Centrale Gračac puštena je u rad 1986. sa 120 brojeva, a  Ploča 1987. godine sa  120 brojeva, a Rumboci godinu dana kasnije sa 360. brojeva. Broj telefonskih priključaka 1991. godine na području svih centrala u Rami je bio 1200.

Nakon rata i uspostavljanja mira u Bosni i Hercegovini pokidane poštanske i telefonske veze se ponovno uspostavljaju. Postavljanje optičkog (svjetlovodnog) kabela izvršavano je u razdoblju  1999. – 2001. godine. To je omogućilo pružanja usluga telefona, interneta i televizije. Digitalna centrala postavljena je 2002. godine na Orašcu i Uzdolu. Danas je na području općine Prozor-Rama 13 modernih telefonskih centrala. Na području Rame pruženo je oko 550 km mreže. Broj korisnika telefonskih usluga je stalno rastao. Tako je 1991. godine bilo 1200 koristnika, godine 2000. 1600, godine 2010. 2600, dok je danas, 2018. godine oko 2800 korisnika.

U sklopu HT Eronet djeluje i mobilna telefonija. Broj korisnika je u stalnoj promjeni te se ne može govoriti o nekom broju korisnika.

Za posebne prigode tiskane su poštanske markice sa motivima iz Rame: Ramski križ, Diva Grabovčeva i Ramska narodna nošnja.  Rađeni su i prigodni poštanski žigovi.

Prigodne markice i žigovi

Na području općine Prozor-Rama vrši se telefonizacija uz sudjelvoanje korisnika. Tako je već 2001. godine otvorena centrala na Uzdolu. Započeli su radovi 2003. Godine novih mreža i proširenju starih vodova te njihva modernizacija. Radovi su vršeni na području sela Lug i Duge. Također se radilo za naselja Papke, Goricu i Škrobućane. Izvršena je modernizacija prigradskih naselja Hurija i Bare te prema prijevoju Makljen.

U Prozoru danas odvojeno funkcioniraju dvije jedinice nakon razdvajanja na Hrvatsku poštu i HT Eronet.

Prema riječima Pave Lovrića, preko poštanskog ureda u ovo novo vrijeme  idu uglavnom računi za telefon, mobilni telefon, bankovni izvještaji, struja te službene poštanske pošiljke (plave koverte).

Poštanski uredi koji danas funkcioniraju su Prozor,  Gračac i Doljani koji se nalaze na području općine Jablanica, dok je poštanska uprava u Prozoru.  Drugi poštanski uredi su u stanju mirovanja.

Pošta u Prozoru danas ima broj 88440 i nudi slijedeće usluge:

Za privatne korisnike:

• Pismovne pošiljke
• PostPak pošiljke
• Novčano poslovanje
• Prodaja u pošti
• Brzojavne usluge
• Ugovaranje polica osiguranja
• Brza pošta

Za poslovne korisnike:

• Izravna pošta
• Oglašavanje u pošti
• IBRS
• Printing mailing centar
• Kreditirane usluge

Zaključak

Pošta je važan komunikacijski oblik. Čovjeku je bila potrebna od najranijih vremena pa su na različite načine slali poruke na udaljena mjesta. U Bosni i Hercegovini, a time i u Rami poštanska komunikacija se razvijala uvijek s malim zakašnjenjima u odnosu na druge dijelove. Razlog je bio slabo izgrađena putna i telekomunikacijska infrastruktura.

Prvi pravi oblik pošte uspostavljen je 01.08.1880. godine i to kao vojna pošta Austrougarske monarhije. Kao takva ostaje sve do kraja Drugog svjetskog rata kada se uspostavljaju poštanski uredi na Šćitu i Gračacu.

Poštanski promet se odvija standardno sve do  velikih migracija u Rami koje su se dogodile usljed ekonomskih migracija i seobe zbog izgradnje HE Rama. Tijekom same izgradnje HE Rama pojačava se poštanski promet u svim segmentima. Isto tako pojačava se poštanski promet prema mejestima gdje su Ramljaci odselili.

U ovo novo vrijeme poštanski promet je skoro izgubio svoje klasične usluge. Komunikacija se najviše odvija telefonski, internetski, odnosno, preko različitih društvenih mreža.

Međutim, pošta je bila i ostaje važan čimbenik komunikacije i korištenja različitih novčanih transakcija. Telekomunikacije su uzele ulogu telefonskih i mobilnih komunikacija uz pružanje usluga kabelskih operatera emitirajući brojne TV programe.

Popis izvora i literature:

Neobjavljeni izvori

1. Fra Kazimir Ivić, Bilješke o franjevačkom samostanu u Rami od 1882. godine, rukopis
2. Fra Mladen Lucić, Kronika franjevačkog samostana Rama-Šćit (1976.-1992.), neobjavljeno

Objavljeni izvori

1. Milan Ljiljak, Pošta, telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini, Poduzeće za PTT saobraćaj Sarajevo 1975. godine
2. Berislav Sekelj, Poštanska povijest Bosne i Hercegovine 1878.-1918. Vlastita naklada, Zagreb 2005.
3. Ramski vjesnik, broj II, kolovoz 1992. godine
4. Enciklopedija Jugoslavije 2, Liksikografski zavod FNRJ
5. Monografija 1463. – 2015., JP BH POŠTA d.o.o., urednik Mujo Butković, Sarajevo 2015.
6. https://www.post.ba/filatelija/?FileName=/filatelija/O-markama

Kazivači:

• Ivo Franjušić
• Vinko Krajinović
• Branko Jeličić
• Niko Zelenika
• Ivan Kolakušić
• Vinko Novaković
• Pavo Lovrić

Objava Poštanski promet na području Rame prije i nakon izgradnje HE Rama (III. dio) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Vinko Novaković (07.11.1957. Jaklići) svoj poštarski posao je započeo 1984. godine. O razdoblju poštanske djelatnosti tijekom osamdesetih godina prisjeća se da se pošta često odvajala u posebne vreće za gradove ili poštanska odredišta gdje su Ramljaci najviše odselili. Za Božić bi se posebne vreće odvajale sa čestitkama i pismima za Požegu i druge gradove. Tek jedna trećina pošiljki je bila Njemačka i Austrija.

U to vrijeme poštanske pošiljke i to prije svega upućivane su na sve kontinte. Već je u to vrijeme bilo radnika u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Alžiru, Iraku, zatim odseljeni u Ameriku i Australiju. Kada bi se uspostaljali telefonski pozivi za druge kontinente moralo se dobiti odobrenje iz Beograda i prespajanje.

U funkciji je bila i Poštanka banka sa sjedištem u Beogradu preko koje su se odvijale novčane transakcije.

Često bi građani koji su zbog drugih poslova dolazili u Prozor svraćali u poštu te pitali ima li pošte za njih ili njihovo mjesto, ponajviše zbog udaljenosti i otežane komunikacije.

Poštanski uredi su često imali svoje interne nadzore. Provjeravana je i spremnost poštanskih radnika u davanju predviđenih poštanskih usluga. Jedna takva bila je 1987. kada je na provjeri Branko Jeličić iz pošte Prozor bio najuspješniji u BiH.

Za vrijeme rata pošta nije izgubila svoju funkciju. Međutim, broj pismovnih pošiljki već tada se počeo smanjivati. Zbog pokodanih veza nije bila moguća telefonska komunikcija sa drugim krajevima. Stoga je već u kolovozu 1992. godine uspostavljena satelitska telefonska veza koja je popularno prozvana „Pošta u kontejneru“ jer je započela rad s Makljena najprije iz automobila, a kasnije iz kontejnera.[1]

[1] Ramski vjesnik, broj II, kolovoz 1992. str. 8.

Objava Poštanski promet na području Rame prije i nakon izgradnje HE Rama (II. dio) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Nakon razdvajanja pošte i telekomunikacija 01.03.2003. godine uspostavlja se Hrvatska pošta (HP) i Hrvatske telekomunikacije (HT) koje pored telefonskih usluga nude i mobilne telefonske usluge kroz svoj odjel Eronet te sada ove dvije jedinice funkcioniraju kao HT Eronet. Voditelj izvršne  jedinice Rama je bio Marko Zadro do umirovljenja, a aktualni voditelj je Jure Tadić

U vrijeme izgradnje HE Rama; brane i hidroelektrane Marina Pećina, na području Rame prisutno je nekoliko tisuća radnika. Ispitivanja na terenu su počela 1947. Godine. Pravi radovi na brani počinju 28.01.1966. godine. Izvođači radova su bile tvrtke: Geoistraga, Energoinvest i Hdrogradnja iz Sarajeva, Geotehnika i Rade Končar iz Zagreba, Konstruktor Split, Tunelogradnja Beograd, Litostroj Ljubljana, Metalna i Hidromontaža Maribor te još niz drugih poduzeća. HE Rama u pogone je puštena 1968.

Time se povećava i poštanski promet. Kako svjedoči Vinko Krajinović promet se povećava za oko 300 % u svim tadašnjim djelatnostima, posebice u novačanom prometu jer su se koristile poštanske štedne knjižice. Od kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina kada su se događala velika seljenja iz ekonomskih razloga, odlaska na privremeni rad u inozemstvo te povrh svega zbog raseljavanja izgradnjom HE Rama povećava se pismovni promet i promet paketa.

U tim paketima najčešće se slalo u Hrvatsku, ali i Vojvodinu,  posebice tamo gdje su odselili stanovnici, a ti paketima slani su orasi, rakija, suho meso, različite rukotvorine kao, tkanine, i slično  i sve ono što su odseljeni tražili od svoje rodbine da im pošalju i na taj način se još uvijek sužive sa rodnim krajem

Branko Jeličić svoje poštanske dane započeo je 14.01.1974. godine. U to vrijeme najviše je bilo pismovnih poštanskih usluga, RTV pretplata, preporuke, paketi te novčani promet. Prema njegovim riječima mjesečni prosječni promet pismovnih pošiljki bilo je i preko pet tisuća. U vrijeme božićnih blagdana promet bi se povećao za duplo, a slično je bilo i za Uskrs.

Pošiljke su išle najviše u Hrvatsku; Tovarnik, Ilok, Vukovar, Slavonska Požega, Bjelovar, Popovača, Đurđenovac, Vinkovci, te nešto za Zagreb. Kao su pošiljke išle prema tim mjestima na sličan način je bilo obrnuto. To jasno govori da se poštanski promet uvelike kretao u pravcu mjesta gdje su se našli odseljeni Ramljaci nakon izgradnje HE Rama.

Tijekom poštanskog rada znalo bi se dogoditi da neka pošiljka i zaluta te su bile potrage za tom pošiljkom. Uglavnom su se gubile na putu do pošte u Prozoru. U toj poštanskoj djelatnosti znale su se naći i druge poteškoće

Niko Zelenika se prisjeća kada bi stigao neki brzojav sa lošim sadržajem, primjerice, vijest o smrtnom slučaju, posebice kada je riječ o mlađoj osobi, najteže je bilo tu poštu uručiti.  Sva pošta je dostavljana pješice. Ako je netko imao konja, motor ili vlastiti automobil mogao je koristiti, ali u to vrijeme nije imao naknadu za korištenje tih sredstava.

Ivan Kolakušić (12.03.1958. Blace) svoj poštarski posao počeo je raditi 1980. godine. On je punih osam godina pokrivao teren koji je bio od Gmića, preko Borovnice, Luga, Papaka, Škrobućana Gračanice pa sve do Paroša i Parcana. Sva dostava se vršila pješice te je prosječna kilometraža bila i više od 30 km dnevno. Ipak, sva pošta je dostavljena na vrijeme. Prema njegovom svjedočenju poštarski posao je stresan, zahtjevan, ali i pun različitih dogodovština. U vrijeme kada je puno ljudi bilo na privremenom radu u inozemstvu te radnici koji su preko tadašnjih poduzeća radili u Iraku, Alžiru i drugim zemljama, pristizale su velike količine novca. Znalo bi se naći dnevno u poštarskoj torbi i do 30 tisuća njemačkih maraka u dinarima koje su radnici slali svojim obiteljima. Uvijek se moralo biti na oprezu. Bez obzira na količinu i vrijednost pošiljke, ona se dostavljala u svim vremenskim uvjetima.

Objava Poštanski promet na području Rame prije i nakon izgradnje HE Rama (I. dio) pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

O funkcioniranju pošte na Gračacu 60-tih pa sve do prvih godina 21. stoljeća svjedoči stalni radnik Vinko Krajinović koji je svoj rad u pošti Gračac započeo 1963. godine. Poštanska uprava Prozor, a time i Gračac pripadali su Mostaru, potom Konjicu i ponovno se vraća za kratko vrijeme Mostaru. Poštanske pošiljke dostavljanje su pješice. Vršene su pismovne, paketne, novčane i telefonske usluge u pošti Gračac.

Telefonske veze su bile dvožičane i to sa Gornjim Vakufom. Vezu je održavao Jure Drežnjak iz Gmića koji je vodio dnevnik radova. Kasnije je pružena i treća žica koja je povezivala Gračac.

Dnevnik radova Jure Drežnjaka                                                         Markice

Telefonizacija naselja Gračac s automatskom centralom započinje 1985. godine, a prvi telefon je pušten u četvrtom mjesecu 1986. godine sa  120 brojeva, a ubrozo je pušteno još 60 brojeva. Besprijekorno vođenje pošte na Gračacu, prije i poslije rata u BiH, telefonizacije i odgovornog rada  za Vinka Krajinovića je donijelo vrijedna priznanja. Poštanski broj Gračaca je 88443.

Priznanje za Vinka Krajinovića

Objava Pošta na Gračacu pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

„Prozor, MP & TA je gradić na glavnoj cesti Bugojno – Jablanica, na 700 m nadmorske visine. Do željezničke stanice Rama 25, a do Bugojna 43 km. Kotarski ured i sud, komanda, oružnička postaja, ambulanta, vodovod, osnovna škola i mekteb. Voćarstvo, vinogradarstvo i proizvodnja tepiha. Pokrajina se u srednjem vijeku zvala Rama i pripadala je Hrvatskoj, kao i Plivska župa. Ugarsko-hrvatski kralj Bela 1135. godine nosio je i titulu Kralj od Rame. Ima 1100 stanovnika.“[2]

Pošta je prevožena kolima do željezničke postaja Rama, a odatle dalje vlakom. Na putu do postaje Rama bila su sljedeća stajališta: Duge (poštansko stajalište na cesti Prozor-Rama, Gračac (poštansko stajalište na cesti Prozor-Rama), Jasen (poštansko stajalište na cesti Prozor-Rama).

Između dva svjetska rata, poštanski, telegrafski i telefonski promet razvijao se veoma sporo. Nakon Prvoga svjetskog rata uglavnom su se obnavljale postojeće pošte koje su već djelovale za vrijeme Austro-Ugarske. Tako je 1937. godine u BiH postojalo 150 pošta, kao i za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije. Znači da je među tim poštama funkcionirala i pošta u Prozoru.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata poštanski je promet funkcionirao. O tome svjedoči i otvaranje automatske telefonske centrale u Banja Luci 1942. godine. Tiskane su i posebne markice

I pošta u Prozoru je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bila vezana za Travnik preko Gornjega Vakufa kao i ranije.

Nakon rata, broj pošta u BiH povećava se tako da je sa 150 prijeratnih poštanskih ureda 1950. godine povećan na 766. Među novouspostavljenim poštama su i pošte na Šćitu i Gračacu. Nakon rata u BiH uspostavljaju se pošte na Uzdolu i Doljanima, koji administrativno pripadaju općini Jablanica.

Izvori i literatura:

[1] Usp. Berislav Sekelj, Poštanska povijest Bosne i Hercegovine 1878. – 1918. Vlastita naklada, Zagreb, 2005. str. 62.

[2] Berislav Sekelj, Poštanska povijest Bosne i Hercegovine 1878. – 1918. Vlastita naklada, Zagreb, 2005. str. 208.

Objava Pošta u Prozoru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Pošta u Prozoru iz 1933. godine

Uvod

Povijest pošte na području općine Prozor-Rama teško je pratiti i detaljno razraditi jer ne postoje sačuvani dokumenti. O osnivanju prve pošte i njezinom funkcioniranju za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije postoje fragmentarni zapisi koji svjedoče o utemeljenju prve pošte u Prozoru, te načinu i prijevozu pošte prema odredištima. U razdoblju između dva rata nema nikakvih zapisa, ali nije bilo ni nekih značajnijih promjena u odnosu na razdoblje Austro-Ugarske Monarhije.

Iz razdoblja iza Drugoga svjetskog rata pa sve do 90-ih godina nema nikakvih dokumenata u samoj pošti niti na nekom drugom mjestu, izuzev nekoliko kronika Franjevačkoga samostana Rama-Šćit te svjedočanstava poštanskih djelatnika koji su bili uposleni u poštanskoj upravi u Prozoru s lokalnim poštanskim uredima Gračac, Šćit i Uzdol.

Stoga je ovaj opis pošte u Rami oslonjen na djelomične i skromne izvore te kazivanja djelatnika pošte. Dio iznesenih podataka treba uzeti s rezervom upravo zbog mogućih pogreški tijekom prisjećanja.

Ni iz razdoblja iza rata u BiH nema nikakve službene arhivske građe, što je pomalo neobična stvar. Uzmemo li u obzir ratna događanja i preseljenje pošte u Prozoru u novu zgradu razumljivo je da se pritom zagubi arhivska građa i moguće kronike.

Povijesne i geografske prilike

Prvi do sada poznati tragovi života na prostoru Bosne i Hercegovine sežu u paleolitik. Tu su i brojni ostatci iz prapovijesti, bakrenog i brončanoga doba. Prvi pisani tragovivezani su za ilirska plemena. Oni su bili stočarski narod. U IV. stoljeću prije Krista prodiru Kelti koji se mješaju s Ilirima. Na prostoru BiH vidljivi su tragovi grčke civilizacije. Tada dolaze rimski osvajači. Rimska osvajanja trajala su skoro dva stoljeća. Svojim dolaskom Rimljani romaniziraju domaće stanovništvo, a prostor BiH dospijeva pod administrativnu upravu provincije Dalmatie. Podjelom Rimskoga Carstva Bosna je pripala zapadnom dijelu. Nakon te podjele događa se prodor Gota. U VII. stoljeću doseljavaju se Slaveni.

Elementi države pojavljuju se u krajem X. stoljeća, kao i kod drugih slavenskih naroda u okruženju. Država se formira oko rijeke Bosne. Vremenom se širi pod različitim utjecajima.

Prvi bosanski kralj Tvrtko I. (1353. – 1391.) najmoćniji je bosanski vladar koji je teritorij proširio na Gornje Podrinje u Srbiji i na Trebinje s Primorjem. Tvrtkova vojska sudjelovala je i u bitci na Kosovu. Nakon smrti ugarskoga vladara Ludovika, on osvaja dijelove teritorija u Hrvatskoj i Dalmaciji te se proglašava kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja.

Tvrtkovi nasljednici zbog međusobnih sukoba podliježu utjecaju Ugarske i Turaka. Tako Bosna pada pod tursku vlast 1463. godine, a Hercegovina i pojedini dijelovi Bosne 1482. godine. Nakon turskog osvjanja, stanovništvo polako prima islam, a u nekim fazama i brže zbog silnih pritisaka i dažbina. Za vrijeme turske vlasti život „raje“ bio je veoma težak. Država stagnira, a kršćanski puk vapi za nekom intervencijom iz kršćanskih europskih zemalja.

Kongresom u Berlinu 13. 7. 1878. Austro-Ugarskoj je priznato zaposjedanje Bosne i Hercegovine.

Dolaskom Austro-Ugarske Monarhije nisu riješeni problemi u BiH. Stanje je bilo više nego očajno. Siromaštvo, hajdučija, podjele, ustanci i nemiri bili su njihova svakodnevnica.

No s Austro-Ugarskom došle su i velike promjene: započeta je izgradnja putova, željeznica, a uspostavljen je i poštanski promet, i to najprije vojnih pošta.

Trusno područje BiH bilo je više nego pogodno za izazivanje Prvoga svjetskog rata. Nakon rata stvorena je Kraljevina SHS pa potom Kraljevina Jugoslavija. Drugi svjetski rat još je više produbio podjele u društvu. BiH ulazi u sastav NDH, a nakon rata je u sastavu NFR Jugoslavije do svoje samostalnosti.

Sve ove povijesne i društveno-političke prilike duboko su utjecale na razvoj gospodarstva i infrastrukture, posebice na razvoj poštanske komunikacije.

Razvoj pošte u BiH

Kao i u svakoj svojoj provinciji, Rimljani su i na prostoru današnje BiH organizirali prijenos državne pošte i prijevoz putnika.

Za vrijeme turske vladavine pojavljuju se prvi oblici poštanskoga prometa. Poštari su bili glasnici, kuriri, tatari.[1]

To znači da su kurirske veze i u Bosni i Hercegovini prethodile suvremenoj pošti. Sve do 17. stoljeća Turska na Balkanu nije imala šire organizirane kurirske službe. Prijenos pošte između Carigrada i Travnika kao središta pašaluka obavljao se tatarskim načinom. Tek Selim II. (1789. – 1807.) uvodi stalne kurire.[2]

Pismo iz turskog razdoblja

S obzirom na to da je turskoj upravi bilo u interesu osigurati brzu, sigurnu i redovnu vezu između Carigrada i Bosne, tako su tijekom 19. stoljeća organizirali mezilhane, iako je već tada postojao jedan oblik takvih odmarališta.[3]

Te su se mezilhane nalazile na glavnim putovima koji su vodili iz Carigrada prema Sarajevu, Mostaru, Travniku i Brodu.

Poštanske su se veze uspostavljale sa susjednim zemljama Hrvatskom i Srbijom, ali dosta otežano, posebice s Hrvatskom.

Poštu, odnosno pisma privatnih osoba, s naglaskom na trgovačkom dopisivanju prenosili su kirdžije i trgovci sve do pojave organiziranih oblika poštanskoga prometa.

Redovni poštanski promet između Carigrada i BiH uspostavljen je tek u petom desetljeću 19. stoljeća.

„Organizirana poštanska služba u modernom smislu u Bosni i Hercegovini započela je tek austrijskom okupacijom 1878. godine. U posljednjim godinama turske vladavine pismene poštanske pošiljke prenošene su samo povremeno i isključivo za potrebe vojnih i političkih nadleštava. Prijenos su vršili naročiti konjanici, a ponekad i pješaci.“[4]

Uspostavljanje pošte s dolaskom Austro-Ugarske Monarhije

Austrougarske trupe su u Bosnu i Hercegovinu ušle 29. 7. 1878. te su na pravcima prodiranja odmah započele uspostavu pokretnih poštanskih ureda koji su u početku služili samo za vojne svrhe. Tako je 6. 8. 1878. otvorena prva poštanska ustanova na području BiH u Mostaru poznata kao FELDPOST – EXPOSITUR No. 18.

Službeni jezik Vlade, državne uprave, pošte, telegrafa i željezničkoga prometa bio je njemački. To je ujedno bio jezik trgovine, industrije, hotelijerstva i poduzetnika.

Izvori i tumač pojmova:

[1] Tatar – poštar – konjanik u turskoj carevini; na čelu je jahao starješina, tatar-aga, a iza njega tatari pratitelji i surudžije (gonič – pratitelj tatarskih konja).

[2] Usp. Milan Ljiljak, Pošta, telegraf i telefon u Bosni i Hercegovini, Poduzeće za PTT saobraćaj, Sarajevo 1975., str. 53.

[3] Mezilhane su bile poštanske stanice na rastojanju koje odgovara danu hoda, u kojima su tatari (poštari-kuriri) zamjenjivali poštanske konje te odmarali i jeli.

[4] Enciklopedija Jugoslavije 2, Leksikografski zavod FNRJ-a, str. 148.

Objava Razvoj pošte u Rami pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Naša zemlja ima samo jedno vozilo koje je specijalizirano da kontrolira poštanske pošiljke, a kojima se u BiH sve više šalju narkotici.

Jedino takvo vozilo je u vlasništvu Uprave za neizravno oporezivanje (UNO) BiH. Koliko je značajno ovo vozilo govori informacija da je prilikom nedavne detaljne kontrole poštanskih pošiljki pristigle iz inozemstva otkriveno oko tri kilograma kokaina, opijuma i drugih opijata koji su bili dio pošiljke s adresom u BiH.

Ono što je najzanimljivije jeste da i pored otkrivanja ovih pošiljki niko nije uhićen.

Izvor Srpskainfo blizak sigurnosnim agencijama u BiH otkriva da je broj sumnjivih pošiljki koje najčešće dolaze brzom poštom povećan nakon što je na nivou BiH donesena odluka da se oporezuju pošiljke od 300 maraka i vrjednije.

– Broj sumnjivih pošiljki povećan je nekoliko puta, jer su ranije i dileri bili mnogo oprezniji obzirom da su morali prijavljivati gotovo svaku pošiljku koja bi stizala u BiH. Nažalost, ovakve stvari prvo iskoriste kriminalci, ali zato bi institucije morale adekvatno reagirati na ovu pošast, a ne samo jedno vozilo imati za te stvari, objasnio je izvor Srpskainfo.

Ratko Kovačević, glasnogovornik Uprave za neizravno oporezivanje, ranije je izjavio da su službenici UNO-a prilikom detaljne kontrole brzih pošiljki u nekoliko odvojenih akcija oduzeli veću količinu narkotika, odnosno kokain, heroin, THC, opijum sa primjesama drugih opijata i amfetamin.

– Prilikom redovne kontrole brzih pošiljki od strane carinskih službenika primijećena je pošiljka sa sumnjivom supstancom deklariranom na fizičku osobu. U suradnji s Graničnom policijom BiH prilikom testiranja, uređaj za otkrivanje narkotika pokazao je da pošiljka sadrži kilogram kokaina, heroina, THC-a i opijuma sa primjesama drugih opijata. O tome je Granična policija BiH obavijestila Tužiteljstvo BiH, naveo je Kovačević.

Također, prilikom kontrole pošiljki pristiglih brzom poštom carinski službenik je primijetio sumnjivu praškastu materiju deklariranu kao uzorak jednog lijeka. U suradnji s Graničnom policijom BiH aerodroma Sarajevo izvršeno je testiranje pošiljke i za nju se, uz pomoć uređaja za narkotike i psa za otkrivanje narkotika, utvrdilo da se radi o kilogram i pol kokaina sa primjesama drugih opijata.

U još jednom slučaju prilikom pregleda pristigle pošiljke putem brzih pošta primijećena je pošiljka sa 270 tableta amfetamina, deklarirana na ime stranog državljanina.

Podsjetimo, na graničnim prijelazima u BiH tijekom prošle godine zaplijenjeno je više od 200 kilograma različitih vrsta narkotika čija se vrijednost na narko tržištu procjenjuje na desetine milijuna maraka.

U odvojenim akcijama, najviše je zaplijenjeno marihuane – oko 211 kilograma. Od ostalih nedozvoljenih narkotičkih sredstava na granici su „skinuti“ kokain, ekstazi, speed, opijum, hašiš, amfetamini i druge zakonom zabranjene supstance.

Pripadnici Granične policije BiH u prosincu prošle godine zaplijenili su oko 200 kilograma genetski modificirane marihuane – skanka, u graničnom pojasu na području Bileće.

Drogu su iz Crne Gore u BiH pokušali prokrijumčariti R. B. (40), M. K. (40), M. K. (41) i N. V. (35), državljani Crne Gore. Skunk je otkriven na više mjesta u vozilu Mercedes bh. registarskih oznaka, dok su dva vozila crnogorskih registarskih oznaka bila prethodnica, odnosno imala su ulogu “čistača“.

(Izvor: Srpskainfo.com)

Objava “Pišem pismo droga mi se proli” ili kokain u BiH stiže brzom poštom pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Kraljevi dijaspore

Sada je zanimljivo pogledati tko je najviše profitirao od tog sustava glasovanja.

Uspoređujući podatke o broju glasova prikupljenih poštom, dobili smo zanimljivu listu:

• Ivan Fofić – 450 glasova,
• Vjekoslav Bešker – 436 glasova, i
• Mario Beljo – 387 glasova.

Nakon ove trojke koje „dijaspora obožava“, sa daleko manjim brojem glasova su ostali sudionici izbornog procesa. Na primjer, Zdravko Jozić je na četvrtom mjestu sa 80, a Marina Papak na petom sa 79 glasova pristiglih putem pošte iz inozemstva, ostali još manje, što je neusporedivo manje od trojke.

No, sve ove podatke treba sagledavati sa stanovišta izborne prijevare koja je odrađena djelomično uspješno po organizatore. Naime, za glasovanje putem pošte za Prozor – Ramu upućeno je 1260 kuverti sa glasačkim listićima, od toga velika većina na adrese u Republici Hrvatskoj. Međutim, veliki dio tih listića bili su popunjeni i potpisani bez znanja osoba na koje su naslovljene, i to lažiranjem i  krivotvorenjem potpisa tih osoba. To su činili organizatori te prijevare. U proces su uključivani javni bilježnici koji su pravili punomoći za podizanje kuverti sa glasačkim listićima od poštara i njihovu predaju na poštu nakon lažiranja potpisa i lažnog glasovanja, ali i drugih dokumenata i paketa, i to trajno.

Po onome što se može čuti u vrlo glasnim komentarima izbornog procesa, štete koje su po ugled pojedinih stranaka i pojedinih osoba nanesene djelomično uspjelom izbornom prijevarom, su velike. Traži se odgovornost kreatora ovih prijevara. Naime, dok je prije i tijekom izbora bila prihvatljiva krilatica „samo da mi pobijedimo pa ćemo sve riješiti“, netko se tako ponašao pa je iskreno sudjelovao u kampanji a netko je sve rješavao očito puno ranije i misleći samo na sebe.

U cijelom tom procesu, koji je pomno pripreman mjesecima prije izbora, posebnu ulogu imao je Ante Pavličević, kandidat za načelnika općine Prozor – Rama. Po objavama na facebook-u rukovodio je cijelim procesom, a kod istražnih organa postoji pismo koje je Ante Pavličević ostavljao kod domaćina kojima stiže pošta kako bi kod njih otklonio sumnju u ispravnost procedura, kojim pismom se prikazao kao organizator. U pokušaju da postane načelnik Prozora – Rame prikupio je čak 573 glasa putem pošte. No, tu brojku zatamnjuje činjenica da je najveći dio tih glasačkih listića osobno popunio i lažno na pratećim dokumentima potpisao, krijući se od policije po tuđim autima, stanovima i garažama. Kako je zamislio, nakon toga, obnašati vrlo odgovornu i tešku funkciju načelnika općine, ostaje potpuno nejasno.

A.B.Š.

Objava Koga dijaspora obožava? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Proživljavajući iz godine u godinu uzdolsku tragediju neprestano se nameće pitanje gdje je nestao Čovjek?

Gdje je nestao čovjek kada se dogodio 14.rujna 1993. godine i kada je nevina krv natopila uzdolsku suznu dolinu.

Gdje je nestao čovjek kada je baš tom uzdolskom čovjeku trebalo vratiti dostojanstvo, uliti samopuzdanje, učiniti mu život dostojan čovjeka?

Gdje je nestao čovjek kada su te nevine žrtve vapile za pravdom kako se to ne bi  ponovilo više nikada i nigdje?

Gdje je nestao čovjek kada ministar pravosuđa BiH kroz 8 godina svog ministrovanja govori kako je pravosuđe krivo za nepravdu nad žrtvama?

Gdje je nestao čovjek kada stranački prvaci umjesto da se poklone žrtvama i pomole za žurnu pravdu, odlaze s torbom u rukama čekati poštare od Vukovara do Dubrovnika?

Gdje je nestao čovjek kada upravo ti „torbari i poštari“ svojim postupkom gaze po nevinoj krvi Uzdoljana i svih onih koji su branili Uzdol?

Tu je nestao čovjek. Nesatao je u oholosti, u vještoj manipulaciji možda baš djecom tih žrtava i djecom progonitelja nevinih. Nestao je u želji za moću, dok „raji“ prodaje slatke riječi koje ništa ne znače. Nestao je u političkoj žabokrečini iz koje nema povratka.

Zar  tom nestalom čovjeku dati da vodi narod?

T.P.

Objava Gdje je nestao čovjek? pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Finska državna pošta susreće se zadnjih godina s padom prometa, pa je inicijativa da građanima ponude uslugu košnje trave došla od samih zaposlenika, objavila je finska televizija YLE.
Sat košnje naplaćivat će se 60 eura, poštari će kositi samo utorkom jer je tada uobičajena količina pošte manja nego drugim danima u sedmici. Vlasnici travnjaka moraju imati svoju kosilicu jer pošta ne namjerava pojačati svoj vozni park tim strojevima, prenosi Hina.

“Ideja je došla od samih zaposlenika, stalno se trudimo pronaći nove usluge kojima ćemo ljudima olakšati život”, kazala je direktorica Finske pošte Ana Punola.

S dodatnim radnim zadaćama složila se i velika većina poštara, ali je problem što na to blagonaklono ne gledaju servisne organizacije koje se već bave pružanjem takve usluge jer poštare-vrtlare vide kao konkurenciju.

“Korištenje mehanizacije za košnju trave zahtijeva stručno znanje i teško je vjerovati da se time može baviti baš svatko”, kazala je Pia Gramen, predstavnica jedne tvrtke koja se bavi održavanjem parkova i travnjaka.

Objava Poštari odlučili: Donosit će poštu, ali i kositi kućne travnjake pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.