Prvo je, tako su barem rekli, iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine u Zagreb upućena optužnica protiv nekoliko generala Hrvatske vojske zbog navodnih ratnih zločina počinjenih u vrijeme operacije „Bljesak“, izvedene u maju 1995. godine. Onda su rekli da to ustvari nije optužnica već nekakva zamolnica za pravnu pomoć i da, je li, nikakva optužnica ne postoji.

Piše: Emir Imamović Pirke, Bljesak.info

Treba pričekati još koji dan, da malo popusti žega, prođu godišnji odmori i da Dragan Čović dođe sebi, pa ćemo saznati da je, zapravo, Gordana Tadić kolegama preko granice poslala razglednicu s natpisom: „Pozdrav iz Živinica“. Kako god bilo na kraju i šta god bio razlog za političku dramu propalu u začetku, sigurno je nekoliko stvari: Fadil Novalić, Solak i onaj ratar sa bradom hipstera dobili su ozbiljnu konkurenciju u pokušaju osvajanja titule najvećih diletanata ikada; predsjedniku HDZ-a BiH je pokvareno ljeto i ne može ga popraviti niti idealna temperatura vode u bazenu; broj hrvatskih generala osuđenih po optužnici, zamolnici, razglednici, nečemu iz Bosne i Hercegovine – bit će jednak broju zlatnih medalja koje su naši olimpijci donijeli sa igara održanih u Tokiju, dakle oštra nula.

Prije ili poslije svega, svejedno je, Tužilaštvo BiH sa događajima iz akcije „Bljesak“ – generalne, uspješne probe za operaciju „Oluja“ kojom će Republika Hrvatska silom vratiti dio svog, ranije okupiranog teritorija, te pobijediti u ratu – ima veze koliko i sa korupcijom u pogrebnim preduzećima u Indiji. „Bljesak“ je, naime, izvela regularna vojska međunarodno priznate države i na dijelovima iste te države kojima su od kraja 1991. upravljale okupacijske snage.

Osim Radovana Karadžića, Milana Martića, Slobodana Miloševića i – da, i njega – Milorada Dodika, ostatak svijeta i svemira nikada, ni u jednom trenutku nije osporavao pravo HV-a da oslobodi komad vlastite zemlje, a ako su i počinjeni ratni zločini, oni su se desili izvan zone odgovornosti Tužilaštva BiH i za njih nisu odgovorni oni kojima isto to Tužilaštvo može suditi. Inače, dio optužnice, zamolnice, čega li, koji se odnosi na navodno granatiranje civilnih ciljeva u Republici Srpskoj, te stradanje nekolicine građana i građanki, temelji se na nekakvom dokumentu policije RS-a, sastavljenom slobodnim stilom: takvim da bi student druge godine pravnog fakulteta mogao odbraniti optužene za manje vremena nego mu treba za izvaditi pokaznu kartu za javni prijevoz.

U konačnici, toliko je Tužilaštvo ovaj predmet shvatilo ozbiljno govori i činjenica da se nisu sjetili ukloniti imena u međuvremenu preminulih vojskovođa, računajući i ono istinskog oficira i džentlmena, pokojnog Petra Stipetića, čovjeka kojem niko, ali niko i nikada, računajući i Tribunal u Haagu, nije uspio naći mrlju u karijeri.

Čim je iz Sarajeva za Zagreb otišla optužnica, zamolnica, to nešto, oglasili su se iz HDZ-ove ekstenzije – Hrvatskog narodnog sabora čiji je Odjel za branitelje valjda trebao preduprijediti štetu koja je, pokazalo se, bila neizbježna. Nema, naime, u Hrvatskoj ozbiljnijeg komentatora, penzionisanog političara i ex savjetnika ex premijera, a da mu nije, blago rečeno, čudno to što iza cijele polovno pravne i politički štetne operacije stoji Gordana Tadić, tužiteljica po izboru Dragana Čovića i HDZ-a.

Uglavnom, sada svi oni javno – a ostali, poput premijera Andreja Plenkovića, tajno – očekuju da predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH odgovori na jedno kratko pitanje. Ono glasi: šta ovo bi? Čovićev problem, međutim, nije u tom jednom, već u nizu sličnih pitanja na koje, za sada, odgovara glasnom tišinom. Jednostavno, ne može on imati neki, Dodiku prihvatljiv stav o zakonu o zabrani negiranja ratnih i zločina genocida – kojeg je na odlasku nametnuo Valentin Inzko – dok Sabor Republike Hrvatske svake godine, uredno i redovno, obilježava srebreničko klanje.

Ne može – ili za sada, nema načina – uvjerljivo objasniti kako to i zašto njegov dugogodišnji saveznik, Milorad Dodik lično, ne dopušta korištenje helikoptera za gašenje požara u većinskim hrvatskim krajevima u Bosni i Hercegovini. A ne može, opet zbog člana Predsjedništva iz Republike Srpske, ni o „Bljesku“ govoriti tako da godi svačijem, kako banjalučkom, tako i zagrebačkom uhu. Za Zagreb je, naime, „Bljesak“ isto što i za Sarajevo ili za Vijeće sigurnosti UN-a, dok je za Banja Luku isto što i za Beograd i što je bio za upokojenu Republiku Srpsku Krajinu.

„Mi mislimo da odgovornost za pad Zapadne Slavonije snose svi relevantni državni i politički faktori svih srpskih država… Ono što moramo odgovoriti na ovoj Skupštini oko zapadne Slavonije, to je prvo pitanje zašto se mi nismo uključili… Ja bi volio da se otvori rasprava i da se nama to kaže…

Skupština danas mora najenergičnije da osudi napad hrvatskih snaga na Zapadnu Slavoniju i da ne prizna rezultate te agresije, kako je to rekao i gospodin predsjednik Karadžić… Oko bombardiranja Zagreba, ja se slažem da trebamo tući Zagreb, ali ne smijemo to reći…“, riječi su, ni manje ni više, Milorada Dodika, izgovorene na trećoj vanrednoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, održanoj krajem maja 1995. godine.

Tačnije, malo iza „Bljeska“ i malo više prije „Oluje“. Zašto je uopće i pogotovo zašto je baš sada Gordana Tadić poslala u Zagreb zamolnicu koja nije optužnica – zna samo ona, kao što zna zašto odmah nakon slanja, dakle šestog augusta, nije objasnila o čemu je riječ, a zna, samo neće da kaže, i šta je tačno očekivala.

Jedno, sasvim sigurno, nije: Željka Komšića koji je preko noći u hrvatskim medijima prestao biti nelegitiman i nelegalan, postajući omiljeni sagovornik na ovu, isforsiranu temu.A to joj, sve i da mu je na oko ispala, Čović neće i ne može oprostiti. Ispast će, eto, da je Gordana Tadić u Zagreb odaslala optužnicu koja je zamolnica ili možda razglednica, ali i da je sebi, o istom trošku, napisala i potpisala konačnu karijernu presudu.

Izvor: bljesak.info

Objava Optužnica, zamolnica, razglednica  pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Tako je Općinski sud u Mostaru jučer zbog kaznenog djela nesavjestan rad u službi potvrdio optužnicu protiv Ive Bradvice, nekadašnjeg direktora „Aluminija“, a koju je Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanske županije podiglo 8. veljače.

Za srijedu, 10. ožujka zakazano je ročište za izjašnjenje o krivnji.

Bradvica je na čelu kompanije bio od kraja 2010. do studenog 2013., a u optužnici je obuhvaćeno razdoblje poslovanja iz 2011. godine.

Njemu se na teret stavlja da je odbio razmotriti dvije povoljnije ponude u vezi razgradnje Tvornice glinice Mostar zbog čega je nastala imovinska šteta, jer je zaključen ugovor s tvrtkom koja je ponudila nižu otkupnu cijenu. Pri tome je nastala šteta veća od dva milijuna KM.

Podsjetimo, Uprava „Aluminija“ je dan prije isključenje električne energije u ovoj firmi, nakon čega je došlo do obustave proizvodnje, bivšim direktorima ove kompanije isplatila 536.000 maraka po osnovu sudskih presuda, što je utvrdila Financijska policija Federacije.

Tada je među svim direktorima, upravo, Bradvici isplaćen najviši iznos i to 300.000 KM.

Njegova plaća je u travnju 2013. iznosila, čak, 20.036 KM. Te godine on je samo za plaće uzeo 137.196 KM, dok mu je na ruke, kako je navedeno u nalazu Federalne financijske policije, u vidu otpremnine isplaćeno 161.024 KM.

Objava Prva potvrđena optužnica za Aluminij – Prvi u nizu je Ivo Bradvica, nekadašnji direktor Aluminija pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Odnosno, oni nisu namijenjeni za upotrebu u invazivnom liječenju, posebno za bolesnike s COVID-19 koji su u kritičnom stanju i kojima može trebati dugotrajna invazivna i visoko/niska ventilacija.

Ovo stoji u optužnici Tužiteljstva BiH koju je, nakon višemjesečne istrage, prije nekoliko dana podiglo optužnicu protiv Fadila Novalića, premijera Federacije, Fahrudina Solaka, suspendiranog direktora Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ), Fikreta Hodžića, vlasnika „Srebrene maline“, te dopremijerke Jelke Milićević, a danas u cijelosti potvrdio Sud BiH.

Radi se o aferi „Respiratori“, koja se odnosi na nabavku 100 respiratora iz Kine za BiH po cijeni od 10,5 milijuna maraka, piše Avaz.

Optužnicom je potvrđena teza da je Hodžić ponudio FUCZ-u najprije jedne, a zatim isporučio druge respiratore, zbog čega je čak, Novalić poslao novo pismo namjere, ali u njemu je naveo „neistinit navod da je kao premijer potpisao kupovinu respiratora tip AC812A“.

U optužnici su navedeni šokantni detalji. 

Hodžić i Solak najprije su od Vlade i Novalića osigurali novac za kupovinu respiratora HC VE003, koje uopće nisu imali osigurane, da bi kasnije, uz posredovanje firme iz Podgorice, promijenili odluku, a za isti iznos kupili respiratore po gotovo dvostruko nižoj cijeni. 

Naime, u optužnici je navedeno da je firma iz Podgorice, koja se pojavila kao posrednik u poslu, informirala Hodžića da bi za ranije prihvaćeni iznos za nabavku 100 respiratora HC VE003 u iznosu od 3,9 milijuna eura mogao dobiti 100 respiratora drugog modela ACM812A, navodeći da je stvarna cijena tih respiratora znatno niža.

Istaknuto je da je Hodžić informiran da će na taj način ostvariti dodatnu korist, na što je i pristao i poslao ponudu Kinezima za nabavku respiratora ACM812A, iako ranije nije imao ni potpisan ugovor o nabavci ovih respiratora s FUCZ-om.

Da stvar bude skandaloznija, kako se navodi u optužnici, Hodžić i Solak su znali da je firma iz Srbije ”Sinofarm”, uz posredovanje kompanije iz Podgorice, kupila 200 respiratora tipa ACM812A za pet milijuna eura, što se navodi u optužnici kao „dvostruko niža cijena”. Naglašeno je da je Hodžić čak od firme iz Podgorice primio krivotvorene profakture za respiratore ACM812A, jednu s uvećanom cijenom respiratora od 3,9 milijuna eura, a drugu nepotpisanu ovog uvećanog iznosa od 30 milijuna kineskih juana.

Zahtjev pomoćnici

Znajući za ovaj dogovor, kako se navodi, Solak je, zatim, naredio svojoj pomoćnici u FUCZ-u da uništi stranice i dokumente modela respiratora HC VE003, navodeći da je riječ o greški, što je ona i učinila. Solak je, ustvari, umjesto tipa HC VE003, za koji je potpisao ugovor, u spis nabavke unio tip respiratora ACM812A.

Objava Potvrđena optužnica protiv Novalića, Solaka, Hodžića i Miličević pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

On se tereti za kazneno djelo korupcije, odnosno da je zloupotrebom položaja ili ovlasti i potpisivanjem ugovora o djelu, omogućio uposleniku stjecanje nezakonite imovinske koristi, nanijevši štetu proračunu BiH.

– Optuženi se tereti da je, postupajući u svojstvu ovlaštene osobe u institucijama BiH, za vrijeme kada je obnašao funkciju Ministra sigurnosti BiH, tokom 2011. i 2012. godine, kako bi pribavio nezakonitu imovinsku korist Adnanu Bektiću (37).

Potpisao sa navedenim ugovore o djelu, kako bi stvorio privid da on obavlja poslove i zadatke koji se odnose na izradu dokumentacije, prikupljanje podataka, pripremu strateških planova i informacija o stanju sigurnosti u pojedinim oblastima, kao i druge poslove iz djelokruga Ministarstva sigurnosti BiH.

Međutim, Adnan Bektić nikada nije obavljao navedene ugovorom opisane poslove i zadatke – priopćeno je iz Tužiteljstva BiH.

Na navedeni način, dodaju, optuženi Ahmetović je omogućio Bektiću da prima naknadu prema Ugovoru o djelu, iako je znao da on opisane poslove nije radio.

– Na taj način je omogućio Adnanu Bektiću stjecanje nezakonite imovinske koristi prema Ugovoru o djelu i isplati dnevnica u ukupnom 15.680 KM za koji iznos je oštećen proračun Bosne i Hercegovine. Optuženi se tereti da je iskorištavanjem svog službenog položaja, ministra sigurnosti, pribavio protupravnu imovinsku korist Bektić Adnanu, u iznosu većem od 10.000 KM, čime je počinio krivično  djelo-zloupotreba položaja ili ovlasti iz člana 220. Kaznenog zakona BiH – saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

Objava Podignuta optužnica protiv Sadika Ahmetovića zbog zloupotrebe položaja pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Inače, među osobama protiv kojih su podignute optužnice su i ‘zvučna imena’, Martin Frančešević, aktualni pomoćnik federalnog ministra Salke Bukvarevića za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze kao i Milomir Savičić, predsjednik Boračke organizacije RS-a koji je optužen za sudjelovanje  u genocidu.

Optužnica protiv pripadnika HVO-a i Armije za zločine nad Srbima

Admir Osmanović, Smajil Omerović, Jasmin Huskanović, Kemal Hindić, Martin Frančešević, Ramiz Pljakić, Ivo Anđelović, te Hazim i Bahrija Fazlović se terete za mučenje, zlostavljanje i ubojstvo 11 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) u blizini mjesta Boderište (Brčko).

Kako je priopćilo Tužiteljstvo BiH, Rizvanović, Omerović i Huskanović, su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. motorizirane brigade ABiH, kod Boderišta, u izvršenoj zasjedi zarobili 11 pripadnika 1. posavske brigade VRS, te ih nakon toga mučili, zlostavljali, nanosili im teške tjelesne ozljede i potom ih ubili, čime su postupali suprotno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija u vezi sa zarobljenicima za vrijeme rata.

”Hindić, Frančešević, Pljakić, Fazlović, Anđelović i Fazlović terete se da su u svojstvu zapovjednika Operativne grupe I- Bosanska Posavina, 108. pješačke brigade HVO, te 108. motorizirane brigade ABiH, znali za zločin koji su počinili njima podređeni vojnici, te propustili poduzeti nužne i razumne mjere kako bi izvršitelji bili otkriveni, procesuirani i kažnjeni za ratni zločin”, navodi se u optužnici.

Tužiteljstvo će navode optužnice dokazivati pozivanjem oko 70 svjedoka i stručnih vještaka, te prilaganjem više od 300 materijalnih dokaza.

Optužnice protiv Srba za zločine nad Bošnjacima i Hrvatima

Tužiteljstvo je podiglo optužnicu i protiv Jugomira Marčetića za zločine počinjene nad bošnjačkim civilnim stanovništvom iz mjesta Zecovi u općini Prijedor, Milomira Savičića za zločine nad Bošnjacima na području Srebrenice te Milana Trišića za zločine nad Bošnjacima na području Bratunca, a koji je deportiran iz SAD-a zbog kaznenog djela imigracijske prijevare.

Iscrpnije, kako je priopćeno iz Tužiteljstva, Jugomir Marčetić se tereti da je, za vrijeme širokog i sustavnoh napada VRS, policije i paravojnih formacija na civilno stanovništvo bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području Prijedora i okolice, u svojstvu pripadnika VRS, sudjelovao u napadu i postupao protivno odredbama Međunarodnog humanitarnog prava.

Navedni optuženi tereti se za ratne zločine počinjene nad stanovništvom sela Zecovi u općini Prijedor, prilikom napada na navedeno selo, kada je tijekom i nakon napada ubijeno najmanje 150 osoba, te gotovo cjelokupno stanovništvo protjerano i zatočeno u prijedorskim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje.

Optuženi Marčetić, tereti se da je osobno sudjelovao u nasilnom razdvajanju muškaraca od žena i djece, te progonu civila, kao i u ubojstvu oko 20 civila bošnjačke nacionalnosti iz navedenog sela. Optuženi se tereti i da je sudjelovao u mučenju, nečovječnom postupanju, kao i silovanju i seksualnom zlostavljanju žena i djevojaka bošnjačke nacionalnosti na navedenom području. Optuženi se tereti za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti iz članka 172. KZ BiH.

Navode optužnice, tužiteljstvo će dokazivati pozivanjem oko 20 svjedoka i stručnih vještaka, od čega će oko trećine svjedoka iskaz dati uz mjere zaštite, te prilaganjem oko 80 dokaznih materijala.

Također, Milomir Savičić iz mjesta Sokolac, državljanin BiH i Srbije, tereti se za pomaganje u genocidu na području Srebrenice. Prema navodima iz Tužiteljstva, i on se tereti za zločin počinjen u vrijeme širokog i rasprostranjenog napada VRS i policije, 1995. godine, na stanovništvo Zaštićene zone UN-a Srebrenica, u svojstvu zapovjednika 65. zaštitnog motoriziranog puka (ZMPT) Glavnog štaba VRS, u čijem sastavu je bio i bataljon vojne policije, da je u periodu od 11.07. do 15.07.1995 na području Nove Kasabe, svjesno pružio pomoć ostalim članovima udruženog zločinačkog pothvata, generalu Ratku Mladiću, zapovjedniku Glavnog štaba VRS, pukovniku Ljubiši Beari, načelniku za sigurnost Glavnog štaba VRS, te drugim zapovjednicima Drinskog korpusa i Zvorničke brigade VRS, kao i jedinicama policije, da prethodno zarobe i po kratkom postupku pogube i zakopaju vojno sposobne muškarce Bošnjake iz srebreničke enklave i na taj način ih unište kao etničku grupu na određenom prostoru.

Optuženi Savčić tereti se da je planirao, zapovjedao i nadzirao aktivnosti pripadnika 65. zmtp VRS i Bataljona vojne policije prilikom zarobljavanja i zatočenja više stotina muškaraca bošnjačke nacionalnosti na više lokacija na području Nove Kasabe, te njihovom nezakonitom zatočenju, zlostavljanju i ubojstvima. Tereti se da je radnjama opisanim u optužnici, počinio kazneno djelo pomaganje u genocidu iz članka 171. točka a) i b) KZ BiH, u svezi sa člankom 180. stavak 1. i člankom 31 KZ BiH.

Tužiteljstvo BiH podiglo je optužnicu i protiv Milana Trišića (1963.) za zločine protiv čovječnosti i progon civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti na području Bratunca, 1992. godine. On je deportiran iz SAD zbog kaznenog djela imigracijske prijevare.

Optuženi se tereti da je od mjeseca travnja do listopada 1992. godine, za vrijeme širokog i sustavnog napada policije i vojske VRS, na području Bratunca, zajedno sa drugim pripadnicima TO, VRS, SJB Bratunac i paravojnih formacija, sudjelovao u progonu civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti, s područja mjesta Hranča i grada Bratunca, počinjenog ubojstvima, nezakonitim zatočenjem, odvođenjem u logore protivno pravilima Međunarodnog humanitarnog prava, prisilnim nestankom, mučenjem i drugim nečovječnim djelima slične prirode.

U optužnici se navodi da je kao pripadnik TO, u više navrata sudjelovao u napadu na selo Hranča, nastanjeno bošnjačkim civilnim stanovništvom, tijekom kojeg je izvršeno nezakonito lišenje slobode i prisilno izmještanje više od 250 stanovnika navedenog sela, nakon čega je sudjelovao u pljačkanju kuća i imovine koja je nakon toga zapaljena. Osim toga, tereti se da je tijekom mjeseca svibnja 1992. godine sudjelovao u ubojstvima civila bošnjačke nacionalnosti, zatočenih na više lokacija na području Bratunca, naročito u prostorijama škole “Vuk Karadžić”, koje je optuženi počinio osobno, ubijanjem civila iz vatrenog oružja, kao i na svirep način hladnim oružjem, tupim predmetima, i na druge načine, odvodio civile u nepoznatom pravcu, te sudjelovao u ubojstvima većeg broja osoba.

Optuženi je pravosuđu BiH postao dostupan nakon izručenja iz SAD, gdje je procesuiran zbog davanja neistinitih podataka od sudjelovanju u ratu u BiH, nakon čega je izručen u Bosnu i Hercegovinu. Optuženi se tereti za kazneno djelo zločina protiv čovječnosti iz članka 172. KZ BiH. Iz Tužiteljstva ističu da će navode optužbe dokazivati pozivanjem oko 120 svjedoka, od čega više od 30 svjedoka koji će iskaz dati uz mjere zaštite, te prilaganjem više stotina dokaznih materijala.

Optužen je Milorad Krunić (1953.) i to za zločine počinjene nad žrtvama bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa područja Sanskog Mosta.

Kako je priopćeno iz Tužiteljstva BiH, on se tereti da je u periodu 1992. godine, u okviru širokog i sustavnog napada Vojske Republike Srpske, pripadnika policije i paravojnih formacija usmjerenog protiv civilnog stanovništva bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području općine Sanski Most, u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije, postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava.

Optuženi se tereti da je dana 11.06.1992. godine predvodeći grupu njemu poznatih pripadnika iz pratnje, sudjelovao u transportu muškaraca iz zatvoreničkih objekata Sportska dvorana i preduzeća “Betonirka” u logor “Manjača”, nadzoru konvoja, kada je odvojio 6 civila, a nakon toga sudjelovao u ubistvu tih civila koji su u povratku konvoja sa Manjače ubijeni iz automatskog oružja pored lokalnog puta Pavići-Hazići. Optuženi se tereti za zločin protiv čovječnosti iz člana 172. KZ-a BiH. Navode optužbe tužiteljstvo će dokazivati pozivanjem 35 svjedoka i vještaka, te čitanjem preko 250 materijalnih dokaza. Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

/Republikainfo.com/

Objava Tužiteljstvo podiglo čak 13 optužnica za ratne zločine, od toga i protiv pomoćnika federalnog ministra za branitelje pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prema optužnici, Todorić je uz pomoć svog tadašnjeg financijskog direktora Ante Huljeva te članice uprave Piruške Canjuge tijekom 2013. izvlačio novac koji je završio na računu švicarske firme Siggman Invest AG.

U tome im je, vjeruje tužiteljstvo, pomogla konzultantica Nicole De Rossi koja je u ime švicarske tvrtke Agrokoru ispostavila fakturu u iznosu od 1,25 milijuna eura. Radilo se o računu za savjetodavne usluge koje, kako sumnja tužiteljstvo, nikada nisu obavljene.

Sumnja se da je Todorić, kako bi to prikrio, naložio Huljevu da sklopi ugovor između Agrokora i tvrtke WPC Agro 5 d.o.o. o kupnji poslovnih udjela tvrtke S Immorent Eta. Dio kupoprodajne cijene WPC Agro 5 morao je uplatiti umjesto Agrokora na račun Siggman Investa AG. U pitanju je bio upravo iznos od 1,25 milijuna eura odnosno 9,5 milijuna kuna. Za taj isti iznos, zaključuje se u optužnici, oštećen je Agrokor, dok je švicarska tvrtka, čiji su stvarni vlasnici, kako stoji u optužnici bili Huljev i Piruška Canjuga, nezakonito zaradila, prenose 24sata.hr.

Objava Potvrđena prva optužnica zbog milijunskih prevara protiv Todorića pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Osim protiv Todorića, optužnica je podignuta i protiv još dvoje hrvatskih državljana te jedne austrijske državljanke.

“Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv troje hrvatskih državljana (1951., 1974. i 1965.) i jedne austrijske državljanke (1971.) zbog počinjenja krivičnog djela zloupotrebe povjerenja u privrednom poslovanju (počinili su ga prva dvojica okrivljenika), i zbog počinjenja krivičnog djela poticanja na zloupotrebu povjerenja u privrednom poslovanju (počinila ga trećeokrivljenica, 1965.) te zbog počinjenja krivičnog djela pomaganja u zloupotrebi povjerenja u privrednom poslovanju (počinila ga četvrtookrivljenica)”, stoji u saopštenju DORH-a, prenosi “Index.hr“.

“Prvookrivljeniku, kao predsjedniku uprave jednog koncerna, i drugookrivljeniku, kao izvršnom direktoru financija u koncernu, stavlja se na teret da su tijekom 2013. godine zlouporabili svoj položaj u koncernu jer su, na štetu koncerna, omogućili plaćanje 1,25 milijuna eura u korist švicarskog trgovačkog društva za savjetodavne usluge, znajući da one nisu niti će biti obavljene u korist koncerna. Na opisani način se švicarsko trgovačko društvo nepripadno materijalno okoristilo, a nastupila je šteta za koncern u iznosu od 1,25 miliona eura”, piše DORH.

Iz DORH-a su opisali za šta ih terete.

“Četvrtookrivljenici, odgovornoj osobi tog švicarskog trgovačkog društva, stavlja se na teret da je prvookrivljeniku i drugookrivljeniku pomogla izdavanjem računa, u ime švicarskog trgovačkog društva, za navodno obavljene savjetodavne usluge. Trećeokrivljenici, koja je bila članica uprave istog koncerna, stavlja se na teret da je u opisanom postupanju sudjelovala kao poticateljica prvookrivljenog i četvrtookrivljenice. U optužnici se ujedno navodi da su stvarni vlasnici švicarskog trgovačkog društva bili drugookrivljenik i trećeokrivljenica”, piše DORH.

Objava Podignuta optužnica protiv Ivice Todorića i još tri osobe pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pavković se tereti da je tijekom 1993. godine nečovječno postupao i sudjelovao u mučenju zatočenika bošnjačke nacionalnosti na području Prozora.

Optuženi se tereti da je za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije RBiH i HVO na području Prozor-Rame, u svojstvu pripadnika HVO “Rama” Prozor, postupao protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnog stanovništva za vrijeme oružanih sukoba.

On se tereti da je kao saučesnik, sudjelovao u mučenju i zlostavljanju grupe zatočenih civila bošnjačke nacionalnosti, koji su zlostavljani tijekom ispitivanja u prostorijama Vatrogasnog doma u Prozoru, tako što je nezakonito zatočene civile tukao električnom palicom, rukama i nogama.

Optuženi se tereti da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, priopćeno je iz Tužiteljstva BiH.

Bljesak.info

Objava Podignuta optužnica protiv pripadnika HVO-a zbog ratnih zločina u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Za zločin protiv čovječnosti optuženi su Nedžad Ćorić, Jure Kordić, Dražen Lovrić, Dario Sušac, Nedžad Tinjak, Nuhan Šikalo, Dario Mihalj, Stanko Škobić, Tomislav Ančić, Marinko Šunjić i Slavko Golemac.

Optuženi su da su od srpnja 1993. do ožujka 1994. godine sudjelovali u širokom i sistematičnom napadu u okviru kojeg je više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti sa područja Mostara nezakonito uhapšeno i odvedeno u logor Vojno, gdje su držani u nehumanim uvjetima.

„Oni su svojim radnjama počinili ili na drugi način pomagali različitih oblika fizičkog, psihičkog i seksualnog nasilja, te doprinosili jačanju uvjeta u logoru koji su bili brutalni i ponižavajući“, navodi se u optužnici.

Iz Tužiteljstva je priopćeno da su svi optuženi bili pripadnici HVO-a, Prve bojne Druge Brigade i Kažnjeničke bojne.

„Cilj je bio zatočenje, zlostavljanje i progon bošnjačkoga civilnoga stanovništva sa teritorija planirane Hrvatske države Herceg Bosne“, navodi se u optužnici.

U optužnici se navodi da je stotine muškaraca bošnjačke nacionalnosti izvođeno iz logora Heliodrom na prisilni rad, kao i da su civili nezakonito zatvarani u logor u mjesto Vojno, gdje su držani u ponižavajućim i nehumanim uvjetima u garaži i podrumu jedne kuće, izloženi tjelesnom i psihičkom zlostavljanju.

Optuženi su, prema navodim Državnog tužiteljstva, znajući kakva je priroda takvog sistema i sa namjerom da ga unaprijede, svjesno sudjelovali u udruženom zločinačkom poduhvatu zajedno sa Markom Radićem, Draganom Šunjićem, Damirom Brekalo, Mirkom Vračevićem i drugima.

Sud BiH osudio je Radića na 21, Šunjića na 16, Brekala na 20, i Vračevića 12 godinu zatvora za zločine počinjene na području Mostara, prenosi BIRN.

Objava Potvrđeno 11 optužnica protiv bivših pripadnika HVO Mostar pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Među desetoricom bivših pripadnika HVO-a nalaze se Ante Kurdija i Jozo Brica, kojima se u Doboju u odsustvu sudi za privođenje, zatvaranje i maltretiranje srpskih civila 1992. godine u bosanskoj Posavini. Republika Srpska se u potrazi za njima obratila i Interpolu za pomoć.

I preostala osmorica bivših vojnika HVO-a, koji su u bijegu od pravosuđa, nisu optuženi za najteže ratne zločine poput ubojstava, masovnih lividacija ili deportacija nego zvog zlostavljanja civila. Dvojica, pak, bivših pripadnika Vojske Republike Srpske koji su na Interpolovim tjeralicama na zahtjev BiH, Svetozar Kosorić i Brane Gojković, osumnjičeni su za sudjelovanje u genocidu. Susjedna država traži i dvadesetak pripadnika radikalnih islamskih skupina, svojih državljana, koje dovodi u vezu s terorizmom i sudjelovanjem u sirijskom i iračkom ratu.

Interpol navedene tjeralice može i ne prihvatiti, a dio njih ne objavljuje se javno u interesu istrage. Većina bivših pripadnika HVO-a koje Interpol traži ima i hrvatsko državljanstvo, pa se pretpostavlja da se od optužnica, istraga i BiH pravosuđa skrivaju u našoj zemlji, koristeći pravne mogućnosti koje im status hrvatskih državljana pruža pred međunarodnom potjernicom, piše Slobodna Dalmacija.

/Republikainfo.com/

Objava Republika Srpska putem Interpola traži deset bivših pripadnika HVO-a pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.