Indija, najveći proizvođač cjepiva protiv covida-19, ima ograničen broj doza što pogoršava drugi val zaraze koji je prenapučio bolnice i mrtvačnice dok se obitelji bore da nabave dragocjene lijekove i kisik.

Nekoliko država u Indiji ostalo je bez cjepiva protiv covida-19.

“Nadamo se dobiti cjepivo sutra ili preksutra … Molim vas u subotu nemojte čekati u redovima pred centrima za cijepljenje”, rekao je premijer najteže pogođene države Delhija u petak.

Širom Ahmedabada, glavnoga komercijalnog grada u Gujaratu, matičnoj državi premijera Narende Modija,  stotine ljudi čekale su u redovima da dobiju cjepivo

The Serum Institut of India, proizvođač AstraZenece, cjepiva protiv covida-19, planira početi proizvodnju u drugim zemljama dok se bori ispuniti obveze o opskrbi, rekao je njihov glavni izvršni dužnosnik za Reuters.

Adar Poonawalla rekao je prošli tjedan da će Institut  moći povećati svoju mjesečnu proizvodnju na 100 milijuna doza do srpnja, čime se kasni u odnosu na ranije određeni rok, kraj svibnja.

On se nada da će u roku od šest mjeseci povećati proizvodni kapacitet Instituta s 2,5 milijarde na 3 milijarde doza godišnje, izvijestio je Times.

Širom Indije broj umrlih od covida-19 skočio je za 3524 u protekla 24 sata, te je ukupan broj umrlih sada 211.853, prema podacima ministarstva zdravstva

Uz to, Indija se suočila s još jednom u nizu smrtonosnih nesreća u bolnicama. U požaru koji je buknuo u bolnici oko 190 km sjeverno od Ahmedabada smrtno je stradalo 16 pacijenata oboljelih od koronavirusa i dva člana osoblja.

Ukupan broj zaraženih u Indiji premašio je 19 milijuna, a od kraja veljače registrirano je 7,7 milijuna novozaraženih što ukazuje na ubrzanje širenja zaraze jer je za toliki broj ranije trebalo šest mjeseci.

Prema znanstvenicima koji savjetuju vladu, vrhunac vala koronavirusa u zemlji mogao bi biti između 3-5. svibnja.

/Izvor: Slobodna Dalmacija/

Objava Novi crni rekord pandemije: Indija zabilježila preko 400 tisuća novozaraženih u posljednja 24 sata pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše: Tina Matić Ilić, Nedjelja.ba

Kroz čitavu ljudsku povijest narodi su se borili s različitim bolestima koje su imale i imaju iznimno velik utjecaj na razvoj i napredak. Posljedice koje su one ostavljale i ostavljaju snažno se odražavaju na sve pore društva te je posve jasno kako su epidemije kroz stoljeća „izbrisale“ neke narode, slabile moćne države i izazivale velike gladi. Španjolska gripa ili „majka svih pandemija“ obilježila je početak 20. stoljeća, a 100 godina kasnije svijet se suočio s najvećom pandemijom 21. stoljeća – pandemijom koronavirusa.

Od čega zavisi?

Prema enciklopediji.hr, epidemija (grč. ἐπıδημία: boravak na jednome mjestu) je naglo obolijevanje većega broja ljudi na određenom području u kratkom razdoblju. Navodi se kako se izvor epidemije najčešće nalazi izvan područja koje ona zahvati, pa se odonud unosi preko oboljelih osoba, životinja ili zaražene robe. Širenje epidemije ovisi o otpornosti pučanstva i gustoći naseljenosti. Epidemijski se javljaju crijevne zarazne bolesti (trbušni tifus, paratifus, kolera), bolesti koje se prenose kapljičnom infekcijom (šarlah, gripa) i bolesti koje prenose kukci (kuga, malarija). Epidemija koja se naglo proširi na velika prostranstva (više država ili kontinenata) zove se pandemija.

Bolesti velikih razmjera nisu strane čovjeku već tisućljećima i bez obzira na ljudski napredak, one i danas odnose brojne živote. Još u vremenu prije Krista različite narode, mjesta i gradove pogađale su epidemije, a tijekom posljednja dva tisućljeća i koju godinu trećeg, posebno upamćene ostale su: Antoninska kuga, Justinijanova kuga, Crna smrt, epidemija velikih boginja, Španjolska gripa, epidemija AIDS-a te pandemija koronavirusa koja ne jenjava već više od godinu dana.

Početak kraja Rimskog Carstva

Već u 2. stoljeću Rimsko Carstvo pogodila je Antoninska kuga koja je poznata i po imenu liječnika koji ju je prvi opisao – Gulenova kuga. Carstvom se širila od 165. do 180. za vladavine careva Lucija Vera i Marka Aurelija i prema nekim izvorima, prvi se put javila među rimskim vojnicima za opsade Seleukije na Tigrisu gdje je, navodno, došla iz Kine.

Najvjerojatnije je da je to bila riječ o velikim boginjama, mada to nikad nije potvrđeno. Procjenjuje se kako je od te bolesti smrtno stradalo oko pet milijuna stanovnika, među kojima je bilo 25% stanovnika Rima.

Osim što je epidemija odnijela velik broj života, bio je to početak slabljenja Rimskog Carstva.

Kraj antike

S najvećim intenzitetom od 541. do 543., za vrijeme cara Justinijana I., Istočnim Rimskim Carstvom širila se Justinijanova kuga koja se, doduše, u manjoj mjeri javljala povremeno do 750. Vjerojatni izvor bolesti bio je u srednjoj Aziji, a prelazak nomadskih naroda preko euroazijskih stepa doveo je do njezina širenja.

Od nje je, prema procjenama, umrlo 15 do 25 milijuna ljudi, mada neki tvrde kako je taj broj bio znatno veći, odnosno 50 milijuna (u tom slučaju znači kako je u tom vremenu od te kuge preminulo 25% ukupnog svjetskog pučanstva).

Širenje pošasti dovelo je do slabljenja prihoda, poljoprivrede i trgovine. Osim toga, bilo je zaustavljeno širenje bizantske vlasti zapadnim Sredozemljem što je na kraju utjecalo na onemogućavanje obnove jedinstva Rimskog Carstva te je ubrzo uslijedio kraj antike.

Crna smrt i kraj feudalizma

Vjerojatno na sam spomen pandemije ili epidemije mnogima na pamet padne „Crna smrt“ koja je u srednjem vijeku harala Europom i svijetom. Iako se pojavila ranije, njezin vrhunac u Europi bio je između 1347. i 1351., kamo je stigla iz srednje Azije gdje je izbila oko 1330., a prenijeli su ju mongolski ratnici.

Iz Italije se potom proširila u Francusku, na Pirinejski poluotok, Britansko otočje, srednju, sjevernu i istočnu Europu – sve do sjeverozapadne Rusije, a kasnije je zahvatila i Egipat te ostatak Bliskog istoka i sjeverne Afrike.

Iako je najraširenije tumačenje da je bila riječ o epidemiji Bubonske kuge, čini se, s obzirom na brzinu širenja i svjedočanstava, da su podjednako bila raširena i druga dva tipa kuge: plućni te septični.

U tom vremenu vjerojatno je od kuge umrla polovica europskog pučanstva, a najgore su prošli sredozemni krajevi gdje je smrtno stradalo gotovo 75% ljudi. Prepoznatljiv naziv „Crna smrt“ (mors nigra)prvi put je uporabio 1350. belgijski astrolog i astronom Simon de Couvin u jednoj svojoj poemi, a za uzrok je naveo konjunkciju Jupitera i Saturna.

Rezultat epidemije bila je i ideja karantene, a valja naglasiti kako je doprinijela slomu feudalizma jer je izravno uzrokovala pad trgovine, manjak radne snage, skok cijena rada i smanjenje obradive zemlje. U različitim intenzitetima i na različitim mjestima u Europi pojavljivala se do 19. stoljeća.

Udarac Novome svijetu

Dokaz kako bolesti velikih razmjera mogu dovesti u pitanje postojanje jednog naroda jest epidemija velikih boginja u Novome svijetu. Naime, starosjedilačko pučanstvo Srednje i Južne Amerike u doba španjolskih osvajanja i početaka kolonijalne vlasti, susrelo se s bolestima koje dotada nije poznavalo i ispostavilo se kako je to bio bitan čimbenik nestanku Aztečke Države.

Prema procjenama, na tim prostorima kojima su vladali Azteci za vrijeme epidemije umrlo je pet do osam milijuna ljudi (25-40% ljudstva). Oslabljeni narod je tako još više izgubio mogućnost suprotstavljanja kolonizatorima.

Nepuna tri desetljeća kasnije, 1545., zahvatila ih je nova epidemija (najvjerojatnije paratifus ili trbušni tifus europskoga podrijetla) zbog koje je preminulo do 15 milijuna starosjedilaca.

Novi udarac dogodio se između 1576. i 1580. kada je epidemija uzrokovala smrt oko dva milijuna ljudi (gotovo 50% preostalih starosjedilaca).

Slično su tri vala epidemija velikih boginja i ospica između kraja 1520-ih i kraja 16. stoljeća smanjila pučanstvo dotadašnje države Inka u današnjem Peruu za gotovo 90%.

500 milijuna oboljelih

Najsmrtonosnija pandemija 20. stoljeća je pandemija Španjolske gripe koja je bila rasprostranjena 1918. i 1919. Valja naglasiti kako ime ne nosi po zemlji iz koje se proširila, nego po zemlji koja je najtransparentnije o njoj govorila. Sudionici Prvog svjetskog rata o pandemiji nisu mnogo pisali, ali neutralna Španjolska nije bila podložna cenzuri pa se stekao privid kako je ona bila najzahvaćenija bolešću.

O tomu odakle se proširila na cijeli svijet, nema točnih podataka. Neka istraživanja navode kako je krenula iz britanskoga vojnog kampa u Etaplesu u Francuskoj, a prema drugima iz američkoga vojnog kampa u okrugu Haskell u Kansasu, dok treće tumačenje navodi kako se najprije na SAD proširila iz Kine.

Ono što je mnogo važnije u toj priči jest da je zarazila 500 milijuna ljudi iz gotovo cijelog svijeta, a usmrtila je 17 do 50 milijuna (neki tvrde kako je taj broj mnogo veći i doseže 100 milijuna ljudi). Kako se pandemija razvijala u vremenu ratnih događanja, broj žrtava se izmiješao s poginulima pa i sam utjecaj na društvo nije bio toliko velik, upravo zbog rata kakvog do tada svijet nije upamtio.

Bolest kraja 20. stoljeća

„Nastupi“ epidemija i pandemija u 20. stoljeću nisu završili Španjolskom gripom jer se krajem stoljeća pojavila epidemija AIDS-a, bolesti koju su identificirali u SAD-u 1981.

Tim se kontinentom počela širiti 1970-ih godina, iako je vjerojatno tamo iz Afrike stigla još krajem 1960-ih. Kasnije se pokazalo kako je bolest u ekvatorijalnoj Africi postojala još početkom 20. stoljeća.

Tijekom 1980-ih većina oboljelih bila je u Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi, ali se proširila i na Srednju i Južnu Ameriku, dijelove Afrike i Aziju, te je vrhunac doživjela 1997.

Prema procjenama, od posljedica bolesti umrlo je više od 30 milijuna ljudi. U razvijenim zemljama rasprostranjenost se smanjila, a u supsaharskoj Africi je nešto više od 60% svih zaraženih.

Aktualna borba

Posljednja u nizu pandemija s kojom se svijet bori već više od godinu dana započela je u Kini, u gradu Wuhanu. Taj rašireni koronavirus je novi soj virusa kojeg je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) nazvala SARS-CoV-2, a bolest koju uzrokuje COVID-19.

Ubrzo nakon što se proširio na Europu, brojne zemlje su uvodile karantene. Strogi lockdown ili kako su to preveli „zaključavanje“, onemogućio je putovanja na koja je svijet navikao, prijelaz državnih granica bio je drastično smanjen, većina obrta morala je staviti ključ u bravu, a u pojedinim mjestima, uz obvezno nošenje zaštitnih maski, bilo je uvođeno i ograničenje kretanja, tj. policijski sat. Kako su mjeseci prolazili i uz porast ili pad broja zaraženih, države su različito reagirale – nekada su popuštale, a nekad dotezale preventivne mjere.

Prema stranici www.worldometers.info/coronavirus/, koja svakodnevno po nekoliko puta ažurira podatke, 11. ožujka u 09:43 h bila su zabilježena 118 714 747 slučaja zaraze koronavirusom, a od tog broja bilo je 2 633 819 preminulih od posljedica virusa.

Kraj pandemije se još uvijek ne nazire i postalo je jasno kako neće nestati sama od sebe. Ljudi posljednju godinu žive prema sasvim novim „pravilima“ i nameće se pitanje hoće li se svijet „vratiti na staro“.

Stručnjaci vjeruju kako su tri glavna oružja u borbi protiv virusa: cjepivo, razvijanje kolektivnog imuniteta i promjena ponašanja, odnosno pridržavanje određenih preventivnih mjera.

Kako god, današnjem društvu nije ništa teže nego što je bilo predcima koji su kroz stoljeća na svojoj koži osjetili slične bolesti koje su oduzimale njihove najmilije. Današnje društvo koje je suočeno s brojnim nedaćama nikako ne smije zaboraviti da i u tim trenutcima postoje oni kojima je još malo teže i kako nema mjesta egoizmu. Na kraju, u teškim danima dobro je prisjetiti se riječi svetog pape Ivana Pavla II. koji je kazao kako je lako biti dosljedan u času oduševljenja, ali je to teško u času nevolje.

Objava Vremenska lenta najvećih pandemija u posljednja dva tisućljeća pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Gotovo godinu dana nakon službenog proglašenja pandemije u svijetu, stotine milijuna djece još ne idu u školu – upozorila je u priopćenju Inger Ashing, glavna direktorica organizacije Save the Children, pozivajući da ih se vrati u školske klupe što je moguće prije.

Na vrhuncu pandemije, 91 posto učenika u svijetu nije pohađalo nastavu. Zatvaranje škola produbilo je jaz između bogatih i siromašnih zemalja, ali i unutar nacionalnih granica, između imućnih i siromašnih obitelji, gradskih i seoskih kućanstava, izbjeglica i osoba s invaliditetom i onih koji to nisu, ističe nevladina organizacija.

U Sjedinjenim Državama, na početku pandemije covida-19, više od 15 milijuna djece od vrtića do srednje škole nije imalo dovoljno brzu internetsku vezu da bi moglo pratiti školu na daljinu. Djeca u Latinskoj Americi, na Karibima i u južnoj Aziji propustila su gotovo tri puta više dana nastave od djece u zapadnoj Europi, 110 prema 38, navodi organizacija za zaštitu prava djece, koja je analizirala podatke iz 194 zemlje i regije.

Osim što su propustila nastavu, djeca su izloženija i riziku od prisilnog rada, brakova i drugih oblika zlostavljanja, navodi organizacija. Tri mjeseca do samita skupine G7 koji će se održati u junu u Ujedinjenom Kraljevstvu, Save the Children je pozvao „svjetske čelnike da daju prioritet povratku djece u škole na najsigurniji mogući način, a posebno djevojčicama”.

Pozvao je također vlade i donatore koji pomažu Svjetskom partnerstvu za obrazovanje da prikupe ciljanih pet milijardi dolara do 2025. godine, prenosi Hina.

Objava Djeca širom svijeta izgubila trećinu školske godine zbog pandemije koronavirusa pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

BiH je zemlja koja nema sređenu statistiku ili pristup brojkama pa tako ni o broju mentalno oboljelih, kaže za Fenu dr. sc.

Marko Romić, specijalist traumatske psihologije, no po njegovom mišljenju, pandemija je itekako utjecala na već ionako izražene tjeskobe i probleme koje građani BiH imaju i podigla ih na višu razinu.

“Pandemija koronavirusa značajno je utjecala na mentalno zdravlje svih slojeva društva. Od onih koji svakodnevno traže pomoć čini se da je najveći broj radno sposobnih, odnosno osoba od 30 do 50 godina starosti, iza njih slijede oni od 18 godina do 30, a nakon njih starija populacija i mlađi”, kazao je dr. Romić.

Po njegovim riječima, vrlo širok je dijapazon zbog čega se ljudi javljaju psihologu, ali uglavnom je riječ o anksioznoj simptomatologiji s izraženim paničnim napadima i strahovima za svoj život, za živote bližnjih, te za egzistenciju svoju i obitelji, do raznih depresivnih epizoda budući su kući pa im je onemogućen rad i privređivanje, normalno obrazovanje, komunikacija s drugim ljudima itd.

“U većini, svi oni imaju sličnu simptomatologiju, s učestalim osjećajima nedostatka zraka, gušenja, probavnim problemima, osjećajem odbačenosti, manjku energije i slično”, pojašnjava Romić, ocjenjujući kako se ne može ni očekivati da čovjek bude ravnodušan u okolnostima kada ostane bez posla i kada mu je ugrožena egzistencija.

Lockdown teško pogađa djecu

On smatra da općenito bilo kakvo zatvaranje ljudi ima utjecaj na mentalno zdravlje. Romić posebno napominje kako razni lockdowni loše utječu na djecu, jer je njima najpotrebnija aktivnost kako bi ispoljili svoja zanimanja, radost i napredovali u razvoju.

“U nemogućnosti kretanja djeca se osjećaju kao da ste ih stavili u teglu i zatvorili, i kako bi se oni mogli osjećati zbog toga nego jako loše”, zaključuje dr. Romić.

U svemu treba imati mjeru, dodaje, te ističe kako iz sve ovo što se događa treba poslužiti kao lekcija, jer strah od korone može višestruko biti štetan.

“Iz iskustva saznajemo da je ugrožena starija populacija i imunokopromitirane osobe i ta se činjenica se smije zanemarivati, ali je višestruko štetno pretjerivati sa strahom od korone”, poručuje Romić.

Kao ilustraciju dr. Romić navodi nošenje maske kada je osoba sama u autu ili sama na ulici. Po njegovim riječima, to nije rijedak slučaj, a takvo ponašanje troši i mentalne i tjelesne kapacitete te utječe na imunitet osobe.

– To su pretjerivanja, ali ljudi vjerojatno ne mogu suspregnut taj strah. Prema tome, imajmo mjeru. Zaštitimo starije i imunokopromitirane, a mi drugi trebamo raditi i živjeti normalno pridržavajući se osnovnih elemenata zaštite, tj. treba češće prati ruke, nositi maske i držati distancu gdje je puno ljudi – poručio je na kraju dr. Romić.

Objava Pandemija je povećala tjeskobu i mentalne probleme bh. građana pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

 Ovog puta idemo do Rima, gdje se nalazi mr. Branko Jurić koji je tamo od 2015. godine. Iz BiH u glavni grad Italije došao je radi doktorskog studija teologije. Živi s Nijemcima u najmanjoj državi na svijetu, u Vatikanu, a studira u Italiji s ljudima iz različitih zemalja, jezika i kultura. Zbog toga je i sam učio više jezika te upoznao ljepotu pluralizma i različitosti. S njim razgovaramo o Rimu i Vatikanu u vrijeme pandemije, o trenutnoj situaciji i posljedicama krize na grad i ljude, kao i o ponekim osobnim iskustvima.

Originalni članak

Za početak, kakva je trenutna zdravstvena situacija, kojim tempom ide cijepljenje u Vatikanu?

U Rimu je sada puno mirnije nego na samom početku pandemije. Trenutno se kao i većina talijanskih regija nalazimo u narančastoj ili srednjoj zoni u kojoj su određene aktivnosti, poput rada restorana ili noćnog kretanja, zabranjene. U Vatikanu je, kao i diljem svijeta, cijepljenje započelo od ugroženijih osoba među kojima je i Papa ali i skupina beskućnika iz neposredne blizine Trga svetog Petra. Vatikan ima tek oko 400 stalnih stanovnika te više od 5000 zaposlenica i zaposlenika koji ovdje dolaze na posao. Svima njima će, kao i umirovljenicama i umirovljenicima te njihovim obiteljima, biti omogućeno cijepljenje. Prva faza cijepljenja ovdje je prilično pri kraju.

Koliko je pandemija promijenila ulice Rima?

Ulice danas nisu puste ali nisu ni blizu onako ispunjene životom kao što su bile posljednjih godina. Jedna od dobrih stvari je, na primjer, da u gradskom prijevozu nismo više zbijeni kao srdele, no uz turiste sada nam nedostaju i ulični umjetnici, aktivisti, bangladeški prodavači cvijeća, kišobrana i jeftinih kineskih novotarija…

Koje su najveće posljedice za najmanju zemlju na svijetu? Je li Vatikan suočen s otpuštanjem radnika?

Još se ne može podvući crta no izvjesno je da su, kao i za cijeli svijet, osim zdravstvenih ponajveće posljedice one ekonomske. Vatikanske muzeje je, primjerice, 2019. godine posjetilo 6,8 milijuna turista, a tijekom protekle godine bilo ih je tek nekoliko tisuća. I drugi važni izvori prihoda su ove godine zakazali, a zaposlenima se nekako mora osigurati plaća. Samo u spomenutim muzejima ima više od 600 radnika i gotovo svi imaju obitelji. Ipak, papa Franjo je na božićnom susretu s vatikanskim radnicama/ima rekao da nitko zbog pandemije ne smije biti otpušten ili primati umanjenu plaću.

Dolaze li turisti, unatoč svemu, i ovih dana?

Može se primijetiti tek pokoji turist. Ako restorani nisu otvoreni, ako postoje još i druge dodatne ograničavajuće mjere, teško je i očekivati drugačije stanje. Ljudi su uglavnom prihvatili da se valja pridržavati normi i savjeta struke te ne putovati bez velikog razloga. Gradski turizam zasad još uvijek čeka pandemijsku utihu.

Cijeli članak pročitajte na:  momslifestyle.blog

Objava mr. Branko Jurić: Rekao bih da se iz krize kao što je ova ne izlazi isti kao prije: izlazimo bolji ili gori. pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Prema onome što je Chiquito objasnio, iskoristio je okolnosti pandemije kako bi dovršio istraživanje za koje mu je trebalo više od 30 godina. Cilj mu je bio pronaći metodologiju za izračunavanje maksimalnog protoka rijeke. „Pisao sam sveučilištu i rekao da imam 73 godine i da imam diplomu tehnoloških znanosti. Pitao sam ih mogu li se prijaviti za doktorat, a oni su mi rekli: ‘Naravno’”, pojasnio je 104-godišnjak koji je svoj rad predao 23. rujna 2020. i sada samo čeka sazivanje vijeća kako bi ga mogao obraniti.

Ovaj čovjek koji je 1941. diplomirao na Rudarskom fakultetu postat će jedan od najstarijih ljudi u povijesti koji je doktorirao, piše Aleteia.

Njegova je rodbina u međuvremenu na društvenim mrežama podijelila kako su ponosni na njegov podvig. Netko je na Twitteru pitao je li priča stvarna, na što je rođak Lucia Chiquita odgovorio: „Jeste. Moj je rođak. Sjajan inženjer i uzorna osoba u svakom smislu te riječi.“

Ovaj uporni inženjer živi u kolumbijskom gradu Medellinu i, iako je udovac već pet godina, uživa naklonost svoje obitelji. Poziva se na svoju katoličku vjeru, koja se izražava i u njegovom radosnom i živahnom stavu. Pored toga on u dvorištu svoje kuće ima kip Blažene Djevice Marije pored kojeg zna sjesti odmoriti se i pomoliti.

Osim toga s ljudima je podijelio i svoju krilaticu koja glasi: „Tko izgubi jutro, izgubi i dan; a tko izgubi dan, gubi i čitav svoj život!“ A ono što svatko iz njegove priče može naučiti jest da je stvari bolje uraditi ikad, nego nikad.

T.M.I., KT

Objava 104-godišnjak za vrijeme pandemije završio doktorski rad pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

“Ove nas godine očekuju ograničenja i nedostaci”, rekao je Franjo za vrijeme tjedne audijencije podsjećajući na biblijske teškoće s kojima su se suočavali sveti Josip i Djevica Marija kad se Isus rodio.

“Ipak vjera, nada i ljubav vodili su ih i podržavali. Neka nam bude isto. Neka nam ove teškoće pomognu da malo pročistimo način na koji doživljavamo i slavimo Božić”, rekao je Papa.

Ostavimo postrani konzumerizam, neka bude više prožet vjerom, autentičniji i istinitiji”, dodao je.

Pod pritiskom pandemije, uneseno je nekoliko promjena u Papin raspored.

Na primjer, ovogodišnja misa na Badnjak u Bazilici sv. Petra trebala bi se održati dva sata prije nego što je uobičajeno, u 19.30, kako bi mogla završiti prije početka talijanskog policijskog sata, u 22 sata.

Također se očekuje da će se održati bez nazočnosti javnosti, javlja Hina.

Objava Božić s ograničenjima protiv koronavirusa može biti autentičniji pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Papa: Nijedna pandemija ni kriza ne mogu ugasiti svjetlo Božića pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Piše: Darko Omeragić

Od početka pandemije koronavirusa u Bosni i Hercegovini je bez posla ostalo najmanje 22.000 radnika i to 13.000 u FBiH i oko 9.000 u Republici Srpskoj. Ovo su direktne posljedice na početku potpunog, a potom i djelimičnog zatvaranja (lockdowna) bh. gospodarstva zbog pandemije.

„Gašenje ekonomskog požara“ počelo je sredinom godine kada je BiH od Međunarodnog monetarnog fonda digla kredit od 645 miliona KM, a ovih dana su predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija (SNSD) i državni ministar finansija Vjekoslav Bevanda (HDZ BiH) najavili dizanje još jednog kredita od MMF-a u iznosu od 1,4 milijarde KM čime bi se zaduženje Bosne i Hercegovine u samo jednoj godini povećalo za oko dvije milijarde KM, a ukupna zaduženost za oko 25 posto.

TRI KONKRETNA PRIJEDLOGA

Ekonomista Faruk Hadžić još od ožujka i prvog lockdowna apelira da se formira ekonomski krizni stožer, a ovaj apel je ponovio i u izjavi za Slobodnu Bosnu:

„U kriznom stožeru trebaju sjediti najbolji ekonomski stručnjaci koje imamo i oni moraju biti oslobođeni političkog utjecaja i pritiska i čije se mišljenje i prijedlozi i mišljenje trebaju uvažavati. Samo na taj način krizni ekonomski stožer može ponuditi kvalitetne prijedloge koji mogu pomoći našoj zemlji da krene putem oporavka. Nije uopće bitno da li će neko pozvati mene osobno ili moje kolege koji čine progresivni dio struke u krizni stožer, koliko je bitno da se razgovara o idejama i prijedlozima koje zagovaramo“, rekao nam je Hadžić kojeg smo zamolili da navede tri konkretna
prijedloga za spas potonule privrede:

„Iako je sada mnogo teže nego na početku pandemije smatram da u što kraćem roku treba krenuti
s reformama poreskog rasterećenja poslovanja, uvođenjem digitalizacije u sve sfere, a najprije u
javni sektor, te nagrađivanjem sektora koji mogu dovesti do bržeg rasta. Tu prije svega mislim na
IT sektor, ali i druge sektore zasnovane na znanju“, kaže Hadžić.

Da je u bh. ekonomiji dramatična situacija otkriva nam podatak iz Uprave za indirektno
oporezivanje BiH prema kojem su prihodi od indirektnih poreza od januara do oktobra ove godine
manji za deset posto, odnosno za 667 milijuna KM u odnosu na isti period 2019. godine. U tome se
zapravo i krije „tajna“ novog zaduženja kojeg planira dvojac Tegeltija-Bevanda. Hadžića smo pitali
šta ovo zaduženje praktično znači i može li ga BiH preživjeti:

„Nije problem u zaduženju koliko je problem načina trošenja tog novca. S obzirom na veliki pad
poreskih prihoda, uz iste budžetske rashode preglomaznog javnog sektora ovaj novac će
najvjerovatnije biti usmjeren u krpljenje budžetskih rupa bez jasne namjere. Šta ćemo kada se taj
novac potroši, a privreda ne oporavi i ne rastereti od ogromnog poreskog opterećenja? Mora
postojati jasan plan kako će se novac koristiti i to se mora detaljno i stručno obrazložiti jer će se
novim zaduženjem bh. dug povećati značajno, a sve to će vraćati građani i to dugo“, upozorio je
Hadžić.

Zatvaranje privrede u BiH najteže je pogodilo djelatnost turizma i ugostiteljstva. Međutim, kako
Slobodna Bosna saznaje, ništa bolje nisu prošli ni autoprijevoznici (izuzev kamionskog prijevoza).
Direktor Udruženja poslodavaca FBiH Mladen Pandurević za Slobodnu Bosnu kaže da je podatak
o 13.000 otpuštenih radnika u FBiH čak i dobar s obzirom na to kakva je bila godina. Zanimljiv je i
njegov odgovor na pitanje da li su mjere Vlade FBiH i kantonalnih vlada doprinijele kakvoj-takvoj
stabilizaciji privrede nakon početkog šoka:

„Ne! Više otkaza nije bilo isključivo zahvaljujući poslodavcima. U SAD-u je svaki treći radnik ostao
bez posla, u Njemačkoj je oko 11 posto radnika ostalo bez posla, a u FBiH nije ni pet posto. Za
ovo zasluge zaslužuju isključivo poslodavci. Mjere Vlade FBiH, ali i vlada županija su bile
zakašnjele, nedovoljne i netargetirane. Što se tiče Vijeća ministara BiH, Bosna i Hercegovina je
jedina država na svijetu koja na nacionalnom nivou nije usvojila nijednu mjeru. Vijeće ministara
BiH nije uradilo bukvalno ništa da pomogne privredi“, rekao nam je Pandurević.

OTKAZI OD 1. SIJEČNJA

Direktor Udruženja poslodavaca FBiH kaže da je nedavno dobio poziv vlasnika jednog hotela koji
je za sedam mjeseci imao svega tri noćenja, ali uprkos tome nije otpustio nijednog radnika.

„Do kraja godine je radnicima obećao da ih neće otpuštati, ali od 1. siječnja nije siguran. Eh sad, tu
je posao države da intervenira. Više od 90 posto mjera koje su usvojile federalna i kantonalne
vlade su bili naši prijedlozi. Međutim, problem je nastao kada su one loše dizajnirane. Bilo je
otpora za moratorij, ali su ga na kraju usvojili, ali opet ne način kako smo ga mi predlagali. Otpora
je bilo i prema garantnom fondu, ali su i njega prihvatili opet na način da će njegovi efekti biti
minimalni jer je to tako postavljeno da neće biti motivirajuće. Garantni fond je trebao biti motivirajući i
atraktivniji od uvjeta koje bi dale komercijalne banke, a on to uglavnom nije. U njemu je jedino
dobro što za 50 posto sredstava garantira Vlada FBiH, odnosno Razvojna banka FBiH“, kaže
Pandurević dodajući kako je rezigniran činjenicom da vlastima u BiH nije stalo do ekonomije:

„Njima je bitno da svoje pozicije zadrže i da zaposlene u javnom sektoru ne diraju. To što privreda
propada njih ne interesira. Iskreno rečeno, kad ovo kažem mislim i na opoziciju. Što se toga tiče
nikakve razlike među njima nema“, tvrdi Pandurević.
Pandurević se slaže s Hadžićem da je kriza pravo vrijeme za reforme i da se novim kreditom
MMF-a mora obezbijediti bitno rasterećenje privrede.

I za kraj malo brojki. Broj turista u ovoj godini u BiH je pao za 85 posto. Velike gubitke bilježe i
entitetske željeznice. Prihod Željeznica RS u prvih šest mjeseci ove godine sa prošlogodišnjih 46,7
milijuna KM pao na 29,5 milijuna KM. Željeznice FBiH u prvih šest mjeseci ove godine bilježe pad
prihoda od deset milijuna KM. Ukupan pad broja putnika na bosanskohercegovačkim aerodromima
u ovoj godini iznosi oko 70 posto. Najteže je na mostarskom aerodromu koji gotovo i da nije imao
putnika, odnosno imao ih je 96 posto manje nego prošle godine. Gubitak sarajevskog aerodroma
se procjenjuje na oko 13 milijuna KM, a značajne gubitke bilježe i banjalučki i tuzlanski
aerodrom.

Objava BH. EKONOMIJA DRAMATIČNO TONE: “Hitno nam je potreban EKONOMSKI KRIZNI STOŽER, jer od 1. siječnja slijede masovni OTKAZI …” pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Za poboljšanje zdravstvenog stanja ili gubitak kilograma ne trebate se nužno učlaniti u teretanu. Umjesto toga jednostavno možete – hodati.

Upravo je hodanje jedna od najboljih (i besplatnih) fizičkih aktivnosti, a medicinski stručnjaci preporučuju minimalno pola sata šetnje svaki dan, piše zadovoljna.hr.

S obzirom na to da potrebnu dnevnu kilometražu možemo odraditi i unutar vlastitog doma, sada više nema isprike za neaktivnost.

Kako prehodati 1,5 kilometara bez izlaska iz doma? 

Vrijeme je da prestanemo lagati sami sebi i shvatimo kako možemo i moramo svaki dan izdvojiti barem 15 minuta za sebe. Upravo vam je toliko potrebno da uz popularni motivacijski video fitnes-stručnjakinje Leslie Sansone odradite 1,6 kilometara šetnje bez izlaska iz stana ili kuće.

Nije važno živite li u malom ili velikom prostoru jer je trening koncipiran tako da se bez problema može izvesti na skučenim mjestima. –

‘Ova žena spasila mi je život sa svojim metodama vježbanja. Imala sam 300 kila i jedva hodala od jedne strane kuće do druge. Njezini treninzi pomogli su mi dođem u formu i napravim to u privatnosti vlastitog doma. Najveća nagrada za trud je to što sam uspjela smršavjeti i uživam u treningu. Danas sam upola lakša nego što sam bila”, samo je jedan u nizu pozitivnih komentara na račun ovog jednostavnog treninga koji možete pogledati u nastavku.

https://youtu.be/X3q5e1pV4pc

Ako ne volite vježbati uz motivacijske treninge, a ipak želite pokušati hodati unutar vlastitog doma, donosimo vam nekoliko korisnih savjeta koji će vam olakšati tu samostalnu aktivnost.

1. Iskoristite svaki slobodni kutak doma. Ako imate dugačak hodnik, on je sjajno mjesto za ovakav tip treninga, ali čak i ako ste ograničeni prostorom, bit će vam dovoljno mjesto na kojem možete napraviti do tri koraka naprijed, natrag i u stranu.

2. Slušajte bržu glazbu s naglašenim ritmom. Dokazano je da ona diže raspoloženje, motivira i pomaže da lakše savladate aktivnost koja vam teško pada, poput vježbanja.

3. Zagrijte se. Stanite uspravno i umjerenim tempom 30 sekundi “marširajte” na mjestu te pritom dižite koljena koliko god možete. Zatim napravite po tri koraka unatrag, unaprijed, ulijevo i udesno te se nakon svake izmjene vratite na početno mjesto. Zagrijavanje završite jednim čučnjem i zatim još jednom ponovite vježbu od početka.

4. Sami odredite korake i putanju “šetnje”. Ovisno o tome s koliko prostora raspolažete, odaberite kako ćete se kretati i kojom brzinom.

5. Ubacite razne vježbe u trening. Kada dođete u formu, polako u hodanje ubacite i druge vježbe po želji. Tako npr. možete raditi takozvane zidne sklekove. Stanite u lagani raskorak ispred zida otprilike jedan metar od zida. Položite dlanove na njega. Odgurujte se rukama od zida kao što biste se u standardnim sklekovima odgurivali od poda.

Objava Kako prehodati 1,5 kilometara bez izlaska iz doma? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.