Tamo negdje kod Rata, gdje se nekada Rama ulijevala u Neretvu zrcali se splav. Najednom zapuha jak vjetar i poče nositi prašinu u oči.

Baš u tom trenutku ekipa se spremala na traženje osvježenja i ugodno druženje na Pisviru.  Posljednji utovari su završeni i moglo se polako krenuti. Lagana vožnja makadamskom šumskom cestom postala je drugačija zbog jakog i naglog pljuska.

Grane su se savile tako da se i terensko vozilo oprezno provlači ispod njih. Nebo propara po neka glasna grmljavina. Neki se raduju kiši, a ima onih koji se raduju i grmljavini.

Prva postaja je kod lovačke kuće sekcije Ustirama. Kiša je već malo osvježila, a ekipa koja je prva stigla već je zapalila vatru. A što će biti poslije već se može pretpostaviti.

Ispod nadstrešnice okupila se zanimljiva ekipa, različite životne dobi, različitih zemalja s radnom knjižicom, od Norveške do Dubrovnika. Družina koju čine Jure, Anto, Stjepan, Ljuban, Željko,  opet Anto, Danijel, Josip, Mario i Ivo.

Zaplovimo Jablaničkim jezerom

Ovim izletom osnažuje ne samo svoje prijateljstvo, susjedske i rodbinske veze, nego i ljubav spram svom zavičaju.

U zraku se osjećala neka radost. Započelo je prepričavanje uspomena, onih od dječačkih dana do „ašikovanja“ pa sve do onoga kako djeca u tuđem svijetu čuvaju svoj maternji jezik i vezu sa zavičajem.

Na „udaru“ nekih zanimljivih dosjetki našli su se i dvojica neženja, ali se u cilju poticaja.  Ugodni razgovori su tako trajali sve dok se kiša nije stišala, pojelo prvo pečeno meso s roštilja.

Nakon ove okrijepe dio ekipe se zaputi na vidikovac na Pisviru. Odatle pogled seže preko cijele Donje Rame, dolinom Jablaničkog jezera skoro sve do Konjica, a Jablanica se učini tako sitnom ispod planina. Moglo se samo čuti: „Ovo nema nigdje.“ Jedni drugima su napominjali: „Udahnite malo ovog zraka, jer ovakvog nema u Njemačkoj“. Naravno, stalno smijeh i dobro raspoloženje.

Pustolovina planinama Donje Rame: Od Ustirame do Pisvira

Sunce se već polako skrilo iza Psje stine. Vrijeme povratka u bazu, u lovačku kuću je tu. Dok je ova skupina stigla već je bio spreman i drugi dio roštilja. A onda ponovno zanimljivi razgovori. Oni malo stariji prisjećaju se koševine, zatim nošenja sijena na sebi, pa u čamac i preko jezera, pa onda ponovno brime na sebe i do štale na Ustirami.

Zanimljiv opuštajući izlet je teško opisati sa svim njegovim zanimljivim detaljima. Ovakvo nešto se mora doživjeti. Na neki način, ovakvi izleti mogu biti dio turističke ponude, a ljubitelji prirodnih Avantura s Ustirame rado će biti organizatori turističkih pustolovina kako Donjom Ramom, tako i Gornjom.

S njima možete i zaploviti Jablaničkim jezerom, nasmijati se, upoznati prirodne osobitosti, saznati o životu ljudi s ovih prostora koji je pravi scenarij za velike životne filmove.

Objava Ma gdje bili, druženje u svom kraju je najljepše pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Zaplovimo Jablaničkim jezerom

Ekspedicija kuju čine Jure Džalto, Ante Antunović, Ivo Antunović, Stjepan Pavlović i Ivan Antunović,  krenula je u pohod na Pisvir. Planinu koja dijeli Doljane s drugim dijelom Donje Rame. Valja napomenuti da su Doljani pripadali općini Prozor sve do formiranja općine Jablanica. Tako je i sa Slatinom.

Sa slatine vijugava makadamska cesta se polako uspinje sjevernom stranom Pisvira.  Što je nadmorska visina postajala veća to je sve više snijega na šumskoj cesti okruženom šumom. Dok se uspinjemo sve više se nazire Jablaničko jezero i naselja oko njega kroz šumske grane.

Par kilometara od lovačke kuće lovačke grupe Ustirama sekcije Gračac kratki odmor, a Ivo Antunović Promatra ima li kretanja divljači. Lovostaj je, no, njega zanima kretanje da zna koliko će hrane ostaviti na hranilištima. Jure se prisjeti koševine livada na ovim prostorima i mukotrpnog prebacivanja sijena do Ustirame.

Anto nas vozi dalje. Cesta je postala sve teža zbog snijega jer nitko još nije prošao nakon zadnjih padavina. Svako malo stanemo kako bismo uživali u pogledu na Donju Ramu, Klečku stijenu… Prolazak šumom činio se nestvaran. Mogli smo samo zamišljati kako bi taj prolazak izgledao kada tek snijeg padne i kitina svije grane ili pak u rano ljeto kada sve ozeleni i načine se tuneli od drveća. Morat ćemo i to probati da doživljaj bude potpun.

Terensko vozilo s lakoćom se probija kroz nanose, uspješno svlada sve oštre zavoje i nađosmo se na samom vrhu Pisvira, na mjestu gdje je nekada bio relej. E to je tek postao doživljaj.  Oči same lete na sve strane i ne znate gdje biste ih zaustavili. Možda na Čvrsnici i Doljanima ispod nje, možda na Prenju i Jablanici između njih dvije, Jablaničkom jezeru koje nadvija Bokševica, ili tamo na Klečkoj stijenu iza koje vire snježnom bjelinom ukrašene Vranica i Zec planina… Tu su i ramska brda i planine; Baćina, Perun, Trišnjik, Skrabonos, Klečka stijena… Ma gdje god pogledate otima se uzdah. Ma teško je to opisati, ovdje treba doći, a Anto i njegova ekipa će sigurno biti pravi domaćini i vodiči.

Sve što je lijepo kratko traje. Tako je i ovo divljenje ljepoti naših krajeva. Mora se poći nazad jer se treba vratiti do lovačke kuće, odmoriti se i okrijepiti. Dio ekspedicije je zadnji dio puta propješačio kroz snijeg.

Sunce se primicalo svom počinku i počelo se skrivati između Čvrsnice i Vrana. A ova naša ekspedicija spuštala se niz Pisvir prema lovačkoj kući grupe Ustirama.

Tu nas je dočekao Ivo Antunović s ekipom koju je prevozio. Vatra je već naložena i hrana za okrjepu je spremna. Na stolu je već pripremljeno suho meso, slanina i luk. Neizostavna je ramska rakija. Izvanredan je to primjer suradnje lovaca i ljubitelja prirode, tražitelja pustolovine u planinama.

Uz okrjepu je bila mala geografska edukacija. Saznali smo nešto o naseljima ispod Peruna; Trišćani, Meopotočje, Vladići, Luke… A Perun je zanimljiva planina jer u njezinu imenu se krije uspomena na staroslavenskog boga Peruna i to je jedan od toponima u Rami koji je staroslavenski.

Lovostaj je, ali to ne znači da ne treba brinuti o divljači i lovnom području. Ivo je sa povezao kukuruza koji je odnio do hranilice nedaleko od lovačke kuće. Dok je sipao kukuruz pojasnio je da ovo lovci sekcije Gračac rade vrlo često. Osim dostavljanja hrane na hranilice često ostavljaju i sol za srne.

Noć se približila i valjalo je se na vrijeme vratiti do Ustirame. Iza sebe ostavljamo zanimljive krajolike koje svakako treba obići. Ovuda se može planinariti, biciklirati, voziti terenskim vozilima.

Anto i njegova družina rado će biti domaćini ne samo ljeti na splavu, nego i u svako doba godine kada netko poželi doživjeti pustolovinu u ramskim krajolicima.

Ramu treba osjetiti i svaki njezin dio. Ako ne znate gdje za vikend i bilo koji drugi dana u tjednu a željni ste doživljaja prirode, dođite u Ramu. A Ramljaci mogu još bolje upoznati svoje krajeve. Uvijek možete pozvati Antu na broj +387 63 986 398  i on će učinit sve da vam bude lijepu u Rami i njezinim osobitostima.

Objava Pustolovina planinama Donje Rame: Od Ustirame do Pisvira pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.