Objava PROGNOZA VREMENA: Očekuju nas grmljavina i kiša pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ipak, prvi kršćani nežidovskog podrijetla prebacili su dan odmora i molitve na rimski dan koji se zvao dies solis (dan Sunca) jer je Isus uskrsnuo treći dan nakon šabata. Tome odgovara današnja nedjelja te su taj dan počeli zvati danom Gospodnjim. Stoga je u mnogim romanskim jezicima naziv za nedjelju povezan s riječi Gospodin: francuski dimanche, talijanski domenica španjolski domingo.

Godine 321. na današnji dan Konstantin I. proglasio je dies solis obveznim praznikom i za kršćane i za mitraiste: “Svi sudci i stanovnici gradova te svi umjetnici trebaju mirovati na častan dan Sunca.”

Od obveznog odmora bili su izuzeti seljaci, ako su u pitanju bili hitni poljoprivredni radovi. Konstantin je time zadovoljio poklonike dviju religija, piše povijest.hr.

Objava Konstantin I. (321.) proglasio neradnu nedjelju pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Veterinarska stanica „Sema vet“ u Prozoru ne radi kao i svake nedjelje. Međutim, današnji telefonski poziv je poremetio taj nedjeljni mir i odmor.

„Danijelin pas ljubimac slomio je nogu. Molimo Vas da nešto uradite.“ Čuo se molećiv glas s druge strane mobitela. Veterinar Semir i njegov sin Emin, mladi magistar veterine, bez razmišljanja uzimaju što im treba i odmah se uputiše na teren iz svoje veterinarske stanice „Sema vet“ u Prozoru, preko puta zgrade HE Rama. Uzeše što im je potrebno i čim stigoše na lice mjesta uspavaše psa Gizma, staviše na slomljenu nogu longetu te učvrstiše gipsanim zavojem.

I ova mala akcija pokazala je spremnost oca i sina veterinara da reagiraju bilo da je riječ o nekoj domaćoj životinji ili kućnom ljubimcu. Učinjeno dobro djelo vrijednije je od odmora.

Objava Neobična nedjeljna priča pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Zvirnjača pripada općini Kupres, a župi Rumboci u općini Prozor-Rama. Od davnina ovo mjesto su pastorizirali ramski fratri.  Nalazi se na samom istočnom kraju Ravanjskog polja gdje započinju obronci Ljubuše. U zadnjem ratu ovdje se branila Rama. Tragovi tog rata još se nisu izbrisali kao ni u selima „s druge strane“ Ravanjskog polja.

Prije rata ovdje je živjelo više od sedamdeset obitelji u nekoliko zaselaka, a nastanjivali su ih obitelji: Bešker, Čiča, Čičić, Dodig, Gašpar, Jonjić, Jurič, Karlić, Keškić, Tadić i Tovilo.

Da je ovdje bilo života prije rata svjedoči i stara škola koju su pohađali učenici prva četiri razreda. Tu su i brojne obiteljske kuće i gospodarski objekti. U Zvirnjači se živjelo od stočarstva i uzgoja žitarica i kupusa. Na nadmorskoj visini od 1126 metara ništa se drugo i ne može očekivati.

Nedjelja je. Fratar stiže pred crkvu. Na putu uz crkvu je parkirano par automobila koji su se uspjeli probiti kroz snijeg. Dva tornjaka čuvaju stražu pored crkvenog dvorišta.

A u crkvi svega sedam vjernika iz Zvirnjače.

Fra Ivan Jelić Balta, župni vikar iz župe svetog Franje Rumboci čija je filijala Zvirnjača srdačno se pozdravi sa vjernicima. Kad se spremio u sakristiji za misu oglasi se i crkveno zvono koje je nadjačalo hučanje vjetra koji nosi snijeg.

Prva je korizmena nedjelja, zato fra Ivan prije misnog slavlja započe pobožnost Križnog puta. Nakon te pobožnosti obavljeno je pokorničko pepeljanje. Sve je to danas, 18.02.2018. godine u prvu korizmenu nedjelju.  U ovoj filijalnoj crkvi misno slavlje je svake nedjelje u 13 sati.

Za vrijeme pobožnosti i misnog slavlja među prisutnom „čeljadi“ osjećala se nekakva posebna bliskost. Iako ih je malo, svi su nekako radosni. Nisu se osjećali zaboravljeno ni osamljeno.  Možda bi bilo dobro da se svi mi zavjetujemo i nedjeljom ili blagdanom pohodimo jedno ovakvo mjesto i osjetimo Božju blizinu u skromnosti.

Među sedmero domaćih vjernika bilo je mladih i staraca. Dvije starije žene nisu mogle ostati ne zamjećene. Ivka Čičić (1943.) i Ivka Tovilo (1943.) obadvije rođene i udate u Zvirnjaču uz krunicu u rukama s ponosom su pokazivale tradicionalno tetoviranje. U njihovom poziranju za fotografiju očitavala se velika dobroćudnost.

Filijalna crkva svetog Ante u Zvirnjači izgrađena je 1936. godine. U ratu je bila oštećena te su je mještani obnovili vlastitim sredstvima kao i mjesno groblje. U crkvi je jedan neobičan kip svetog Ante. Kipar Stjepan Skoko koji je sada rektor Akademija likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu napravio je kip svetog Ante sa brkovima koji neodoljivo podsjeća na bosanskog fratra (ujaka). Kum ovom neobičnom kipu je Karlo Karlić.

Zvirnjačani su sami sebi asfaltirali cestu do sela i kroz selo.  Brojne obiteljske kuće izmijenile su svoj izgled i uređene su na suvremeni način. Potaknuti trbuhom za kruhom i ratom ljudi su se razišli po svijetu, ipak, sve više se vraćaju.

„Zimi je ovdje pusto. Tamo već od svetog Ante pa sve do Svih svetih ovdje je puno ljudi. Dolaze oni koji su odselili i u mirovini su. Dolaze i drugi na godišnje odmore. U crkvi na misi zna nas biti i preko stotinu. Dosta ljudi dolazi i za Božić.“ Priča Milka Karlić, rođena Nović koja je ovdje našla svoju ljubav i svoj život. Iako je s druge strane Ljubuše, s one ramske proslapske, nije htjela napustiti ovo mjesto ni kada je bilo na prvoj crti, bez struje, bez ikakvih uvjeta za život.

Nakon mise fra Ivana i goste obitelj Bože Karlića poziva za obiteljski stol.  Božo i njegova supruga Milka imaju obiteljsku farmu ovaca od oko 250 grla. Imaju troje djece, a najstarija kćer je već udana, a drugo dvoje djece je s njima. Preko tjedna su u Tomislavgradu gdje imaju kuću i djeca idu u školu, a vikendom su svi obavezno u Zvirnjači. Božini roditelji Karlo Karlić (1933.) i Ruža Karlić, rođena Tadić (1935.) stalno su tu u Zvirnjači. Dok smo sjedali za obiteljski stol Ruža je sjedila na svojoj fotelji s osmjehom i prekriženim rukama na kojima se vidi tradicionalnim načinom tetovirani stilizirani križ. Spremno je pokazala taj ukras i odmah dala do znanja da i njezin Karlo ima tetoviran križ. Što znači da su se i muški nekada tetovirali, a ne samo žene.

Uz kavu i rakiju razgovori su tekli o životu prije i sada. Neizostavna je tema bio rat, ali se brzo od toga odmaklo kao da se nitko ne želi toga sjećati. Možda je tako i bolje.

„Ovdje osim nas su još dva OPG-a koji imaju ovce. Jonići imaju oko 400 ovaca, a Keškići stotinjak. Teško je, ali se mora boriti i raditi. Mi imamo zaposlenog jednog radnika već 13 godina. Jako je vrijedan i zato je toliko kod nas. Postao je kao naše kućno čeljade. Struja nam je poslije rata osposobljena, a vodu imamo iz prijeratnog vodovoda iz Vukovskog. Put smo sami asfaltirali, crkvu obnovili i groblje. Ovdje su ljudi oko toga zaista složni.“ – rekao je Božo o stanju u Zvirnjači.

Dok je Milka pripremala stol za obiteljski ručak baka Ruža je nestala u drugoj prostoriji. Vratila se nakon petnaestak minuta i kaže: „Kad ne mognem otići na misu slušam radio Mir Međugorje i s njima molim krunicu.“

Ručak mirišljav i slasan, sve domaća hrana. Ne bi to bio nedjeljni ručak po ovakvoj zimi da nije kiseli kupus sa suhim mesom i grah. Nakon objeda svi su mogli kazati da su „jeli k’o pratar“.

Kasno popodne na izmaku, polako pada noć, snijeg sve više pada, vjetar huči, a Zvirnjača ostaje sama sa svojih trinaest stalnih stanovnika.

Objava Foto: Nedjelja na 1126 metara i minus 8 stupnjeva pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Korizma ima šest nedjelja, a u liturgijskoj tradiciji hrvatskog naroda svaka od tih nedjelja ima svoje ime, piše bitno.net. Prva je Čista nedjelja jer dolazi odmah nakon Čiste srijede (Pepelnice).

Druga se zove Pačista, još čišća nedjelja od prve Čiste nedjelje. Bezimena se zove treća nedjelja, a nije joj se dalo ime iz poštovanja prema muci Isusovoj i korizmi. Četvrta nedjelja se naziva Sredoposno jer je na polovici korizmenog posta. Predzadnja nedjelja u korizmi se naziva Gluha nedjelja jer se u prošlosti tu nedjelju pjevalo bez pratnje orgulja, u crkvama bi se pokrivali križevi, kipovi i slike, sve kako bi crkve izgledale jednostavnije. Zadnja nedjelja u korizmi se naziva Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja. Obilježava se čitanjem ili pjevanjem muke, a naziv je dobila prema procesiji s grančicama u spomen Isusovog ulaska u Jeruzalem, kad ga je stanovništvo grada dočekalo klicajući Hosana Davidovom sinu, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Korizmene nedjelje su izuzete iz pokorničkog karaktera korizme, budući da je svaka nedjelja za vjernike obilježena Isusovim uskrsnućem.

/Izvor: Večenji list/

Objava Svaka korizmena nedjelja ima svoje ime pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Središnji ured Caritasa BiH, kao i prethodnih godina, pripremio je animacijske materijale za tu Nedjelju, a cilj im je potaknuti ljude da se više uključe u pomaganje osobama u stanju potrebe.

Predsjednik Caritasa BiH i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić danas je na konferenciji za medije u Sarajevu istaknuo da je povodom Nedjelje Caritasa BiH uputio poruku vjernicima i svim ljudima dobre volje, u kojoj je podvukao da je ona izazov i poziv da nađemo sebe i u sebi susretnemo Boga, koji je ljubav, i prepoznamo da smo voljena bića te da tu ljubav trebamo ostvarivati živeći jedni s drugima i jedni za druge.

– Slaveći Nedjelju Caritasa želimo svi poći u školu kršćanske ljubavi, prepoznati one koji nas trebaju, bilo našom toplom ljudskom i vjerničkom riječju, bilo iskrenom molitvom ili našim skromnim darom ili bilo kojom pomoći – ustvrdio je on.

Najavio je da će se na Nedjelju Caritasa sakupljati prilozi kojim želimo pomoći potrebnima, poručivši neka uz te priloge naše srce zrije u kršćanskoj ljubavi.

– Nikada nismo tako siromašni da ne možemo pružiti znakove i darove kršćanske ljubavi, niti smo tako bogati da nam nije potrebna ruka naših bližnjih. Niko nije za sebe otok, jer smo upućeni jedni na druge i jedni s drugima hoditi ovom zemljom u susret Gospodinu – podvukao je kardinal Puljić suštinu njegove poruke.

Ravnatelj Caritasa BiH mons. Tomo Knežević predstavio je rad Caritasa u ovoj godini, navodeći da se on temeljio na pružanju pomoći siromašnima, socijalno isključenima i obespravljenima te da se sve aktivnosti realiziraju putem tri nadbiskupska sjedišta – u Sarajevu, Banja Luci i Mostaru.

– U Caritasu BiH trenutno je uposleno 230 djelatnika raznih profila, što nas čini najvećim i najorganizovanijim društvom u BiH. Skrbimo za sve vrste potrebitih, bez obzira na vjersku, nacionalnu i geografsku odrednicu – istaknuo je on.

Predstavnica kompanije “Violeta” Nevena Sučić najavila je veliku nacionalnu kampanju “Pomozimo zajedno” koja se realizira u saradnji sa humanitarnim organizacijama Caritas, Merhamet i Crveni križ. Kampanja je počela 10. prosinca, a trajat će do 10. siječnja naredne godine. U okviru nje kupovinom proizvoda te kompanije pomaže se osobama u stanju potrebe.

Konferencija za medije bila je prilika i za ukazivanje na veliki problem koji obilježava bh. društvo posljednjih godina – iseljavanje iz BiH.

Mons. Tomo Knežević navodi da je Caritas BiH, na osnovu razgovora sa osobama koje su već napustile BiH ili je namjeravaju napustiti, detektovao ključne probleme koji su motiv za napuštanje države. To su loša politička situacija i nestabilnost, negativna retorika i svađe na političkoj sceni i strah kod ljudi od ponovnog izbijanja rata, nepovjerenje u javna tijela zbog korupcije i nepotizma, finansijski kolaps i visoki životni troškovi, loš zdravstveni, socijalni i mirovinski sektor te nesigurna budućnost djece.

S tim u vezi formulirane su i preporuke koje imaju za cilj nadići te probleme te stvoriti bolju klimu u bh. društvu kako bi se spriječilo dalje iseljavanje bh. građana u druge zemlje.

Objava Nedjelja Caritasa u BiH pod sloganom ‘Živjeti jedni s drugima i jedni za druge!’ pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“I sam sam više puta proživljavao trenutke tame u svojoj vjeri, ona je slabila, ali ubrzo bih je pronašao”, rekao je Papa tijekom posjeta župljanima Svete Marije u Setteville di Guidonia, nadomak Rima.

Pokrenuvši otvoreni dijalog s mladima, Papa nije isključio ni najosjetljivije teme i odgovarao je i na najizravnija pitanja. Jorge Bergoglio je u improviziranom razgovoru objasnio da “nekih dana ne vidimo vjeru, sve je crno”, prenosi Hina.

Papa je upozorio mlade te župe da ne misle da ispunjavaju svoje obveze vjernika dolaskom na nedjeljnu misu. Pozvao ih je da pomažu siromašnima i starima, i da razgovaraju s roditeljima te da ne budu “kršćani papagaji” koji tek ponavljaju riječi.

Objava Papa poručio mladim katolicima: Nije dovoljno samo dolaziti na nedjeljnu misu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Na ove riječi sigurno se pojave asocijacije vezane za zimu i nedjelju u Rami. Zimskim nedjeljama Rama miriše na kuhani kiseli kupus i sarmu.

U drugoj polovici studenog, kada nastupaju hladniji dani, meso je pohranjeno u različite verzije sušionica, odnosno, pušnica. Nešto ranije kupus je bio spreman za kiseljenje u bačvama i plastičnim buradma ili posudama.

Čim bude prvo meso suho nedjeljni obiteljski ručak u Rami je tradicionalno kupus ili sarma. Nije ni čudo što u to vrijeme Rama miriše opojnim mirisima kupusa i suhog mesa.

Ta tradicija je nastala iz potrebne jednostavnosti. Da bi se izbjeglo nedjeljno kuhanje ili neko drugo spremanje objeda kupus ili sarma bi se spremali već u subotu navečer. Često bi to bilo i u rano nedjeljno jutro. Čeljad koja odu na ranu misu dužna su voditi brigu o kupusu koji se polako krčka negdje na kraju peći. Često bi znao i pokipiti, događalo se da i zagori, ako ložači koji su ostali kući nalože previše ili zaborave na kipući kupus. Ti ložači bi bili najčešće starija čeljad ili djeca koja su već bila na misi ili ne mogu pohoditi  crkvu te nedjelje.

Starije generacije sigurno se sjećaju tih zimskih dana dok je snijeg obijelio tle, škripao pod nogama, a u obiteljskoj kući plamti vatra dok se za vrijeme mise moli krunica i izgovaraju brojni zazivi koje predvode starija čeljad.

Objava Zima, nedjelja i Rama pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Vidjet ćemo hoće li i na ovoj utakmici biti tzv. crnih lista s imenima navijača koji nemaju policijsku ni sudsku zabranu dolazaka na utakmice, ali im je na nekoliko zadnjih derbija zabranjen ulazak na stadion.

Po društvenim mrežama i forumima navijači jednog i drugog kluba najavljuju dolazak na utakmicu uz želje da će Maksimir napokon biti pun na najvećem prazniku našeg nogometa, a sa službenim stavom zasad je izašla samoTorcida.

Bad Blue Boysi i dalje se ne oglašavaju dok je Torcida objavila proglas kojeg prenosimo u cijelosti.

"Pošaljimo svima jasnu i glasnu poruku: NEĆETE NAS TRETIRATI KAO GRAĐANE DRUGOG REDA SAMO ZATO ŠTO SMO SE POBUNILI PROTIV PRAVIH KRIMINALACA U OVOJ DRŽAVI!

Pola godine nakon velikog prosvjeda na Rivi čini se da se jedan od naših zahtjeva konačno počinje ispunjavati.
Poziv državnim institucijama da počnu raditi svoj posao napokon je urodio plodom, a rezultat je odlazak trenera Dinama Zorana Mamića, izvršnog predsjednika Dinama Zdravka Mamića i bivšeg izvršnog direktora Dinama a sada izvršnog predsjednika HNS-a Damira Vrbanovića na mjesto gdje su odavno trebali biti.

Bez obzira na uhićenje glave kriminalne organizacije, nema mjesta za slavlje. Poučeni primjerom iz prošlosti gdje je vodstvu sudačke organizacije dokazano namještanje utakmica i plaćanje za "pošteno" suđenje, krakovi hobotnice su ostali netaknuti, a osuđeni su i dalje rado viđeni u nogometnim krugovima. Mi nećemo okretati glavu ni od čega pa ni od problema kao što je natjecanje Lokomotive u Prvoj HNL, davanje nelegalnih potpora Dinamu od strane Grada Zagreba, činjenice da je Šupraha na mjestu predsjednika Županijskog nogometnog saveza nakon udaranja predsjednika Hajduka, postojanje "crnih" lista itd.

Zato pozivamo sve navijače Hajduka na invaziju na Maksimir ovu nedjelju ( 12.07.2015 )., na kojoj ćemo izravno testirati jeli se stvarno nešto počelo mijenjati u hrvatskom nogometu. Jesu li zatvaranjem braće Mamić nestale nelegalne "crne" liste koje su usmjerene samo prema onima koji odavno ukazuju na kriminalne radnje u hrvatskom nogometu ili je samo riječ o kozmetičkim promjenama i predizbornim trikovima.

BARJAK POBJEDE JE U RUKAMA HRABRIH!!!
SVI NA MAKSIMIR!!!", poziva Torcida.
dnevnik.hr

Objava Torcida sprema invaziju na Maksimir, BBB još uvijek šute pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Svake nedjelje u došašću, pali se po jedna svijeća.

Bor i božikovina u klasičnom vijencu simboliziraju besmrtnost, lovor označava pobjedu nad grijehom i patnjom, a cedar snagu i izlječenje od svih bolesti.

Lišće božikovine podsjeća na vijenac od trnja, sukladno engleskom vjerovanju da je Kristov vijenac od trnja bio načinjen upravo od bodljikavog lišća ove zimzelene biljke. Često je u njemu i grančica ružmarina, jer ova je biljka prema legendi čuvala Djevicu Mariju na njenom putu u Egipat.

Pletenje i ukrašavanje zimzelenih vijenaca davni je običaj nastao još prije pojave kršćanstva.

Svijeće na zimzelenim vijencima palila su još drevna germanska plemena kako bi otjerali hladnoću prosinačkih noći, dok su u skandinavskim zemljama palili svijeće na ‘krugu zemlje’, čime su zazivali ponovni dolazak proljeća i toplih dugih dana.
dnevni-list.ba

Objava Došašće pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.