Festival se i ove godine sastojao od dva natjecateljska dijela, KiNoRa KIDS i KiNoRa FEST. Prije samog spektakla u sportskoj dvorani u Prozoru, ulicama je prošao svečani defile predvođen Limenom glazbom “Lašva” iz Nove Bile. Osim tri kluba osnivača festivala, KiNoRa festivalu su se ove godine pridružile i mažoretkinje iz Čitluka i Trilja. U revijalnom dijelu festivala još jedan nastup u Rami upisao je Hrvatski cheerleading klub Široki Brijeg i PS Maya Vitez.

FOTOALBUM

Ovogodišnja KiNoRa GRAND PRIX nagrada za tim koji ima sve pripala je Mažoretkinjama općine Čitluk

Tijekom dana održalo se KiNoRa KIDS izdanje festivala, a stručni ocjenjivački žiri, koji su činili licencirani sudci i treneri, izabrali su najbolje u sljedećim kategorijama:

• Kadeti A formacija štap – 1. Novi Travnik, 2. Čitluk, 3. Kiseljak, 4. Rama
• Kadeti B formacija štap – 1. Novi Travnik, 2. Rama
• Solo kadet štap – 1. Čitluk, 2. Kiseljak, 3. Rama, 4. Novi Travnik
• Duo kadet štap -1. Novi Travnik, 2. Kiseljak, 3. Rama
• Junior solo štap – 1. Rama, 2. Novi Travnik, 3. Kiseljak

Svim su sudionicama i najboljim mažoretkinjama dodijeljene medalje i pehari.

U večernjim satima po dolasku u dvoranu slijedio je doček na crvenom tepihu, ulazak gostiju i svečano otvorenje festivalskog spektakla! Umjetnički ocjenjivački žiri KiNoRa FEST dijela činili su visokokvalificirani plesači, glazbenici, dizajneri i stručni suradnici festivala.

GRAND PRIX pobjednik kući je osim novčane nagrade ponio statuu festivala i zahvalnicu, dok su ostali timovi dobili statuu i zahvalnicu.

“Našim mažoretkinjama nastojimo stvoriti nova poznanstva, iskustva i druženja kako bismo ojačale njihove osobnosti, kako bi one izrastale u kvalitetne mlade osobe koje su privržene svojim domovima, svojim županijama, svojoj državi! (…) Želimo i mažoret dignuti na jednu novu i suvremenu razinu, u Bosnu i Hercegovinu dovoditi razne scenske izvođače kako bismo našoj publici kroz raznolik program festivala pružile nova iskustva te ostavile utisak modernog, novog i suvremenog događaja u našoj sredini!”, poručile su mažoretkinje iz Kiseljaka, Novog Travnika i Rame.

Objava Drugo izdanje festivala mažoret plesa KiNoRa održano u Rami pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prilika je ovo za druženje i učenje triju timova osnivača festivala mažoret plesa “KiNoRa”, Mažoretkinje Rama, Novi Travnik i Kiseljak.

Mažoretkinje Čitluk državne su i europske prvakinje u kategoriji juniori-formacija štap, na osnovu čega su dobile priliku da svoje znanje i tehniciranje štapom prenesu upravo na tri kluba iz Kiseljaka, Novog Travnika i Rame.

“Ovdje sam došla namjerom da prenesem svoje znanje i tehniciranje sa štapom na naša tri grada prijatelja. Danas imamo jedan cjelodnevni seminar s mlađim uzrastima djece i sa starijima. Ono što smo mi njima danas predstavili jest razno tehniciranje sa štapom, rolovi, razna bacanja i dobacivanja koja oni mogu iskoristiti u svom daljnjem radu, nastupima, natjecanjima i slično”, kazala je Anja za Ramski Vjesnik.

Mažoret je ujedno ples i sport. To je jako zahtjevan hobi iz razloga što iziskuje jako puno kondicije i veliku fizičku spremu. Dobru koordinaciju ruku i nogu, motoriku i okulomotoriku.

“Mažoretkinje koje pristupe tom svijetu su oduševljene mažoret plesom, prvenstveno iz razloga jer su mažoretkinje ‘živući suvenir’ nekoga grada ili općine. Jer se kroz mažoretkinje stvaraju mnoga prijateljstva, mnogo se putuje, djeca stvaraju i taj neki prijateljski, ali i natjecateljski duh. Ono što mi smatramo koje smo u ovom plesu, jest da mažoretkinje nisu dovoljno cijenjene ili neki uopće mažoret ne smatraju sportom. Ali, svi koji su to probali ili bili na jednom od naših treninga vide da to nije nikakva zezancija ništa lagano, nego da tu stvarno treba jako puno truda i rada, kako samih djevojčica na treningu tako i trenera i uprave”, zaključila je Anja.

Klub mažoretkinja iz Rame ovogodišnji je domaćin festivala “KiNoRa”, a službeno su i otvorene prijave za KiNoRa KIDS & KiNoRa FEST koji će se održati 12. svibnja 2024. godine.

“Našim mažoretkinjama nastojimo stvoriti nova poznanstva, iskustva i druženja kako bismo ojačale njihove osobnosti, kako bi one izrastale u kvalitetne mlade osobe koje su privržene svojim domovima, svojim županijama, svojoj državi! Plesna iskustva, treninzi i sudjelovanja na zajedničkim događajima poboljšavaju njihove kognitivne i psihološke sposobnosti”, kazala je ispred Mažoretkinja Rama trenerica Martina Škarica.

U večernjim satima održava se svečani defile ulicama Prozora u pratnji Limene glazbe “Lašva” Nova Bila, a po dolasku u dvoranu slijedi doček na crvenom tepihu, ulazak gostiju i svečano otvorenje festivalskog spektakla.

Na festivalu će se birati:

Objava Održan seminar za mažoretkinje iz Rame, Novog Travnika i Kiseljaka pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Iako je festival imao i natjecateljski karakter, fokus je bio na revijalnom dijelu festivala, ljepoti i različitosti svakog tima. Festival je započeo svečanim defileom ulicama Kiseljaka u 12 sati, kojeg je ispratio orkestar limene glazbe iz Kaknja. Program i svečano otvorenje potom su se nastavili u gradskoj sportskoj dvorani u Kiseljaku.

Osim ramskih mažoretkinja sudjelovale su Novotravničke mažoretkinje, Kiseljačke mažoretkinje i Hrvatski cheerleading klub “Široki”, PS “Maya”, plesni klub LDF Kiseljak i Mažoretkinje Široki.

Nakon svečanog otvorenja, uslijedilo je natjecanje za kadetkinje, formacija štap, potom točka programa pod nazivom “Prvi korak”, a zatim i “Viši korak”. Kategorije su ovo natjecanja za najmlađe članice klubova.

Mažoretkinje “Rama” natjecale su se u dvije kategorije, a to su solo junior štap koji je otplesala Petra Šarčević i tako osvojila prvo mjesto u svojoj kategoriji. Druga kategorija u kojoj su se ramske mažoretkinje natjecale bila je formacija kadet štap te su kadetkinje osvojile treće mjesto. 

Sve medalje za Katarinu

“Također, najmlađe djevojčice su se natjecale u kategorijama Prvi i Viši korak te su osvojile zlatne i srebrene medalje. Za njih je ovo bilo jedno jako lijepo iskustvo koje će im zasigurno ostati u sjećanju. Iako smo bile pogođene preranim odlaskom naše dugogodišnje članice Katarine Franjušić, skupile smo snagu i sudjelovale na Prvom mažoret festivalu ‘KiNoRa’, jer smo i mi jednim dijelom bile organizatorice ovog događaja”, kazala je trenerica Martina Škarica za Ramski Vjesnik.  

“Sve osvojene medalje posvetile smo našoj Katarini, jer vjerujemo da je i taj dan bila s nama i da nas je bodrila odozgo. I ovaj put, ponosna sam na svoje zlatne djevojke”, dodaje Martina. 

Sezona za Mažoretkinje “Rama” nije gotova, a očekuju ih još dva dogovorena nastupa u BIH i Hrvatskoj. Iz kluba zahvaljuju Općini Prozor-Rama na sufinanciranju njihovog odlaska u Kiseljak.

Objava “ONO ŠTO NAS SPAJA”: Održan prvi festival mažoret plesa u Kiseljaku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Veljača je na izmaku, a susnježica koja obasipa gorje Rostova ne daje naslutiti da je zimi kraj. Nedjelja je. Iz susnježice i ostataka snijega proviruju kuće i gospodarski objekti. Tišina je u kojoj se čuje samo huk vjetra kroz guste jelove grane koji nosi pahulje pomiješane s kišom. Čim stignete na ovu visoravan planinskog masiva Vranice koji razdvaja Skopaljsku i Lašvansko-travničku dolinu, osjetit ćete kako ste nebu bliže. (U međuvremenu, od pripreme reportaže do objave, napadao je snijeg i preko pola metra visine.)

Na nebeskoj visoravni

Nedjelja je i put nas vodi u središte Rostova, na Rat, tamo gdje je smještena crkva Svetog Ilije Proroka. Dok se uspinjemo vijugavom asfaltiranom cestom ne možemo ne promatrati brežuljke i doline što još uvijek snivaju zimski san. Ovo je područje na kojem je više zimskih nego ljetnih dana, i to iznad prosjeka u Bosni i Hercegovini. I kada skoro nigdje snijega nema, ovdje će ga biti barem malo.

Na putu do crkve na Ratu svraćamo u groblje

A kako obično biva oči same „lete“ i čitaju imena i prezimena na nadgrobnim spomenicima. U našoj pratnji kao vodiči su dva zanimljiva mladića, učenika Srednje škole Prozor: Marko Zeko, čiji je otac iz ove župe te njegov kolega i prijatelj Antun Petrović iz Prozora. Dok hodimo kroz groblje do spomenika braniteljima iz Domovinskog rata, Marko nam s radošću propovijeda kako je često ovdje s ocem koji radi u Šumama Središnje Bosne.

Kazuje o djedu i stricu koji su stalno ovdje na Rostovu, o svom čestom boravku u ovom osobitom mjestu.

Nedjeljna misa u župnoj crkvi ovdje na Rostovu je u 11 sati

Budući da smo stigli nešto ranije želimo se upoznati s ovim mjestom. Obilazimo naselja. Marko s nekom osobitom emocijom besjedi o svakom puteljku, svakoj kući i svakom zaseoku. Još uvijek su vidljivi tragovi rata. Jedan dio kuća je obnovljen, izgrađene su ponegdje nove, ima dosta i vikendica, ali i ostataka do temelja spaljenih domova koji čekaju da ih netko obiđe i pokuša obnoviti. Kako reče Marko svatko od nekadašnjih stanovnika dolazi rado ovdje posebice u ljetnom razdoblju.

Župa Sv. Ilije Proroka Rostovo – Sebešić nalazi se na pola puta između Uskoplja i Novog Travnika

Na nekih 1100 metara nadmorske visine i pripada Travničkom dekanatu i općini Novi Travnik. Župu čine naselja: Rostovo, Sebešić, Dahovo, Has, Medenik i Rat. Nastala od odvajanjem mjesta od Uskoplja, 1858. godine kada je osnovana samostalna kapelanija sa sjedištem u Rostovu.

Crkva je podignuta 1886., a obnavljana je 1965. te je obnavljana ponovno nakon posljednjega rata. Prezimena Rostovljana su; Zeko, Sabelja, Jerković, Barić, Pivač, Novaković, Vranješ, Brković. Sadašnji i nekadašnji žitelji župe već godinama organiziraju susret na Rostovu 19. srpnja, dan prije Ilindana kada okupljanja započinje u popodnevnim satima i traje druženje do dugo u noć.

Radost dobrodošlice otvara razgovor o župi Rostovo i filijali Sebešić

U župnoj kući zatičemo župnika don Jakova Kajinića, koji je ujedno i duhovnik u Travničkom sjemeništu Petar Barbarić.

„Sretni smo da ova župa ima i domaćih sinova. Najpoznatiji je Luka Brković, naš umirovljeni svećenik; zatim Josip Vranješ na službi u Australiji. Tu su bili Ivo i Zrinko Brković te najmlađi Oliver Jerković. Župa ima i časnih sestara, recimo sestra Marinela Zeko“, govori don Jakov te spominje kako se ovdje 1993. odvijala drama nesretnog rata: kuće su opljačkane i devastirane, kao i crkva. „Ova župna kuća je bila spaljena. Zahvalan sam Bogu na dobrim župnicima koji su ovo obnavljali za vrijeme i nakon rata. Ovdje su bili župnici: poznati misionar Zdravko Mandić, pokojni Branko Karlić, zatim sadašnji župnik u župi Radunice Marinko Filipović, onda Ilija Ivoš rodom iz Bistrice koji sada župnikuje u Skopaljskoj Gračanici te vlč. Đuro Arlović“, navodi duhovnik Kajinić.

Dotičući se statističkih podataka, kaže kako ovdje već godinama nema ni krštenja ni vjenčanja, a umrlih godišnje bude nekoliko. „Prije rata se ovo brojalo manjom župom, imala je oko 800 duša. Trenutno je ovdje u župi stalno nastanjeno 27 župljana. Svake nedjelje dolazim kao župnik slaviti svetu misu, već tri godine. U Rostovu je misa u 11:00 h, a u Sebešiću u 13:00 h. Ljeti u Sebešić idemo u 9:30 sati, a u Rostovu je redovita pučka misa u 11:00 h“, objašnjava don Jakov dodajući kako u Sebešiću trenutno živi devet katolika, a u Rostovu 18. Ukupno 27 župljana obitava u 20-ak kuća. Dakle, mnogi od njih su samci.

Župe Sv. Ilije pod samim su nebom

Župnik Kajinić govori kako je dosta vjernika odavde u inozemstvu te dođu nekada i obiđu svoje  rodno mjesto. „Rado vide ovaj kraj. Mi smo ovdje na jednoj lokaciji podno Vranice. Župa je posvećena svetom Iliji, a kao što je pjesnik i nekadašnji župnik Stjepan Džalto znao reći: da su sve naše župe Svetog Ilije pod samim nebom. Gdje god je planina, tu je zaštitnik Sveti Ilija“, dodaje don Jakov uz opasku kako je ovdašnji narod dosta susretljiv te naklonjen svećenicima. Iako gorštaci, pitomog su srca, pogotovo ako se svećenik trudi biti među njima takav. Uslužan i uviđavan, jednostavno da ih ljubi.

„Vjernici iz Novog Travnika inače vole doći u Rostovo. Ovdje dobivaju ono što njima treba, jer ipak je ovo zavičaj za mnoge od njih. Ovdje dobivaju neku utjehu, jer se osjećaju svoji na svome. Svjesni su da su nekoć ovdje živjeli i da ne trebaju ovo zaboraviti“, kaže župnik.

Prema njegovim riječima na nedjeljne mise, dakle, dođe nešto vjernika iz Novog Travnika. Veli da je ljeti uvijek više nego u zimskom razdoblju zbog mogućnosti prometne komunikacije.

Djece nema tako da je škola pred zatvaranjem. Djeca su u Rostovu i Sebešiću pohađala školu do četiri razreda, a potom išla u Oparu, naselje smješteno na predjelu kada se s Pavlovice spušta u Novi Travnik.

Obiteljsko zajedništvo maloga stada

Petnaestak minuta prije početka misnog slavlja pristiže 10-ak vjernika. Iako smo očekivali samo stariju „čeljad“, među njima je bio i jedan dječak koji je došao iz Novog Travnika u posjet svome djedu.

Velika pomoć don Jakovu u obavljanju župnih obveza je Petar Jerković, prakaratur u župi. Riječ je o čovjeku koji pamti i „ono nekadašnje“.

„Najviše se živjelo od poljoprivrede, stočarstvo i slično. Većina je radila u kombinatu Bratstva, a jedan dio i u šumarstvu u Sebešiću, gdje sam i ja radio. Moja supruga je također iz ove župe, iz Sebešića. Nekako se živjelo, skromno, ali fino. Nije se imalo previše, ali nije bilo ni malo. Došao je taj nesretni rat i potpuno nas rastjerao. Sve je bilo spaljeno i uništeno, do temelja. Ljudi su se snalazili na razne načine. Mi smo se zadesili u Prozoru, a kasnije sam otišao u Glamoč. Vratio sam se 2015. Nikakve pomoći nismo imali od države, jedino međunarodna donacija za obnovu, i to samo kat kuće. Nešto smo sami obnovili i dorađivali. Što nam je nedostajalo sami smo kupovali i plaćali majstore“, prisjetio se Jerković spomenuvši kako je, otišavši u mirovinu privatno radio, ali mu je bilo dozlogrdilo.

„Bilo mi je dosta svega, pa sam rekao da idem na svoje ognjište. Supruga i ja smo tu, a sve tri kćeri su nam udate u Rami. Dođu ponekad, najčešće najstarija kćer Josipa. Ovdje nema mladih obitelji: jedan mlađi bračni par, ali nemaju djece. Sve su uglavnom stari ljudi. Dolaze oni koji su silom prilika otišli, ali to je samo ljeti i to za Ilindan. Prije rata su se ljudi ovdje najviše družili oko crkve, nedjeljom poslije mise, pa i po prelima. Bilo je dosta svijeta. Mi koji smo sada stalno ovdje i sada se družimo i viđamo. A ono što nedostaje jesu ljudi“, konstatira prakaratur Petar.

Tijekom mise osjetilo se obiteljsko zajedništvo

Ova mala župna zajednica djeluje kao jedna velika obitelj. Iz njihove molitve i pjesme pjevane iz srca, iščitava se vjera u Boga, vjera u ljude, vjera u ovo svoje Rostovo. Radost što su kod svoje kuće iskazali su i pjesmom nakon mise. Župnik Jakov se rado pridružio, a začudo je da nije imao gitaru u rukama.

Nakon mise kod ovih ljudi uvijek slijede pozivi na rakiju, kavu, mezu, ručak. Jednostavno ih je teško odbiti. Pogotovo kada osjetite koliko su druželjubivi. Oni imaju svoju crkvu, svoj svijet i radost.

Selili se 13 puta

Mara Sabelja jedna je od onih koji su se prvi vratili u Rostovo, i svake nedjelje započinje pričesnu pjesmu Zdravo, tijelo Isusovo. Vesela je i razgovorljiva baka koja tako ponosno priča o Rostovu iako je rođena u župi Bistrica kod Uskoplja. Govori i o svojoj obitelji s naglaskom kako ima petero djece od kojih je već dobila 16 praunučadi.

„Dobro smo živjeli ovdje prije rata. Taj rat između Muslimana i Hrvata nas je zakačio kod naše kuće; bili smo opkoljeni; morali smo bježati po ovim prostorima. Jedno 13 puta smo se selili. Bila sam u Rami, kod Ante Novakovića, a onda u Prozoru, zatim u Novom Travniku, u svojoj općini. Prva sam se vratila ovdje i bila sama. Rekla sam sebi da idem na svoju zemlju i svoje. Sve mi je bilo porušeno, ništa nisam imala. Ostalo mi je prije rata 35 ovaca, tri krave, dva traktora i kola… nisam ništa zatekla. Ali, imam Božji blagoslov, imam sve, svoju divnu djecu. Ne mogu reći koliko su fina djeca. Imam tri nevjeste, ni moja djeca nisu dobra kakve su mi nevjeste“, pohvalila se baka Mara zahvalivši Bogu na svemu dobrom.

Jedino joj je, veli, žalo što još nema povratka. „Imaju naši ovdje zemlje, ne znam koliko. Kad bi se ljudi htjeli vraćati. Preko ljeta je ovo Rostovo puno Hrvata, a preko zime odoše. Moj sin je sad ovdje otvorio pilanu i restoran. Kod njega ima 13 uposlenih, a samo jedan Hrvat radi. Nemamo šta kukati, sve je ovo od Boga“, ispričala je Sabelja.

Iz ovog razgovora se moglo puno čuti, naučiti ali se javila želja i potreba ponovno doći ovdje.

Nigdje kao u Sebešiću

Župnik don Jakov se brzo morao uputiti dalje prema Sebešiću jer je tamo misa već u 13:00 h u kapelici na groblju. Bez obzira što je to selo udaljeno svega 6 km, on želi doći prvi i biti onaj koji će dočekati svoju vjerničku obitelj. Kapelica u groblju izgrađena je sedamdesetih godina i posvećena Maloj Gospi.  Ovdje su žitelji prezimena; Čobanac, Rako, Zeko, Grubešić, Jukić, Jurleta, Kovčalija, Ivoš, Knežević, Božić, Bagarić, Miličević, Stranput, Barišić.

Krajolik i crkvica su postali kao jedno

Čini se kao da bi bile idealna kompozicija za nekih razglednica. A na misi svega desetak vjernika. Mladić koji čita misna čitanja odaje takvu smirenost kao da proživljava svaku riječ koju pročita.

Neizostavan je razgovor nakon misnog slavlja. O čemu drugom nego o Sebešiću, životu, tegobama i ljudima. Lako se da zaključiti koliko jaka ljubav prema svom rodnom kraju drži ove ljude.

Tu je Jelena Božić koja svoje umirovljeničke dane provodi baš u Sebešiću. „Vratila sam se u svoje rodno mjesto. Rodno mjesto vuče pa dolaze i mlađi naraštaji. Ako ništa naprave vikendicu pa dolaze. Ljudi su morali otišli trbuhom za kruhom“, kazuje.

Susreli smo i ženu koja je rodom iz Sebešića, a udata je u Fojnicu. Srce joj je uvijek u ovom kraju tako da jedno vrijeme provodi u Fojnici, a drugo u Sebešiću. „Volim rodnu grudu i to je ono što me stalno vuče ovdje. Imam samo jednu kćer koja je u Travniku. Rado sam i u Fojnici i ovdje u Sebešiću“, govori iskreno.

U Sebešiću nije uvijek bilo crkve. Išlo se preko brda i šume u Rostovo. Trebalo je i po nekoliko sati, ali su misari uvijek veselo hodili na misu. Naši sugovornici rado su se prisjetili tih vremena.

Kad djeca nosom otvaraju vrata

Janja Ivoš koja ima sedmero djece i 24 unučadi pripovijeda kako je ovdje fino. „Ovdje sam se rodila i ovdje sam se udala. Moj pokojni muž i ja smo se htjeli samo vratiti ovdje. Živi se s mirovinom od 370 KM. Djeca dolaze i nosom otvaraju vrata jer u rukama nose sve što treba. Prezadovoljna sam svojom djecom. Ovdje nam dolazi doktor ljeti. Imamo i kombi prijevoz do Novog Travnika kada nam treba. U Rostovo smo išli prije u crkvu dok nismo napravili ovdje. Nekoć je to bilo tako lijepo, ne mogu ti kazati. Ovdje smo imali petoricu braće koji su bili svirači. Kada bi se misa završila idu oni, nose harmoniku, bugariju, prim, sviralu, a njihove dvije sestre pjevaju… Joj kad bi se tada započelo veselje. Toga se i danas tako rado sjetim, kakvo je to kolo bilo. Je, brate, bilo fino“, sa sjetom kazuje Janja te kao usporedbu navodi da su momci nekoć išli za curama kući, a sad idu u kafiće.

„Ne bi se išlo ni na prelo ako se ne bi pitalo i ako ne bi išao netko stariji s nama. Sve će proći, samo uvijek obraz ostaje“, prisjetila se tih vremena s osobitom radošću baka Ivoš.

„Uzela me šuma na se“

Ljubav prema svom mjestu iskazuje i Branko Čobanac koji tu živi s bratom, a u ratu je izgubio dvojicu braće. Tijekom tjedna je u Glamoču, a preko vikenda kod svoje kuće u Sebešiću. Branko je jedan je od mlađih u ovom selu.

„Radim u Kupresu i Glamoču u šumi. Nisam oženjen, uzela me šuma na se. Teško da hoće itko više na selo. Problem je i što nema stalnog zaposlenja. Evo, i ja radim jednu sezonu ovdje, a drugu tko zna gdje. Moglo bi se ovdje baviti turizmom. Prokoško jezero je odavde oko 13 km. Sada se ne može proći jer je zima. Društveni život se svodi ovako nedjeljom na misu. Nadamo se da će i do Sebešića doći asfalt cijelim putom od ceste koja ide Uskoplje – Novi Travnik“, rekao nam je Branko.

U Sebešiću postoji i društveni dom kojega vodi lovačko društvo

Župnik Jakov veli da su to jako dragi ljudi koji se tamo okupljaju. „Sebešić je uistinu jako lijep. Volio bih kada bi ovaj put koji vodi s glavne ceste prema Fojnici, županijske vlasti barem do Sebešića našle nekog razloga da ga asfaltiraju. To je nekih četiri kilometra. To bi bilo vrlo poticajno i ohrabrujuće. Inače tu postoji prečica koja vodi do Fojnice, nije daleko. Kažu da je loš put. Inače nekadašnji Put spasa“, objasnio nam je don Jakov zaključivši tako i naše dojmove o Sebešiću.

Crkva na ostavlja svoje

Skoro na odlasku pričamo s Katom koja je iz Rostova, a trenutno živi u Novom Travniku, no, svako slobodno vrijeme provodi u svom rodnom mjestu: Medeniku, Rostovo.

„U Novom Travniku imam gril i čim završim s poslom idem na Rostovo te svako slobodno vrijeme provodim tu. Ostala sam sama, suprug i roditelji su preminuli, a djeca već imaju svoje obitelji. Kada ljudi ovdje dođu onda najprije idu na misu pa zatim imaju druženje s obitelji, rođacima ili jednostavno obiđu ovo mjesto. Mnogi dolaze najmanje jednom godišnje. Nažalost ima i onih koji ne dođu ni jednom godišnje. Onaj tko voli on dođe i ne treba mu nikakav drugi povod“, konstatira Kata napominjući kako je ovdje vlasništvo zemlje i šume u rukama Hrvata s ovih prostora.

„Moglo bi se ovdje baviti seoskim turizmom, imalo bi smisla izgradnja hotela. Prije rata je bilo više vikendica, a ima ih i sada. U svemu tome glavno mjesto okupljanja je crkva“, dodaje naposlijetku.

„Ja nekako osjećam da je ovo neka vrsta periferije. Papa Franjo nam često naglašava da idemo na periferiju, da idemo tamo gdje su ljudi sami i gdje ih nema ni na bini, na tribini niti na portalu. Da im svećenik ovdje ne dođe, ja ne znam bi li oni imali ikakav sadržaj. Crkva ne ostavlja svoje vjernike, makar je njih ovdje malo, nisu niti jednom ostali bez svete mise“, kazuje nam na odlasku župnik Jakov spominjući kako ljudi ako baš zapadne veliki snijeg, jave: „Župniče nemojte dolaziti“, jer ni oni sami ne mogu iz svojih kuća. Veli kako se u svoje tri godine župnikovanja dva puta nije mogao probiti do Rostova.

Imaju li ovi krajevi budućnosti?

Osim prirodnih ljepota na Rostovu se nalazi i jedna od najljepših i veoma važnih nekropola stećaka u mjestu Maculje. Lokalitet je na UNESCO-voj listi zaštićenih kulturnih spomenika. Svjedok je to stalnog života na ovom prostoru i, svakako, jedan od razloga zašto ga treba posjetiti.

Ipak pitanje koje se na kraju pojavilo jest: imaju li ovakvi krajevi budućnost. Na to najbolje mogu odgovoriti baš ovi ljudi koji vjeruju u Boga, vjeruju u svoj zavičaj. Oni su to zrno vjere i nade na periferiji koja je za njih, po svemu viđenom, centar svijeta.

Kada bi se započelo opisivati sve prirodne ljepote ovog krajeva trebao bi cijeli roman. Stoga je nadati se kako će netko prepoznati potencijale bavljenja planinskim i seoskim turizmom ovdje. Ovo je područje koje odiše mirom, mjesto u kojem čovjek može spojiti sebe s Božjim darom, s prirodom.

Svi ovi ljudi svjedoče svoju privrženost rodnom kraju i crkvi svojim životom.

Objava ROSTOVO-SEBEŠIĆ: Korak do neba pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Uroš je utrku istrčao za 14:59, dok je iza njega na drugom mjestu završio Alija Imamović, a treće mjesto pripalo je Emiru Hastoru.

U ženskoj konkirenciji slavila je Alma Hrnjić sa vremenom 17:19, ispred drugoplasirane Adele Čomor i trećeplasirane Amele Trožić.

Najbrži Novotravničanin je Matej Brkan, koji je završio na ukupno osmom mjestu, dok je najbrža novotravničanka Tea Papić koja jd zauzela četvrto mjesto.

Utrku je završilo 186 natjecatelja.

Objava Na prvom izdanju Novotravničke petice utrku zavšilo 186 natjecatelja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

U svoj dnevnik upisao je mnoge zgode i nezgode iz svoga sela, ali i grada Novog Travnika. Jedna od tema razgovora bila je i prva javna kuća u selu Bučići gdje su dvije dame radile u devet kvadrata u kući od čerpića.

Među ostalim i zgodu sa ručnim bombama koje su Bučićani oduzeli od JNA kada je pokušala izvući naoružanje iz kombinata “Bratstvo”

‘’Momci su to unosili u nekim gajbama u moju prodavnicu. Moja žena pita ‘bolan Vito a što će ti onoliki zeleni limunovi, šta ćeš sa njima’? Što sam mogao drugo nego se nasmijati zajedno s mladićima koji su to donijeli”, kroz smijeh kazao je Viktor. Slikao je vito i razne karikature,a među njima i pokojnog člana Predsjedništva BIH Alije Izetbegovića.

Izvor: centralna.ba

Objava FOTO/VIDEO: Vito Kolar iz Bučića kod Novog Travnika živa je enciklopedija s preko 17 000 stranica o raznim događajima pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

”Rekreativni sport postaje sve popularniji, kako u svijetu, tako i kod nas. Jedna od najproširenijih amaterskih disciplina te ona za koju vam je doslovno potreba samo dobra volja jer slobodno trčanje”, poručuju organizatori.

Novotravnička petica održat će se u subotu, 12.06.2021. godine u 17:00 sati, samo dva dana prije obilježavanja Dana Općine, što će ujedno biti i svojevrsni poklon gradu.

Kako bi obogatili sportsku ponudu u našem gradu, odlučili smo se pokrenuti utrku u dužini od 5 kilometara za sve građane Novog Travnika, Središnje Bosne, ali i cijele države, te za sve one koji vole trčati.

Bilo da se želite natjecati ili rekreativno uživati u utrci prijavite se i uživajte u utrci kroz centar grada.

Pored glavne utrke na koju se mogu prijaviti svi zainteresirani stariji od 12 godina, organizirat ćemo nekoliko utrka za naše najmlađe. Možete prijaviti djecu od 3 do 12 godina starosti na utrku. Utrke za najmlađe bit će organizirane po kategorijama od dvije godine razmaka. Utrke za najmlađe bit će od 400 do 800 metara dužine.

Prijave za djecu do 12 godina besplatne.

Organizatori su pripremili i bogat nagradni fond, koji je ravnomjerno raspoređen na sve konkurencije.

Objava Poziv za prijave na utruku “Novotravnička petica” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Mlade selekcije HKK Rama, predpioniri i pioniri, su gostovali kog ŠK Prvi koš Vitez i zasluženo slavili. Predpioniri su uvjerljivo s velikom koš razlikom pobijedili svoje vršnjake 14:58. Kadeti su odigrali nešto neizvjesniju utakmicu, koja je nakon prve četvrtine krenula u korist našeg sastava i zasluženo  su slavili rezultatom 84: 53.

Gostujuću utakmicu također su odigrali kadeti HKK Rama, koji su slavili protiv Novog Travnika 101: 62.

Jučer su odigrane utakmice Lige mladih KS HB između HKK Rama i KK Livno. U Sportskoj dvorani u Prozoru predkadeti, kadeti i juniori su odigrali odlične utakmice i zasluženo osvojili bodove.

Rezultati:

HKK Rama– HKK Livno 116:22 KK Livno (predkadeti)
HKK Rama – KK Livno  93:42 (kadeti)
HKK Rama- KK Livno  95:56 (juniori)

Stopostotni učinak i šest pobjeda za vikend potvrda su kontinuiranog i kvalitetnog rada u HKK Rama i garancija za svijetlu budućnost košarke u Rami.

Objava HKK Rama : Nepobjedivi u Ligama mladih pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše, fra Mirko Filipović, Svjetlo riječi, 2000.

Onoga trenutka kad su prekoračili prag dvorane u Novom Travniku u kojoj je HDZ sa svojim satelitima organizirao „Hrvatski narodni sabor“ nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić i provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Džolan Katoličkoj su crkvi u Bosni dali autogol. Ne jedan, nego dva! Usprkos moći, novcu, sili, medijima i prevarama koje je kontrolirala i kojima se obilato služila najmoćnija hrvatska stranka u BiH, dosadašnji odnos između nje i najodgovornijeg dijela Katoličke crkve u Bosni mogao bi se označiti barem neriješenim rezultatom. Sada je 2:0 za HDZ. Bivši poručnik s Pala, a sada general-predsjednik dobio je ovu utakmicu na izvrstan način: namamio je prve igrače Crkve da sami sebi dadnu gol, a odsada će ih još slati i po lopte.

Nikakav razlog nije bio opravdan i nikakva potreba nije postojala da dvojica vodećih ljudi Crkve u Bosni odu na miting  koji je za svoje predizborne potrebe u Novom Travniku organizirala Hrvatska demokratska zajednica BiH i njoj pridružene stranke blizankinje, koje su samo filijale jednog te istog političkog programa i mentalnog sklopa bitno obilježenog neprijateljskim raspoloženjem prema vlastitoj domovini i bezočnom sebičnošću koja, ne gledajući potrebe naroda u cjelini i nogama i rukama dobije pašaluk ispod Makljena. Na tome skupu nije bilo službenih predstavnika ni jedne hrvatske  oporbene stranke pa nije trebalo biti ni predstavnika Crkve, pogotovo ne na tako vjerskoj razini.

Kako razlog ovog dolaska kardinal je u govoru naveo činjenice da se taj skup održava na teritoriji njegove jurisdikcije. I mada mu se u čestoj prisutnosti ne terenu i pribiva nju ponekad i  manjim skupovima ne može ništa prigovoriti, ipak to nije opravdanje za dolazak na ovaj predizborni miting koji nema nikakvih pastoralnih obilježja  a da bi se natpastir mogao pozvati samo na svoju crkvenu službu. Ovo je bio poltičko-manipulatorski skup, a Njegova Uzoritost je trebala imati dovoljno mudrih savjetnika koji su to mogli unaprijed otkriti i signalizirati mu da se uzdrži od odlaska jer će se ondje njime samo poslužiti. Uzmimo da je doista imao jednu nakanu da na licu mjesta proročki hrabro kaže ono što treba i što misli kazati. I tu se prevario! Gospodi za predsjedničkim stolom nisu trebale njegove riječi (mogao je tom prilikom, kao što nije, izravno očitovati skandale i propuste glavne stranke – svejedno!) njima je trebalo samo njegovo ime i njegova crkvena odora. O tome svjedoči stalno kuckanje po stolu odgovornog službenog kojim ga se upozorava da skrati priču jer ga radi toga nisu ni pozvali.

U tom je smislu mnogo jednostavnije i jasnije postupio provincijal. On nije ni izlazio za govornicu. Samo je dao svoje ima, svoju službu, svoj habit i stoljeća svoje Zajednice  na raspolaganje manipulatorima narodom i time instituciju kojoj stoji na čelu šutke preveo u treću ligu. Ali,  i za to treba imati hrabrosti.

Nije prošlo ni dva dana a general Jelavić je ovom dvojicom crkvenih dostojanstvenika obrisao pod svog slavodobitnog puta do uspostave hrvatskog carstva s one strane Makljena, u kojem će, poput Napoleona, iz kardinalovih ruku oteti krunu da bi je sam stavio na svoju generalskocarsku glavu. Na predizbornom skupu u Širokom Brijegu navijestio je, naime, smrt ovakvoj Federaciji, jer iza njega sada stoji „Hrvatski sabor“ koji ima legalitet i legitimitet jer ga je podržala Katolička crkva. Mašala!

Ovome treba dodati da je poručnik JNA pa general HVO-a i predsjednik HDZ-a BiH Ante Jelavić u bjekstvu zbog presude za otuđenje novca koji je pripadao pripadnicima HVO-a, odnosno, hrvatskoj vojnoj komponenti oružanih snaga BiH. Već 19 godina od raspuštanja hrvatske vojne komponente u BiH, ništa se nije promijenila osim stalnog slabljenja političkog položaja Hrvata u BiH.

Objava Autogol u Novom Travniku na mitingu HDZ-a koji je predvodio poručnik JNA pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Podsjećamo, Gabrijel je pod zasad još nejasnim okolnostima u noći sa utorka na srijedu prošlog tjedna zadobio teške ozljede u Bolnici u Travniku, gdje je bio smješten na liječenju, kada se zapalio krevet na kojem je ležao.

Građani Novog Travnika izašli su danas u poslijepodnevnim satima na trg ispred Općine Novi Travnik tražeći istinu za Gabrijela.

Okupilo se nekoliko stotina naših sugrađana kako bi zapalili svijeće i odali počast Gabrijelu Trbari koji je sinoć preminuo u UKC Sarajevo, piše Drukciji.ba.

Podsjećamo, Gabrijel je pod zasad još nejasnim okolnostima u noći sa utorka na srijedu prošlog tjedna zadobio teške ozljede u Bolnici u Travniku, gdje je bio smješten na liječenju, kada se zapalio krevet na kojem je ležao.

Obitelj je uvjerena da se požar dogodio zbog propusta osoblja na Odjelu neurologije i psihijatrije JU Bolnice Travnik i zbog toga su Kantonalnom tužiteljstvu Travnik podnijeli kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba. Roditelji odbacuju mogućnost da se Gabrijel sam zapalio, s obzirom na to da su mu, kako kažu, obje ruke bile vezane za bolnički krevet duplim kaiševima.

Nakon saznanja da je Gabrijel sinoć preminuo, neformalna skupina građana Novog Travnika danas je pokrenula inicijativu putem Facebooka i okupila se na Gradskom trgu – svi s istim pitanjem – tko je kriv za Gabrijelovu smrt? Bolnica u Travniku u svom službenom priopćenju navodi da je uzrok požara još nepoznat, dok je MUP-u SBK-a slučaj prijavljen kao samozapaljenje, a što je istina još uvijek nije jasno. Posljednji ispraćaj bit će u subotu, 29. travnja, sa početkom u 16 sati na groblju u Rastovcima. Novi Travnik i cijela srednja Bosna neće zaboraviti Gabrijela.

Dnevnik.ba

Objava TKO JE KRIV ZA SMRT GABRIJELA TRBARE? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.