Naša današnja priča vodi vas u rimsko doba na područje današnje općine Prozor-Rama.

Arheologinja i profesorica na studijima arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, mr.sc. Snježana Vasilj s ushićenjem je predstavila arheološko nalazište na brdu Gradac kraj Uzdola u ramskom kraju. Na više od 900 metara nadmorske visine pronađen je rimski kompleks drevnog vodospremnika, veličanstvenog građevinskog poduhvata za to vrijeme – ožbukanih zidova živim vapnom s riječnim pijeskom i izniveliranim podom na živoj stijeni.

Monumentalo otkriće, kako kaže ova arheologinja, staro je skoro 19 stoljeća i dokaz postojanja civilizacije u ovom području BiH

“Vodospremnik starih Rimljana nalazi se na važnom strateškom mjestu, s kojeg se nadziralo cijelo područje i impozantnih je gabarita i ne može biti starije od prvog stoljeća i mlađi od četvrtog stoljeća. S obzirom na to da se radi o vodospremniku – cisterni koja je vodom mogla opskrbljivati veliki broj ljudi, ali i pregledom tla u neposrednoj blizini nalazišta, za pretpostaviti je da se tu nalazilo jedno cijelo naselje koje je imalo svoju važnu ulogu”, kazala je areheologinja Vasilj.

Prema njenom mišljenju, nalazište je davno u prošlosti bilo uništeno te je ostalo uskraćeno za pokretni inventar iz ovog perioda, no jedna od najvećih zanimljivosti je otkriće kamenog bloka s reljefom drevnog ilirskog boga Silvana

S obzirom na to da se radi o vodospremniku – cisterni koja je vodom mogla snabdijevati veliki broj ljudi, ali i pregledom tla u neposrednoj blizini nalazišta, za pretpostaviti je da se tu nalazilo jedno cijelo naselje koje je imalo svoju važnu ulogu, kazala je areheologinja Vasilj.

Prema njenom mišljenju, nalazište je davno u prošlosti bilo uništeno te se ostalo uskraćeno za pokretni inventar iz ovog perioda, no jedna od najvećih zanimljivosti je otkriće kamenog bloka s reljefom drevnog ilirskog boga Silvana.

“Kameni blok s ilirskim božanstvom, bogom Silvanom, kojeg su najviše poštivali pastiri, ugrađen je u temelj jednog od stupova koji su držali konstrukciju vodospremnika i svjedoči o isprepletenosti i utjecaju ilirske kulture u ovom rimskom kompleksu. Prikaz je antropomorfan, na glavi ima rogove, u rukama pastirski šap i sviralu i, što je rijetkost od svih spomenika, nema kozu ili psa, nego prekrasnu pticu pored nogu”, pojasnila je ova profesorica.

Ona zaključuje da je nalazište u Gradcu jedno od najvažnijih u posljednjih nekoliko godina te da “ispunjava prazninu” u arheološkoj slici cjelokupne BiH, a posebno mijenja saznanja o prahistorijskom, civilizacijskom razvoju, periodu eneolitika, bronzanog i željeznog doba na području ove općine.

Objava Kako su drugi mediji doživjeli arheološka otkrića na brdu Gradac: SENZACIONALNO OTKRIĆE MIJENJA SVE pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Otkrića u proteklom desetljeću- od brončanog doba do osmanskog perioda

Najstarija otkrića na ovoj listi datirana su u brončano i željezno doba, što znači da su ti nalazi stari više od tri tisuće godina. U pitanju su arheološki nalazi s lokaliteta Kopilo kod Zenice i ostava oružja, oruđa i nakita koja je otkrivena 2016. godine u Srebreniku.

Na listi je ukupno šest arheoloških otkrića iz rimskog i kasnoantičkog perioda. To su nalazi koji nam puno otkrivaju o urbanom načinu života tadašnjih stanovnika Bosne i Hercegovine poput pronalaska rimskog vodovoda u Gornjoj Tuzli, ostataka kasnoantičkog odnosno ranobizantskog naselja u Bakincima kod Laktaša te velike rimske vile u Skelanima kod Bratunca.

Ostaci Rimskog vodovoda u Gornjoj Tuzli otkriveni 2019. godine (Foto: Udruženje Bathinvs)

Uz to, zahvaljujući arheološkim nalazima iz posljednjeg desetljeća saznali smo više o religiji stanovništva današnje Bosne i Hercegovine u antičko doba. Tako su se na listi našli lokaliteti Gradac kod Prozora-Rame te lokalitet Đelilovac kod Travnika gdje su pronađeni prikazi ilirskog boga Silvana, odnosno tračkog konjanika.

Za antički period se veže i pojava kršćanstva na ovim prostorima pa zato ne čudi što se na listi našlo i važno otkriće ranokršćanske bazilike na lokalitetu Mramorak kod Osmaka u sjeveroistočnoj Bosni. Lista zasigurno ne bi bila potpuna bez vrijednih arheoloških otkrića iz srednjovjekovnog i osmanskog perioda.

Ranokršćanska bazilika i grobnica na svod iz Osmaka (Foto:Bathinvs)

Naime, u nekropoli u Kopošiću 2015. godine u blizini srednjovjekovnog grada Dubrovnika kod Ilijaša pronađen je skelet s brokatnim pogrebnim plaštom od teške svile protkane nitima zlata i srebra, za koji se pretpostavlja da je pripadao Mirku Radojeviću, ocu Velikog kneza bosanskog Batića, koji je bio knez bosanskog kralja Tvrtka I.

Ova ličnost je poznata iz povijesnih izvora iz 14. i 15. stoljeća. Prošle godine su arheolozi na širem području istog lokaliteta pronašli kopču s motivom ljiljana koja se može datirati u ranoosmanski period. Također, u izvornoj građi iz 16. stoljeća se spominje i katolička crkva sv. Petra iz sela Zavala na Popovom polju u Hercegovini, a arheolozi su 2020. godine pronašli kamenu reljefnu ploču s oltarske pregrade koja zasigurno predstavlja lijep primjer srednjovjekovne arhitekture”, ističe Šačić Beća.

Reljefna ploča iz sela Zavala, na Popovom polju u Hercegovini (Foto:Bathinvs)

Dalje, profesorica navodi kako se ova lista sigurno može proširiti i drugim značajnim istraživanjima.

“Naravno, ima prostora da se lista proširi rezultatima istraživanja iz Jajca, Visokog, Ljubuškog, Sokoca, Bivoljeg brda kod Čapljine. Kolege arheolozi zaista vrijedno rade i vjerujem da ćemo uskoro dobiti puno širu sliku o prapovijesnoj baštini, antičkoj prošlosti BiH te našem srednjovjekovnom naslijeđu”, govori Sačić Beća.

Profesorica Beća posebno ističe arheološka otkrića iz Skelana kod Bratunca. Naime, u antičkom periodu prostor istočne Bosne bio je u ekonomskom i urbanom smislu jedan od najrazvijenijih dijelova ovog dijela Europe te su istraživanja koja su vođena u proteklom desetljeću potvrdila visok stupanj civilizacije koja se očitovala kroz pronađene arhitektonske ostatke i epigrafske natpise.

“Nedavno otkrivena rimska vila iz trećeg ili četvrtog stoljeća s bogatom zidnom i podnom dekoracijom otkriva da su antički stanovnici prostora današnje BiH baštinili tekovine visokorazvijene rimske civilizacije. U Skelanima je između ostalog pronađen i najveći rimski mozaik u BiH”, navodi profesorica.

Istraživanja na lokalitetima još traju

Povijesna i arheološka otkrića zasigurno mijenjaju i samu percepciju gledanja na događaje u određenim historijskim periodima. Kada je u pitanju BiH, u našoj historiografiji period od 5. do 7. stoljeća slabo je istražen pa tako svako otkriće iz tog perioda otkriva nešto novo.

“Do 2019. godine i otkrića rimskog vodovoda nije bilo dokaza da je prostor Gornje Tuzle bio naseljen i u rimsko doba. Slično se može reći i za otkrića rimskog materijala na prostoru Visokog. U našoj historiografiji period 5-7 stoljeća je poprilično slabo istražen jer pisanih izvora gotovo da nema, pa stoga otkrića ranokršćanske bazilike iz Osmaka i ranobizantijskog grada kod Laktaša zasigurno predstavlja važne nalaze koji će nam pomoći da osvijetlimo to malo istraženo, nepoznato razdoblje u povijesti naše domovine”, navodi profesorica i ističe da se na većini lokaliteta na listi najvažnijih i dalje provode istraživanja.

“Posao arheologa se ne završava kada se nešto otkrije, faktički posao tek tada počinje jer se pristupa analizi i publiciranja nalaza. Treba podvući da značajan broj otkrića s ove liste još uvijek nije objavljen u referentnim znanstvenim publikacijama i za njih znamo uglavnom iz arheoloških izvještaja i medija. Neki lokaliteti će se istraživati godinama. Trenutno, kolege s Katedre za arheologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu i Instituta za arheološka istraživanja aktivno istražuju srednjovjekovni grad Dubrovnik gdje je pronađen čuveni plašt srednjovjekovnog bosanskog velikana”, rekla je.

Kada je riječ o samim istraživanjima s liste, pored bosanskohercegovačkih stručnjaka, lokalitete su istraživali i arheolozi iz regije

“Pojedine lokalitete su istraživali samo domaći stručnjaci, npr. kasnoantičku baziliku u Mramorku kod Osmaka ili srednjovjekovnu nekropolu u Kopošiću kod Ilijaša. Ipak, puno veći broj otkrića je rezultat suradnje bosanskohercegovačkih i europskih arheologa. Neki od primjera su istraživanja rimskog vodovoda u Gornjoj Tuzli gdje su doprinos dali i stručnjaci iz Slovenije, na antičkom lokalitetu kod Prozora-Rame sudjelovali su hrvatski stručnjaci, a u Skelanima arheolozi iz susjedne Srbije”, naglašava.

“Bog” Silvan, Gradac, Prozor/Rama

Država znanost tretira kao neželjeno dijete

Svako istraživanje zahtijeva i određene pripremne radnje bez kojih je nemoguće početi cijeli proces. Kada je riječ o financijama i cijenama istraživanja, profesorica ističe kako ozbiljna istraživanja zahtijevaju desetine tisuća maraka, a upravo manjak financija predstavlja i najveći problem za arheologe u BiH.

“Financije zasigurno jesu glavna prepreka ozbiljnijem radu jer arheologija odavno nije utemeljena na korištenju samo krampa i lopate. Postoji čitav niz specijalizirane opreme koja se mora koristiti kako bi se pronađeni materijal što bolje proučio i kasnije konzervirao. Arheološka oprema je izuzetno skupa, kao i sam proces istraživanja, jer su lokaliteti obično udaljeni od znanstvenih institucija pa voditelj istraživanja mora osigurati novac za putne troškove i prehranu svog stručnog tima. Stoga ozbiljna istraživanja zahtijevaju desetine tisuća maraka”, rekla je Šačić Beća i posebno se osvrnula na odnos države prema arheološkim istraživanjima i znanosti općenito.

“U ovoj zemlji je teško govoriti o podršci vlasti bilo kojem segmentu znanosti pa tako i arheologiji. Država u kojoj se znanost tretira kao neželjeno dijete, kojoj se uvijek prvoj uskraćuje novac u trenucima krize, zasigurno nije dala veliku podršku istraživanjima koja su obilježila proteklo desetljeće. Uostalom, općepoznato je da se više novca izdvaja za financiranje političkih stranaka nego znanstvene projekte. Svijetli primjeri postoje na lokalnim razinama u kojima općine i županije u cilju njegovanja lokalne baštine pomažu kroz projekte sistematskih arheoloških istraživanja na svojoj teritoriji”, jasna je Šaćić Beća.

Mladi ljudi i dalje puni entuzijazma za arheologiju

Profesorica ističe kako je, i pored pada interesiranja za humanističku znanost, entuzijazam kod mladih arheologa i dalje vidljiv, a upravo su oni najzaslužniji za rezultate u proteklom desetljeću.

“Premda opada interes mladih za studiranje humanističkih znanosti u koje spada i arheologija, ipak sam stekla utisak da u tom kontekstu ova znanost još uvijek nije u krizi. Osjeti se entuzijazam kod mladih ljudi za istraživanje prošlosti. Zato ne čudi što veći dio istraživačkih ekipa čine studenti. Sva ova otkrića su bez sumnje rezultat rada mladih ljudi. Naime, prije rata u Bosni i Hercegovini nije postojao studij arheologije, a sada imamo dva specijalistička studija na Univerzitet u Sarajevu i Sveučilištu u Mostaru pa su prve generacije asistenata, profesora i studenata tih studija važni nositelji istraživanja. Naravno, ne treba zaboraviti i mlade stručnjake koji su se školovali u zemljama regije i vratili se da svoje znanje primijene u našoj zemlji”, naglašava Šačić Beća.

Kada je riječ o budućnosti arheologije u Bosni i Hercegovini, nije nemoguće da nas arheolozi iznenade i novim, značajnijim otkrićima

“U tom pogledu sam optimistična. Kroz rad s mladim ljudima spoznala sam da postoji velika želja za istraživanjima. S druge strane, naša zemlja je jedna od arheološki najmanje istraženih europskih država pa zato nije nerealno očekivati da će nas u budućnosti naši arheolozi obradovati još većim i značajnijim otkrićima”, zaključuje na kraju razgovora za Klix.ba Amra Šačić Beća.

Objava Lokalitet Gradac u općini Prozor-Rama na listi deset najvećih arheoloških otkrića u BiH u posljednjem desetljeću pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Veliko otkriće: Geolozi otkrili dio izgubljenog kontinenta na kanadskom otoku pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Novu nadu za 60.000 oboljelih u svijetu od rijetkog karcinoma pluća daje tim profesora Igora Štagljara iz Toronta. Razvili su novu molekularno-biološku metodu za pretraživanje lijekova.

Mi smo tom primjenom naše novorazvijene metode na protein EGFR, tj. receptor za epidermalni faktor rasta pronašli tri potencijala takozvana precizna lijeka koji djeluju isključivo na mutiranu formu te na taj način sprečavaju prijenos signala samo u stanicama karcinoma pluća koje su rezistentne na sve do sada poznate lijekove, objasnio je akademik Igor Štagljar s Odjela za biokemiju i medicinsku genetiku Sveučilišta u Torontu

Lijekovi nemaju negativnog utjecaja na zdrave stanice. Dva već poznata lijeka za leukemiju mogli bi preusmjeriti za liječenje karcinoma pluća, a jedan su prvi u svijetu razvili ispočetka.

“Nazvali smo ga EMI1, a taj lijek ima potpuno novi mehanizam djelovanja u stanicama karcinoma pluća u nemalim stanicama te smo također pokazali njegovo izvrsno djelovanje u organoidima iz istih pacijenata, rekao je akademik Igor Štagljar za Dnevnik HRT-a.

Klinička istraživanja provodit će se u Torontu za nekoliko mjeseci, a nakon toga i u Klinici za plućne bolesti Jordanovac. Suradnja sa Sveučilištem u Torontu važna je u istraživanju i liječenju karcinoma pluća. Ali i financijske uštede su goleme jer da bi lijek ušao u kliničku primjenu, potrebno je više od milijardu dolara.

Objava Hrvat na korak od otkrića lijeka za rak pluća, testiranja počinju već ove godine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Ispitivanjem starosti ugljenika utvrđeno je koliko je staro kuče i koliko je imalo dana kad je umrlo. Na osnovu genoma utvrđeno je da je muškog spola. Istraživač Dave Stanton u Centru za paleontologiju iz Švedske rekao je za CNN da dijelovi DNK pokazuju da bi ova životinja mogla da bude predak i pasa i vukova. “Imamo već puno podataka od njega i trebalo bi da možemo da kažemo da li je jedno ili drugo”, izjavio je on. Drugi istraživač ovog centra Love Dalénna Twitteru je postavio pitanje je li ovo mladunče vuka ili “najstariji pas ikada pronađen”. Znanstvenici će nastaviti ispitivati njegov DNK i očekuju da će odatle saznati više o evoluciji pasa. Štene je nazvao Dogor što znači prijatelj na jakutskom jeziku, a ujedno je i početak pitanja na engleskom “pas ili” (Dog or?). Vjeruje se da su kučići nasljednici vukova, ali postoji debata u znanstvenim krugovima kada su psi pripitomljeni. Studija objavljena 2017. navodi kako se to moglo dogoditi u razdoblju od prije 20 do 40 tisuća godina.

Objava Znanstvenici zbunjeni: U Sibiru pronađen “pas” star 18 tisuća godina pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Iskopavanja su počela 2009. godine, a tim predvodi profesor sa Sveučilišta Trakya Burcin Erdogu.

Erdogu je kazao kako su tokom ovogodišnjih iskopavanja došli do značajnih otkrića.

– Tokom iskopavanja u 2017. pronašli smo veoma važan građevinski kompleks od sedam-osam prostorija – kazao je Erdogu.

Dodao je kako će istraživanja biti nastavljena jer je riječ o jednom nepoznatom procesu i periodu u zapadnoj Anadoliji.

Erdogu je izjavio kako su tokom istraživanja pronašli i veliki broj jama, a da je u jednoj od njih pronađen veći broj ljudskih kostura, javlja Anadolu Agency (AA).

– Na području iskopavanja bilo je mnogo jama. U jednoj od njih je pronađeno 13 kostura, među njima muškaraca, žena i djece. Kosturi su bili ostavljeni u jami. To je bilo iznenađenje za nas. Jer u tom periodu, bilo da je riječ o zapadnoj Anadoliji, bilo o Grčkoj, groblja ili ljudski kosturi ne dolaze pod ruku. Imamo mnogo sreće kada je riječ o tome. Prvi put smo se susreli sa jednim takvim otkrićem – rekao je Erdogu.

Objava Turska – Pronađen građevinski kompleks star 7.000 godina pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Sažetak
Ramsko područje je iznimno složeno kako u geološko-petrološkom tako i u paleontološkom smislu, a čija postojanost kopna može se pratiti unatrag oko 450 milijuna godina. Pored vrlo starih stijena silur-devonske starosti, to potvrđuje i moguće paleontološko otkriće donjotrijaske makroflore u Rami s vrlo vrijednim daljnjim posljedicama i mogućim novim otkrićima fosila, prije svega, paleozoološke prirode.
Cilj ovog članka je, kroz preliminarnu analizu, sintezu i potencijalne nalaze donjotrijaske makroflore, upoznati sve zainteresirane s otkrićem sa svrhom mogućeg doprinosa općem znanstvenom dobru te baštini ramskog kraja. Do preliminarnih spoznaja u ovom radu došlo se koristeći metode kartografske analize i terenskog rada kao i paleobotaničke i paleozoološke analize i sinteze te analogije.
U radu se prikazuje potencijalno otkriće donjotrijaske makroflore, koje bi u slučaju autentičnosti impliciralo postojanje kopnene faze u trijasu, s daljnjom implikacijom pronalaska i drugih znakovitih makrofosila trijaske starosti s posebnim naglaskom na fosile kralješnjaka.

UVOD
Od početka sustavnog istraživanja 1964. godine pa do završetka terenskih radova 1971. godine kartiranjima na sekciji 53/3, dobiveni su rezultati sintetizirani prikazom na geološkoj karti i tumaču za list Prozor. Utvrđene su mezozojske tvorevine s najrasprostranjenijim naslagama trijaske starosti. Pri tome je ispitana i proučena mezozojska mikrofauna (Ksenija Vlahinić i Nadežda Laušević) i makrofauna (Georgina Dutina, N. Laušević i J. Sofilj), te konodonte srednjeg trijasa (Ljiljana Jeličić) kao i paleogena i neogena fauna (Blagica Stojčić i Milica Maglov), a tumač su napisali M. Živanović, J. Sofilj i J. Pamić. U tom istraživanju i kartiranju nije otkrivena donjotrijaska flora sve do otkrića od strane autora ovog članka. Do preliminarnih spoznaja u radu došlo se koristeći metode kartografske analize i terenskog rada kao i paleobotaničke i paleozoološke analize i sinteze te analogije. Cilj ovog članka je, kroz preliminarnu analizu, sintezu i potencijalne nalaze donjotrijaske makroflore, upoznati sve zainteresirane s otkrićem sa svrhom mogućeg doprinosa općem znanstvenom dobru te baštini ramskog kraja.

Teritorij općine Prozor-Rama matematički je smješten: između ϕ – 43⁰40′ 40″ – 43⁰ 52′ 45″ N i λ – 17⁰ 22′ 30″ – 17⁰ 47′ 30″ E. Općina Prozor-Rama geografski je smještena u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na sjeveru Hercegovačko-neretvanske županije. Najveći dio prostora Općine smješten je unutar nadmorskih visina od 500 – 1000 m i s prosječnom visinom od oko 1100 m. Teritorij Općine obuhvaća dio planinskih i pretežito krških masiva, od Raduše planine s najvišim vrhom Idovcem (1955 m – krov Općine), planinom Makljen (prijevoj Makljen na 1123 m) s Crnim Vrhom (oko 1400 m) na sjeverozapadu, sjeveru i sjeveroistoku, Ljubuše planine na zapadu i jugozapadu s najvišim vrhovima Lisac (1627 m), M. Ljubuša (1611 m), Janjčerica (1609 m) i Orlovača (1560 m), s juga Vran planinu s najvišim vrhovima Runjavom glavom (1908 m), V. Vlajnom (1706 m) i Kitom (1511 m) (a najviši vrh je V. Vran 2069 m koji pripada općini Jablanica), jugoistoka Blaćina (oko 1500 m) i Bokševica planine (oko 1300 m), te dijelom istočne obronke planina iz Skupine Vranice s nadmorskim visinama od oko 270 – 1500 m. Između njih središnje mjesto zahvaća Ramska tektonska potolina s karakterističnim erozijsko-derazijskim brežuljkastim reljefom (sl. 1).

Sl. 1. Topografski smještaj i geoprometni položaj općine Prozor-Rama (Badanković, 2003; Pavličević, 2015)

U radu se prikazuje preliminarni opis donjotrijaske makroflore, koje bi u slučaju autentičnosti impliciralo postojanje kopnene faze u trijasu, s daljnjom implikacijom pronalaska i drugih znakovitih makrofosila trijaske starosti s posebnim naglaskom na fosile kralješnjaka – ribe te gmazove tekodonte – pretke dinosaura.

1.OPĆA GRAĐA TERENA DONJEVAČKA STIJENA-VOLUJAK
Prema postojećoj složenoj tektonskoj shemi istok i sjeveroistok Rame, gdje je i otkrivena donjotrijaska makroflora (sl. 2, 3 i 4), pripada tektonskoj jedinici Vranica – strukturna jedinica Inač-Tetrebina-Bukva odnosno Zoni paleozojskih škriljevaca i mezozojskih vapnenaca (Dimitrijević i dr. , 1975).

Sl. 2. Prostorni obuhvat općine Prozor-Rama s lokalitetom mogućeg otkrića donjotrijaske makroflore (strelica)
Izvor: Google Earth, 15.10.2015; Pavličević, 2015

Sl. 3. Osnovna geološka karta SFRJ, M 1 : 100 000, list Prozor, s mogućim otkrićem donjotrijaske flore (strelica), (isječak karte OGK, 1:100 000, list Prozor, ŽIVANOVIĆ, SOFILJ, 1971)

Sl. 4. Tumač za OGK SFRJ – list Prozor (isječak karte OGK SFRJ, 1:100 000, list Prozor, ŽIVANOVIĆ , SOFILJ, 1971)

Područje pronalaska moguće trijaske makroflore, prije oko 250 milijuna godina, prema paleogeografskim rekonstrukcijama pretpostavljenog izgleda ovog dijela Europe bilo je smješteno od oko 15° do 20° s.g.š. U to vrijeme nastali donji trijas, na listu Prozor, može se samo mjestimice razdvojiti na sajski (T₁¹) i kampilski potkat (T₁²) odnosno donji i gornji verfen u vrijeme prije oko 250 milijuna godina.
Upravo takva geološka složenost, mjesto pronalaska donjotrijaske makroflore s neraščlanjenim donjim trijasom (T₁) te sajskim i kampilskim potkatom, karakteristična je i za lokalitet Donjevačka stijena-Volujak.
Neraščlanjeni donji trijas sastoji se od tamnosivih pjeskovitih, pjeskovito – laporovitih i laporovitih vapnenaca s mjestimice iskristaliziranim mineralom aragonitom (sl. 5) u kojima je registrirana školjka Claraia clarai – tipični provodni fosil donjeg trijasa (sl. 6) te Anodontophora fassaënsis (sl. 7), a u kampilskim naslagama Myophoria laevigata (sl. 8).

Sl. 5. Laporoviti i pjeskovito-laporoviti vapnenci s iskristaliziranim mineralom aragonitom

Sl. 6. Claraia clarai – tipični provodni fosil donjeg trijasa u kalcitom bogatom laporu

Sl. 7. Anodontophora fassaënsis u kalcitom bogatom laporu

Sl. 8. Myophoria laevigata u kampilskim naslagama

2.PALEOBOTANIČKO OTKRIĆE NA LOKALITETU DONJEVAŠKA STIJENA-VOLUJAK
U donjem trijasu, nakon PT izumiranja, je raspored kopnenih biljaka dosta homogen na sjevernoj i južnoj polutki. Među papratnjačama došlo je do promjena iako se javljaju još i stariji oblici podrijetlom iz mlađeg perma. Ukoliko se daljnjim detaljnijim paleobotaničkim istraživanjem pokaže autentičnost pronađene makroflore u trijaskom horizontu, u tom slučaju na lokalitetu Donjevačka stijena-Volujak kod Rame prisutni su oblici koji svojim izgledom sugeriraju na mogućnost pripadnosti rodovima; papratnjača Sagenopteris (sl. 9), preslica (Equisetinae) Schizoneura (sl. 10) te mogućem poznatom rodu Glossopteris (sl. 11). Svakako najveća specifičnost lokaliteta je mogućnost pronalaska ostataka biljke roda Glossopteris, za koju se do sad smatralo da je bila zastupljena u južnim dijelovima južnog kopna Gondvane, pri čemu bi u slučaju autentičnosti njezino otkriće u sjevernim dijelovima bio nepobitan dokaz pripadnosti ovog lokaliteta, i nešto šireg područja, nekadašnjem južnom kopnu – Gondvani.

Sl. 9. Potencijalna donjotrijaska kopnena flora – moguće sjeme paprati Sagenopteris

Sl. 10. Potencijalna donjotrijaska kopnena flora – Schizoneura

Sl. 11. Potencijalna novootkrivena vrsta donjotrijaske kopnene flore roda Glossopteris

ZAKLJUČAK
Ukoliko bi se pronalasci prikazane makroflore (kopnenih biljaka) pokazali kao autentični nalazi trijaske flore to bi dopuštalo rekonstrukciju paleookoliša donjeg trijasa. Naime, školjkaš Claraia clarai je tipični provodni fosil donjeg trijasa koji nije dubokovodan s amonitima (iako ga ima i on je u većini) kako se to dosad spoznalo i opisivalo. Uglavnom su osim školjki bili istraženi i pronađeni amoniti, a ovdje bi u slučaju autentičnosti otkrića, bila izvjesna mogućnost da je riječ o dosad nepoznatoj i skrivenoj paleozajednici vrlo plitkog morskog priobalja – uvale ili zaljeva s obraslom močvarnom (Hydropteraceae) vegetacijom na obalama tog morskog zaljeva. Neke preslice i paprati toga doba, prelazile su visinu i od 15 m, pa bi prema tome moguće otkrivene kopnene biljke rodova paprati Sagenopteris, potom preslice Schizoneura, kao i biljka mogućeg roda Glossopteris, registriranog do sada na južnom paleokontinentu Gondvani, ukazivale na izvjesnu mogućnost da je i ovo područje nekad pripadalo Gondvani.
U ovom slučaju bi pronađena donjotrijaska makroflora predstavljala golemi doprinos znanosti kao i općem dobru te lokalnoj zajednici tj. baštini ramskog kraja. Te konačno, potencijalnim otkrićem donjotrijaske makroflore dobili bi se preduvjeti za daljnja istraživanja i detaljniju rekonstrukciju paleookoliša kao i moguće pronalaske kralješnjaka, tekodonata – evolucijskih predaka dinosaura, letećih gmazova, krokodila, ptica te drugih ranomezozojskih životinja.

IZVORI I LITERATURA
Badanković, N., 2003: Pregledna karta Rame 1 : 1 000 000, (ur. Pavličević, M.), Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo (ogranak Prozor-Rama), Prozor, Sarajevo.
Bognar, A. 1990: Geotektonska evolucija i neke temeljne strukturnomorfološke osobine Dinarida, u: Znanstveno posvetovanje geomorfologov Jugoslavije: zbornik referatov, Krško, 18 do 23 junij 1990., Ljubljana, 259-270.
Chandler, F., Taplin, S., Bingham, J., 2005: Pretpovijesni svijet, Marjan tisak d.o.o., Split.
Herak, M., 1990: Geologija, postanak, tektonika, i dinamika Zemlje, razvojni put Zemlje i života, geološka građa kontinenata i oceana, peto izdanje, Školska knjiga, Zagreb.
Pavličević, M., 2015: Prostorni obuhvat općine Prozor-Rama, u: Google Earth (ur. Pavličević, M.) (15.10.2015.)
Pavličević, M., 2012: Miocensko tektonsko jezero u Rami, http://www.rama-prozor.info (15.11.2015.)
Pavlović, Z., 1975: Osnovna geološka karta SFRJ, list Prozor, 1 : 100 000, (ur. Pavličević, M.), Institut za geološka istraživanja, Sarajevo.
Tajder, M., Herak, M., 1986: Petrologija i Geologija, Školska knjiga, Zagreb.
Tišljar, J., 1994: Sedimentne stijene, Školska knjiga, Zagreb.
Topografska karta, 1 : 25 000, 1 : 50 000 i 1 : 100 000, list Konjic, Vojnogeografski institut, 1968. – 1985.
Vidović, M., Moićević, M., 1974: Tektonska karta SR Bosne i Hercegovine 1 : 1 000 000
Wikipedija, Slobodna enciklopedija, Prozor-Rama, http://www.hr.wikipedia.org/wiki/Prozor-Rama (15.11.2015.)
Živanović, M., Sofilj, J., Pamić, J., 1975: Osnovna geološka karta 1 : 100 000, Institut za geološka istraživanja Sarajevo, u: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, Osnovna geološka karta 1 : 100 000, Tumač za list Prozor, K 34-12 (redigirao i ur. Dimitrijević, M.), Beograd, 1975., Savezni geološki zavod, 1-45.

Miro Pavličević

Objava Paleontološko otkriće profesora Mire Pavličevića pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava U Šibenskom kanalu pronađen je njemački brod potopljen 1944. godine pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.