Jutarnji list,na suđenju u Zagrebu Lozančićev odvjetnik Neven Gotal branio je Lozančića tvrdeći kako se ne može raditi o kaznenome djelu jer Lozančić nije imao svijest o počinjenju djela te nije znao za mirovinu koja mu je dodijeljena u RH, no sud je na osnovi dvaju dokumanata pronašao osnovu za Lozančićevu odgovornost, odnosno zaključak da je dobro znao da prima mirovinu iz Hrvatske. Prvo, radilo se o tome da je Lozančić 2009. na odluku o obustavi plaćanja mirovine iz RH uložio žalbu iz koje jasno proizlazi da zna da mirovinu prima iz RH te točno na osnovi čega. Drugo, Lozančić je mjesec dana nakon dobivanja mirovine podnio Hrvatskoj i zahtjev za korištenje dječjega doplatka u kojemu se poziva na prethodno rješenje o dobivanju invalidske mirovine.

/Izvor: Republikainfo.com/

Objava SKANDAL Ministar ŽZH-a osuđen u Hrvatskoj za prijevaru zbog vojne mirovine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U Mektićevu životopisu, uz ino, stoji i kako je od 1980. do 1997. rukovodio policijskim stanicama. U „prijevodu“ to bi značilo bio je (uglavnom) „komandir milicije“… A onda ga je poslije rata krenulo te je, evo, prije, sad već, više od pet godina taj nekadašnji milicajac dogurao do ministarske fotelje.

Milicijski čip

No usprkos profesionalnom uzletu, ostao mu je taj milicijski čip, pa mu je i retorika iz prošlih vremena. „Mislim da se crkveni velikodostojnici trebaju baviti mnogo ozbiljnijim pitanjima. Nisam htio priču širiti, pričati o većim problemima s kojima se Crkva susreće. On kaže nije strukturalno formirana vlast, ustvari hoće reći kako Dodik nije u vlasti“, tvrdi Mektić, obraćajući se neizravno kardinalu.

Jasno, kada kaže kako bi se crkveni velikodostojnici trebali baviti mnogo ozbiljnijim pitanjima, gotovo eksplicitno sugerira da bi im – naročito, valjda, kardinalu – bilo najbolje držati se sakristije. To je, naime, narativ na kojemu je Mektić profesionalno stasao s milicijskom šapkom i petokrakom posred nje.

Uz to, opaska o „mnogo ozbiljnijim stvarima“ svjedoči da ministar sigurnosti ne razumije kako u ovoj zemlji trenutačno ozbiljnijih stvari nema. Istina, ne vidi se to iz udobne sarajevske fotelje iz koje mu se usprkos izbornog poraza ne ide. Ali, kada bi (tehnički) ministar otišao u primjerice Vučjak i razgovarao s povratnicima u hrvatska sela što gravitiraju tamošnjem tzv. migrantskom kampu, možda bi konačno progledao i shvatio „koliko mali čovjek trpi“.

No, želeći po svaku cijenu polemizirati s argumentiranom kardinalovom tvrdnjom, Mektić mu, zapravo, daje za pravo. “U susjednim zemljama“, veli, „postoje centralizirani organi koji se bave migrantskom krizom, donose odluke koje se onda spuštaju na nižu razinu i poštuju se i izvršavaju. Mi u ovakvom uređenom sistemu nismo u stanju nositi se s bilo kakvom ozbiljnijom krizom”.

U biti je, dakle, parafrazirao Puljića koji, vidjeli smo, konstatira kako ovdje vlada kaos. O čemu – dodatno! – svjedoči i Mektićeva žalopojka kako Vijeće ministara donese neku odluku, a onda Općinsko vijeće donese odluku da poništi odluku Vijeća ministara, zatim, svjedoči, imamo situaciju da Općinsko vijeće donese odluku da se ne poštuju odluke međunarodnih institucija iako smo potpisali međunarodne ugovore.

Antihrvatska kampanja

Mektić kaže „to nije normalno“, Puljić konstatira „to je kaos“. Suglasni su, dakle, jer sve normalne zemlje, također suočene s migrantskom krizom, imaju sustav koji funkcionira. Hrvatska je dobar primjer. Međutim, baš su, čini se na Mektićevoj matrici, sarajevski mediji nastojali ustrajnom višetjednom kampanjom kriminalizirati rad tamošnje policije, koja, inače, uspješno radi svoj posao.

Slijedom čega se nije teško složiti s kardinalovom tvrdnjom da „koliko god se Mektić hvali kako on vodi službu sigurnosti, on u velikoj mjeri kumuje neredu svojim stavovima i svojom strukturom“.

Riječju – u ovom bh. kaosu Dragan Mektić je (samo) ministar nesigurnosti. I to doista nije normalno.

/Izvor: Nedjelja.ba/

Objava Tlapnje ministra nesigurnosti pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Čitatelji su birali najbolje ministre u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Vladi Republike Srpske i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Kako su čitatelji ocijenili rad ministara, možete pogledati na portalu www.nezavisne.com, a koji ministri su u 2018. proglašeni najboljima  saznat ćemo u nastavku..

Najbolji ministar u Vijeću ministara BiH za 2018. godinu je Josip Grubeša, a nagradu mu je uručio Milan Šekara, urednik portala “Nezavisnih novina”.

“Biti ministar u BiH nosi jednu posebnu dimenziju. Mi u BiH imamo tri istine, tri pravde i na nama je da mi tražimo kompromisno rješenje. Hrvatski narod koji predstavljam u zajedničkim institucijama trpi nepravdu i još uvijek se borimo za političku ravnopravnost. Hvala ‘Nezavisnim’, stranci koja mi je dala povjerenje i svim mojim suradnicima”, kazao je Grubeša.

Josip Grubeša, ministar pravde BiH, rođen je 4. studenoga 1978. godine u Prozoru-Rami.

Grubeša je 1997. završio nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zadru, 2002. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a 2011. doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Od 2003. godine radi na Filozofskom fakultetu, a od 2010. je gostujući profesor na Medicinskom i Pravnom fakultetu tog sveučilišta. Iza Ministarstva pravde BiH je veoma naporna, ali i uspješna 2018. godina.

U oblasti uređenja zakonske regulative donesen je niz zakonskih rješenja i izmjena zakona kojima se regulira vladavina prava, ponajprije kroz strukturalni dijalog, te unapređenjem i poboljšanjem zakona o sudovima, Visokom sudskom i tužilačkom savjetu, Tužilaštvu BiH, Zakonu o krivičnom postupku.

U vezi sa Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći, u Ministarstvu pravde BiH osnovan je Odjel za pružanje besplatne pravne pomoći, kojem se mogu obratiti svi građani BiH kako bi dobili pravni savjet ili pomoć.

U ovoj godini pokrenute su i web platforme s ciljem unapređenja transparentnosti rada i uvođenja novih i suvremenih pristupa u radu uprave. Na web platformama nevladine organizacije, i zainteresiranii građani, mogu pretraživati podatke o registriranim udruženjima i fondacijama svih registarskih tijela u BiH. Također, on line mogu obaviti i predregistraciju udruženja, što doprinosi transparentnijem radu nevladinog sektora u BiH.

U 2018. ministar pravde Josip Grubeša bio je predsjedavajući Regionalne škole za javnu upravu u čijem radu sudjeluju zemlje zapadnog Balkana. Zadaća ove škole je jačanje regionalne suradnje kako bi se pružila visokokvalitetna javna usluga građanima i privredi.

Ipak, kruna cjelokupnog rada Ministarstva pravde BiH u ovoj godini je konačni završetak izgradnje objekta prvog državnog zatvora u Vojkovićima, u Istočnom Sarajevu. Kamen temeljac za ovaj objekat postavljen je još 2006. godine, a u ovoj godini završeni su svi radovi. Ovaj projekat koštao je oko 40 miliona evra. Zatvor bi trebalo da bude otvoren početkom sljedeće godine, čime će BiH dobiti najsuvremeniju i najsigurniju zatvorsku ustanovu u odnosu na sve druge slične namjene u zemlji, ali i u ovom dijelu Evrope. Ovo je jedini zatvor na nivou BiH koji će ispunjavati evropske standarde za smještaj osuđenih.

Ministarstvo pravde BiH ide i dalje, planovi za 2019. već su izrađeni, a jedan od njih je i plan nadogradnje objekta Tužilaštva BiH. Gradnjom objekata Ministarstvo pravde želi jačati pravne institucije, a time i vladavinu prava u BiH.

Objava Nezavisne novine iz Banja Luke Josipa Grubešu izabrale kao najboljeg ministra pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše: Kristina S. Perić/Republikainfo.com

Vidjela sam štošta u svojoj sada već desetljeće i pol dugoj novinarskoj karijeri u brojnim redakcijama. Birala nekako uvijek teme s posebnim naglaskom na obične ljude, često i siromašne, posebno u početcima. Pisala o njima, posjećivala ih, pokretala i podržavala pokrenute akcije.

Podsjetila bih ovom prigodom opisno i koja je definicija socijalnog slučaja, ekonomski ugrožene osobe ili obitelji. To su dakle ljudi koji se ne mogu uzdržavati vlastitim primanjima, koji nisu ostvarili prava na koja imaju pravo, koji nemaju imovine…, i čija je egzistencija na ovome svijetu direktno ugrožena spletom životnih okolnosti koje su ih opet saplele u bijedi.

Susrećemo ih svakodnevno. Brojni kopaju i traže koricu kruha po kontejneru. U Bosni i Hercegovini ih je na stotine tisuća. Među njima je, sudeći po papirima, i jedan ministar.

Ministar policije u HBŽ, kojemu je temeljni posao osiguranje poštivanja važećih zakona i propisa, sprječavanje aktivnosti da se lažnom dokumentacijom dođe do prihoda i sl.,  prijavio je i dobio mjesečne stipendije za svoje troje djece u iznosu od po 1.200 kuna,  prikrivši  mjesečna primanja koja su daleko veća od minimuma zbog kojeg se dodjeljuju te iste stipendije. Mihaljević je nakon izbijanja afere vratio novac u hrvatski državni proračun.

Ostaje ministar, a dao je ostavku tek na lokalnu stranačku funkciju u Livnu, koja za njegove financije zapravo puno i ne znači. Ostaje u ministarskoj fotelji i u ministarskoj plaći. Stranka ga podržava. S druge strane stotine studenata u njegovu Livnu ne može ni do Mostara da završi fakultet, a njihovi roditelji nikada ne bi od naše stare dobre hercegovačke ‘sramote’ dopustili da ih se negdje navede da su socijalni slučaj, makar im dijete odlična srednjoškolskog uspjeha radilo u obližnjoj trgovini.

Naučila sam, dakle, u tom svom poslu, koji je neodvojiv od ljudi, da su mali obični ljudi najpošteniji i najodgojeniji i najpravedniji. I nikada neće ni pomisliti uzeti što im ne pripada. Gutati će knedle u grlu da zaiskaju i ono što im pripada. Moliti će se Bogu i njegovoj Majci uvečer za pomoć, pa se ujutro osnaženi ustati i glumiti da svega imaju. Jer – sramota je u Hercegovini uvijek bilo neimati.

Zato se i odlazilo u rudnike i kanale u Njemačkoj. Zato se i danas odlazi. Malo Livno sinonim je iseljavanja. Nove kuće se zaključavaju i napuštaju jer se zidovi ne daju probaviti. Posla slabo i samo za neke. Neki plačući u tuđinu, drugi kod kuće i ministri i socijalni slučajevi.

Objava Socijalni ministarski slučaj pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U uvjetima za stipendiju navodi se kako ‘prosječni mjesečni prihodi po članu obitelji ne prelaze 65% proračunske osnovice (2.161,90 kuna) koja se utvrđuje svake godine odgovarajućim propisom (podatke o prihodima Ministarstvo preuzima iz službene evidencije porezne uprave za prvih 6 mjeseci 2016. godine)’.

Kako piše Žurnal, mladi Mihaljevići u svojim su aplikacijama za stipendiju naveli da su slabijeg imovinskog statusa i da primaju približno 900 KM mjesečno.

Da su se njegova djeca našla na popisu stipendija Republike Hrvatske potvrdio je i sam ministar, kazavši: ‘Hvala bogu da jesu na listi’, a na pitanja kako su se našli među studentima slabijeg socio-ekonomskog stanja te o visini njegove ministarske plaće, rekao je kako ‘ne zna ništa o tome’ te novinarima poručio da njega i njegovu obitelj ostave na miru.

Objava Troje djece ministra iz BiH u Hrvatskoj dobilo stipendije za socijalno ugrožene studente – bez imalo srama naveli da su slabijeg imovinskog statusa pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Do sljedeća anegdote je došlo pogrešnim okretanjem telefonskog broja, a ista oslikava sužanjski odnos jedne ljubuške novinarke spram ministra Zdravka Borasa.

Jel’ ovako u redu ministre?

Danas u 16:23 predsjednik Sindikata djelatnika MUP-a ZHŽ Vjekoslav Markota je zaprimio telefonski poziv s broja 036/319-322 (telefonski broj je na stranici fena.banaveden kao broj ureda u Mostaru).

Ženski glas je kazao: Ej, ministre, Marija je, ovako sam napisala… pa je počela čitati tekst današnjeg intervjua ministra Zdravka Borasa u kojem se, njemu svojstvenom zamjenom teza obrušio na predsjednika Sindikata MUP-a Vjekoslava Markotu.

Pročitani tekst je bio istovjetan kasnije objavljenom “intervjuu”.

Nakon čitanja, upitala je Jel’ ovako u redu ministre?

Na to je Markota kazao Gospođo, dobili ste prozvanog, ja sam Vjekoslav Markota.na što se Marija šokirala i uptala Markotu zašto ju nije prekinuo, na što je Markota odgovorio da ga je zanimalo što je napisala, na što je Marija kazala kako ona mora čuti i drugu stranu.

Marija je jutros u 10:38 zvala Markotu, kako bi uzela i njegovu izjavu, pa je vjerojatno, u bilješkama zamijenila telefonske brojeve, pa je umjesto ministra pozvala Markotu.

U konačnoj inačici teksta, kao što se i može iščitati, od Markotine izjave nema ni traga, a ministar je dobio puni uslužni (služanski?), tretman. A Markotina strana priče nije bez težine, on je u namještenom i podmetnutom procesu, smišljenom sa ciljem da ga se šikanira i diskreditira, proglašen nedužnim. No, šikaniranje, a vidimo i diskreditiranje se i dalje nastavlja. Znamo kako ministar i ne zna drugačije.

A u FENA-i radi Marija Medić Bošnjak, poznata, i priznata ljubuška novinarka, koja je za svoje tekstove u Večernjem listu nagrađena četverogodišnjom proračunskom pozicijom Predsjednice Upravnog odbora FENA-e (Federalna novinska agencija).

Kako u današnjem društvu najgori ljudi zauzimaju najznačajnije pozicije, tako i novinari bez profesionalnog i ljudskog integriteta dobijaju najodgovornije dužnosti.

Odgovornost prema javnosti – ravna nuli. Odgovornost prema političkim moćnicima – ravna sužanjstvu.

Zato smo tu gdje jesmo.

Objava Ej, ministre Marija je, ovako sam napisala… pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.