U školi će osim ramskih kola, pjesme i narodne nošnje, polaznici proći i kroz edukaciju o ramskoj prirodnoj i kulturnoj baštini i tradiciji kroz izlete i obilaske povijesnih destinacija. Da ne bude riječ samo o pjesmi, bit će zaslužan dio radionice kroz koji će polaznici moći slušati i svirati tradicionalna narodna glazbala te vježbati koreografije za nastupe.

Gošće su pak ovom prilikom održale detaljno predavanje o narodnoj nošnji. Voditeljica škole Mira Burić Džalto je za Ramski Vjesnik kazala: “Danas držimo jedno detaljno predavanje od konoplje pa do košulje, kako se to nekada radilo. Kako se sadilo, močilo, vlačilo i tkalo. Naša gošća Mare Tučić ima tkalački stan, još uvijek se aktivno time bavi, pa će nam reći nešto više. Donijeli smo dvije ženske i mušku nošnju, pa ćemo kompletno obući nekoliko polaznika. Posebnu pažnju ćemo posvetiti stavljanju krpe. Iako proces može izgledati kompliciran, ustvarni nije previše. Neki polaznici su već usvojili zanje i uče jako brzo.”

Polaznici su na današnjem predavanju zajedno usvajali znanja o ramskoj narodnoj nošnji, a Škola folklora se inače održava u Ustirami s jednom grupom te u Rumbocima s dvije grupe djece. Iz Ramske tradicije kažu da probe idu odlično, polaznici su već naučili nekoliko pjesama i dva kola. Zadovoljni su odazivom djece, kao i time da udruga na ovaj način čuva tradiciju Rame i naše korijene.

Ostale fotografije pogledajte na službenoj Facebook stranici Ramskog Vjesnika: FOTOGALERIJA

Objava Polaznici škole folklora uče o ramskoj narodnoj nošnji pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Naime, javnost je reviju i izbor mogla pratiti u izravnome prijenosu na mrežnoj stranici erotel.tv, a oni nazočni na Trgu putem velikoga video – zida, uz poštivanje preporučenih higijensko-epidemioloških mjera, ali zato uz uvijek dobro raspoloženoga, zanimljivoga i vedroga voditelja, hrvatskoga novinara Franu Ridjana.

U ovogodišnjoj reviji i izboru sudjelovale su 23 predstavnice sa svih kontinenata, (15 zemalja), a među njima po prvi put bila je i predstavnica Južnoafričke Republike. Riječ je o Angeli Miljak koja je ujedno proglašena prvom pratiljom.

Prema odluci prosudbene komisije, u čijem sastavu su i ove godine bili duvanjska poduzetnica Marija Perić, zagrebački poduzetnik Ivan Miloloža (podrijetlom iz Livna), ministar znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije Petar Galić te Jozo Pavković – urednik bh izdanja Večernjeg lista, pobjednicom izbora proglašena je Ivana Glavić iz Kanade (Ontario).

Druga pratilja je Annamaria Bunoza iz Austrije, dok je s više od 18 tisuća glasova posjetitelja Facebook stranice udruge Stećak za najfotogeničniju djevojku 7. izbora proglašena Petra Anić iz Posušja (BiH).

Za četiri spomenute djevojke osigurane su lijepe i vrijedne nagrade. Riječ je uglavnom o replikama tradicijskoga nakita i torbicama koje će im naknadno biti poslane na kućne adrese. Sve sudionice ovogodišnje manifestacije imaju pravo, ali i prednost sudjelovati na idućem izboru.

Dodajmo da su tijekom ove manifestacije gledatelji bili u prilici vidjeti i video-uratke te fotografije s prethodnih revija i izbora,  ali i uživati i u gangi koju je izvela pjevačka skupina iz Bukovice.

Putem moderne tehnike večeras se publici u Tomislavgradu obratila i predstavnica Središnjega državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske– Žana Ćorić te Ivan Tepeš, zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, koja je uz Udrugu Stećak i organizatori ove revije i izbora. Izrazili su ponos što djevojke čuvaju svoje korijene, kulturnu baštinu i tradiciju, a koje su naslijedile od svojih roditelja i baka. Također, izrazili su nadu da se već idući izbor održi u puno boljoj epidemiološkoj situaciji u odnosnu na današnju.

U svakome slučaju, spomenuta manifestacija i dalje ostaje u Tomislavgradu. Kako nam je kazao Zvonko Martić ima interesa određenih zemalja, poput Češke, da se revija i izbor premjeste u Zagrebu, Mostar ili Sarajevo, no Udruga Stećak i Matica hrvatska nastojat će da se ovaj događaj i ubuduće tradicionalno održava u Tomislavgradu.

Istaknuo je i da je riječ o tehnički vrlo zahtjevnom projektu za koji pripreme počinju već u 11. mjesecu. Tako je za ovu godinu bio pripremljen program uživo, no zbog koronavirusa neke su djevojke u međuvremenu odustale, a nove se prijavile.

– No, ako čovjek ustraje, Bog to blagoslovi i unatoč poteškoćama sve se to izravna, kazao je o. Zvonko Martić.

Zora Stanić/Tomislavcity

Objava Ivana Glavić iz Kanade pobjednica je “Sedme revije tradicijske odjeće i izbora najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U sklopu nastave iz glazbene kulture koju u ovoj školi predaje prof. Biljana Glibo učenici su učili o ramskim narodnim napjevima i nošnji. Tijekom provedbe ovog projekta učenici su aktivno sudjelovali oblačeći tradicionalnu nošnju.

Objava Foto: Učenici OŠ “Ivan Mažuranić” Gračac pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Svaki prolaznik koji bi naišao kroz Vlake sigurno bi zastao i pozdravio ove tri žene u narodnoj nošnji; Ane, Mare i još jedna Ane Pavličević koja je rođena Augustinović.  Nevjerojatna radost dolaska posjetitelja očitava se u svakoj izgovorenoj riječi i osmjehu na licu.

Kroz razgovore o životu saznajemo svu njihovu tegobu. Siromaštvo i težak život nakon četničkog pokolja 1942. godine, poslijeratno breme, a ni kasnije nije život bio lagan. Ana Pavličević s ponosom pokazuje svoje tetovirane ruke. Pripovijeda o svojoj djeci, unučadima, stradavanju djece, ali se u njezinoj svakoj riječi razabire hrabrost u borbi sa životom.  Na pitanje, gdje i kako pronalazi toliki optimizam, radost i vjeru kazala je: “Meni je molitva sve. Stalno slušam radio Mir Međugorje. Stara sam i ne mogu svaki put otići na misu na Orašac pa onda slušam misu na Međugorju. ”

Djeca i unučad su razasuta po svijetu, ali su svakodnevno telefonskim kontaktom sa svojom majkom i bakom. Njih tri su pravi primjera kako živjeti radostan život uz molitvu i skromnost.

Objava Foto: Živjeti radostan život uz molitvu i skromnost pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Svoje sudbeno ”da”, Anamarija i Dario su izrekli u crkvi sv. Petra i Pavla, a svečanost vjenčanja uveličali su članovi HKUD-a.

Kako navode iz Društva, upravo ”ovo dvoje dragih nam ljudi” spojio je folklor prije pet godina.

”Njih dvoje su nam pokazali što je to prava ljubav, ljubav zbog koje se vrijedi boriti. Kroz tu ljubav naučili su i sebe i nas kako biti strpljiv te kako je malo potrebno da budemo sretni”, naveli su iz HKUD-a.

/Izvor: Bljesak.info/

Objava Folklor ih spojio, pa se vjenčali u narodnim nošnjama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Tkanje i vezovi na narodnoj nošnji su posebna ljepota i draž.  Unikatnost i univerzalnost isprepleteni su u svakom djeliću ljubomorno čuvane nošnje.  Tkanje i vez prožeti su simbolikom koja svoje korijenje utemeljuje  u Ilirskom zatečenom naslijeđu, slavenskom poganskom vjerovanju pa sve do  specifičnosti  bosanskog kršćanstva.   Sve to  se prožeto isprepliće od simbolike na stećcima, ukrašene Ramske nošnje, sicanju odnosno tetoviranju sve do ukrašavanja uskrsnih jaja.

Vremena tuđinskih vlasti i zulumskih godina jačala su identitet koji se  još više ljubomorno čuvao i prenosio s koljena na koljeno.

Usporedimo na fotografijama i crtežima o kakvim se to simbolima radi. Svaka sličnost nije slučajna, ona je namjerna i smišljenja.

Simboli na stećcima u Lučićima, na obodu Ramskog jezera na svoj način poručuju da je to grobno mjesto vrijednog kovača. Zanimljivo bi bilo dalje istraživati ne samo simboliku, nego cjelokupno  okruženje. U blizini nekropole stećaka nalazi se jedan brežuljak za koji mještani tvrde kako se tu nekada nalazila mala crkva i grobno mjesto ubijenog fratra. Ovaj lokalitet zavrjeđuje svakako pozornost i stručno istraživanje.

Objava Svaki znak ima svoj smisao pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Od lana do platna pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U Gradskoj sportskoj dvorani u Tomislavgradu večeras je održana završna večer 5. revije tradicijske odjeće i izbora najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske.

Organizator ove svečanosti, kojoj je cilj očuvanje i promicanje hrvatske tradicijske kulture u Bosni i Hercegovini, i ove je godine Udruga „Stećak“ u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika pod pokroviteljstvom dr. Dragana Čovića, člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH, Vlade Hercegbosanske županije i općine Tomislavgrad.

Ove godine, u izboru je sudjelovalo devetnaest djevojaka iz Kanade, Sjedinjenih Američkih država, Njemačke, Rumunjske, Bolivije, Meksika, Švedske, Mađarske, Austrije,Crne Gore, Srbije Čilea, Italije, Makedonije, Australije, Kosova ali i zemlje domaćina Bosne i Hercegovine.

Izboru su nazočili brojni izaslanici i državni dužnosnici Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a u prosudbenom povjerenstvu, težak zadatak odabira najljepše od devetnaest prekrasnih djevojaka u jednako lijepim narodnim nošnjama, bili su: Marija Perić, poduzetnica iz Tomislavgrada, koja je ujedno svim sudionicama darovala svoju torbicu” Lovely bags“, Željana Zovko, zastupnica u Europskom parlamentu, Jozo Pavković glavni i odgovorni urednik “Večernjeg lista” za BiH, poduzetnik Ivan Miloloža, Petar Galić, ministar znanosti, prosvjete, kulture i športa u Vladi Hercegbosanske županije te pjevač Miroslav Škoro koji je svojim nastupom razveselio brojnu publiku.

Podsjećamo, cilj ovoga programa jest susret i povezivanje Hrvata iz cijeloga svijeta u svrhu promicanja naše zajedničke tradicijske kulture te upoznavanje i pružanje potpore Hrvatima u Bosni i Hercegovini, posebice u jačanju i očuvanju nacionalnog i kulturnoga identiteta.

Voditelj programa bio je kazališni glumac Ivan Đuričić, a uz Miroslava Škoru, tijekom večerašnjega programa nastupila je i vokalalna skupina Korijeni iz Sjedinjenih Američkih Država. 

Ivana Ćurić/Tomislavcity

Objava Martina Romić iz Vojvodine je najljepša Hrvatica u narodnoj nošnji 2018. pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kata je rođena kao jedanaesto dijete u obitelji Marić u Donjoj Vasti, nadomak prelijepog  i ujedno strašnog kanjona Volijak. U ovoj obitelji djeca su umirala često za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i poslije. Dogodilo se da je čak dvoje djece umrlo u jednom tjednu. To sasvim dovoljno govori o težini života u ovim krajevima. Jedan Katin brat je stradao padom sa strašnih stijena nadomak Volijaka.

Svoje dječje i djevojačke dane Kata je provodila kao i ostala djeca u Donjoj Vasti i župi Uzdol.

O svojoj mladosti Kata s radošću priča: „Uvijek me zanimalo tkanje i vezivo. Jednostavno sam to voljela, ali nisam imala priliku  puno raditi. Vrlo mlada  zaljubila sam se u jednog dečkića iz sela koji je bio najljepši. Imao je zelene oče, crnu kovrdžavu kosi. Uzeli smo se veoma mladi; sa 18 i 19 godina. Jozo je još poslije morao u vojsku.“

Nakon povrataka iz vojske Katin muž Jozo Karača kao brojni iz ovih krajeva otišao je u svijet trbuhom za kruhom. Život ga je odveo u Austriju gdje je radio po različitim tvornicama i „bauštelama“. U Austriji, odnosno u Kufsteinu  je zaradio i mirovinu. Za to vrijeme supruga Kata je odgajala djecu. Svome mužu pridružila se 1990. godine kada su joj u Mostaru dijagnosticirali zloćudnu bolest, leukemiju. Međutim, u Austriji se pokazalo da su zdravstveni problemi sasvim drugačiji i da su izlječivi. U to vrijeme izbije rat u Hrvatskoj i BiH te Kata ostaje u Austriji i nađe posao u Kufsteinu gdje zarađuje mirovinu.

„Jozo je otišao u svijet sa 20 godina. Kada god bi dolazio iz Austrije obilazio je rođake i prijatelje te pomagao kome je što trebalo. U tome je imao uvijek moju potpunu podršku. On je kao najstariji školovao i pomagao svoju braću i sestre.“. – Radosno priča Kata o svom Jozi.

Nakon ostvarivanja mirovine Kata i njezin suprug Jozo vratili su se u Karače u Donju Vast gdje provode svoje ugodne umiroviljeničke dane. Njihove  kćeri Anđa, Ivka, Marina i Josipa su u Austriji i Zagrebu, ali svaku prigodu koriste kako bi bile kod roditelja u Donjoj Vasti. Dok smo razgovarali pristigla je najmlađa kćer Josipa.

Katina i Jozina obiteljska kuća u Donjoj Vasti nalazi se u Karačama odakle puca pogled na kanjon Volijak. Teško je ne zastati i ne zamisliti se nad tim pogledom i tom ljepotom.  Dvorište uređeno kao iz neke bajke. Općina Prozor-Rama je Karača   izgradila prije dvije godine  asflatni put što je ovom zaseoku u Dnjoj Vasti posebno velik dar i daje mu veliku vrijednost.

Prava bajka je u podrumu kuće, odnosno „mogazi“. Odmah sa ulaza ugleda se drvena škrinja – „baula“. Na njoj zastade pogled. Kao neko blago iz gusarskih pohoda nalaze se različiti ručni radovi; tkane torbice, narodna nošnja, vezeni ukrasi, ručno izrađene ogrlice, ukrašena uskrsna jaja i niz drugih pažljvo ukrašenih korisnih predmeta.

Dok to fotografiramo Kata priča o svemu što je otkala ili izvezla. Svaka ta tkanina ima svoju priču i svoju posebnu poruku izvezenim ukrasom ili natpisom. O svemu tome Kata kaže: „Nitko živ mi nije mogao vjerovati kolika je moja želja za povratkom. Tamo sam radila, a ovdje sam živjela. Nostalgija je uvijek bila jača od svega. Aktivno sam u Kufsteinu sudjelovala u humanitarnoj organizaciji pri župi te je ta suradnja ostala do danas. Sve ovo što uradim šaljem tamo kako bi se prodalo u humanitarne svrhe. Taj novac se daje najpotrebnijima od naših iz župe Uzdol pa sve do misija.“

Kata  svoju želju iz djetinjstva i majčine savjete u potpunosti ostvaruje kroz vez i takanje.

Na vezenim rukotvorinama i na ukrasnim vrećicama za lavadnu  brojni su motivi; božićni, uskrsni i motivi sa ramske narodne nošnje. Svaki taj rad je unikat.

Tkalački tradicionalni stan ojačan željeznom konstrukcijom svakodnevno je aktivan. Kata na njemu tako vješto tka kao da je cijeli život samo to radila. Preslice su aktivne toliko da su baule pune različitog tkanog i vezenog materijala. Tu je i  narodna nošnja koju Kata s ponosom naglašava. Neki dijelovi  muške i ženske nošnje su stari i preko stotinu godina te će sigurno doživjeti još puno ljeta uz ovakvu brižnost.

Na pitanje može li se ovdje te rukotvorine prodavati Kata je kazala kako ovdje nema dovoljno kupaca i da su radovi skupi za naše uvjete. Ipak, rado bi prodavala i ovdje kada bi postojala mogućnost.

„Sve ovo što ja radim, rado ću pokazati svakome, posebno mladima.  Ako ima netko zainteresiran naučiti vesti i tkati rado ću pokazati. Žao mi je da se ovo izgubi. Uz učenje kako vesti i tkati može se humanitarno djelovati i pomoći drugima.“ – Zaključila je Kata.

Objava Tri u jedan: Ljubav, nostalgija i humanitarni rad Kate Karača pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

dnevni list

Objava Za izradu ramske nošnje treba vremena, ali kad se radi s ljubavlju ništa nije teško pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.