Objava Znanstvenici uspjeli moždane valove prevesti u rečenice pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Znanstvenici na životu održali mozak svinje bez tijela pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Predavanje će održati psihologinja Ankica Baković u petak, 23. ožujka 2018. godine, u 18.30 sati u Domu kulture u Prozoru.

U današnjem vremenu, u porastu je broj novih, negativnih promjena u ponašanju i razvoju djece za koje znanstvena istraživanja pouzdano tvrde da su posljedica prekomjernoj izloženosti ekranima. Samo neke od njih su povećavanje vjerojatnosti za razvoj ADHD-a, poteškoće govora, poteškoće učenja, poteškoće s vidom, smanjenje kreativnosti i mašte itd.

O ovim i brojnim drugim opasnim posljedicama za razvoj djece, posjetitelji će imati priliku čuti na predavanju čiji je glavni cilj informirati roditelje i stručnjake o svim mogućim negativnim posljedicama ovog trenda za njihovu djecu te ponuditi im nove mogućnosti tretmana različitih oblika poteškoća kod djece.

Pokrovitelj predavanja je Općina Prozor-Rama

Ulaz je slobodan.

Objava NAJAVA: Predavanje “Utjecaj ekrana na dječji mozak” u petak u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Liječnički tim shvatio je tek nakon nekoliko sati od početka zahvata da operiraju krivu osobu, koja se srećom bez poteškoća oporavlja.

Nesretni pacijent  u bolnicu je stigao s oteklinom na glavi koju je trebalo tretirati isključivo pomoću lijekova, međutim na operacijskom je stolu završio zahvaljujući pobrkanim identifikacijskim oznakama, potvrdila je ravnateljica bolnice Lily Koros, koja je u obraćanju medijima navela kako je bolnica već suspendirala neke osobe zbog pogreške.

Bolnica iz sebe ima već popriličan broj skandala. Tako se u veljači jedna žena bez problema ušetala u rodilište i sa sobom ponijela bebu, a u siječnju je ustanova bila suočena i s teškim optužbama pacijentica da su ih liječnici seksualno zlostavljali.

/Izvor: Fena/

Objava Liječnici krivom pacijentu operirali mozak pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Često smo kroz godine vidjeli kako znanost uspijeva ostvariti ono što je ranije bilo u području znanstvene fantastike. Tako smo u seriji Black Mirror vidjeli da ljudi uz maleni uređaj ugrađen iza uha mogu ponovno proživjeti svaki trenutak svojih života, kao da gledaju film koji se prikazuje na televizoru.

No, Theodore Berger sa Sveučilišta Južne Kalifornije radi na tome da upravo takav implantat, koji bi bio ‘produžetak za naša sjećanja’, pretvori u stvarnost. A već ga testira i na ljudima, piše 24sata.hr.

Na dodatku za mozak radi više od deset godina, a on bi funkcionirao kao umjetni hipokampus, područje koje je inače u mozgu zaduženo za sjećanja i snalaženje u prostoru. Njegov je plan da u konačnici kratkoročno pamćenje pretvorimo u dugoročno i čak ga potencijalno spremimo kao što to radi hipokampus.

Svoje istraživanje je započeo na zečevima kod kojih je pratio moždanu aktivnost vezanu uz točno određenu radnju (ton nakon kojeg je uslijedilo puhanje zraka zbog čega bi trepnuli). S vremenom je otkrio da su već na sam ton reagirali treptanjem. Radnja je postala toliko predvidljiva da je izradio i matematički model cijelog procesa.

Kasnije je izradio umjetni hipokampus štakora kao svoj eksperimentalni protetički dodatak kako bi testirao matematički model. Treniranjem štakora da pritisnu polugu i praćenjem impulsa, Berger je došao do uzorka kojeg je nazivao ‘prostorno-vremenskim kodom’. Taj isti kod je potom poslao u mozak štakora koji su potom pritisnuli polugu. Sljedeće pitanje koje se nameće je:

Hoće li ovo biti moguće i kod ljudi?

Temeljni izazov za ovakva sučelja između mozga i protetičkih usadaka jer u tome što mozak ljudi ima milijarde neurona i bilijune veza između njih. Točnije, kod štakora se radi o 200 milijuna neurona, a kod ljudi oko 86 milijardi. Pronaći tehnologiju koja će ući u tu gomilu i moći se povezati na dovoljno visokoj razini je prilično velik izazov, upozorio je Dustin Tyler, profesor strojarstva sa Sveučilišta Case Western Reserve, piše Wired. Naime, ni umjetna pužnica ne može potpuno savršeno oponašati zvuk, a mozak je sasvim druga priča.

Berger je ipak optimističan i za IEEE Spectrum kaže kako tehnologiju testiraju kod ljudi i imaju dobre početne rezultate. Radi se o pacijentima s epilepsijom koji već imaju elektrode kojima se stimulira mozak. U njegovoj viziji na tržištu bi se našao uređaj temeljen na njegovu istraživanju koji bi mogao pomoći ljudima s raznim problemima s pamćenjem. Usadak na hipokampusu mogao bi stimulirati neurone odgovorne za pretvaranje kratkoročnog u dugoročno pamćenje, što bi moglo pomoći pacijentima s Alzheimerovom bolesti, ali i drugim vrstama demencije te kod ljudi s raznim traumama mozga.

U tome nije sam. U njegov projekt investirao je Bryan Johnson, koji je nakon prodaje svog sustava Braintree PayPalu odlučio investirati u revolucionarne tehnologije. Berger je tako glavni čovjek za znanost u novoj kompaniji Kernel. Sam upozorava da će na njihove informacije snažno utjecati neuroni koje uspiju zabilježiti te se veseli novim alatima koji će moći prikupiti veće količine podataka. Ono što bi se otvorilo uz ovakvu tehnologiju je i pitanje regulative. Je li ovo medicinski uređaj koji može dijagnosticirati ili liječiti razna stanja i tkao mora proći procedure i odobrenja ili bi to bio usadak za poboljšanje koncentracije ili kreativnosti i kao takav izbjeći kontrole.

Vecernji.ba

Objava Žele hakirati mozak pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Međutim, postoji dosta saznanja o tome što se sve u njemu nalazi i od čega ovise njegove funkcije. Nije rijetkost da se o nekim profesijama ili poslovima govori kao da su “muški”, odnosno “ženski”, kao i da su žene emotivnije, dok su muškarci razumniji.

Da su žene emotivnije i sklonije suosjećanju s drugima dugo se potkrepljivalo znanstvenim studijama prema kojima je hipokampus, dio mozga u kojem su smještene emocije i pamćenje – razvijeniji kod žena.

Upravo ovo istraživanje objasnilo je zbog čega žene češće plaču od muškaraca. Žene godišnje plaču između 30 i 64 puta, dok muškarci tijekom jedne godine zaplaču 17 puta. Kako bi se ova tvrdnja potvrdila, tim neurologa s Medicinskog fakulteta “Rosalind Franklin” u Čikagu ispitao je dio mozga koji je zadužen za osjetljivost.

Nakon detaljnog istraživanja na ovu temu došlo se do određenih rezultata koji su pokazali nešto što se možda i nije očekivalo. Zaključak naučnika je da se mozak muškaraca i žena uopšte ne razlikuju i da nije struktura mozga “kriva” što žene češće plaču od muškaraca i što su saosjećajnije, već da je u pitanju nešto drugo.

Iako postoji anatomska razlika između muškaraca i žena, kada je u pitanju mozak – razlika ne postoji, odnosno razlike su minimalne, gotovo neprimjetne i nemaju nikakav značaj. Veličina hipokampusa se ne razlikuje između spolova, nego između svakog pojedinca. Tako da su određene osobe sklonije suosjećanju – bez obzira da li su muškarci ili žene, dok se drugi jednostavno lakše suzdržavaju od pokazivanja emocija.

Izvor: Avaz.ba

Objava Žene godišnje plaču do 64 puta, a muškarci… pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Takav razvoj događaja mogao bi imati ozbiljne posljedice za ljudsku vrstu u narednim stoljećima – upozoravaju znanstvenici.

Studija sprovedena na velikom uzorku od 109.000 Islanđana otkrila je da osobe koje su nositelji gena za duže obrazovanje rjeđe formiraju obitelj.

Autori istraživanja navode da studije pokazuju kako genetske varijante utječu na obrazovna dostignuća.

Istovremeno, novija genetska istraživanja omogućila su definiranje takozvanih poligenskih ocjena – brojeva koji predstavljaju snagu utjecaja određene grupe gena na određene karakteristike.

U svom istraživanju autori su utvrdili da je poligenska ocjena za obrazovna dostignuća povezana sa odgođenom reprodukcijom i manjim brojem djece.

Znanstvenici ističu da bi koeficijent inteligencije /IQ-a/ mogao biti oko 0,3 po desetljeću, što na evolutivnoj razini može imati vrlo velik značaj.

“Mi smo kao vrsta određeni sposobnostima naših mozgova. Obrazovanje je trening i usavršavanje naših mentalnih sposobnosti. Zato je fascinantno otkriti da genetski faktori povezani sa dužim vremenom provedenim u učenju postaju sve rjeđi u populaciji”, upozoravaju znanstvenici.
Srna

Objava Sve manje pametnih! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Male laži čovjeka potiču na izgovaranje većih pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Čini se suludo pričati sam sa sobom, ali to zapravo može biti znak genijalnosti. U jednoj studiji psiholozi Daniel Swigley i Gary Lupyan objasnili su kako je to korisno te da su najpametniji ljudi na planetu redovito razgovarali sami sa sobom dok su bili sami. Na primjer, Albert Einstein je navodno često vrlo tiho ponavljao neke rečenice.

Ako razgovarate sami sa sobom to pokazuje kako ste samopouzdani, imate iskustva u životu i svjesni ste da možete računati samo na sebe kad dođe vrijeme da trebate shvatiti što je za vas najbolje, što vam je potrebno, tvrde psiholozi.

Ovo su prednosti razgovaranja sam sa sobom prema studiji spomenutih psihologa:

Mozak radi učinkovitije

U jednom eksperimentu psiholozi su zamolili 20 dobrovoljaca da odu u supermarket. Nabrojali su im što sve moraju kupiti. U prvom dijelu pokusa sudionici su bili dužni obaviti to u tišini dok su u drugom dijelu ponavljali naglas što moraju kupiti. Ispostavilo se da su ponavljanjem naglas uspjeli zapamtiti više artikala.

Psiholozi kažu da ova metoda pomaže samo ako se radi o predmetima koji su poznati od ranije. Recimo, znate da je banana žuta i ima određeni oblik, a ponavljanjem se aktiviraju vizualna svojstva u mozgu. Ali, ako ponavljate nešto što ne možete vizualizirati, tad vas to može samo usporiti i zbuniti.

Organiziraju se misli

Pričanje sam sa sobom naglas itekako pomaže organizirati zbrkane misli u glavi. Ako naglas izgovarate svoje probleme i slušate sami sebe – to će vam smiriti živce, tvrde psiholozi. Također, to pomaže donijeti važne i teške odluke, razjasniti neku problematičnu situaciju u životu itd.

Lakše se dolazi do cilja

Napraviti popis ciljeva i pokušati na taj način doći do njih, može biti težak izazov. Puno bolja metoda je tiho ponavljanje. Tko će put do njih biti lakši, mirniji, a vi ćete biti manje prestrašeni kad na tom putu naiđete na neki problem. Psiholozi kažu kako se ponavljanjem naglas puno bolje usredotočuje na cilj, bolje se kontroliraju emocije i lakše se krene dalje kad dođe do problema, piše BrightSide.

24sata.hr

Objava Pričate li i vi sami sa sobom dok ste sami? Možda ste genije pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U studiji 'Brainprint' objavljenoj u stručnom časopisu 'Neurocomputing' opisano je kako su pratili moždane signale 45 dragovoljaca dok su čitali popis 75 akronima kao što su FBI i DVD. Bilježili su reakciju mozga na svaku skupinu slova, fokusirajući se na dio mozga povezan sa čitanjem i prepoznavanjem riječi.

Otkrili su kako su mozgovi ispitanika reagirali drugačije na različite akronime, dovoljno da računalni sustav može prepoznati i razlikovati svakog dobrovoljca zasebno s 94 posto preciznosti.

Dovoljno, smatraju, da se moždane valove razmotri kao metodu potvrđivanja identiteta. Imaju prednost u odnosu na otiske prstiju – za razliku od njih, otisak moždanog vala možete povući, odnosno resetirati, u slučaju da vam ga netko ukrade.

Možda ćemo, dakle, u ne tako dalekoj budućnosti za računalo sjedati sa skenerom moždanih valova i pristup omogućavati reakcijom na nekoliko riječi.
Dnevnik.ba

Objava Računala ćemo otključavati – mozgom? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.